Teorija komparativnih prednosti i gospodarski rast: argumenti pro et contra (moguće pouke za Republiku Hrvatsku)

Transcription

1 127 Dragoljub Stojanov 1 UDK Teorija komparativnih prednosti i gospodarski rast: argumenti pro et contra (moguće pouke za Republiku Hrvatsku) Sažetak Neoklasična teorija rasta, na njoj utemeljena hands free varijanta ekonomske politike, te teorija komparativnih prednosti činili su se zemljama u tranziciji kao čarobni štapić za proces konvergencije s razvijenim zemljama na putu u EU. Nove teorije rasta i nove teorije vanjske trgovine razvijaju se u uvjetima imperfektne konkurencije. U takvim uvjetima egzistiraju i očekuju konvergenciju zemlje u tranziciji i zemlje kandidatkinje za ulazak u EU. Kandidatkinje za EU moraju se pripremiti za konkurenciju otvorenog tržišta EU-a. U tom kontekstu pitanje izbora ekonomske politike i koncepcije gospodarskog rasta i razvoja od izuzetne je važnosti. Mislimo da ekonomska politika hrvatskoga gospodarstva, pretežito utemeljena na neoklasičnom konceptu rasta, uz teoriju komparativnih prednosti, mora biti revidirana kao preduvjet za ubrzani gospodarski rast Hrvatske. Ključne riječi: liberalizam, rast, zablude, iskustva, promjene 1 Prof.,dr.,sc., Dragoljub Stojanov, redoviti profesor Ekonomski fakultet Rijeka

2 128 Dragoljub Stojanov: Teorija komparativnih prednosti i gospodarski... I. Okviri i temelji teorije komparativnih prednosti Iz elementarnih udžbenika mikroekonomije poznato je da u uvjetima nacionalne ekonomije kada je granična stopa supstitucije u potrošnji proizvoda (X) i (Y) (koju može uvjetno nominirati kao agregatnu potražnju) jednaka graničnoj stopi supstitucije u proizvodnji proizvoda (X) i (Y) (koju nominiramo kao agregatnu ponudu), nacionalno je gospodarstvo u stanju ravnoteže. Gospodarstvo uživa kvalitete Paretova optmimuma. Višak potrošača i višak proizvođača jesu maksimizirani (Salvatore, 2003: 293). Može li i kako u uvjetima Paretova optimuma (dakle u uvjetima: maksimiziranog viška proizvođača i potrošača, optimalne podjele rada, pune zaposlenosti i platnobilančne ravnoteže te strukturne ravnoteže štednje i investicija) doći do povećanja viška potrošača i podizanja agregatne potražnje, tj. well beinga domaćih potrošača na višu razinu? Pozitivan odgovor na to pitanje daje otvaranje gospodarstva sukladno teoriji komparativnih prednosti. Sukladno toj teoriji dvije zemlje koje imaju istu tehnologiju, iste ukuse i preferencije potrošača te su podjednake su veličine, mogu uživati pogodnosti podjele uvećanog zajednički kreiranog GDP-a temeljem međunarodne podjele rada i specijalizacije. Tako je u uvjetima konstantnih proizvodnih troškova, pa čak i u uvjetima rastućih troškova i opadajućih prinosa u proizvodnji dvaju proizvoda na nacionalnoj razini. «Tako kako se svaka nacija specijalizira u proizvodnji proizvoda za koji ima komparativne prednosti, ona se suočava sa rastućim troškovima proizvodnje izvoznog proizvoda. Specijalizacija u proizvodnji u obje zemlje doseže ravnotežno stanje kada je MRTxy = Px/Py u obje zemlje. U tom momentu su obje zemlje u stanju opće ravnoteže proizvodnje i razmjene, odnosno tada su (Salvatore, 2003: 585). MRTxy=Px/Py=MRSxy(A)=MRSxy(B).» Po logici sustava perfektne konkurencije, koja u ovom slučaju tretira dvije zemlje kao jednu zemlju ili jednu zemlju s dvjema regijama koje funkcioniraju na principima spojenih posuda, Paretov optimum

