Hayek, komunikacijski liberulni argument sudbina

Transcription

1 Suplt, D.. Hayek, komunilcadjslđ... Polil. mcao, Val XXXI, (1994). No. 3. ltr Izvorni znanmre.ni rad UDK Hayek, komunikacijski liberulni argument sudbina njegova DAG STRPIĆ* Sažemk U privredi, politici i političlo-i:k<lnomskoj teon]i smjenjuju se konv«girajući CJklusJ dominactjc mlcrwnctonističklh i lac..-.c-l-fanc JdeJa.. H~ova teorija racionalircta Zapada i libernln<kicrnol..mtskog porclkjl kroz c:f>m vchka ovostnljctno cildu~a počiva na kcununikijcijskom argumenl\1 cjemwno prolitnog pos1 kluuvunja u maksimalnoj mobilizaciji rcsurs11 i optimulnum koriiltcnju mfonum:iju. Autor sm:-ura da aktualni ciklus dnnosi inh.:8fuciju liberalno& komumkacijs.kog argumenta u nove koncepte rcgnlacijc. 11 ne umvc17.alit;~ciju l1bcralnog poretka. Nešto uob ičaje no i nešto neobično dog-<lđa se s liberalnom teorijom i liberalnom politikom. U polilici, i u teoriji, zn posljednja 3-4 stoljeća uohičajeno se medusobuo smjenjuju trendovi liberalne i regulacijske dominacije. Li beralne najčešće u privrednim konjukturama i njihovim padovima, regulacijske češće u izlascima iz depresija. Pritom, u prvome l>lučaju: Liberalne češće u vodećim, regulacij. ke u inferiornijim ekonomijama; u drugome često obrnuto - kako se pokazuje danas u dijelu postkomun ističkih zemalja (Hechter i Szelenyi, 1994.). Ti trendovi stalno konkuriraju jedni drugima još od konca srednjevjekovljh i početaka gradnnskih nacionalnih i svjetskog sustava. U teoriji definitivno nakon T. Hohbesa. u prakličnoj politici od same pojave laissez-faire slogana. Obično su i jedan i drugi trend, kad bi zavladali - bili neko vrijeme uspješni. Neobično je da sada jedan drugog smjenjuju umalo podjednako neu ;pješni trendovi. Podjednako u politici kao i u teoriji. 1 Liberali (u dvije američke 1 Po svemu sudeći, vej:ano uz privredna kretanja tekućih ekonomskih ciklusa i dugoga vala (velikog Kondrutjcvljevog dkjusa), u svijetu i Sjedinjenim Državam"' te po litičku promjenu koju je takav razvoj morao izazvati. a. Strigel, 1980., Oppenlander, G. Poser , Schumpeter, 1939., E. Mandel, 1981., 1972., isti Pregled ka. mije literature: V. Zarnowitz, Za stoljclnc cikluse cf. Braudel, Za stanje ciklusa u SAD Dag Strpić, docent Fal.. uheta politi čkih znano.o;ri u Zagrebu na predmetu PoJjtičJca ekonomija, Teorijs ko-politički odsjek.

2 Slrplć. D.. Hayelc. kcmunllcacijskl., Poltl..,_, VoA. XXXI, (1!&&), No. :1. U 71--il 72 varijante) (Lowi, 1979.) dolaze na vlast, ali liberalna politika ne prelazi iz programskih slogana prcdi71jomih kampanja u realizaciju programa na vlasti (kod republikanaca) ili biva odbačena u kampanjama, a djelomično dopuštana na vlasti (kod demokrata). Gotovo istodobno l-> republikanskim poraznm liberalne polirike (nap<lsc čikaške monerari tičke ekonomske politike) u Sjedinjenim Državama. dog.ada se socijalistički pnraz državne resulacijc (l-> jt!dnom vnrijantom keyncsijanske ekonomske politike) u FrancuskOJ. Nakon izbora, medurim, popularnost deregulacije naglo pada i Liberalni koncept desnice - ako ga je bilo - doveden je u pitanje, a da nije rehabilitinm koncept ljevice ili bilo koj1 treći. Paralelno, u razjcdinjcnoj Blitaniji i ujedinjenoj Njemačkoj, nakon relativno duge vladavine liberalnih konzervativaca (sa sve izrazitijim clcmcnlima državno~ regulacionizma) na vlast bi mogli doći liberaliziram Jaburi ti i socijalni demokrau s nagla.~vanim iako moderiranim tradicionalnim regulacijskim najavama U Hrvatskoj, koja vet zbog ratne situacije, tako ne -;amo zbog nje, mje sasvim usporediva, liberalno-dc.:mokratsku i liberalno-konlervativnu retoril"u prati čvrsta državna regulac ija.