Ivana Moritz KOGNITIVNA ANALIZA EUFEMIZAMA U POLITIČKOM DISKURSU NA ENGLESKOM JEZIKU. Doktorski rad

Transcription

1 SVEUČILIŠTE J. J. STROSSMAYERA U OSIJEKU FILOZOFSKI FAKULTET Lorenza Jägera 9 Ivana Moritz KOGNITIVNA ANALIZA EUFEMIZAMA U POLITIČKOM DISKURSU NA ENGLESKOM JEZIKU Doktorski rad Osijek, 2015.

2 SVEUČILIŠTE J. J. STROSSMAYERA U OSIJEKU FILOZOFSKI FAKULTET Lorenza Jägera 9 Ivana Moritz KOGNITIVNA ANALIZA EUFEMIZAMA U POLITIČKOM DISKURSU NA ENGLESKOM JEZIKU Doktorski rad Mentorica: izv. prof. dr. sc. Tanja Gradečak-Erdeljić Osijek, 2015.

3 JOSIP JURAJ STROSSMAYER UNIVERSITY OF OSIJEK FACULTY OF HUMANITIES AND SOCIAL SCIENCES Lorenza Jägera 9 Ivana Moritz COGNITIVE ANALYSIS OF EUPHEMISMS IN POLITICAL DISCOURSE IN ENGLISH LANGUAGE Doctoral thesis Advisor: associate professor Tanja Gradečak-Erdeljić Osijek, 2015.

4 SADRŽAJ 1 UVOD Struktura rada Politički diskurs Eufemizam Povijest eufemizama Vrste eufemizama i tvorba Teorije konceptualne metafore i metonimije Konceptualna metafora Otjelovljenje Preslikavanja Vrste metafora VELIKI LANAC i STRUKTURA DOGAĐAJA Kritike teorije konceptualne metafore Konceptualna metonimija Vrste konceptualne metonimije Pokretač (vehicle) i cilj (target) Konceptualna metafora i/ili konceptualna metonimija POLITIKA, JEZIK, EUFEMIZAM, KOGNITIVNA LINGVISTIKA Jezik i politika Politički govor SAD, politika i jezik Predsjednik SAD-a Politički diskurs SAD-a Politički diskurs i kognitivna lingvistika Konceptualna metafora i politika Konceptualni okviri i uokvirivanje Fillmoreova semantička teorija okvira Okviri, IKM-ovi, sheme, scenariji, domene, mentalni prostori Lakoffovi IKM-ovi Okviri, kontekst, um Lakoff, okviri i politika SAD-a Eufemizam i politika Eufemizam i kognitivna lingvistika NAJČEŠĆE EUFEMIZIRANE TEME U GOVORIMA O RATU PREDSJEDNIKA SAD-a GEORGEA W. BUSHA George W. Bush

5 3.2 Korpus Rat kao tema eufemizacije u govorima o ratu Georgea W. Busha Konceptualna metonimija kao kognitivni mehanizam za tvorbu eufemizama na temu rat (war) UČINAK UMJESTO UZROKA UZROK UMJESTO UČINKA (ISHODA) DIO UMJESTO CJELINE STRATEGIJA (U RATU) UMJESTO RATA CJELINA UMJESTO DIJELA / POSAO UMJESTO RATA Vojska i vojnici kao tema eufemizacije u govorima o ratu predsjednika Georgea W. Busha Konceptualna metonimija kao tvorbeni mehanizam u pozadini eufemizama za vojsku DEFINIRAJUĆE OBILJEŽJE UMJESTO KATEGORIJE / SNAGA UMJESTO vojske DIO UMJESTO CJELINE / UNIFORMA UMJESTO VOJNIKA Smrt kao tema eufemizacije u govorima o ratu predsjednika Georgea W. Busha Konceptualna metonimija kao tvorbeni mehanizam eufemizama za smrt UZROK UMJESTO UČINKA / ŽRTVA UMJESTO SMRTI Konceptualna metafora kao tvorbeni mehanizam eufemizama za smrt ŽIVOT JE DRAGOCJEN IMETAK / UMRIJETI JE IZGUBITI ŽIVOT ŽIVOT JE DRAGOCJENI IMETAK/UMRIJETI JE DATI ŽIVOT Zaključak NAJČEŠĆE EUFEMIZIRANE TEME U GOVORIMA O RATU PREDSJEDNIKA SAD-a BARACKA OBAME Barack Obama Korpus Rat kao tema eufemizacije u govorima o ratu Baracka Obame Konceptualna metonimija kao kognitivni mehanizam za tvorbu eufemizama na temu rat (war) kod Baracka Obame CJELINA UMJESTO DIJELA / POSAO UMJESTO RATA UČINAK (ISHOD) UMJESTO UZROKA UZROK UMJESTO UČINKA Vojska i vojnici kao tema eufemizacije u govorima o ratu predsjednika Baracka Obame Konceptualna metonimija kao tvorbeni mehanizam u pozadini eufemizama za vojsku DEFINIRAJUĆE OBILJEŽJE UMJESTO KATEGORIJE / SNAGA UMJESTO VOJSKE DIO UMJESTO CJELINE / UNIFORMA UMJESTO VOJNIKA