3 Dragoljub Stojanov: Teorija komparativnih prednosti i gospodarski uvećan je za dobrobit domaćih proizvođača u objema zemljama (regijama) koje uživaju niže cijene uvoznih dobara i podižu svoju krivulju indiferencije na višu razinu u odnosu na razinu autarhične ekonomije. U uvjetima međunarodnog Paretova optimuma rezultati slobodne trgovine očituju se u sljedećim učincima za obje zemlje: optimalnoj alokaciji resursa optimalnom i uvećanom višku potrošača bez ugrožavanja viška proizvođača (win-win situacija) izjednačivanju cijena rada (nadnica) u objema zemljama konvergenciji ekonomskog rasta između dvije zemlje ili regije. Pritom se svi optimumi postižu u uvjetima: pune zaposlenosti stabilnosti cijena ravnoteže platne bilance. Nije li onda posve razumljivo da se slobodna trgovina i danas u suvremenim uvjetima kroz tzv. Export lead growth smatra vodećim čimbenikom gospodarskog rasta svake manje razvijene zemlje ili zemlje u tranziciji? II. Pitanja Postavljaju se naizgled jednostavna pitanja, na koja nije baš lako odgovoriti. 1. Kako je moguće da se u uvjetima kada dvije zemlje imaju istu razinu tehnologije i jednake preferencije potrošača, jedna od njih specijalizira za proizvodnju balvana, a druga računala? 2. Kako je moguće i zašto je racionalno smatrati da u danim uvjetima dvije zemlje nisu jednako razvijene i da nemaju jednaku strukturu proizvodnje, ako im je već struktura potrošnje jednaka (preferencije potrošača)? 3. Zašto bi razvijenija zemlja (ona koja proizvodi računala) dopustila izjednačivanje cijene rada, drugim riječima snižavanje nadnica, u korist teorema izjednačivanja cijena rada u međunarodnim

4 130 Dragoljub Stojanov: Teorija komparativnih prednosti i gospodarski... razmjerima? Naime, teorija sugerira, a osobito u H-O-S verziji, izjednačivanje cijena inputa u globalnim razmjerima. 4. Kako potrošači (radnici) u objema zemljama dobivaju, osim u slučaju kada se cijena rada snižava sporije od cijena uvozne robe, te kako uvećavaju potrošački višak u razvijenijoj zemlji ako se u njoj cijena rada smanjuje brže od cijena dobara koje konzumiraju radnici zahvaljujući uvozu? 5. Od posebnog je značenja pitanje: Je li (i koliko) teorija komparativnih prednosti validna u uvjetima suvremenih procesa globalizacije, koji se očituju (pored ostaloga) u sljedećim karakterističnim razlikama u odnosu na uvjete pojavljivanja TKP-a: perfektna konkurencija jest teorijski raritet. Umjesto perfektne konkurencije danas je dominantni oblik konkurencije oligopolna konkurencija u uvjetima oligopolne ili čak monopolne konkurencije dominantna postaje intraindustrijska razmjena između zemalja sa sličnim tehnologijama i preferencijama potrošača u uvjetima oligopolne konkurencije prevladava praksa rastućih prinosa i opadajućih troškova, umjesto prakse konstantnih troškova ili rastućih troškova i opadajućih prinosa svojstvenih perfektnoj konkurenciji u uvjetima oligopolne i monopolne konkurencije poduzeće nije pasivno, nego je aktivno kako glede politike cijena, tako i glede politike formiranja obilježja robe kojom konkurira stoga je u uvjetima oligopolne konkurencije i globalizacije svjetske ekonomije funkcioniranje SMSE moguće uglavnom kao kooperanata velikih korporacija. Cijene više nisu funkcija «presijecanja MC I MR». One su više odraz Lernerove formule za određivanje cijena u uvjetima monopolne konkurencije. III. Dobitnici i dobitnici od slobodne trgovine Tko dobiva, a tko gubi u uvjetima slobodne trgovine temeljene na komparativnim prednostima? jedno je od pitanja koje se u ekonomskim politikama i preskripcijama IMF-a npr., ili vodećih neoliberalnih ekonomista ne postavlja. Pitanje je suvišno jer dobivaju

