Gabriel A. Almond. Stal/ford lluiversily. Sažetak

Transcription

1 Almood G OdvoJeni. Poht misao Vol XXV (1988) No. 4. su Tz.lagan.je na znanstvenom skupu l71aganje na znanstvenom skupu UDK Odvojeni stolovi: škole i sekte u političkoj znanosti Gabriel A. Almond Stal/ford lluiversily Sažetak Stanje političke znanosti, nakon relatimo jedin tvenoj!a povije1> nog razyoja, posljednjih desetljeća karakterizlrdju podvojenost i su prolsuwljenost ra71ičitih teorijskih pravaca, škola i sekta. Ta se podvojt"nosr može iluslrirati dvjema dimenzijama: ideološkom i metodolo ~ b.om. 'a ideolo. koj climcnziji krajnosti su ljevicu i desnica, a na meu>dološkoj LaStupnici tvrdihc i mekih«metoda. Većina političkih mnnstvenika nalazi sc ipak ua sredini, i7među tih <.:~trema, izbjega, ajuci id<.:olo; ku pristranost i m.:tudološki eksklu7ivi7am. Upravo bi ta sredina morala sm&nije utjecati na atmosferu i rnzvoj naše discipline, budući da in1erpretacijc stauja discipline ekstrcmnlh škola nemaju ni trućni ni znallstveni legitimitet.... r.ospođica Cooper: 'Usamljenost je u1,asna stvar, zar ne?' Anne: 'Da, sla1.em se. Užasuu sl var...' Gospođica Meacham: 'Ona nije usamljcuički tip.' Gospođica Cooper: 'Ima li uopće usamljeničkih lipo\ a. gospođice Meacham:'...' Tere nce Rattigan, Separate Tables, 1(}5~: 78, 92 U Scpcn are Tables, veli kon1 uspjehu njujorške kazališne sezone godine, irski tlramatw g Terence Rattigan po lužio se metaforom usamlienill gostiju za objedom u dru~orazrednome samačkom hotelu u Cornwallu kako bi iskazao ljudsku usamijeno!>l. Možda je pon to pn:ljcrano upotrijebiti tu m e raforu u opisu stanja polilickc Loanosti 1980-tih godina.' Ali, ' Gabriel Almond bio je od do 196.S. ~odine prufesor političke znanosti nh Yale Un.iversi1y. Od gouine je pmfesor emeritus ml Stanford University.»Odvojeni stolovi: š kole i sekte u poliučkoj znanosti«je predavanje održano godine na Northern fllinois Univcr~ily. a u kraćem oblil.'u i Ha 14. s vjetskom kongresu (PSA u Was~ngtonu godine. S osobnim dopuštenjem autora O\'die

2 Almond. G. Od-.o)enl.. Poht mis3tl, Vol. XXV (19811) No. str u izvjesnom smislu, različite škole i sekte političke 1.nanosti zaista SJede za odvojenim stolm ima, :.vaka sa \'Ojam koncepcijom ispravne političke 1nano ti, istovremeno prikriyajući neki tajni otok S\Oj~: nrnjivo'\ti. Nije uvijek bijo tako. Ako se prisjetimo stanja struke prije i:"clvrt stoljeća, recimo u ranim šezdesetim, David Easton (1953) i O<wid Truman (1955) rulili su tada profec;iju zbog njezine 7..aostalost1 unutar društvenih znanosu, a takvu kritiku primio ie k srcu značajan broj uspješnih mladih političkih znanl>tvcnika. Robt::rt Dahl napi ao je uvjerljiv Ep!taph for A Monumen.t to a Succ~ssfttl Prntest, odražava ju ći saruouvj~:n:nos l uspješnog polu eta čiji su vo(lc brw puslajale najvidljivije lično tl u pt otesiji. Ni Dahl ni Heinz ELtlau, čija se Bchaviora/ Persua<>iOtt pojavila 1963, nisu poslavljali pretjerane ili ckl.kluzivne zahtjeve za novom političkom znanošću. Oni su ~rnatral i da se znanstveni pristup studiju politič:kog fenomena doka7a.o i da muže zauzeti svoje m je~ to uz političku filmofiju, javno pravo. povijest i dc!)kripciju institucija kao va7an oblik istraživanja politike. Kao dio ilisciplinc u pokretu, da tako kažemo, SL\'orio je ponc.~tu 7.ahrinuro ti medu s tarim disciplinama. Prikladna merafora za stanje discipline Loga vremena ' jcrojatno bi bio model. mjadi Turčin - stari Turčine, gc.jj~: ~u mladi Turci \'C'~ imali prosi jede zaliske. Ali, bili smo ~vi Turci! Sada postoji ta nelagodna podvojena t. Ljudi iz javnog izbora uah.t~:c!)voje sidrišlc u stvarnosti, novom instituciona.liunu«, kamo bi smje!>tiji svoj snažni deduktivni aparat; poulički ekonometristi žele relacije pren1a povijesnom l inslilucijskom procesu; humaniste muči scijco lisli čko i7.hjegavanje političkih vrijednosti i osjeća j ncprilagođcnol' ti svijetu kojim dominiraju statistika i tehnologija, a radikalni i»k'tilički«politički tcorcličari, kao drevni propovjednici, sipaju anateme pml\ b iheviorista i pazitivista i samog pojma političko-znanstvenog profesionalizma koji bi razdvojio znanje od akcije. Ali njiho\' ih antiprofesionalizam zasigurno oslavlj~ u nedoumici da li su znanstvenici ili poli titari. Nelagoda političke znanosti ne potječe od tijela, n ego od duše. U pol> l jedoj ih nekoliko desetljeća brojnost struke više se nego ud\ostj ul:ila. Američki tip političke znanosti proširio sc u Evropu, LatinsJ.. -u Ameriku, Japan, i. i.to je zanimljivije, u Kinu i SSSR. Politička znanost poprimila je organizacijska i metodološka obilježja znanstvenih ill~litula, \clikih financij ldh b11 džetn, s tatis tičkih i matematičkih metoda i sličnog. Politič ka je znano~t sna terijalno napredovala, ali to nije sretna profesija. Mi smo podijeljeni uzduž dviju dimemija: ideološke i metodološke (vi<.li sliku). Na mctodolo~koj dimenzij i krajnosti su mdut i lvrd:a. Na metodo lo~ki mekom polu jesu Clifford c~~rl~ ( 1 97~), tipovi potpuno deskriptivnih, kliničkih sludlja. Kao primjer takve znanosti Alb~:rL H.irscham (1970) slavio je biografiju meksičkoga gerilskog heroja En1iliana Zapate od Johna Womacka (1969), u kojoj ne postoje konceptualizacija, hipoteze, nru.tojanju da sc tvrdnje doka7u itd. Leo Straus (1959) i njegovi sljedbenici u politič koj filozofiji svojom "-ll se egzegezom ideja političke filo1ofije također pri blijhi tome mekanom ekstremu. Ali, dok \ Vomackov rad s\ e prepušta implikacijama osim nantcijc i deskripcije. l..trausijanska egzcj!eza prclpo:.ta\'ljn '>1rogoću eksplikacije \'elikih tek:,lo\'a, ul\ rđuju6 njihovo ic;tin ko znn-..._... ;...,._ """"'-t.;.,._,..._ :..._:_t..~.