~ U teoriji, u nas i u cijelom svijetu, još uvijek i to paralelno, snažan utjecaj imaju dva temeljito različi ta razdoblja kroz koja su prolazile ametičke društvene, a osobito polittfre znanosti (Strpić, 1993.). Koncem šezdesetih i osobito u sedamdesetim godinama nastupilo je razdohljc dominacije "nove po l it ičke ekonomije" (ili, točnije, novih političkih ekonomija) i Chi-Wi-l.A analize (Lepage, 1978.; isti ; Alt & Cbrystal 1983.) koja kombinira karakteristike oba ra:rdoblja trpeći udarce oživljenog neokeynezijanizma (Biclmer, 1987.). A o ostalim društvenim znanostima matica "sociologije ucmokracije" (Pateman, 1970.) i s njom povezane razli č ite stmjc doživjele su značajno preoblikovanje impulsima teorija "svjetskog sistema" (WaUerstcm, i 1980.), institucionalne analize, novog zanimanja za državu (Skocpol, 1979.; King, 1986., Hall & lkenberry, 1989.) i pravo (Dworkin, 1985.), te ponovnim susretom s velikim klasičnim teorijama na novoizradcnoj osnovi. u analiziranom razdoblju, usp. po nekim sek'vencijamll Entov i c.jr., Zo suvremene interpretacije šumpet~:rijau ske anali:>e ciklusa vic.li i Corriveau : r o mome!ludu, tako postavljena polirika u osnovnim svojim obrisima u nas z.a!>ud nije ovisna o Stranci na v~ ti. Moguće su promjene statusa i opsega državnog sel..,ora (npr. njegove djelomične tn~nsformacijc u javni), karaktera regulacije i njenoga razumijevanja. Ntjc, međutim, moguće oduc;rajanje od n:gulacije - čak kada hi o tome mogli odlučivati i samo liberali. Vladajuća strnnka i sama predstavlja kombinaciju radikalno desnih i lijevih s pragmatičkim intervencio nističkim orijentacijama. Ona vlada u nacionalnoj političkoj okolini n kojoj nema tipi čnih jakih europskih stranaka: kršćalisko-demokratske, konzervativne, socijalno-demokratske, laburističke, reformirane komunističke, socijalističke ili č c;tc liberalne. Stoga u takvoj nacionalnoj političkoj okolini, a i s obzirom na rečenu globalnu tendenciju, nije vjcrojalno ponavljanje neke od Lrddicionalnih dugotrajnijjh hr\'a~lih političkih dominacija kaj...'vc su :."ojedobno pooaojale, rectmo: manj~ ili više čista inozemna ek.o;pozitura u kombinaciji s tradicionalnom ili naprednjačkom retorikom, - hrvmsko-srpska koalicija; populistička koalicija ua narodnjačkom programu; ili pak - medunarodno blagoslovljena konmnističko -socijajistička koalicija.

3 Slrpot. 0., tt.ye1<. ~ ~ Poll,_, Vol JOOO. (1994), Ho. 3. Slr, 7t-al 73 Poratna razdoblje, koje je pripremljeno Velikom krizom i Drugim svjetskim ratom, tc podržano ''hladnim ratom", obilježeno je ::.vojevrsnom biheviorističkom 011odoksijom u društvenim i političkim ronoostima, mnalgamiranom s funkcionnlističkim, strukturalističkim i evolutivnim pristupima djelovanju (Kavanagh, 1983.). Kroz nju, u na površinu izbijale teorija igara i tratcško mišljenje, teorija razvoja i sistem~ka analiza. U ekonomskim znanostima lo je bilo razdoblje dominacije keynezijanizma tc pripreme "~ke" monetarističkc "kontrarevolucije". Uz T. Parsonsa i J. M. Kcynesa. dva su.t\nstrijanca svojim urjecajem davala ron svakom od ovih razdoblja - osobito prvom: J. A. Schumpcterl i F. A. v. Hayek. Jedan je bio konzervativni liberalni demokrat a drugi libcrlarijanac, obojica profesionalni ekonomisti ali i mnogo više od toga; Hayek, medu ostalim po tlokloratu, i politolog. Uspjehom aparata 7.a vodenje anticikličke politike koji je utemeljila Opća teorija (1936.) Keynes im je 7.adugo izravno onemogućio neposredan ši:rokj utjecaj na ekonomiju. 4.t\li on je upravo lime. paradoksalno, otvorio put njihovu davanju jednog od temeljnih pečata cjelini socijetalnib manosri druge polovine stoljc6i - pa. iako naknadno, 1 samoj ekonom koj teoriji i političkoj ekonomiji. Neizravno, on je i na drugi način značajno ohlikovao osobito prvo od ovih razdoblja. Stvorio je duhovno ozračje kojem su n središtu bile matematičke tehnike analize i pro~:,rramiranja kao sveopći znanstveni i stručni standard, a čiji je predmet bilo stvarno ekonomsko djelovanje - iako pretežno lck u agregiranim makro oblicima i na razmi nacionalne politike. Jednim udarcem, akademski marginalizirajući ncoklasičnu analizu, on je istodobno sa scene pomco ili marginalizirao i veli.j.nt klasičnu i post-klasičnu - ne samo ekonomsku - teoriju. Klasična je novovjeka teorija, dod~e, već bila izlo'l.cna kritici pola sto ljeća ranije. All