5 Dragoljub Stojanov: Teorija komparativnih prednosti i gospodarski svi: proizvođači u zemlji (A) i zemlji (B), potrošači u zemlji (A) i zemlji (B). Međutim, ako sukladno teoriji, a osobito u verziji H-O-S, dolazi do izjednačivanja cijena rada u obje zemlje, onda radnici razvijene zemlje postaju gubitnici. Dobitnici su vlasnici kapitala. Drugim riječima, TKP izvodi redistribuciju dohotka u nacionalnim i međunarodnim razmjerima u korist kapitala, a na štetu rada (P. Lichteinsten, 2007). Da bi se nepravda umanjila, predlaže se kompenzirajuća fiskalna politika države (Salvatore, 2003). Ako se proces na svjetskoj razini očituje u siromašenju siromašnih i bogaćenju bogatih, nije čudno da ugledni kornelski profesor J. Vanek TKP proziva destruktivnom teorijom međunarodne trgovine (Vanek, 2004). Tvorac TKP-a David Ricardo prigodom njegova kreiranja imao je cilj pojasniti destruktivne učinke do tada prevladavajućeg merkantilizma na poziciju ekonomije V. Britanije. Postajući najsnažnija, dakle najkonkurentnija u dano vrijeme, ekonomija V. Britanije trebala je slobodno tržište za: a) plasman svojih roba više faze prerade b) nabavku, ili kako se to danas popularno veli outsorcing inputa, za svoju industriju. K tome, V. Britaniji je pogodovala redistribucija dohotka između rentijera i industrijalaca u korist industrijalaca. Redistribucija se nabolje mogla izvesti slobodnim uvozom poljoprivrednih proizvoda (pšenice) iz susjednih i manje razvijenih zemalja (Francuska, Njemačka) i time snižavanjem cijene domaćeg rada-nadnica zbog jeftinijeg kruha, u korist profita domaćih industrijalaca. IV. WTO i teorija komparativnih prednosti (TKP) Za ovu prigodu držimo zanimljivim citirati riječi Warrena Cristofera, državnog sekretara SAD-a, koje je izgovorio skupini amerčkih biznismena u Washingtonu, a prema Hearings Before the Subcommittee on Trade, first session,one hundred third congress, November 4 and 5, 1993 (Stojanov, 2000). «Za USA je kreiranje Urugvajske runde (dakle WTO-a vl. op.) podjednako tako značajno