3 Almonr:l, G., OdWOJ8fll, Polll. mi!nid, Vol. )U(V (191111), No. A, str ljevica desnica Metodološka TVRDA UE:VICA TVRDA DESNICA tvrda dimen71ja MEKA UI:VICA MEK/\ DCSNICA meka Ideološko dimen7ija esto dalje orf cl..!illcmno mekog kraja, ali još u\'ijek na mekoj SlJ'ani kontmuuma, bile bi političkofilowfijske studije, otvorenije empirijskoj i logičkoj analizi. Jlu!.--tracije bi bili skorašnji radovi Michaela Walzera o pravu ( 198.~) i ob\cznosti (1970), Carole Pateman o participaciji (1970) i Ob"veznosli (1979). U njima ima vi.lie od jcdnoslavoe, bogate evokacije događaja i osoba ili preci.znog izvođenja ideja političkih filozofa. Nudi se logi čka argumentacija, često l~tirana ispiti\'anjcm dokaza i razvijena, manje ili više, strogo. Ka drugom polu metodološkog kontinuuma jesu k\antitativne, ekonoml!tnj ke i analematičke modelirajućc studije, a najck<rt:remnijc bi bile kombinncije matemoličkog modeliranja, kompjutorske simulacije u litcra tuti javnog izbora. Teorije gla!ianja, tvorbe koalicija, odlučivanje u konu Lelima i birokraciji s lestiranjem hipoll:za p.roizvedenih form~lnim matcmaliokiru rnodclima. matemaličk.i modeli, ilusrrirah bi taj tvrdi ekstrem. 1\a Jjjt>mj slra.hi ideološkog kontinuuma hnnmo četiri grupe marksistič ke tradicije - marksisti u pra'\"om s.misju riječi, kj itički politički teorc Ličan «, depeudeucis:as, teoretićari 'jetskih modela, koji S\ i poriču mogu~.;no:.t odvajanja tnanja od akcije i koji političk-u znanost podvrgavaju borbi za suci jalizam. Na kcmzcrvathnom kraju kontinuuma jesu neokonzervativisti koji su, izmedu oslalih stvari, nhklonjeni slobodnoj tr.lišuoj ekonomiji, ograničenju moti države, kao i agresivnoj a.nlikomunističkoj vanjskoj politici. Ako kombiniramo te d' ije dimc!uijc, dobit ćemo ćeliri :kole poliličk.e Lnanos Li, četiri od\ojcua stola: mekanu ljevi<..'u, Ludu ljevicu, mekanu de!. oku i Lvnlu desnicu. Stvamol>l, naravno, nije baš tako uredna. Ideološko i metodolo ko ocrla\ anje je kompleksnije i suptilnije. Razrađujući malo 0\'U ul.etaforu, btldllći da je prevladavajuća većina političkih znanstvenika negdje u srl:din..i. -»liberalna«i umjerene ideologije, ek l ektička i otvorena a1gumentima metodologije - mogli bismo govorili o velikoj kafcteriji centro, n kojoj najviše nas u?ima svoju intelektualnu hranu, gdje sjedimo za n~likim stolo, ima:. n.uličitim i promjenji\'im t;usjedim.a. Rubui :.u :.tolo\ i u toj di-.cipliuarooj blagoyaonici snažno osvijetljeni i \idi j hi, dok je njiki centar u sjeni. esrctna je okolnost što su stanje i rcplllacija političke znanosti pod tako velikim utjecajem tih ekstremnih pristupa. To je i zbog toga š to su oni najglasniji i najupadljiviji - mekana ljevica o igurava prodornu i borbenu pozadinsku buku, a tvrda desnica osi f!un.l\a Yinuoznu m:ttcmaličku i statističku predstavu na stranicama naših

4 Almood, C., OdvoJeni.. l'ollt. mhao. Vol. XXV (1988), No. 4. str. ~18. 6 Mekarta ljevrca Počnimo s mekanom Ije\ icom. SH.: podgcupc mekane ljevice dijele mera Leorijsku prclposta\ ku da se empirijski s\'ijet ne može razumjeti u terminima odvojenih stera i dimenzjja, \'eć ga treba razumjeti kao 'rcmcnsku i prol>toruu cjelinu.»kritička teorija. kaku su je ra7v'ili llorkheimer, Adorno, Marcu e i drugi iz frankfurtske škole, odbacuje pretposta\ ljenu od Yojenost i strategiju razlaganja matice društvene lllanol\li. Ra7ličite dijelove socijalnog procesa treba promatrati... kao aspekte ukupne situacije zahvaćene procesom povijesne promjene (Lukach, citiran u: Da' itl Held 1980: J64). Analiličar kao i ono ~to analizira uključeni s u u botbu. Objckti\rnost je neprimjerena. Poziti\i li ui~u uspjeli shvatiti da procc spoznaje ue može b iti otlvojen od historij ke borbe između ljudi i svijeta. Teorija i teorijski rad isprepleteni su sa socij aln im ži vo lnim procesima. Teore t ičat ne može ostali uuvujen, pasivno k o n lempl i ra J uć i, razmiš ljajuć i i op isujući 'društvo' ili 'prirodu'.«(hejd l <J!!O: 165). Da bi se shva tilo i ubja:snn u, lreba se opredijeliti prema rezulta tu. Nt.: postoji politič kll Z!WI10St Ll poz i tivističkom smtslu, odnosno politič ka znanost odvojiva od ideološkog o pred jcljcnja. Nastojati je odvojiti znači pružiti podršku postojećem, historijski zaslarjclom poretku. Ortodoksniji marksisti poput Perrya Andersona (1976), Goraua Therborna (1977), Dennisa S latcrd (1977) i urugih, premda dijele me ramerodologiju»krittćke ~kolec, idu jo~ dalje rvrdnjom da, ako ne prihvat imo historijski materijalizam u ujcgovorn najpunijem redukcionistitkom smislu obja.<njavanja politi čke stvarnosti terminima klasne bm bc, ne mo7.emo razumjeti značenje odnosa izmedu t cor i je i»prak.sisac Kalo numatrarno ru;t.av mekane lje-,;ce, naša četvoro~truka metafora poćmje e ra padati..\farksistički teoretičrui različilib uvjcrcnj:t -»kritički teorelič.ru ic,»dcpcudencijskjc autori, teoretičari»s\'jetskih modela - susjedi su koji e svađaju za s tolom. Zajednički dijele U\'jenmje o jedinsr\'u teorije i prakse, o nemogućnosti razdvajanja znano:sli i politike. Logična po:sljctlica pozithti. tičlce političke znanosti, koja vjeruje u nu'-no t razd\'a janja znanstvene aktivnosti od po l it.ičkc, jest gubljenje dodil a sa sveobubval nim jcdin:slvom povijesnog procesa i benuuna povezanost :"a statusom quo. PO?i l ivis t ička politička znanost zanemaruje lrislurijsku dijalekliku, koja čini neizbježnim pdjelaz od Jutpilalizma 11 socij alizanl Fernando Cardoso, vodeć i teoretičar dependenclj ske škole, ovim riječi ma uspoređuje metodologijll dc pentlem:ijske teorije s tradicijom sjevernuameričke d ruš tvene znanosti: Mi nastojimo obuovill ihlclcklualnu tradiciju koja se temeljila nn cjt:lovilu '!ti tlruštvcnc znanosti. U potra1i smo 1.a globalnim i d.inawičuim razumijevanjem socijalnih struktw a umjesto p1 oumlranja samo specifičnih dimcm:ijn društvenih procesa. Suprotstavljamo se akademskoj Iradiciji koja n11umije dominaciju i socijalnu-kujtumc odnose kao međusobno analitički samo:.taluc 'c.limcnlijc', za jedno odvojene od ekonomije, kao du :,\'aka c.xl tih dimenzija korc.-;pondira s posebnim o:.obittama sh an1o t... ~ ~~ kori. timo dijalck1itki pri'llup analizi dru-