6 4.5 Smrt kao tema eufemizacije u govorima o ratu predsjednika Georgea W. Busha UZROK UMJESTO UČINKA / ŽRTVA UMJESTO SMRTI ŽIVOT JE DRAGOCJEN IMETAK / UMRIJETI JE DATI ILI IZGUBITI ŽIVOT Zaključak ZAKLJUČAK Literatura Sažetak Summary Životopis

7 1 UVOD Political language (...) is designed to make lies sound truthful and murder respectable, and to give an appearance of solidity to pure wind. George Orwell 1.1 Struktura rada U uvodnom dijelu rada govorit će se o teorijskim polazištima političkog diskursa, primjeni eufemizama u političkom jeziku, kao i kognitivnim mehanizmima u pozadini tvorbe političkih eufemizama o konceptualnoj metafori i metonimiji općenito. Središnji dio rada bavit će se jezikom politike, posebice jezikom suvremene politike Sjedinjenih Američkih Država, te pristupima eufemizmima u okviru teorija kognitivne lingvistike. Ovaj dio rada također će se baviti tvorbom eufemizama u govorima vezanim uz rat dva posljednja predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Georgea W. Busha i trenutnog predsjednika Baracka Obame. Na temelju odabranog korpusa pokušat će se identificirati, analizirati i opisati najčešći primjeri eufemizama u govorima o ratu spomenutih predsjednika te rasvijetliti koji se kognitivni mehanizmi nalaze u temeljima njihova nastanka konceptualna metafora ili konceptualna metonimija. Prije opisa samog istraživanja dat će se kratak opis odabranog korpusa te nekoliko riječi o svakom od predsjednika čiji su govori analizirani. U završnom dijelu slijedi zaključak u odnosu na rezultate istraživanja te pregled mogućih utjecaja analiziranih eufemizama na slušatelje, uzimajući u obzir Lakoffovu teoriju (1996.) o sustavima metafora STROGOG OCA i BRIŽNOG RODITELJA u politici Sjedinjenih Američkih Država, te Lakoffovu (2004.) i Fillmoreovu (1976.) teoriju konceptualnih okvira. 1