6 132 Dragoljub Stojanov: Teorija komparativnih prednosti i gospodarski... kao i obnova NATO-a. Urugvajska runda će biti novi signal za vanjsku politiku USA. Kao rezultat završetka hladnog rata SAD redefiniraju svoju vanjsku politiku u čemu je trgovinska politika osobito značajna ( ) ja mislim da je sada veoma jasno da SAD imaju komparativne prednosti u najvećem broju industrijskih sektora i svakako komparativne prednosti u skoro svim sektorima usluga. Mislim da naša ekonomija prolazi težak period restrukturiranja, ali postajemo mnogo konkurentniji, ne samo u industrijskoj proizvodnji, nego i u sferi usluga.» M. Kantor, američki predstavnik u pregovorima povodom kreiranja Urugvajske runde izjavio je sljedeće: «Urugvajska runda je pravi sporazum u pravo vrijeme za USA. On će kreirati stotine tisuća visoko plaćenih radnih mjesta u zemlji. Ekonomisti procjenjuju da će porast trgovine upumpavati između $ 100 i $ 200 milijardi u ekonomiju SAD svake godine nakon što se Urugvajska runda u cijelosti implementira. Finalni sporazum Urugvajske runde načinjen je prema snazi američke ekonomije, on otvara svjetska tržišta tamo gdje smo mi najkonkurentniji. Od agrara do elektronike, preko farmaceutske industrije, do usluga, SAD imaju jedinstvenu poziciju da izvuku koristi od Urugvajske runde, koja će se primjenjivati na sve naše trgovinske partnere.» (Hearings Before Committee on Ways and Means and its Subcommitteee on Trade, House of Representatives, January 26, February 1,2,8 and ; Stojanov, 2002). U nastavku izlaganja veleposlanik Kantor dodaje: «WTO traži od manje razvijenih zemalja da primjenjuju ista pravila nakon perioda tranzicije. Ove zemlje više neće uživati plodove trgovine, a da ne prihvate odgovornost i ne otvore svoja tržišta. WTO će imati pojačan sustav rješavanja sporova ali nas neće ometati da održimo naše trgovinske zakone i suverenost.» Postoji li, i ako postoji kakva je u biti razlika između Rikardove (britanske) politike slobodne trgovine u XIX. i američke u XX. stoljeću? V. Oportunost TKP-a u tranzicijskoj zemlji Mislimo da valja oprezno zapaziti da je WTO kreiran nakon procesa restrukturiranja američke ekonomije, koja je u razdoblju prije toga

7 Dragoljub Stojanov: Teorija komparativnih prednosti i gospodarski gubila konkurentske pozicije u odnosu na japansku ili njemačku konkurentnost. U isto vrijeme, i nakon što je početkom osamdesetih rođena ideja «Strategic Trade Policy» tijekom osamdesetih (Brender, J. i Spencer, B.»International R&D Rivarly and Industrial Strategy, Review of Economic Studies, October, 1983), došlo je do negacije iste ideje /P. Krugman napisao je tekst Is Free Trade Passe (Salvatore, 2003: 415)/. Iz teorije igara pozajmljeni su antiprimjeri potencijalno uspješne strategijske trgovinske politike unatoč tomu što je Airbus ni od čega postao opasan konkurent Boingu dvadesetak godina nakon primjene STP-a. Argumenti protiv STP-a, dakle državne intervencije i industrijske politike kao institucija i metoda podizanja konkurentske pozicije jedne ekonomije, ili još bolje rečeno, kreiranja nove vrijednosti, mada na prvi pogled mogu djelovati uvjerljivo, nisu dovoljno jaki. Američka praksa, kao i izjave g. Kantora i g. Cristofera to nedvojbeno potvrđuju (detaljnije vidjeti u: Salvatore, 2003). Vraćajući se još jednom postulatima TKP-a i slobodne trgovine, podsjetimo se profesora B. Horvata koji u svojoj knjizi Theories in International Trade ističe sljedeće: «Ostavljajući po strani diskusije koje se odnose na izjednačavanje rente, izjednačavanje cijena inputa - odnosno rada je drugačiji problem. Minhas napominje da nadnice variraju od oko $ 250 u siromašnim zemljama do $ 3600 u razvijenim zemljama. Nikakva slobodna trgovina ne može eliminirati ovakve razlike. Jasno je da se nadnice mogu izjednačavati samo ekonomskim razvojem onih zemalja koje zaostaju, a ne nikakvom slobodnom trgovinom.» Horvat dodaje da «nadnice nisu funkcija marginalne produktivnosti rada nego razine razvijenosti, koja se može mjeriti sa per capita GDP. Nakon inicijalnog nižeg nivoa razvijenosti, empirijski dokumentirani primjeri konvergencije u per capita dohotku pokazuju da je ona rezultat tehnološkog progresa i da nema ništa zajedničkog sa HO tezom o oskudnosti resursa. Nije ni capital simetričan. Njegova kvazi cijena profit - je izvor financiranja rasta. Tako kako su stope rasta različite moraju biti različite i profitne stope.» (Horvat, B., Theories of International Trade, Macmillan) Jednako tako kao Horvat o TKP-u i H-O-S teoriji, kao determinanti gospodarskog rasta i determinanti kompetitivnosti jedne ekonomije, stavove razvijaju i Easterly (2002), Adelaman I. (u: Stiglitz Meier, 2001), Panic (2003), Pitelis, (2000), Stiglitz (Stiglitz Meier, 2001),