to je bila kritika koja je nije ignonrala (ijj to nije činila u potpunosti), već je, uz nove operativno analitičke probleme, stara klasična pitanja postavljala 3 Sehumpeter se, ml kon mlakog prijema njegove fundament~ ine teocije razvoja ( 1912., 1934.) i - doracl i otad - nečuveno statistički temeljite i istodobno teorijski fundir:~ne a najaktualnije urgentne anali1e ciklusa (1939.). koja je uldjućival:~ i cjelovitu teoriju ekonomske promjene (1935.), okrenuo populamijoj :.nalizi demokracije (1942.), imperijalit.ma (1951.) i povijt:l>ti ekonomske analize (1954.). C( Coc i Wilber, Hayek je (1929., 1933.) 1nao predvidjeti i komunikacijski kreditno-monetarno razumjeti krizu za koju je Keynes propisivao lijekove ( 1930., ). Smatrao je da uvijek ima olakšavajućeg lijeka lek za sljedeću a nikada pravog za aktualnu krizu. Ali (identično Schumpctemvu stavu) ela liječenje aktualnc ima imtvnc konzekvencije za tok naredne, monetarno-kreditno izazvane i lancem mikroekonomskog djclovanj:t oblikovane fluktuacije (1931., 1937., 1939., 1941.). Nakon rru>plarnsavanja polemike s Keynesom i.keynezijancima , o Raspravi o no1 cu, polemike koja je trajala do 1936., a onda postala sporadičnom jer sc ishod dalje činio poznatim (cf. Shenoy, ), l layck jača svoju američk-u suradnju, p3 neko vrijeme i predaje dmštvene znanosti u Chicagu, ali sc vise okreće temama koje ni~u isključivo ekonomske. Očito i on (popm Schumpetera, 1975., 957.) smatra da su razloli Kcyncsova trijumfa pretežno politički - ali da su takvi i 1a2.1o~i tekuće i predstojećih,kriza Zapada. Otada :.e bavi nadasve temeljnim problemima socijet:c~loog racionauteta Zapada.

4 Sutlić. O, H3yek. ~ld - Polt misao, Vd.. looo, {1~). Ho.. 3,. m 71 Ill 74 na drugi način. KJasična je teorija otudt~ uvažavana pa i zadržav~ma kao još uvijek meritorna u ekonomskoj i osohito političkoj znanosti, iako mnogogdje uz znatna ograničenja. Held i Krcigcr (19g4.) tako npr. smatraju da je nepolilički shvaćenu politička moć još u Webera ponovo zadobila predhobsovsko značenje "jedinstveno ljudskog ra7vojnog kapacitetalsposobnol>ti" - t u tom obliku preuzeta utjecala na američka il>traživanja moći pred rat i nakon njega. Pragmatičk<1 i na znanstveni kao i dnrgi progres (iako ponekad i naivno) orijentirana američka sredina bila je osobito otvorena za nove znanstvene pravce i metode, bez obzira nn njihovu utemeljenost u oećoj teoriji. Fuukcionalistička istra7ivanja bihcviorajne orijentacije -napose u klastčoom teorijom neopterećenoj sociologiji, socijajnoj p ihulogiji i historijskoj antropologiji mogla su tamo lakše prodrijeti i dalje oblikovati duh znanst\'enog postupanja blizak tehničkim znanostima (iako se obično radije ističe navodna bliskost s prirodnim znanostima). Tom je dubu bio blizak (iako se radilo o tal-voj intcleklualnoj veličini da se poda nj nije mogla podvesti) i Keynesov prislup "ekonomskom stroju", čije je manipulativne ručice opisivao, a teorijska rizika koja je staj~la iza njegova funkcioniranja nije ga previše intrigirala sve dok stvar "lovi miševe". Utoltko više je to vrijedilo za keynesijancc. Kcyncsnva teorija bila je usmjerena na utemeljenje javne aolicikličke (shvaccne kao "stabilizacijske") eo/ilike. pa je iz tog ra~a hjla u svom temelju jedna prttgmatička teorija, pohllka (polictes). Keynesa sc nije analiziralo u tom svjetlu. Cini mi se da hi ga najpreciznije odredilo tlefmiranje kao teoretičara jedne javne polirike (policy) s izolircmoga staja/išla njenoga specijalnog medija primjene. Takvim formiranjem teorije i njezina su kasnija dotjerivanja tijekom poratne konjunkture bila usmjerena na manipulativno odlučivru1je i makro regulaciju nacionalnim makro odlukama. Tak'VO shvaćanje komhinirano je u poratnoj demokratskoj teoriji s "nedržavnim" s/n;aćtmjem demokracije l'ezonim za "obil nog čovjeka " (" potrošača", kako JOŠ kažu i primjenjuju ekonomisti). Od Scbumpctcrova razumijevanja ciklusa u kasnijim je teorijama politika preuzeto naglašavanje izvanekonomskih uzroka krize, a