5 Almond, G, Odvojeni... Pollt. mlsoo, Vol XXV ( No. 4. str pravljati kao v alt.ernativi nije konsvlidndja države i ostvarenje 'au1onomnog kapitalizma', neg-o Lo kako ih pn-vladati. Dakle, važno je pitanje kako stvoriti pul prema W(;ijalizmu,. (Cardoso i Faletto, 1979, IX, XXIV). Jedan od vodećih tuneličkih inrerprclalora dependencij~kog«prisntpa. Richard Fugen, sažeo je implikacije Cardosovih pogleda za akadem~ku zajednicu koja se bavi problemima razvoja. Stvarni progres u razvojnim studijama treba povezati s rcj>li-uktuliranjem asimetričnih međunarodnih odnosa moći i,._.. mnogo teži i historijski značajniji napad na same kapitali tičke oblike razvoja.. Tek kada taho ključnu razumijevanje 1ahvati i započetu akadem:.ku ktitik"lt globalnoga kapital i stičkog isterna moći ćemo reći da je započel<t promjena paradigme,matice runeričke društvene znanosti i pomaka znanstvenika prema stvarima koje su uistinu važne«(l978: 80). Dvije no,ije interprc1acije povijesti američke puliličke znanosti poka ~uju kako je mekana Jije\'a kritika mal1cc discipline dobila određeni zamah. David Ricci u Tite T ragedy q( Po/illcnl Science (t9s4) otkriva tragove nastanka liberalne Lnanstvene škole polili ke znanosti u puslijcrntnoj Americi, u pokretu usmjerenu prema Riedu, na dok<uivanje sup~riornih o~ubina li beralnih plurali st i čkih vrijednosti i pretpostavki vrlo pt eciznim metodama. Valjanost te samm.adovul,jne»empirijske političke teorije«, koju su konstruirali politički znanst\'enici kao š to su David Truman. Rober Dahl, C. E. Lind blom, grupa specijalista za izbore- iz mičigenske grupe i drugi, hila je pot kopana nemirima kasnih šczdc!>ctib i ranih edamdc!.clih godina, kao i di. kreditiranjem američke politike. Ricci :taključuje iz te biheviocisličke-posthihcviurističke epizode kako je politička znanost kao empirijska clisciplina. bez sustavnog uključivanja moralni.h i etičkih vrijednosti i izbora i usmjerenja na političku akciju, osuđena na gubljunjc iluzija. Politička znanost mora izabr.h1 stranu; ako ne u~pije, svršit će u specijaliziranoj sitničavosti i nevažnosti. Riccije, o mclauo lje,'ičarenje pripada humanističkoj umjerenoj varijanti. Kod Raymonda Scidclmana (1985) riječ je o radikalnijem. tretird.llju povijest američke političke znanusti. U knjizi naslovljenoj Disenchanted Realists; Po/itical Sf'icnce and The American Crists, , Seidelman potanko ratvija tezu o tri trenda u arnc J ičkoj političkoj teoriji: institucijskom trendu, demolrrau.kom populizmu i relativnu lralk.otrajnu trendu liherajne političke znanosti koji je polaknut dvadesetih i Lridesclih godina školom University of Chicago i koji je cvjetao u SAD u poslijeratnim godinama do, otprilike. sedamdesetih. Institucijski trend je ba mil tonijansko-medisoni.janska tradicija otjelovljena u ustavnom sistemu, konstruiranu tako da ograničuje volju ><c~ine. Teorija o podjeli vlasti temelji se- na nepm jt.' renju u popularne sklono ti. Suprotan toj tradiciji američke političke teorije jest demokrdisko-populistički trend, ddjjh u ranome agrarnom egalitarizmu, abolicionizmu, protuvlasti, a bio je diskrediliran rastom urbanoga industrijskog uru~tva i potrebom za snažnom vladom. Treća tradicija temeljila se na vjerovanju u mogućnosti znanosti o politici koja će pomoćl \t stvaranju moćne nadonalne dr žave, školovar1ib stručnjaka koji će stvarati konstrukti,ne i koherentne polilike uz pomoć čestite pupujarne ~ećine. San O\e LrCćc tradicije raspršila je kako politika, tako i znano r. Politička stvar L t..----l.!l -~--- L----:;... e:._

6 Alr;ocn', G., Odvojeni ~lit. m1sao. Vol. XXV (111811}. No. 4, str dominirale elite, nesposobne da ostvaruju cjelo\':ite i efektivne public pou. cies, a znanost e pretvorila u set nepovezanih spccijalno!'.li kojima nedostaju veze s politikom. Seidlcman zaključuje:»povijesno, profesionalizam političke znanosti samo je.: zamagljivao temeljne sukobe i mogućnosti aml.!ričkoga javnog ~ivota, buduć i da je gradane smatnto objektima svojih studija ili klijentima bt.mignogn političkog paternalizma... Sve dok politički znanstvenici ne h\ate da sc njihova demokratska politika ne može v tvariti pukim profe.<;ionalizmom, intele~tualni ži\'ul o. tat će odvojen od ispod flo\tšinskih snova nruerič~ih građana. I'O\'ijest političke znanosti potvrđivala je tu podvojl'tlosi čak i onda kada ju je nastojala premostiti. Moderna politička znanost mora ju premostiti ako 11l.l.<>Čardllja želi pretvoriti u demokratsku stvarnost. Zadatak je.: meke ljevice, dakle, napad na profesionalizam poliličke znanosti. To je poziv akademiji da se pridru:li političkom okršaju, da u smjeri svoju nastavnu djelatnost i istraživanja u skladu s lij~..:vim ideološkim opre ujcljenjima - prema umjerenom ili rl.!\ olucionarnom socijalizmu. Tvrda des11ica S druge strane, tvrda je desnica ullrdprofes1onalna, ona je t-nn ila 'eliki izbor znanstvenih metodologija - deduktivnih, statističkih i eksperimentalnih. Postoji tendencija da se mekša po\! i j esna, dcskriptivna i kvantitati,mo nesofisticirana analiza promatra kao predprofesionalna, manje vrijedna \'rsta poliličke znanosti, premda s u posljednjih godina zapaženi pono\'110 otkt'ivanje polihčkib institucija, pokušaj puvc7.iv::mja formalno dcduklivnog rada s empirijskom tradicijom u nastojanjimn Gosnc:lla, Herringa, V. O. Keya. William Mitchel (1988), u novijem pregledu pok.rc.:la javnog izbora u političkoj.lllilllo ti, ra7likuje dva glavna centra, koje na7h a Virginija školom i Rochester školom. Virdin.i jsku školu, utjecajnu uglavnom među ekonomisoma, utemeljili ~u James Bnchanan i Gordon Tulluck. Osnivač Rochester škole, utjecajnije među političkim znaru.lvcnicima, bio je William Rikc.:r. Obje škole skeptične su u puglt:<.lu mogućnosti politik-e i birukracij(', a fiskalno!>u konzervativne. Virginijska škola gleda na tržište kao na nedvosn.lli.lenu mjeru efikasne alokacije. Prema Michellu, oni pokazuju ".. čvrsto uvjerenje da je privatna ekonomija mnogo čvdća, di:kasnija, a možda i pravednija od drugih ekonomija, lc mnogo uspje"nija od političkog proc~.:sa u efikasnoj distribuciji <.!ubara... Najveći dio onoga što je proizvedeno u (Virginia) Center for Study of Public Choice najjc.:dnostarnije se može opisati kao prilog teoriji o ncuspjc.:hu političkog procesa...; nepravda, neefikasnost i prisila najopćenitiji su rezultati demokratskog oblikovanja politike ( ). Buchanan je predložio plan za automatsku redukciju deficita nekoliko godina prije usvajanja Granun-Rudman-Hollings prijedloga, a bio je i autor prve verzije prijculuga usta\'nog amandmana za ura\>notc7..enje budžeta. Buchanan u svoje dvije knjige Democracy in Deficit, 11!e Pnlicical Legacy of Lord Keynes (1977) i The F;c:onomics of Politics (1978>. ida:te viđenje demo-,_... :t_ - --~_ ,