8 134 Dragoljub Stojanov: Teorija komparativnih prednosti i gospodarski... Murakamy (1996), Madison (2002). Čak i S. Fisher, kao veliki pobornik neoklasične paradigme, u Economic Growth and Economic Policy (1987) ističe ulogu tehničkog progresa kao jedne od temeljnih determinanti ekonomskog rasta, osobito manje razvijenih zemalja. Analize procesa konvergencije između manje razvijenih i razvijenih zemalja koje su proveli Summers i Heston također pokazuju da je konvergencija moguća i realna između najrazvijenijih zemalja (Stojanov Kandžija, 2007). U kontekstu razmatranja TKP-a i slobodne trgovine kao determinanata ekonomskog rasta zanimljivo je spomenuti tezu Krugman- Eishengreen: «Nekoliko uglednih autora ističe da se specijalizacija među zemljama uvećava tako kako se trgovina među njima više integrira. Proces slobodne trgovine, po njima, vodi ka ekonomskoj konvergenciji ex ante. Međutim, porast integracije (Hrvatske s EUom, vl. op.) na temelju komparativnih prednosti može zemlju udaljiti od zone optimalnog valutnog prostora (OCA), i voditi jačanju jaza u razvijenosti između zemlje i regiona (Hrvatske i EU-a, vl. op.).» Integracija na principima TKP-a može, sukladno tomu, imati svoje eminentne troškove koji mogu biti uzrokom zastoja u ekonomskom razvoju, a ne njegova napretka. Spoznaje koje u tom smislu daje povijest (Madison, 2002), kao i ograde od TKP-a i slobodne trgovine koje iznose eminentni ekonomisti, zaslužuju da ih se podsjetimo. Stiglitz i Charlton (2005) napominju sljedeće: 1. Uspješne azijske zemlje očigledno nisu vjerovale u slobodno ili neregulirano tržište. Bit uspjeha tih zemalja jesu efikasne firme i dobro organizirano tržište, ali je ključnu ulogu imala vlada tih zemalja. 2. Nema sumnje da su uspješne zemlje primjenjivale inventivnu i kreativnu ekonomsku politiku. Do danas niti jedna uspješna zemlja u razvoju nije primjenjivala čisto tržišni pristup ekonomskom razvoju. 3. Komparativne prednosti jesu statične (nepuna zaposlenosti, izvoz ne mora u svakom slučaju biti u porastu, tako da rad iz nezaštićenog sektora ne mora biti ponovo uposlen). 4. U sasvim mogućim uvjetima može se pokazati da je slobodna trgovina Pareto inferiorna u odnosu na autarhiju svakome može