8 1.2 Politički diskurs Diskurs u općem smislu je način organiziranja ljudskog iskustva. On stvara okvire značenja prepričavanjem i interpretiranjem događaja i situacija. Prema tome, politički diskurs bavi se narativnom interpretacijom događaja i ideja, te stvara kriterije i kontekste za usporedbu i evaluaciju političkog sustava (Mihas, 2005.). Van Dijk (2002:20), koji se intenzivno bavi mnogim aspektima političkog diskursa konstatira vrlo jednostavno: Politički diskurs je diskurs političara, a politika se mijenja prema nečijoj situaciji i ciljevima što je sama po sebi politička činjenica. Chilton (2004.) zaključuje da, uzimajući u obzir tradicionalne implicitne i eksplicitne definicije, postoje dva smjera: politika je borba za vlast između onih koji već jesu na vlasti, te ju pokušavaju potvrditi i očuvati, i onih koji im se suprotstavljaju i odupiru, i, politika je suradnja društva i institucije za razrješavanje sukoba interesa oko novca utjecaja, slobode i slično. Van Dijk (1998.), kako bi ga jasnije definirao, politički diskurs uspoređuje s drugim vrstama diskursa. Politički je diskurs skupina žanrova definirana društvenom domenom politike. Na isti način znanstveni diskurs, obrazovni diskurs i pravni diskurs predstavljaju skupine diskursnih žanrova u domenama znanosti, obrazovanja i prava. Dakle, vladina razmatranja, parlamentarne debate, stranački programi i politički govori su među mnogim žanrovima koji pripadaju domeni politike (Van Dijk 2002.). Politički diskurs u ovom smislu jest institucionalni diskurs, jer nastaje u sklopu institucija poput vlade, parlamenta ili političkih stranaka (Van Dijk 2002.). Politički diskurs, svakodnevno prisutan u životima svih ljudi kojima su dostupni mediji, iznimno je kompleksna i razvijena vrsta diskursa. Mogli bismo reći da je to diskurs u nastanku kojega se poklanja najviše pažnje i koji je najnjegovaniji te je stoga vjerojatno vrsta diskursa koji najviše utječe na način ljudskog razmišljanja. Neki autori susreli su se s preprekama pokušavajući dati definiciju političkog diskursa. Wilson (2001.) zaključuje da definirati politički diskurs nije jednostavno. Pojedini analitičari definiraju sve što se odnosi na politiku toliko široko da se gotovo svaki diskurs može smatrati političkim. Istovremeno, formalna ograničenja bilo koje definicije, poput onih da se bavimo samo političarima i političkim događajima, isključuju svakodnevni diskurs politike koji je dio ljudskih života. Ravnotežu je teško naći te je možda sve što možemo očekivati od analitičara da razjasne na koji način gledaju politički diskurs, jer i njih, kao i političare, ograničava i njima manipulira njihov osobni diskurs. 2

9 Wilson, kao i mnogi drugi autori, pojam politički diskurs smatra dvosmislenim i fleksibilnim, jer pokriva širok raspon sadržaja i podrazumijeva mnoge analitičke metode. Prema ovom autoru postoje najmanje dvije mogućnosti: diskurs koji je sam po sebi politički; i analizu političkog diskursa samo kao samo jednog primjera vrste diskursa, bez izravnog odnosa s političkim sadržajem ili političkim kontekstom. Istraživanja o jeziku u/i politici u polju jezikoslovlja čine se mladima, jer se u novije vrijeme politički diskurs proučava s različitih stajališta, iako je retorika jedna od najstarijih akademskih disciplina, a već u antička vremena bavila se aspektima političke komunikacije (Wodak i Cillia, 2006.). Međutim, politički diskurs proučava se od kada postoji politika. Naglasak koji su Grci stavljali na retoriku to potvrđuje. Od Cicerona do Aristotela bavilo se određenim metodama i političkom kompetencijom u postizanju određenih ciljeva. Aristotel je donio službeni zaokret ovim ciljevima, ali opće načelo artikuliranja informacija o zakonima i radnjama za opće dobro ostaju jednaki. Ovaj opći pristup nastavlja se i u današnje vrijeme (Wilson, 2001.). Ovo novije zanimanje odnosom između politike, jezika i njegovih učinaka na slušatelje u mnogome slijedi duboko ukorijenjenu filozofiju zapada. Platon je strahovao od fiktivne moći jezika u svojoj idealnoj državi. Cijela klasična retorička tradicija od sofista do prosvjetitelja borila se s odnosom između uvjeravanja, istine i moralnosti, duboko sluteći moć jezika. Eseji i fikcija Georgea Orwella u 20.st. privukle su pažnju na moć jezika. Suvremeno akademsko proučavanje jezika i politike dijeli i prerađuje mnoge od ovih stavova. Međutim, u filozofskoj tradiciji postoji temeljniji način promatranja odnosa između politike i jezika. Aristotel, dajući svoju poznatu definiciju ljudi kao stvorenja čija je priroda živjeti u polisu (politikon zoon), u istom dahu govori o jedinstvenoj ljudskoj sposobnosti govora (Chilton i Schaffner, 2002:1.): Zbog toga, da je čovjek društvena životinja, više od svake pčele i bilo koje krdne životinje, posve je jasno. Jer ništa, kao što kažemo, uzalud narav ne čini. A govor jedino čovjek ima medu [svim] životinjama. 1 Ali što Aristotel smatra 'govorom'? Njegova sljedeća rečenica razlikuje 'govor' od 'glasa'. Glas posjeduju sve životinje, kaže on, i služi prenošenju osjećaja ugode i boli. 'Govor' koji pripada samo čovjeku drugačiji je. Aristotel ga promatra u teleološkim okvirima ili u okvirima koji bi se danas u nekim granama jezikoslovlja nazvali funkcionalnim: 1 3