u teorijama društva i u sociologijskim i sociologijski utemeljenim teorijama poliličke zajednice (polity), države, pojitikc (i kao politics i kao policy) i odjučivanja - naglasavanjc ekonomskih, Lj. autonomno društvenih generatora ekonomske "promjene". Ti su modeli mahom dobiveni hipotetičnim mejodologifslrim msrvaranjem države u dmfn u (ne njenim kritičkim artikuliranjem i situiranjem u socijctalnnj zajednici), a sve upravo u vrijeme Jmda je keynezijanska državna re~laciju razvijena do diriihma kojim uz anticikličku politiku pokušava realizirat ddavu bla~ostaoja (GaJbraitb, 1958., i967.) - i kada je developmcntistički optimizam na toj osnovi (Rostow, 1990.) doveden do paroksizma. Kcyuesa je zanimalo kako s "ckmjomskim strojem" komunicirati i ujedno njime manipulirati. Potaknu! Misesovim Privrednim računom u :locijalisričkim zajednicama (1920.) (koji treba shvatiti i antipiguo\11\ki, protiv utoptje.. države blagostanja") i, kasnije knjigom, Svemocna vlnda: uzdizanjem rota/ne di'žilve i totalnog ruta {1944.) F. A v. Hayck pak još od (preko 1936., 1944., 1945.) na tragu Adama Smitha želi pokazati da je svaka drl.avoa manipulacija privredom uvnd u ekonomske katastrofe. Njega zanima kako sam stroj ostvaruje unutarnju komunikaciju na autohton i skladan nač i n. Ali tek krah poratnog

5 75 ekonomskog booma i po l itičkt.: konjunkture, koncem šezdesetih i početkom sedamdesetih, otvorio je oči i uši stručne i dmge javnosti zn drukčijt.: ~hvatanje demokracije i za početak povratka teorij~kim IZVorima klasične političke i ekonomske teorije kako ih Je prije svib vidio Hayek: slobodi", "tr.lištu", "profiru" i "napretku., kao organski poveza noj cjeli m društvenog racionalitcta socijetalnih institucija Zapada. Kao učenik austrijske škole, ali i deklarirani pristaša britanske moderne klasike, Hayck se smatrao nastavljnčem Lockea, Mandevillea, Humea, Tuckera, Fergusona, Burkea i - dakako - Smitha. "Politička ekonotnija" kao "znanost ljudskih izbora", za njega je instrument analize i znanstvenog istraživanja društvenih izbora i odnosfi. Njezina osebujnost među drugim znanostima jc.st da po njenim kriterijima neka hipoteza kojom se želi opisati socjjalno stanje, mož:e pretendirati na znanstveni status "samo ako polazi od multipliciteta individualnih interakcija koje čine osnovu sveg poretka ili kolektivnog odnošenja". To je.. metodološki individualizam" temeljen na mcngcrovskom razumijevanju "metodološkog kolektivizma" (Hayek, 1967., i 1952., pp. 61 seq.; Lepage, 1980., pp. 405 seq.: "llayek ou!'economic politique de la libcttć"). U " kompleksnom" društvu (za razliku od neke "plemenske organizacije") u kojem masa informacija nužnih 7,.a koordinaciju multiplicitcla individualnih projekata prcla7j sve ~to bi mogao integrirati neki mdividualni muz.ak, sloboda omo8'jćuje svakome da informacije o svojoj okolini kojima raspolaže koristi za vlastite svrhe. Ona "je am sustav" koji omogućuje osiguravanje najoptimalnije mogu će mobilizacije skupa znanj raspdenih po društvenom tijelu (Hayck, 1945.). Tu rržišre nije tek mjesto na kome sc anommno razmjenjuju robe i usluge, niti tek statični mehanizam zn raspodjelu bijede. Ono je takoc.jer, simultano i neodvojivo, dinamični instntment mobilizacije, proizvodnje i raspačavanja infonnacija i znunja nuiniij :a regulaciju lwmpleksnih dnt.štva. Napreduk, ''progres" je tu.. funkcija društvenih kapaciteta da os1guraju najbolju moguću mobili:7.aci~u raspoloživih informacija i znanja". A taj "mobilizacijski kapacitet" ovisi o stupnju slobode ostavljene individuumima da tragaju za ispunjenjem vlastitih ciljeva. Ova je ovisnost moguća zato što profit sili individuumc da sc ponašaju tako da pridonose ekonomskom progresu. Profit je onu što omogućuje svim individuuima prijenos signala koji im dopuštaju da sc 11 donošenju svojih osobnih odluku ponajaju u skladu sa srcmovitim znanjima koja ne posjeduju, ali koja su mtžna da bi individualni planovi što formiraju potlat sveg društvenog života bivali kompatibilnim u društvenoj cjelini. (Jlayek, 1949., Lepage, 1980.). Samo skup ove četin temeljne institucije Zapada omogućuje svima (ili "najvećem broju.') uživanje some znanja koja " nnko za sebe, nikakva grupa, nikakav autoritet.., ne posjeduju i ne mogu po!