7 Almond. O.. Od110Jenl... l'ollt. ml-. Vol. XXV (l~) No ~. w. ~ IR. 9 teresima; drugim riječima, uprotsta\'ljaju se porezima i te?e vlastitim materijalnim dobicima. PoluiČ<\ri, nara\'llo, u takvim preferencijama birača podr7a, aju potrošnju i suprotstavljaju se port>zima, dok birukrdti nastoji! proširili svoju moć i red tva ne uva/.a,~c~jući ja, ni interes. Teoretičari e razlikuju ~ ubli rom na lo u kojoj mjeri 'jt>rttjl' da model kralko1 ocuog maksimiranja koristi zaista odgovara ljutbkoj stvarnosti. Neki ga koriste samo kao način gencrirclnja hipotcl.a. Tako je Robert A.xelrod. upulreblja,ajući deduktivno modeliranje, eksperimentiranje i kompjutomu -;irnulaciju, rnačajno pridonio na:";cm razumijevanju nastanka pravila suradnje, po ebice kako bi se mogle razviti norme međun arodne l>uj-adnje iz perspektive kratkoroi:"tiog rnak::dmiranja k01isti (1984). Fiorina. Ferejohn, Shepslc i drugi znaju Yrijedno ti empirij!'!kog dokaza a da bi se ograničili na čisti mt>toduloški individualizam ko.li je u temelju virđinijskog pristupa politici. U nedavnim komentruima znanstvenika s neprikosnovcnim. znanstvenim llgledom vjdljiva je ddcm.ivua pozicija tog pristupa. Tako Herbert Sit 11W1 dovodi u pitanje l'acionalnc pretpostavke te lilcra LU'l!: Raz.Jjka je 7..3 istr aživan ic, veoma, dika razlika, da li ispi l ujemo gotovo svcwujućcg homo economicusa teorije racionalnog izbora ili ograničeno racionalnog homo psvcboto~cusa ko:,;uit.huc psihologije. To predstavlja razliku za istražhau.je, ali isto tako i za pra,oilno ohlikov anje političkih institucija. James Madison bio je toga veoma :.\ jc:.tan, ll! se na stranicama Federa/ist Papers 7.alagao za o, aj pogled na ljudsk<' uvjete: 'Kao ~o postoje poroćno ti u ČO\jcJ..u l uje tra?e obazri\'o:.l i ncpo\jerenje, tnko postoje i vrline u ljud<ikoj prirodi koie opravd:waju izvjesnu mjeru po tovanja i.p(j\'jt:rcnja.'.\1oromo priznati, uravno. h..,.cn i realističan pogled o ograničenoj ljnd koj racionalno h i pridružl.-noj.ioi <iltlho<;ti pom"b i razuma (303). Jam"'> March i Johan Oben ktililirali su fonnalizolm Uterature Javnoc izbon:l. NO\' i je instintcionali7am empirijski ul(..-mcl jena predrasuda, m-dnj a ua je uno ; lo opa7.amo u S\'ijctu nekonzistentno s načjnima na koje suvremene teorije od na' traže ua go\ urimo... Birokratsko tijelo, zakono. uavui odbor, pdzivni sud jesu arene ">uprotstavljenah dntmvenih sila, ali one su i skup staml:trdnih proccdw a djelovanja i s tmkturn koje definiraju i brane interese«(1984: 718). Oni, također, dovode u pitanje pretpostavku racionalnog :.amoiutcresa u liternturi javnog izbora t vrd~::ći: Premda nema sumnje da samointeres prožima politiku, aktivnost je čc:.tv utemeljena više na o Lkr ivo uju vrijednosno prihvatljivog ponašanja nego na proračunu očekivane (lohiti iz alternativnog i~bura. Kao re~u llal, poll ličko pona~anjl.!, kuu i druga ponašanja. može se opisati u terminima obve7..a, dužnosti, pravila i uloga«(744).. \lelw de,mica ll će liji meke desnice nalaze e najrazličitiji konzcr\':ltivci stare i nm c \TSte, koji u tradicionalni n s\ ojim mclodolo!!iiama i na pmvoj su strani

8 Almond, e., Odvo jeni..., Polit. misao, vol. X:XV (1 960], No. 4, str. :l-16, 10 su drugačije vrste. Njihov je meloduluški konzervativizam nctlvusmlslc11. Prosvjetiteljstva i znanstvena revolucija jesu arhineprijatelji. Na njihovoj je listi visoka me1 a vri jecl.nosnoslobodna i etički neutralna politička znan os L Maxa Wehera. Kao što reče Leo Strauss:»Moralna ispraznost nužan je uvjet znanstvene analize. Sto smo ozbiljniji društveni znanstvenici, to potpunije u sebi razvijamo stanje nezainteresiranosli za neke ciljeve ili beseiljnosl i lutanje, stanje koje se može nazvati nihilizmom«(1959: 19). Au, pohtička znanost n ije samo amoralna, ona ustvari i nije proizvodnja znanja. Ponovno Leo Strauss:»Opće nito govoreći, pitamo sc da li je nova politička znanost tlonijela na svjetlo hilo što politički značajno, a da to inteligentni politički praktičari, obrazovani novirtad, a da ne spominjemo stat e političke znanstvenike, već ranije nisu znali«(u: Storing 1962: 312). Strausljanci odbacuju svaku interpretaciju političke teorije iz»historicizma«ili»sociologije znanja«. lstinsk.i smisao filozofskog teksta sadržan je u onome što je napisano. Politički filozof mura imati umijeće i znanj~.: što su potrehni za otkri.vanje izvornog značenja. Konačna istina može se pronaći u spisima originalnih klasičnih filozofa, a posebice u Platona - u njegovom sokratovskom racionalizmu oslohođenom od slučajnosti. Istina nadilazi vrijeme, prostor l kontekst. Postmakljavelisli/;ka politička filozofija dovda je do moralnog relativizma i kvarenja građanske čes titosti, a»bihevioralna«politicka znanost jest neutemeljena posljedica toga moralnog propadanja. U pwslavama godišnjice ustava, kao š to sc moglo očekivati, štrausijanci su avangarda ustavne interpretacije škole»izvornih namjera«. Gordon Wood u pregledu štn:msijanske literature o ustavu (1988) ističe kako je za neke ud njih, poput Garya McDowell a i \.Valtera Bernsa, sva istina o ustavu sadržana u ustavnom tekstu l, možda, u zapisnicima rasprava i Federa/ist Papers. Wood upozorava kako opredjeljenje :t.a»prirudnu pravo«vodi u nepovjerenje spram svakoga historijski stečenog prava, ".. posebno onil1 koje je nedavno otkrio Vrhovni sud«(39). Za neke bi štrausijanec priru<luo pravo nad vlasništvom, koje su postulirali Osnivač i, moglo poslužiti i povratku modernoj državi blagostanja. Model moralnog poretka za mno~e je Platonova arlstohacija ili, kao tlrugi izbor, Aristotelova»miješana vlada«. Njihov je akcijski program zahtjev za intelektualnom elitom koja na::. treba vt-atiti prvotnjm principima. Tvrda ljevica Napokon, tu je i S.kola tvrde ljevice, koja k01 isti znanstvene metode Lcsth anja hipoteza dobivenih iz soc~j alističltih i»depcndcneijsklh«teorija. Katla se pretpostavke i uvjerenja lijevih ideologija ekspliciraju i testiraju krećemo se u smjeru odbacivanja antipro.fesionalizma ljevice. To se odnžava u nervozi vo<..lećilt soeijali::.lič.kih i»dcpe.ntleneijskih«teoretičara kada je riječ o kvantifikaci.ii i testiran j u hipoteza. Taku se Christopher Chase-Dun n, jedan od vodećih kvantifikatora svje ts.kil1 modela. zauzima sa svojim kolegama za slijedeće :,,zabrinut sam da ne zaglavimo u sterilnim raspravama izmettu 'hislori<.:isla' i 'druš tvenih ;r.nanslvenika' ili izmclru kvantitativnih