9 Dragoljub Stojanov: Teorija komparativnih prednosti i gospodarski biti gore. U manje razvijenim zemljama tržišta nisu transparentna, nedovoljno su razvijena, a ako postoje, ne osiguravaju djelovanje efekta cijena i efekta supstitucije. 5. Niti jedna danas razvijena zemlja nije se razvila isključivo primjenom neoklasične paradigme i slobodne trgovine. 6. Neoklasična teorija drži da institucije nisu posebno bitne za funkcioniranje ekonomije. Ova postavka temelji se na trima propozicijama, i to: a) ekonomski rezultat određen je djelovanjem fundamentalnih snaga koje odražavaju resurse, preferencije i tehnologiju b) ove snage vode gospodarstvo k Paretovoj efikasnosti c) institucije ne utječu na proces selekcije ni na ravnotežu ekonomije. 7. Neoklasičnim ekonomistima povijest nije relevantna za proces razvoja, kao ni distribucija dohotka. 8. Neoklasični teoretičari ne mogu zažmiriti na činjenicu da se proces ekonomske konvergencije ne događa te da je državna intervencija neophodna. 9. Liberalizacija trgovine i privatizacija mogu dati očekivane rezultate samo u kompetitivnom okruženju; međutim, imperfekcije u konkurenciji veoma su rasprostranjene, posebno u manje razvijenim zemljama. Sve je veća zabrinutost da velike transnacionalne korporacije mogu zlouporabiti svoju ekonomsku snagu kako bi dominirale tržištima u manje razvijenim zemljama. (Stiglitz Charlton) VI. Umjesto zaključka : teze za daljnje promišljanje Lekcije koje (ni)su pojedine zemlje naučile u pogledu režima vanjskotrgovinske politike i njegova doprinosa ekonomskom rastu evidentne su. I to kako one iz povijesti, tako i one iz nedavne prošlosti, pa i sadašnjosti. Posebno mogu biti korisne one lekcije koje se mogu naučiti od danas najrazvijenijih zemalja. U tom kontekstu te u kontekstu promišljanja o TKP-u i njegovoj primjeni u suvremenim okolnosti kao i njegovim učincima na

10 136 Dragoljub Stojanov: Teorija komparativnih prednosti i gospodarski... gospodarski rast jedne manje razvijene zemlje ili zemlje u tranziciji, a osobito one koja je kandidatkinja za EU tj. za zonu slobodne trgovine, donosimo razmišljanja kembričkog profesora M. Panica, s kojim je teško ne složiti se. «Predominacija imperfektne ili oligopolističke konkurencije u zemljama modernog kapitalizma drugim riječima predominacija nejednakih šansi, opravdava primjenu zaštitnih mjera kao i mjera iz domena industrijske politike koje omogućavaju razvoj strategijskih industrija. Bez takvih politika manje razvijene zemlje nisu u poziciji da zatvore jaz između njih i razvijenih zemalja.» (Panic, 2003: 64) Danas se čini kao da su nove teorije rasta i nove teorije međunarodne trgovine (Stojanov Kandžija, 2007) riješile problem koji je ponajviše mučio ili muči zagovornike neoklasične paradigme problem opadajućega graničnog prinosa na kapital u uvjetima: a) perfektne tržišne strukture b) ograničene ponude resursa, osobito rada, c) državnih granica. Nove teorije rasta tretiraju rad kao kapital ljudski kapital. Konstruirana je teorija o ulozi znanja u profiliranju ekonomskog procesa i proizvodnosti kapitala. U objema teorijama TKP-u i teoriji kompetitivnih prednosti (Porter, 1998) zemlja izvoznik ekonomski je učinkovitija. U TKPu učinkovitost je više funkcija raspoloživosti resursa. U teoriji kompetitivnih prednosti učinkovitost se može graditi, a marginalna produktivnost kapitala beskrajno uvećavati jer je ona funkcija ljudskog kapitala i znanja. Sukladno novim teorijama trgovine čini se suvislim zaključivati da što je zemlja učinkovitija i razvijenija to će više izvoziti kapital, ali i sofisticirane brendove zahvaljujući pogodnostima ekonomije opsega i obuhvata. Imajući pred sobom sve brojniji EU te raznolikost njegovih članica u pogledu razine razvijenosti, ne može se odbaciti mogućnost djelovanja Krugman-Eichengreenova efekta, neovisno čak i o tome promišljamo li o efektima TKP-a ili efektima teorije kompetitivnih prednosti. Monoplna i oligopolna tržišna struktura, uz intraindustrijsku trgovinu, dominiraju europskim prostorom.