10 Govor pak priopćuje korisno i štetno, pa tako i pravedno i nepravedno. Jer to je, nasuprot ostalim životinjama, ljudima svojstveno, da jedino oni imaju sjetilnu zamjedbu dobra i zla, pravednog i nepravednog i slično. 2 Postoji uska veza između samouvjerenijih modernih retoričkih studija i aspekata komunikacijskih znanosti, povijesnih konstrukata, društvene teorije i političke znanosti. Tek od ranih 1980-ih ili 1990-ih postoje radovi koji politički diskurs definiraju strogo lingvističkim terminima (npr. Fairclough i Wodak), unatoč dugoj tradiciji zanimanja za politički diskurs (Wilson 2001.). George Orwell ( ) bio je engleski pisac i novinar 3, uporan i odan ukazivanju na izopačenost tadašnjeg političkog jezika. Bavio se političkim diskursom u vrijeme Drugog svjetskog rata i svim je silama pokušavao narodu predočiti načine i sredstva kojima su se tadašnji političari služili kako bi pridobili ljude i prenijeli im svoje ideologije i načine razmišljanja. Kako je Orwell (1946.) napisao u eseju Politika i engleski jezik koji je otvorio mnoga pitanja političkog diskursa, 'politički jezik... je stvoren kako bi laži zvučale istinito i ubojstva podnošljivo te kako bi dao izgled čvrstoće samom vjetru.' Politički jezik pripada svijetu okolišanja i političkog dvostrukog govora (Allan i Burridge 1991.). Također Orwellovo djelo, roman (1949.) zasigurno je bio značajna polazišna točka za razvoj cijelog polja proučavanja političkog diskursa. Naravno, sva istraživanja bila su pod utjecajem masivne uporabe propagande u Drugom svjetskom ratu i u nadolazećem Hladnom ratu 1950-ih (Wodak i Cillia, 2006.). Orwell je pisao o jezičnoj korupciji kao osnovnom alatu totalitarnih država u vrijeme kada je mnogo intelektualnog napora bilo posvećeno razumijevanju tada neshvatljivog fenomena koje je predstavljao nacizam, a kasnije staljinizam. U spomenutom romanu Orwell je izumio jezik Newspeak, koji je spriječio nesuglasice uništavanjem veze između riječi i značenja, a time i logičke veze među propozicijama o kojima ovise razumni argumenti. U Newspeaku, antonimi postaju sinonimi ('rat je mir'), a kao posljedica toga suprotnosti postaju analitičke istine (Cameron 2006.). Newspeak je Orwellova reakcija na tadašnji politički jezik koji je on intenzivno pokušavao promijeniti te ljudima pokazati da on nije uvijek doslovan i istinit