9 AlnournJ, G., Odvojeni,..!'olit mt ~uu. Vol XXV hs881. No 4, str!l de za nadahnute dijaloge, ali lvarnu r<u.umijcvanje svjcl:.ko~ ~ istema 7.a11Lijc\al će preyiadavanje metodološkog s ktašcnjac (1982: 181). Vodeći»dcpe-ndencijskic teoretičari, poput Can.Jusa i Fagena, posla\ ljaju ozbiljna pi Lan ja o "aljanosti dependcncij~kih studija,.znan:. l\ enog. J.. Tanl italh uog tipaa. L.bog m'kih ncja~no određenih raduga tak-va su is l rai.ivan ja..,nezrela«ili promašuju cilj. Oni vjerojatno ne bi priznali valjanost nala7,illla Sylvana, Snidala, RussetJa, Jackson i Duvalla (1982), koji u tc~lirali lormalni»ucpcndencijski«model na grupi zayisnih dr7_aya u peliodu od godine i došli do mije.sanih i nemierljhih zaključaka. Pa ipak, l."'\ anrifikaluri i ekonometri dependencij~ke škole i svjelilih modela. uključujući političke.mauo;;t H: nike i sociologe kao!.to su Chase DLmn i Rubiuson ( ), Alb<.: n Bcrgersen ('1980), Peter McGow::.n (1981), Volker Bornschicr (1981) i dntgi, na~tavljaiu s kvantitativniw studijama. demonslj irajuć i valjanost svjetskog i tema i "<.kpcndencijskihc po~tadu. l spraviti povtje.<il Illi.~ e :.truk e znanslvcn.ika bilo bi neugodnu sjediti za tim Najvećem broju političkih krajnjim s tolovim<t Dospjevši do statusa valne akademske profcsi je u po s ljednje dvije-lt i generacije. mi nismo spremni odbaciti oznake profesionalnog integriteta, preu..'imjclivši na~ istr.uivanja i predavanja u političku advokaturu. To se odražava i u djelomičnom napuštanju antiprofesionalizma l\'rde ljevice koja iru:i:.lirn na tome da ~udovi o društ\ u i politici mogu biti testirani eksplicitnim i jasjjiid COffi1Ltlacij<tma, a da l>c StatiStičke foelodc upotrebljavaju t~11nu gdje je to JWi klaunu. Mnogi su od na. sličuo pogođeni svrsta\'aujcm u predznanstveni slatu:. od tranc ekonometrista i političkih z:nanst\'enika ja' nog il.bora i njiho\'im das titim profesionalnim odrecienjem. l ak\'o no.adm ulj::.t' o dijele i nekt okorjeli pojitički znanstvenaci koji Ltenutoo nasroje rehahtlrt:irali :.tarije meto de politi čke z.oauosti. kao što su filo:wujskc, pra,-ne i hislorij~ke analuc i ij1stitucijske deskripcije. A malu je političkih znansl\ cnika koji bi se suglasili s pogledima da je S\.'e nakon. eo;;nac.."!>lo~ s toljeća otklon od istin:.kog puta i da je jedini put du prufcsionalizma eg7erreza l.t a~ičnih tcksto\'a poli1ičke tt:orije. rijedno je uapom~nuti kako!-."'\'aka otl tih škola ili sek1a nuui :.'oju verziju povijesti politickc znanosti. Onaj tko kontrolira prošlost, pišući našn proresionaluu povijest, ima velike mogućnosti da kontrolira i budućnosl. Meka ljevica je posij eu u j ih godina pol puno preuzela pisanje povijesti struke političke znanosti. Vjerujem da su uspjeli U\'jeriti neke od nas da smo skrenuli pr:nog puta. Ricci i. eidelman žele nas uvjerili da sc moderna polilička znanost, sa s\'ojim naglaskom na metodologiju i objekth no t, mugla razviti samo u SAD, gdje u nakratko izgledale mogućima liberalna de mokracija i objekti\rni profe!-.ionalizam. Kako takav ameri čki optimizam nestaje i kako se ncwnhno zaoštrava klamti i parti.iski antagonizam, ohi tv rdl' da politički neutralna znanost postaje neo ITariva. Ptema takvom uvjerenju, ooli ička znano l mora _pono\'no pu tnti akth'lli dto pulilil.c. a za neke i

10 Almond, G. OUvojllttl l'ltlll. rrn:;a11, Vol XXV (1008) No. SO' Povijest struke, kako je prikazuje tvrda desnica, salo\ im je krat.ka. Po njoj, prije uvođenj a malcmatit:kih, :-.tali'iričkih i ek pet;mentalnih metoda i nije bilo političke 7nanosti i teorije u pra, om smislu. Velika, metodološki eklc kti čn.a. većina političkih znan~l\ enika, koja nastoji ogra ničiti ideološki bias u vomc profesionalnom rauu - ;LU sam na L\UO»b.afclcrijom centra«- ne ">mije prepustiti pisanje stmkovne povijesti nijednoj od Lih škola. Po, ijest političke znanosti ne, odi nijednom od tih odvojcnil1 stulm a, nego prema metodološ.ki mijclanom i objektimo usmjerenom centru. Nije t očna tvrdnja kako l.c politička znanost.izd\ujila i.t.: klal\ičnc političke filozofije u 16. i 17. ~toljcću i kakn je od tada na krivom putu. Isto Laku nije točno pripi ati američkoj politi čkoj znanosti nastojanje da razdvoji poli tič ku teoriju od političke akcije. Straubijanci ne mo!,.'ll legitimno zahtijevali cksklu:livni izvor u klasičnoj grčkoj filozotiji. Znnnstveni poticaj u političkim studijama ima svoje početke medu klasičnim ~r\;khu filozofima. Rober Dahl, po mojem s utlu, lcghimniji je sljedhenik Aristotela nego Leo Strauss. Postoji politi čko-sociološ ka t racli.cija koja polazi od P la lona, /\risto tela, nastavlja se s Polibiusom, CicC.t'OilOJII, Machiavcllijem, Hobbcsom, Lockeom, Monlcsquicuom, Rousseauom, 'l'ocquevweom. Comte.om, Marxom, Paretom, Weberom i dalje s Lipsctow, Sur-turijcm, Mooreom, Lijphartom i Dahlom, kuji :ou najo.loj ali i nastoje povezati socioekonomske uvjete s političkom konstitucijom i institucijsk.im arau.lmanima, i stn1ktume karakteristike s polic,-oprctljcljcnjima u ratu i min1. a!i OČC \'i utemeljivači pripadali ~ u toj L1utliciji. Aleksand~r Hamilton u F erler(l[io:t Number 9 ocjenjuje: Znano:-.l o puhrid... kao i ~,-e druge LJtauu~li, \'coma je napredo\ala. Smasao različitih principa tlanas bolje razumijemo, a ranije uopće.nthu bili po7nati..«(1937). A u Fecleralist Number 31 Hamilton se hayi trajnim pitanjem kako znan ~t..-ene l.tutlijc mogu biti moralne i političke. On zaključuje : Premda se ne mo7..e LvrdiLi kul..o ~u principi moralnoj! i pulititkog znanja opceuilo istog stupnja sigurnosti kao oni u matematici, oni u tum smislu nude mnogo vi~ nego... š to smo im mi sptemni dopu~litic (189). Vrijedno je upozoriti kako polari zaci ja tvnla znanos lj meka znn nosl, za koju pretpos lnvlj<tmu ua je noviji fenomen pripisan herezi nmcričkoga bjhcviorisl i čkog pokreta, jest endem.ička. samoj disciplini od kada postoji. U 19. i 20. stoljeću Auguste Comte, Marx i Engels sa svojiut sljcubenicima, Max Weber, Emile Durkhclm, Wilfrcuu Parelo i ostali tretirali su politiku u šidm perspektivama dmštvc.'ne znanosti sn zakonitim pravllnostirna i nužnim odnosima. PučcLkom 20. sro ljeća John Robert Secly i Otto Htntze. Motssayc Os trogu r~ k.y j Rohcrto \1ichels smatrali su da stvaraju,.znanstyenc zakone«politike - Secley i Hintze o odnosima izmctlu vanjskog priti~ka i umj[ra njih :.lul>o<.la u nu\ oju nacionalnih clr'a, a 7apadne Evrope; Ostrogorski o nekompa tihilno<;ti masovne birokrnt <;k~ politič ke partije i tlcmukruci jc tlu ko-