11 Dragoljub Stojanov: Teorija komparativnih prednosti i gospodarski Manje razvijene članice morale bi se više nego do sada osloniti na industrijsku politiku i razvojnu politiku okrenutu proizvodnji kako bi hvatale korak s razvijenijim članicama. Makroekonomska politika trebala bi biti dinamičnija od one koja slijedi ideje nominalne konvergencije, a predstavlja praksu Maastrichta. U isto vrijeme je jasno da je transfer kapitala od razvijenih k manje razvijenim nezaobilazna komponenta napretka manje razvijenih članica. FDI sam po sebi ne može biti dovoljna pokretačka snaga razvoja uvoznika direktnih investicija. Nameće se pitanje: Može li uopće manje razvijena zemlja imati prorazvojno orijentiranu ekonomsku i razvojnu politiku u Murakamijevu smislu (Murakamy, 1996) u uvjetima dominacije transnacionalnih kompanija i globalizacije svjetske ekonomije? Inovacijama i tehničkim progresom vođena ekonomska politika čini se izvan domašaja manje razvijenih zemalja isto toliko koliko su u nove teorije rasta i nove teorije međunarodne trgovine irelevantne za njih, njihovu razinu razvijenosti i njihovu tržišnu morfologiju. Zaključimo sukladno Pirovoj izreci: «Još jedna ovakva pobjeda i mi smo izgubljeni». Barem utoliko ukoliko se ona odnosi na mainstream concept konkurentnosti i otvorenost ekonomije te njihove primjene u tranzicijskim zemljama. Instead of conclusion: direction for further thinking Lessons concerning changes of trade policy regime and its contribution to economic growth of nation seems apparent both: from the distant history and from the policies adopted by the currently most successful industrial countries. In that respect,in concluding theoretical deliberations on trade openness and economic growth under the condition of new trade theory approach, we quote from Panic whose opinion we share: the prevalence of imperfect or oligopoly competition in modern capitalist economies- in other words the prevalence of inequality of opportunity-justifies protective policies as well as an industrial policy that makes development of strategic industries possible. Without these policies developing countries are in no position to close the growing gap between them and the most advanced countries 64). New growth theories and new trade theories seems have solved the most troubling problem for

12 138 Dragoljub Stojanov: Teorija komparativnih prednosti i gospodarski... those economists who are proponents of neoclassical paradigm-one of decreasing marginal productivity of capital under the condition of: a) perfect market structure, b) limited availability of labor, and c) limited national borders. New growth theories extended the properties of labor to human capital. They have constructed a theory for the role of knowledge in shaping economic process and productivity of capital. In both theories, the theory of comparative advantage, and the theory of competitive advantage an exporting country is supposed be a more efficient country. In the former theory efficiency is a function of the availability of resource. In the latter the efficiency may be increased, and marginal productivity of capital endlessly projected, as a depending on creation of human capital and knowledge. Under the circumstances of new trade theories seems convincing to conclude that the more efficient country, the more reach country, the more the country will export capital and sophisticated brands due to the presence of economic of scale and economic of scope which will dominate market. Having in mind enlarged Europe, and diversity of countries which make great European market, one could be afraid that Krugman Eichengreen effect will prevail over Frankel one, regardless do w base our analysis more on comparative than on competitive advantage of nation. Monopolistic and oligopolistic market structure, together with intra-industry trade dominate European space. New and less developed transition countries in order to try to catch up to developed members have to relay much more than up to now on supply-side economic policy accompanied by more dynamic macroeconomic policy comparing to the policy which satisfies only nominal convergence criteria of successful macroeconomic. In the same time it is clear that a transfer of capital from reach member of the EU to less developed one, is unavoidable component part for progress of less developed members. Of course, issue for itself is the following one: is it at all possible for a less developed economy to have a pro-growth developmental policy in Murakamy sense (Murakamy, 1996) under the condition of prevailing dominance of transnational corporations, and globalization of the world economy? Innovation driven type of economic policy for development seems out of reach of less developed countries, as much as are both: new trade policy, and new growth policy thoroughly (i)relevant for them. Let us conclude with Pyrrhous words; One more such victory and we are lost as far as the main-stream concept