11 Kako ističe Cameron u ranije spomenutom eseju Politika i engleski jezik (1946.), Orwell identificira tendencije iste vrste, iako ne iste jačine, u stvarnom javnom diskursu tog doba. U engleskom jeziku, koji je toliko različit od Newspeaka, 'rat je mir' bi još uvijek bilo proturječje u pojmovima; ali Orwell tvrdi da, ako bismo zamijenili transparentne pojmove 'rat' i 'mir' eufemizmima, nejasnim perifrazama ili nerazumljivim tehničkim žargonom, primatelj poruke možda ne bi ni primijetio proturječje. Nadalje, ona navodi kako je osnovna poruka eseja Politika i engleski jezik 'dopustiti da značenje izabere riječ, a ne obrnuto'. Drugim riječima, Orwell je želio da ljudi razmisle o tome koje značenje žele prenijeti i tek onda izaberu točne riječi koje ga prenose. Preciznije preporuke koje bi pomogle spisateljima u njihovom odabiru uključuju korištenje manjeg, a ne većeg broja riječi, davanje prednosti kratkim i jednostavnim riječima ispred složenih, izabiranje materinskih ispred stranih izraza, konkretnih ispred apstraktnih pojmova te novih ispred poznatih ili klišejnih kombinacija. Orwellov pojam o tome što je komunikacija očituje se u njegovom nalogu da se 'značenju dopusti da odabere riječ', što ukazuje na to da postoji primarno i neovisno značenje riječi, koje se može izraziti lingvističkim oblikom koji mu točno odgovara. Ako autor pogodi 'pravi' oblik, riječ koja ispravno označuje objekt ili ideju koju želi predstaviti, rezultat će biti potpuno transparentna komunikacija. Čitatelj će objekt moći vidjeti kroz jezik, baš kao što kroz čisto staklo možemo vidjeti neiskrivljenu sliku onoga što je iza. Suprotno tomu, ako autor upotrijebi 'krivu' riječ, namjerno ili slučajno, učinak će biti jednak pukotini li mrlji na staklu. Slika će biti iskrivljena, zamagljena ili u krajnjem slučaju potpuno nemoguća za vidjeti (Cameron ibid.). Politički govor i pismo u velikoj su većini slučajeva obrana neobranjivog. Stvari poput nastavka britanske vladavine u Indiji, ruske čistke i deportacije, bacanja atomske bombe na Japan, svakako se mogu braniti, ali samo argumentima koji su prebrutalni za većinu ljudi i koji se ne slažu sa zacrtanim ciljevima političkih stranaka. Stoga se politički jezik mora sastojati većinom od eufemizama, pitanja i običnih maglovitih nejasnoća. Sela bez obrane se bombardiraju iz zraka, stanovnike se protjeruje iz njihovog kraja, stoku se ubija vatrenim oružjem, kuće se pale zapaljivim metcima: ovo se zove smirivanje. Milijunima seljaka otete su njihove farme i poslani su pješice na put s onoliko imovine koliko mogu nositi: ovo se naziva premještanje stanovništva ili ispravljanje granica. Ljude se drži u zatvorima godinama bez suđenja, ili im se puca u leđa ili ih se šalje da umru od skorbuta u kampove u arktičkim šumama: ovo se naziva 5

12 eliminacijom nepovjerljivih elemenata. Ovakva frazeologija potrebna je onome tko želi imenovati stvari bez prizivanja njihovih mentalnih slika (Orwell 1946:136).. Politički jezik-sa svim varijacijama, i to vrijedi za sve političke stranke, od konzervativaca do anarhista- je stvoren kako bi učinio da laži zvuče istinito, a ubojstvo cijenjeno, te kako bio dao izgled čvrstoće običnom vjetru (Orwell 1946:139). Ni o samoj politici Orwell nema dobro mišljenje: Sve teme su političke teme, a sama politika je hrpa laži, utaja, gluposti, mržnje i shizofrenije (Orwell 1946:137). Na tragu Orwellovih studija i razmišljanja o jeziku i politici jest i suvremeni autor Lutz, pristalica Orwellovih stavova, koji je u proučavanje političkog diskursa uveo izraz doublespeak, kojim kombinira značenja riječi newspeak i doublethink. Doublespeak je jezik koji se pretvara da komunicira, ali zapravo to ne čini. To je jezik koji loše čini dobrim, negativno pozitivnim i neugodno privlačnim, ili u najmanju ruku podnošljivim. To je jezik koji izbjegava ili prebacuje odgovornost, jezik koji je u sukobu sa svojim pravim značenjem. To je jezik koji skriva ili sprječava misao. Doublespeak je jezik koji ne proširuje misao već ju ograničava (Lutz 1999.). Postoji najmanje četiri vrste doublespeaka. Prva vrsta su eufemizmi. Eufemizam je riječ ili fraza koja je stvorena kako bi se izbjegla gruba ili neugodna stvarnost. Kada se eufemizam koristi zbog suosjećanja s nekim ili zbog brige za društveni ili kulturalni tabu, tada on nije doublespeak. Međutim, kada se eufemizam koristi kako bi se nekoga zavelo ili prevarilo, tada postaje doublespeak. To je jezik stvoren kako bi promijenio našu percepciju stvarnosti. Druga vrsta doublespeaka je žargon, specijalizirani jezik nekog područja, profesije ili slične skupine. Treća vrsta doublespeaka je goobbledygook, ili jezik birokracije (bureaucratese). On je jednostavno nagomilavanje riječi, preplavljivanje publike riječima što su riječi veće, to bolje. Četvrta vrsta doublespeaka je napuhani jezik (inflated language). Ovakav jezik je stvoren kako bi obične stvari učinio izvanrednima, a jednostavne složenima (Lutz 1999.). Jasno je da doublespeak nije proizvod nemarne uporabe jezika ili nemarnog razmišljanja. Naprotiv, većinom je doublespeak proizvod jasnog razmišljanja i on je pažljivo stvoren kako bi se činilo da prenosi informacije, a u stvarnosti to ne čini. Ovaj jezik nije stvoren da vodi, već da zavodi. Stvoren je da iskrivljuje stvarnost i kvari um (ibid.). Opis doublespeaka u ovim elementima uvelike podsjeća na definicije političkog diskursa. 6