>jedovati. Ekonomske i političke slobode pritom su neodvojive. One čine tek dva podsustava jedne socijetalne cjeline. Za Haycka je demokracija kao i kod Schumpetera (1942.) također " metoda društvene organizacije", ali metoda čija je funkcijn nadasve osiguranje obrane slobode st akog pojedinca od presezrmja svuke arbitrame vlasti; metoda koja se identificira s načelom prema kojem prisila može biti kori~tena samo nidi osiguravanja poštivanja općih ptavila ponašanja koja vec:;na smatra pravednim - barem većina ''društvenog tijela". Dr7_ava koja to omogućuje jest pravna država koja se ograničava na osiguravanje opće nitih pravila primjenjivih na S\'e, neovisno o konkretnim i posebnim okolno tima koje motiviraju njthovu primjenu. (H.ayek i 1994.). Pri tom u "vladavini prava'' cilj zakona nije organiziranje

6 76 individualnih djelovanja kako bi slijedila neki zajednički cilj ili projekt, već definicija i kodifikacija apstraktnog ol-.-vira kolektivnih pravila i morala, č1ja nužno anonimna svrhovitost jest u očuvanju slobode djelovanja individuuma i gmpa, pa je otuda suprotstavljena arbitrarno ti svake organizirane vlasti (čak i one većinske, "demokratski" izabrane) ka u i presezanjima drugih. (Ha ye k, 1978.) Ovakva pravna regulacija demokratskog političkog susrava ekonomske slobode ima uporište u organskoj 11ocijetal11oj instiruciooajno-procc ualnoj st.rukruri osebujnih vrednota i kamunikacijslah društvenih sveza nastalih poviješću Zapada. U središtu su le strukture infonnacije i znanje koji koštaju, pravna, ekonomska i politička sloboda individuuma i profit koji kao motiv pojedincu povezuje s cjelmom na njegovu i njezinu kolisr preskačući common se11se-om inače nepremostivi jaz znanja i djelovanja ("Humc's fork"). Zahvalj uju ći slobodi i profitu, pojedinac može najuspješnije tržišno djelovati kao da komunicira s cjelinom društvenih znanja, iako ih ne može doista znati. To je za Hayeka bil zapadno~a racionalirera i osnuva napretka Zapada. Gubljenje tog idenjijetu u središnjem d1jelu i koncem dvadesetog stoljeća sve više ugro7.ava Zapad i može predstojeću novu (i još veću od "Velike") ekonom ku krizu učiniti doista katastrofajnom. Po~ rarak klasičnim teorijskim i t rijednosnim izvorima utemeljenju pravne države, demokratske politike, liberu/ne ekonomije i građanskog morala i ltme: racionalnoga društva po Hayekovu u~jerenju još može značiti spas. (Hayek, 1994.) lako je možda već kasno. Povratak političkoj ekonomiji i njenoj klasičnoj paradigmi, na razini suvremene tehničke rafiniranosti analize, implicira da se ekonomska i politička teorija sredine stoljeća osobito keynezijnoska. dakako - spu.-;t ila ua razinu tradicije predklasičnilz "po~lovnilt '' i drugi/1 ''komentara ': te na toj osnovi "sovjeta vladaru''. Savjeta kakvi krizu mogu samo ubrzati i uvećati. Tražeći povratak političkoj ekonomiji, Hayek se, medutim, poziva samo na britansku i samo na liberalnu teoriju doduše u njezinoj političko-teorijskoj i političko-ekonomskoj cjelini Ali klasična teorija, oi polihčka niti ekonomska a ni filozofijska nije samo liberalna. Kada Hayck, poput Rawlsa ili Marxa, iz razmulranja klasične teorije želi praktički eliminirali njezinoga utemeljitelja Th. Hobbesa, kao ne-liberala, on i ne pomišlja, primjerice, iz Smitha elimmirati ono što je Hobbcsovo (i. konzekventno, i sve P ettyjevo i Steuartovo). S dobrim razlogom, jer bi Smith inače ustao bez cjctine svoje teorijske konstrukcije (nastale bitnim korigiranjcm Lockeovc revizije Hobbesa, a 7.adr/.avanjem Lockeova liberalnog Lava), te bi i ono malo što bi ostalo, O' lajo bez prave medusobne vc7.c i smisla - pa i bez liberalnog smisla. A do Lako ogoljenog stava, makar i liberalnog, ne bi bilo stalo ni l iayel..""u. On i sam zna, s Cassirerom i Mengerom. što bi se s klasičnom teorijom dogodilo bez Hobbesove verzije Galileove rezolurivno-kompozitivnc metode. Da ne govorimo o ri\dnom utemeljenju pojeclin~čm: i Z~J.edničke _mo~.i, t!'