13 Dragoljub Stojanov: Teorija komparativnih prednosti i gospodarski of competitiveness and openness is concerned as well its application in transition countries. Literatura Adelamn, I. (2001), Fallacies in Development Theory and Their Implications for Policy; u: Frontiers of Development Economics (ed. by Meier, G.; Stiglitz, J.). Bairoch (P) and Kozul-Wright, Globalization Myths: Some Historical Reflections on Integration, Industrialization and Growth in the World Economy, paper prepared for WIDER conference on Transnational Corporations and the Global Economy; Kings College, Cambridge, UK, September Corbo, V. Goldstein, M. Khan, M. (1987), Growth-Oriented Adjustment Programs, the IMF and World Bank. Coricelli, F. Matteo, M. Hahn, F., New Theories in Growth and Development, St Martin s Press. Easterly, W. (2002), The Elusive Quest for Growth, The MIT Press. Pitelis, C. (2000), Supply-Side Strategy for Productivity, Competitiveness and Convergence, the EU-PHARE-ACE Project. Easterly, W. (1998), Economic Policies, Economic Shock and Economic Growth, u: New Theories in Growth and Development (ed.: Coricelli, F.; Matteo, M.; Hahn, F.), Macmillan Press. Fisher, S. (1987), Economic Growth and Economic Policy, u: Growth Oriented Adjustment programs (ed. Corbo, V.; Goldstein, M.; Khan, M.), the IMF. Frankel, J. (1999), No Single Currency Regime is Right for all Countries or at all Times, International Finance Section, Princeton University. Helpman, E. (1990), Monopolistic Competition in Trade Theory, IFS, Princeton University. Horvat, B. (1999), The Theory of International Trade, Macmillan Press. Krugman, P. (2000), International Economics, Addison-Wesley Publishing. Lichtenstein, P, (2007), The Theory of Unequal Exchange, chapter 13, unpublished book.

14 140 Dragoljub Stojanov: Teorija komparativnih prednosti i gospodarski... Maddison, A. (2001), The World Economy, OECD. Panic, M. (2003), Globalization and National Economic Welfare, Palgrave. Rodrik, D. (1999), The New Global Economy and Developing Countries : Making Openness Work, ODC, Washington, D.C. Pitelis, C. Stojanov, D. (2000), Supply-side Strategy for Productivity, Competitiveness and Convergence, the EU-PHARE-ACE Project. Porter, M. (1998), The Competitive Advantage of Nations. Rodrik, D. (1997), Has Globalization Gone too Far?, Institute for International Economics, Washington D.C. Sachs, J. (1987), Trade and Exchange rate Policies in Growth Oriented Adjustment Programs, u: Growth-Oriented Adjustment Programs, IMF-The World Bank, Sachs, J. Werner, A. (1995), Economic Reforms and Process of Global integration, Brooking Papers on Economic Activity. Salvatore, D. (2003), Microeconomic : Theory and Application, Oxford University Press. Smith, A. Inquiry into the Causes of the Wealth of Nations. Soderstein, B. Reed, G. 1994), International Economics, Macmillan Press. Stojanov, D. Kandžija, V. (2007), Relevance of Krugman-Eichengreen Effect, Theory of Comparative Advantage and Theory of Competetive advantage for the Enlarged Europe Convergence Process, 6th Internationa Conference»Economic Integration-Cooperation and Compettition», Economic faculty Rijeka. Stojanov, D. (2000), Međunarodne financije u globalnoj ekonomiji, Ekonomski fakultet, Sarajevo. Srinivasan, T. N. (2001), Trade, Development and Growth, International Economic Section, Princeton University. Stiglitz, J. Charlton, A. (2005), Fair Trade for All, Oxford University Press. Stiglitz, J. Hoff, K. (2001), Modern Economic Theory and Development, u: Frontiers of Development (ed. by Meier, G.; Stiglitz, J.).

15 Dragoljub Stojanov: Teorija komparativnih prednosti i gospodarski Vanek, J. (2004), Globalization, Destructive Trade and Remedies Through Cooperation, IAFP 2004 papers.