11 Afmo1.d G.. Odvojeni Polot mlsoo. Vul XXV (UBli. No. 4. str o:;kog sistema; Michcls o ~e ljeznom ~onu oligarhije«, o osobinama velikih birokratskih organizacija u kojima moć gravitira prema vrhovnom vodstvu, što je izveo iz»kr i1i čne«sludij~ slučaja SocijaJdemokralskt.: pa:rtije Njemačk.c. Ne.~lo je noviji D uvergerov,.;;o.ajwnc o odnosu izmedu biračkog l.ijcla i partijskog sistema koji lakoclcr potječe iz Evrope. Pioniri modeme polttičkc.manosti od samog su početka uobičajeno go \'Orili o takvoj vr!.li znanja kao o nnnoslic. Tako su Sir Frederick Pullock i John Robert SeeJey, pn'l prcdayač na Oxfordu, a dn gi Camb ridgea, nas io\'ili 1890-Lih svoje knjige Tile JJistory of the Science of Pn/itics (1890), odf)o~llo All lnjrodllrilon ln Po/itical Science (1896). Sto su ti aulori smatrali pou»t,mwošcu«, variralo je od l-o lu čaj::~ tlu s lučaja. Pollock je l"a t.likovau prirodnu od mnralnc znanosti: J.;.omparalivna necgzakl nost mol'"..tlmh znano:. li oije n.;uspjeh čtwjeka koji JOJ je posvetio voje sposobno~ti. nego ovisi, kao što je \'CĆ Aristotel primjetio, o prirutli ~amog pretlmeta ( 1890: 5). Za Jubua Roberta Seeleya pohn ćkn je Ynan~l Lrcbala biti skup propozicija iz, edenih iz historijskog znanja. On je očekivao ubl7.ani razvoj poliličkc znanosti zahvaljujuć i razvoju hi sloriugmfi je u 19. stoljeću. Ako su suvremenici hili uspješniji od Lockea, H obbes<\ i Mnnlcsquicua, to je zbog uu10go bogatije baze povijesnih pm.lataka. Za Seeleya, koji je polilil:ku znanost uveo na Cambridge. ona je.: mačila osposublja,anjc za».. mišljenje, uopćavanje, definiranje i razlikovanje... e, kao i... prikupljanje, idcnliiiciranje i ispitivanje činjenica... e Ta d\ a procesa konstituiraju političku 7nano. t. Ako zanemarimo prvi proces, prikupit ćt mo činjenice od male kodsti, budući da nećemo moći razliko, ali va /.ne od nevažnil1 podataka, a ako zanemarimo drugi proces, naše će mišljenje hili ncnlcmcljcno i postat ćemo tkalci skol a'>tićkih.r>aukovih mreža«(1896: 27 f28). S obzirom na s tupanj ili vrstu moguće znanosti, u l 9. i početkom 20. s toljeća postojala su dya misaona pravca. U radovima Augustea Comtea, Karla Marxa i Vilfrcda Pareta n e postoji ra71ikovanjc i:t..mc..:uu ~tvenih i prirodnih zn:mosti Obje su.lllajjosli težile pravilno!itima, s li čnos tima. 7aknnima. S d1u~~ strane, pojam dru' l\ene znannsli koji bi!illdj'ža\"ao " zatvonmi sistem koncepata, u kojima je realnost sintetizirana nekom 'rl-.lom trajnih i univerzalnih klasifikacija i i~: kojih bi mogla ponovno bil i deducira na...«max Weber je :.mntrao bc ~ mblenim.»ncbrojni doflađaji bcsl-.ndno teku premn vječnosti. Kullurni problc111i koji poliču ljude stalno se vno, a obnavljaju u drugim bojnma, a gronice tog prosto m c;u u beskrajnom tok"ll konkretnih događa ja kojima lnllimo smisao i zna čenje ; ono što po<ilaje 'pcwi1csna indhidua', :.tajno je podh-gnuto p romjeni. Intelektualni konh:k:.t iz kojc.:g promatramo i :.rnan... tnmo analiztrumo mijcnja sc ( 19-49: 80). Zakonitost«JjuJskc.; iulcrakcije je za Ma.u Webera drugai':ijc nu..ioc. Predmel druš Lvene znanosti - lj11clska akcija - sadrži vrijednosne o.rijen-