žišnom karakt~ru njihovih transfera (vlasn ištva)! 1 Lokov1ma politi čke obligacije 1zmeđu graćlanma, grupa u Common-Wealthu 1 suverenog "sjedišta političke moći" ild. Već je F. Tonnies (1896.) pokazao da je Hobbes sustavni utemeljilclj kako političkog tako i ekonomsko~ atomističkog individualizma građanske zajednice, odnosno dru~tva i države bih oni liberalno ili bilo kako tlrukčije organizirani (Macpherson, 1962.). To je regulativno za klruičnu teoriju u cjelini a mislim da se ona mora uzimati baš u cjelini. Ali, kako smo upravo vidjeli - vrijedi i za pojedinačne pa i ključne autore. Hoće Li se teorijski uzimati u obzir npr. samo drugo izdanje Ilumeovc History uf England, jer je pisac (koga H ayek sigurno nikada ne bi

7 77 htio brisati sa svoga popisa klasika) nakon tržišnog neuspjeha prvog izdanja, u preradi teksta i sadržajno promijenio političku stranku s čijeg stajališta p1šc povijest - a jednako je višekratno činio i u svojim Politicul F:ssays (llendel, 1953.)? Jlumeu je bilo svejedno je li torijevac ili vigovac - baš kan što je i Ilobbesu s teorijskog stajališta bilo malo važno kai..'ve su guske na Kapitolu. Glavno da gaču i da su - tamo. Klasična (britanska, i druga) novovjeka teorija nije - u ovom kontekstu - klasična zato što je trila Liberalna, nego stoga što )e po prvi put u povijesti (polanzirano i kombinimju6 ih) laisserfaireovskt suprotstavila (Smith) i statemanski povezala (Stcuart) liberalnu i diri.žističku-intervencionističku tlruštveno-državnu regulaciju kao permanentnu aktualnu ili latentnu alternativu oštre podvojenosti građanskoga društvu i države. Sama ta suprotnost je klasii!na i trajat će s alternativnim težištem dok je građa11skoga dmštva i države. 7.hug opstojnosti tc polititki altemirajuće suprotnosti "dugoga trajanja" i sama je klasična teorija zadri.ala svoju k.jasičnost kao upravo njoj i danas (iako sve općeninje) primjerena parddigma. Ali je - u svojoj u H obbcsa utemeljenoj <.jclovitosti - primjerena paradigma i za japanski slučaj korporacijske sveze privrede i 7ajednice, ekonomije i politike. Što samo liberalna paradigma ne može biti.s A Smith je, s osloncem na llobbesa i Humea, razvio osobiti teorijski sustav koji je bio cgzaktan u analizi i izvedbi na osebujan empiristički na čin, s udaljenim ali djclujućim prirodoznanstvcnim uzorima. Raciocinativni (cf. Mill, 1978.; Copleslon, 1959.) Smitbov postupak, sa specifičnom rezolut:ivuo-kompozitivnom i deduktivno-ilustrativnom metodom kao dvostrukom okosnicom predloška čltalačk common-sense, dao je tome su tavu svojevrsnu cemenlirajuću neprobojnost u teoriji, čitljivost i mogučnosr (Cf. Pack, 1991.) raznorodnim baštinicima da crpu iz tog izvora. Budućnost llberalne (kao i ueliberalnc i antiliberalne) teorije, pa i H ayekova liberalnog komunikacijskog argumenta, možda otuda nije toliko u realizuanom liberalnom porc l kn koliko u razumijevanju slojevitosti društvcno-ur7avnc konstitucije i komunjkacije. Pri čemu svaka "sfera" predstavlja donekle samo~vojni medij komuniciranja, ekonomiziranja, te dru.~tvcnog, političkog i svakog dmgog - pa i teorijskog - djelovanja. 5 Cf. McEacbem, Mur:.~k;~mi, Sličnog je pedigrea i Friedmanov presumptivui zaključak da niiko, pn ni Japan, ne može tr<~jnije konkurirati Sjcllinjcnim Državama zbog svoga nižega standarda u o<;novi sistema. (Sto je onda sa Svicnrskom ili Šved~kom '?) Ekonomist, i kada se upusti u političku teoriju, ne hi smio zanemariti ekonomske činje ni ce. Bilo bi bolje ispitati nije li možda japanska ptivrec.ja, sa svojom moida nižom individualnom profitabilno~ {a i 10 ako se odbiju neke ckstemalije), manje osjetljiva na ciklička kretanja, sposobnija za inovacije i spremnija na žrtve pri osvajanju novih trzišta. Liberalna reorija takve sposobnosti i pogotovo u takvom kontekstu - ne hi smjela zauemariti.

8 strpot. O l~~ - Polll msao. VoA XXXI. (1904), No. S, s!r. 71-3l 78 LITERATURA Alt, J.E., Cbry Lal, KA, Politicol Economics, University of California Press, Berkeley, Barry, N.P., Hayck's Social and Economic Philosophy, TI1e Macmillan Press, London & Basingstokc, Braudel, F. Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam, A.Cesarcc, Zagreb, (izvornik 1979.) Corriveau, L, "Entrepreneurs, Growth and Cycles'', Economica, 61, Coc, R.D., Wilber, Cb.K. (eds.), Capitalism and Democracy: Schumpercr Revislfed, UNDP, Notre Dame, l9r5. Copleston, F., A History of Philosophy V, Hobbes tu Paley, lmage Books, Gulden City N.Y., (1959.) Crespigny, A de, "F.J\. H ayek: Freedom for Progress'', u: Contemporary Political Plrilosophcrs. ed. by A dc Crcspigoy & K. Minogue, Mcthuen & Co., London, Dworkin, R, "Liberalizam", Domet~ 21, ll, (izvornik 1985.) Eichner, A.S., "The Macrodynamics of Advanced Market Economics", Sbarpc, Armonk (N.Y.) & London, 19fl7. EnLov, R.M. i dr., Ekonomičeskii ciki v SŠA 70-e - noč/1/o 80-ilt godov, Nauka, Mosl'va, Galbraith, LK., 71te Affluent Society, Mifflin, Boston, Nova industrijska država, Stvarnost, Zagreb, (izvornik 1967.) H all, J.A., Tkenbeny, G.J., The State, Open University Press, MilLon Keynes, H ayek, F.A.v., MoneJary Theory and the Trade Cycle, AM. Kellcy., New Ynrk, (1933., 1929.) Collecrivisr economic planning, ed. by J Iayek, Rnulledge, London, "Economics und Knowledge'', { ), ponovno tiskano u:!ndividualism fmd Economic Order, Routledge, London, Profits, Interest and Jnvestrnent, A.M.Kelley, Clifton (N.J.), (1939.) "Socialist calculation: the competitive solution"', Econornicu, VTI, The Pure TheOT)' of Capital, Midway Reprint, Chicago, (1941.) ''The Use of Knowledge in Society", American Eco11omic Review, XXXV ; ponovno tiskano u: isti, 1949., nav. dj. Tite Cou11ter-revo/ution of Science: Swdies on the Abuse of Reason, Free Press, New York & London, 1952.

9 Strpić, 0.. Hayek, komunikncli:;kl.., rotil misao, Vol. XXXJ, (1094), No. 3. str. 7l ! Sensory Order. An Inquiry inro the Foundations of Theoretical Psychology, Routledge, London, (1952.) Politički ideal vladavine prava, Školska knjiga, Za~eb, (izvornik 1955.) "The Theory of Complex Phenomena", u: The Critical Approad1 to Science and Philosophy: Essays in Honor opf Karl R. Popper, cd. M. Bunge, The Free Press, Glcncoe, Studies in Philosophy, Politic., and Economics, London & Chicago, Law, Legislation und U berry: A New Stat ment of the Liberal Princip/es oj' Justice and Politia tl Economy", Routledge & Kegan Paul, London & Henley, 'Načela i korist", Kulwmi radnik, XLTTJ, 6, (izvornik 1973.) "Hjstory and Politics", u: Capitalism and the Hisrorians", ed. hy Hayek, UChP, Chicago, New Swdies čn Philosophy, Polilics, Economics and d~ J listory of Ideas, Routledge & UCbP, London & Chicago, "Politika vlade i tržište", Dometi, X:Xl, ll, Hccbter, M., Szelenyi, I. (ed'\.), "Theoretical I.mplications of tbc Demise of State Socialism'', Theory and Society. Renewal and Critique in Social Theory, XXlll, Held, D., Kreiger, J., "Theories of Lhe Srate", u: Bomsrein, S. i dr. (eds.). The Stare in Cupitalist Europe", Allen & Unwin, Londnn, Hendel, Ch.W. (ed.), David Hume's Political Essays, Tbc Liberal Arts Press. New York, Hirschman, A.O., Strasri i imere.,i: Politički argumenti u prilog kapitalizmu prije njegova trijumfa, Stvarnost, Zagreb, (izvornik J 977. i 1981.) Hume, D., Istraživanje o ljudskom razumu, Kultura. Zagreb, (izvornik l748.) Rasprava o ljw:bkoj prirodi, V. Masleša, Sarajevo,!983. (izvornik ) Kavanagh, D., Political Science and Polirical Behaviour, Allen & Unwin, London, Keynes, J.M., Opća teorija zaposlenosti, kamare i novca, CKD, Zagreb, (izvornik 1936.) Rasprava o nol'cu, Matica Hrvatska, Zagreb, (i7vornik 1930.) King, R., Tile Stote in Modem Society: New Directions in Po/ilica/ Sociology", Chatam House, Chatam (N.J.), Kolm, S-Ch. U: libćralisme modeme. Analyse d 'une ruison ćconomique, PUF, Paris, Lepage, H., Demain le capitalisme, Le Livre de Pocbe, Paris, Demain lc /iberulisme, Livre de Pocbe, Paris, 1980.