12 Almnnd, e;, Odvo l~>nl... Pollt. misao. Vol XXII 11988). No. 4. str jektivne mogućooslic i vjerojatno li. Kullurna promjena mo7e tak, e odnose u Jabiti ih -.a :vim ponisrili. lično je i Ourkheim razumijevao kulturne fenomene kao previše komplek ne i Ol\orcnc ljudskoj kreativno. ti da hi se mogli istraživati m jerom kauzalne igurnosti prirodnih znanosti. U pn im deseujećima profesionalne političke znanosti u SAD - od do d\ a znanst\enika, Menia111 i Callin, pn; tipično a.m~.:rički poput pile od jabuka, a drogi pri' remt>no presađeni Engle~ - prednjačili su u U\'Ođenju znanst\ enib metoda i tandarcla u studij polirike. Merriamov je pjilog bio, prije ~Tcg:a, pragmatski i promocionalni. On je zagovarao, regrutirao ljude, tinancirao istralh ačke pro~ramc na Unh-crsily uf Chicago. On je takođct bio u~nivač Social Science Researcll Council. Ca!lin je pisao o metodološkim problemima, razlikujući povijest od političke.tmmosli,!-imješ taiući političku znanost u tlrušlvcnc znanosti. U svom manifestu iz godine TIJe Present State of Tlzc Study of Poli ties (1925) Meniam sc zalaže za uvođenje psihološki h i!';ocioloških analiza u studij politi č kih institucija i procesa i za uvođenje stnt i stičkih metoda kako bi povećao preciznost političke analize. U Lim ranim pozivima na profusionalni rast i napredovanje ne pominje se rasprava o znanstvenoj metodi. On je predlagao pmktici1 anjc političke znanosti umjesto diskusija o njoj. Zai!.la, u godinama koje u slijedile na Universitv of Chicagu razvio <;e istraživački program, manifes tirajući Mcrriamov nagla ak na empirijs kom islrai.ivanju, kvantifikaciji i socijalno-psibološ koj interpretaciji. Znanst\ enici ra ali n.a ta.j.. yi.m programima t\'oril će jc.~:gco»bihcviori'\tičkog pokreta nakon drugoga S\jcl~.b..og r<~la. George Catlin možda je pn i govorio o biheviorisličkoj ubrddi politike«(l927. XI) i u svojoj argumemaciji otklanjao s,;e prigovore koji bi težili razliko\ anju predmeta istraživanja društvenih od prirodnih man st' enih disciplina. Ali o perspektivama znano ti nije bio previše oplimii.tićan. Politika se 7.3 sada mora ogr:\niciti oa skromni zadalak pril.upljanja, mjerenja gdji.' je moguće, rnzhsl~l\anitl hi:.torijskug makrija.la, prošlog i suvremenog, moru slij~.:<liti moguće tragove 1.a otkrića trajnih oulika i upćih principa akc1jc.. Moguć1 je oček-ivati od političke manosli i vi.še od tog;t, da će nam pruziti uvide u uwgućnusti komrole društvenih situacija, poko.zati nam, ako 111.: uno to je mudro činiti, har ono što nije mucln> č i nili, budući da će takva aktivnost otkriti korijene su~:ijtdm: strukture i duhljih s ila koje su ih izgradile«(1927: ). Arguntcnl Bernarda C icka (1959) ela je upravo bihevioralni pokret u američkoj politi čkoj znanosti, a pos~.:bic~.: čikaška škola, odgovorna za odvodenje političke znanosti putom c;cijcntiz:ma ne bi mogao izdržati pažljivu anali?.u nje7inih izvora. U Americi i u Evropi metamclutlološku mišljenje o tom je pitan ju bilo podijeljenu. Bilo hi i eško prona ći snažnije proznanstveno orijentirane znanstvenike od Comtca, Marxa, Pareta i Freuda. Ourkheim i 'Weber bili :.u potpuno po većeni znanosti, aji i svjesni da je predmel istraživanja društvenog manst\'enika manje podložan otkrivanju f\tdih eksplanatomih t.akona. Ta je polemika hita prenijera u AD početkom 20. st~ t:...c-

13 Almond, e. OdvoJeni... Pollt. m1.ao. Vo l. XXV (1988), No r. J Kada se ispitaju dokazi, CrickoYo pripisivaoje takve znanstvene orijentacije čika.likoj }!rupi ne može f' odrl.ati. Potrebno je lck pročitati prepisku između Tocquevillea i Bcaumonta da bi.. e :.11\ atho kako je Laj briljantni interpretator američke povije\ti, :.Loljeće prije nastanka čika~ke Skote, bio blizu anketiranju javnog mnijenja na s\'ojim putovanjima zemljom. On je razgovarao s kapetanom parnog broda na Missjssippiju, s farmerima u unutrašnjosti, objedovao s buržujima Istoka i činovnicima Washingtona; reprczentativno:.l uzorka bila mu je jasno na umu. Karl Marx je pripremio upitnik od 6 stranica za istraži\'anje stayo\ a radničke kla. e u Francuskoj pred i:t-bore godine. U radnim bilješkama \-fa-.a Webera za njego\'u s tudiju o seljacima L'\točnc Prusije po. tojc dokazi kako je planirao i djelomično proveo anketiranje polj::.kih i njemačkih seljaka. U komparativnoj s tudiji religija koristio sc tabelama s dva ulaza - svjetovrljacijnesvjetovnjaci, askc Lit.aru oeasketizam - kako bi do~ao do hipoteza o odnosima jzmeđu, eligijskc erike i ekonomskih s tavova. N:ajvUL.Uija otkrića u raz\oju statistike na taja su u E\'ropi. La PlaLx: i Condorcet bili su Francuzi, ilemoullijcvu porodicu činili su Svicarci, Ba yes, Galton, Pearson, Fisher bili su Englezi, Parelo je bio Talijan, MarkO\ je Rus. P rvi lcorcličar javnog izbora bio je Velšanin Dunca.n Black (1984). Mišljenje da je kvantitauvni pl'istup u društvcuoj znanosti tipično američ ki nije hi. torijski kore.lctno. Posebnu američko bilo je poboljšanje i primjena kvamitatimih metoda u anketoom ispitivanju, analizi sadriaja, statističkoj analizi, matematičkom modcliranju itd.. kao i potraga za empirij kim k mejjima psiholoških i socioloških hipoll.'za, uglavnom pristiglih iz evropske društvcnoznanstvcne literature. U najtamnijem trcnulku evropske povijesti, tridesetih godina, dola7.i dn snažnog pt-ili"a evropske drolhvcnc znanosti u SAD preku it.bjc!?jica kao i.to su bili: Paul Lazars(eld, Kun Lewin, R an::. Speier, Erich fromm, frd.jlt Neumann, Leo Lowenthal, Fran.t Alexander, Hannah Arendt, Hans Morgenthau, Leo Strauss i mnogi dntgi. T7 ovog popi a imena sasvim je ja:.uo dn je takva emigracija suhom donijela i različite polemike u društvenim znanostima, Lc da suprolc;tavljanje pozki ja evropske i :-~mer ičkc znanosti kao humanizma nasuprol scijentizmu ne može izdrlati SYjetlo dana. Postoji ja- ::m kunliuuitet e, rop kog nasljccla u razvoju druš1ycnili i političkih znanos ti u SAD. Takva široka [radicija političke znanosti, koja 7.apočinjc s Grč kom i nastavlja sc preko kreativnih 7nanstvcnika ua e generac-ije, jedina je his torijski isl'ravna verzija povijesti naše struke.»k rftička«i wark sis ti čka škola odbacile su profesionalizam. Suprotstav! j ajući se tom pojednostavljenom u a- 7.0VU, moramo biti čvr to uvjereni u vojemu opredjeljenju za objektivno t. Puzi\' za relevancijomc povc.lajl s postbihe'viori7.mnmc Lnači i \ i ~e brige za policy-posljedice mansttenog rada, ali ne može zahtijevati i oprcdjcljt..._ nje za određeni pra\tac političke akcije. Politički znan~l\enik nije nuino sociialist, a igurno nije socijali t neke posebne vrste. Strausijanska po l itičkulilozofska verzija povijesti struke ne mo7.e sc uzeti ozbiljno. Tvrdokorna vert.ija povijesti teorije javnog i.tbora zamijenila j e smisao s tehnikom. Matica političke znanololi otyorena je svim metodama - -.._ l.!...!..u-- --.t..--: :... n ~ -.J.,.I""J'..._... _; ~P~