10 Sttplt. D. lt.yek, k~. Po4tt. misao. VOl looci. {1994). No t. ~~ 80 Lowi, Th.J., The End of Liberalism: Tile Second Republic of the United Stules, Norton, New York, (1969.) Mandel,.E., Kasni J:apituliza_m, CKD, Zafcb, 19lH. (izvornik 1972.) La cnst, Flamanoo. Pans, 1978., 198_. Macpherson, C.B., Politička teoriju posjcdničkog individuu/izma, CKD, Zagreb, (izvornik 1962.) McEacbern, "The State. Combining Democracy with Growth: the Search for a Formula", u: McCormack, G., Sugimoto, Y. (cd.), Democracy in Contemporary Jupun, Sharpe, New York, Mill, J.S., A System of Logic. Raciocinative and lnductive, Collected Works, VTT Vffi, UTP, Toronto, (izvornik 1843.) Murakami, Y., "The Japanese Model of Political Economy", u: Yamamura, K., Yasuba, Y. (cd.), The Political Economy of Japan, vol I, The Domestic Transformation, Stanford UP, Stanford, Neuendorff, H., Pojam interesa: Studiju o teorijama Hobbesu, Smitha i Marxa, FPZ - Informator, Zagreb, OppenUinder, K.H., Pnser, G. (cd.), Business Cycle Analysis. 2 /st CIRET Conference, Avcbwy, Pack, S.J., Capilali.sm as a Moral System: Adam Smith s Critique of!he Free Market Economy, Edward Elgar, Alucrshot, 199L Pateman, C., Panicipazion und Democratic Theory, CUP, Cambridge, Pet roni, AM., "L'ercdila dl H ayek", fl Politico, L VII, 3, Rostow, W. W., Theorisrs of Economic Growth from David Hume lo the Prcscm, Oxford University Press. New York & Oxford, Scbumpeter, J.A., Business Cycles, McGraw Hill, New York, Povije.vt ekonomske analize, rnrormator, Zagreb, (izvornik 1954.) KapitalizCtm, socijalizam i demokracija, Globus, Zagreb, (izvornik 1942.) Strigel, W.IL (cd.), Business Cycle Analysis. Papers Presemed at the 14rh CJRET. Conference Proceedings, Aldershol etc., Strpić, D., "Politički razvoj", u: Promjene i razvoj. Rasprave, HUDHZ-AMACH, Zagreb, Tonnies,.F., Hobbes' Leben und Lelrre, Slullgart, Fromann, ( IR96.) WaUerstein, T. Suvremeni svjetski sistem, CKD, Zagreb, (izvornik ) Zarnowitz, V., "Recent Work on Business Cycles m Historical Perspective", Joumal of Economic Literantre, 23, 1985.

11 Slrplt. D Hllyel<. I\Qmunikacijsld.. Pall. misao. VOL XXXI. (IIIIM), No 3. S1r Tt-et 81 Dag Strpić HAYEK, COMMUNJCATJONAL UBERAL ARGUMENT AND TTS FATE Summary The convergenl <.;'Clcs of the prevalenre of intervcntionist or laisserfaire concepis have been alternating in economy, polirics, and politi<:al and economic theory. Hayek's theory of we.o;tern rationalily lllld liberal and democratic order is based on two commwlicalional arguments: priceearnings ratio enables maximum ujobiliz<llion of resources oud the optimal use of information. The autltor's opinion is that the current cycle is to bring about the integration of the!jberal communicational argument with the new concepts of regulation, and not the umversalization uf the liberal order.