14 Almond. G. Odwo1enl PolU ml_,, Vol XXV (19881 No ~. $tr starijim metodologijama samo zbog toga ;tu danas ra polaže s moćnim instrumentima statistike i matematike. Posljednja dese tljeća u razvoju polit ič ke znanosti daju nam w11ogo razloga za profesionalni ponos. Kao Amerikanci uč inili smo znaćajne priloge tom prastarom i svjetskom naporu upotrebe moći znanja nad tragičnim di lemama svjetske politike. S engleskoga preveo / vau GrdeJić UTEJU\ l UI{A Anderl>on, Pen')', Considerations in \Vestem Marxism, London, 1 ew Lcfl Books, A."Celrod, Robert, The.EvoLutirm of Cooperaliou, ew York, Bas ic Book ~ Blac k, Duncan, Tlw Theory uf Cummittees a11d lilecrim1s, Cambridge, Cambriclg1. University Press, Bcrgersen, Albert,»The Cla'>s Structure of the World Sv:.Lcm. u: William Thomp son, ed, Contending Apprnaches to World S yste1;1 Aualysis, Beverly Hills, Sage Public.:alions, Borruchier, Volker, i J. P. Hoby, Economic Policy and Multinational Corpora lions in Development; Tbe Mcasurabl\: Jmpacts in Cro."-c; 1\Jational Perspecti \'e., Social Problems, Vol. 28, 1981, slr n. Boroschier, Volker, C. Chru e Dunn i R. Rubinson, s Cro s National P.vidence on Effects o( Foreign Aid and Tm estment on De\ elupmcnl, Amencmt Journal of Sociology, Vol. 84, No. 3, 1978, str Buchanan, J ames i Richard W<tgncr, Democracy ill Deficit, New York, Academic Press, Buch anan, J amcs, The Economics of Poli t ics, Lancing, l ns t i tute of Economic Affairs, Curdoso, Fernando i Emo Falctlo, Depeuclency and Developmew in Lllli11 Jtmerwa, Berkeley, University of CnJi(orniu Press, Carlin, George, Tile Science and Meclwd of Politics, Rrundcu, Anchor Book<:, Ch~c.: Dunn, Chri. toper. Commeutaryc, u: Hopkins i \\allerstein, eds, World S)'stem Anah-si~: Thenry aud.u~:tlwtlulogv, ae... erly Hills, Sage Publication.'>, Crick, Bemard. American Sc:1em. e of Pnlilics, BerkeJ.:y, Universit\ of C:~lifomio Press, Dabi, Robert, The Behavioral Approach iu PoliticaJ, cicnc(': Epitaph for A Monumcnl Lo A Successful Pr'Otest", AJ/It:ri<:un Pulitic:.al Sf'ie11ce R e1 iew, Vol. 55, 1961, str Eu~ ton, David, TIJ e Politicnl System, ew York, A. A. Knop[,!953. Eulau, H ei11~, Tile Belzaviora/ Pl'-rsuasiou in Polilics, New York, Random House, Fagcn, Richard, A Funny Thing Happend On The Way To The Market: Thoughts on Extending Dependenc) Iucasc, lllterna.timwl Organization, Vol. 32, No , str Ceen7., Clifford. Tile l merprcrarion uf Cultures, Ne'' York. Basic Books Helu, David, lntrotlnctioii to Critical TIII?.Ory: Rorklu:imcr tu Habermas, n erkeley, Uuiven.ity u( California Press, Ham11ton.. f\lexa~đer, Tl1e Fcdernlist, Washington, D. C., National Home Libracy

15 Almond, G Odvote.nr. Pollt. mosao. Vol. XXV ( No utr lllrschmao. Albert. The Search for Paradigme; As a Himlrance to Under<>tandmg. Worl<l PolitiC'i. \'oi. 22, Nu. 3, str. 329 ).13. March, James, 1 Juhan. Okakis, Olsen, Tite Ne\' Instinnionalism: Organizational Facror'\ in Poli t ica l Life. Americ:a11 Polirical Science Revi et l', Vol. 78. No. 3, 1984, str Merriam, Cbark-s r. The Pre:.cnt Slate in the Stuuy of Politke;., Am~ricau Politicu/ Science Rel'lew, Vol , SIT Mitchell, William, Virginia, Rochestcr, and Bloomington: T\\enty five Years uf Public Choice anu Polirical Scien<X.'«, Public Clmi.ce, Vol SIT Pateman, Carol. PllTIIC:Lpu1iun and nl mncratlc Theory, Camhridg:c, Cambridge Univcr~ ily Press Pateman, Carol, The Problem of I'ulitical Obligation, Chichester, Wiley, Ralt:i.g-c~n. Terence, Separwe Tables, ew York, Random llousc, Rkci, Da,;d, Tite Tragedy of Pnlilicul Science. ' cw Haven, Yale Unh crstl} Pt-ess, Rikcr, William, liheraltsm Against Populr.s111, San Francisco, Freeman, Rubinson, Richard i C. Chase-Dunn,»Cycles, Trends, ant! New Departures it, World Svstc;ro Development«, u: J. W. Meyer, i M. T. Hannan, eds, Natiouul Dew!lopmenl and World System.!>, Chicago. ljnh crsil~ of Chic<lgo Prc:;s, &.-ele~. John Robert, lmroduction to Political Sctem:e, London. Macmillan. IS96. Sciddman, Raymond, Diseucllante4 Realist~. ~e\\ York, State Universil\' of Ne" Yorl.. Press, Simon, t lerbcrl, HLtm<ln ' Mure in Poli ties: The Dialogue of Psychology with Politica.l Sdcnce«, Awuican P~J li tical Scie11ce n e1 iew, Vul. 79, ro. 2, 1985, str Slater, Filip, Or~~in and SignificiWCt' nf tlu: Frankfurt Srlrool:...t Marxi-;t Per(pl'f l ive, London, Routl~-dhe, Kegan Paul, S raus, lt--o, Wlwt is Pnluical Pltilosoplr:to?, <llencoc, Th~ Fr~ rres.s o[ Gl~ncoc lllinois, Straus, Leo,»l'oli tical Philosophy and lhc Crisis or our T ime«, u: George Graham i George Carey, cus. The Post Behavior a l :ra, Kcw York. Holt, Kinchart. Winston, 1972, str S\'lvan, David, Duncan Snidal. et al, ThP l'eripbcral Economy: Penetration and El:ouornic Dic;tonion, 197~1973. u: William Thompson. ed. Contendinc Approaclres tn World System Aual_,.,;s, He, crl} Hills. Sage Publicaliou:., Tocq_ueville, Alexis dc. JoLtrney LV America. Jew llavcn, Yale UniverJ;ity Pn:s:., 191)2. Therborn, Goran, The Fraukfurt Sc/mol i11 Westcm M11r dm1: A Critical Rt>atler. London, ~ew Lefl Buoks, Truman, Da\ id, The Impact of tlu: Rel-olution in Beha\ iornl Science on PoHticai Science«, Brookiug.~ Lectures, Washington, D. C. Brookings lnstituliun, Walzcr, Michael, Sph.eras of.lttslice, New Yurk, B :~sic nmks, Walzcr, Michael. Ol>ligation ~. Cambt idge, l tan ard UnjHn-sity Press, Weber, Max, Tlu:.\đetlrodology nf zlte Scx ial Scie.llf'l'(. (ilencoc, The Free Pr~"" ot Glen('oe lltinui.s Womac.:k, John, Znpata and tire Mc:..xica11 Rel'olution, Ne" York, A. A. K.nuph, Wood, Gordon, The Fundamentali~t and the Consrimtiunc, N e:1v Ynrk Rm iew of Books, 1?88.

16 Almond, 0., OdvoJeni... Polit. misao. Vol. XXV (1988), No. 4, str Gabriel A. Almond SEPARATE TABLES: SCHOOLS AND SECTS TN POLTTICAL SCII:NCE Stanfurd Um1 ermy, l. S. A. Summary Over the past few decadel. the ~lale of lhc art in political science, aher a relatively bomogeneous historical development, has been cha racteri7cd by the polarization and opposition of tliffcreul LhcorcticaJ trentls, schools and sccls. This polarizaiion can he illustrated along two dimensions: the ideological and the methodolog.ical one. Along the ideological dimension the extremes arc lhc left and the right, while along the methodological dimension the two poles are represented by the advocates of hard aod soft melhods. Nevertheless, tbc majority of polilical seicnlisls take a central position between these extremes avoiding ideological bias and methodological exclusivity. It ls just this centj:al position tha t shou.jtl c,xcrt a stronger inl'luence on Lhc atmosphere within, and the development of political science since the interpretations about the state of the art iu Ulls uhciplinc provid ed by the extreme schools o( lhought have neither profe!\c;ional nor scientific legitimacy.