13 Orwell je vjerojatno bio taj koji je skrenuo pažnju suvremenih lingvista na politički potencijal jezika (Wilson 2001.). Dok su drugi koji su govorili slične stvari zaboravljeni, Orwell je imao izvanredan utjecaj u naglašavanju značenja političkog diskursa. Reference na njegov rad pojavljuju se u većini djela koja se bave političkim diskursom (Cameron 2006.). On je svakako bio prvi autor koji se usudio progovoriti na taj način. Svojim inovativnim zamislima priskrbio si je mnoge sljedbenike, ali i one koji se ne slažu s njim, jedan od kojih je pionir kognitivne lingvistike George Lakoff. Proučavanje učinaka političke komunikacije sa sobom donosi probleme epistemometodološke prirode. Problemi se vežu uz vezu između uzroka i učinaka komunikacijske jedinice i ponašanja slušatelja, te za identifikaciju i mjerljivost učinka određene poruke isključujući okolne čimbenike koji utječu na pojedinca (McNair 2011:30). Poseban problem, prema McNairu (2011.) su priroda i kvaliteta dokaza za mjerenje učinaka političkog diskursa. On predlaže tri načina obrade: izravno pitati ljude o njihovim reakcijama na određene poruke te statistički obraditi podatke u obliku ispitivanja javnog mnijenja, promatrati ponašanje glasača i povezati ga s komunikacijskim strategijama političara u prethodnoj kampanji, te provesti eksperimente koji za cilj imaju izoliranje učinaka određenih elemenata komunikacijskog procesa. Međutim, isti autor zaključuje da sve nabrojane tehnike imaju metodološka ograničenja. Kada govorimo o metodologiji mjerenja učinaka političkog diskursa na slušatelje, neizbježno pomišljamo na Lakoffove konceptualne okvire, koji nastaju i mijenjaju se u umovima ljudi pod utjecajem političkog jezika. Političari posjeduju mentalne okvire koje žele prenijeti na svoje slušatelje i glasače, ali još uvijek ne postoji učinkovita metoda njihova mjerenja i dokazivanja. 7

14 1.3 Eufemizam Eufemizmi su vrlo česta jezična pojava, a pripadaju figurativnim izrazima. Oni su društveno, situacijski ili individualno prihvatljive riječi ili izrazi koji se koriste umjesto riječi ili izraza koje se iz različitih razloga ne izriču izravno. Definicije eufemizma u suvremenim rječnicima uglavnom se preklapaju u sadržaju: Hrvatski jezični portal: figura koja nastaje kad se umjesto riječi za loše, neugodno itd. upotrijebi blaža riječ ili izraz. 4 Cambridge dictionaries online: riječ ili fraza koja se koristi kako bi se izbjeglo izgovaranje neugodne ili uvredljive riječi. 5 Oxford dictionaries: blaga ili neizravna riječ ili izraz koja zamjenjuje riječ koju se smatra pregrubom ili preizravnom, a koja se odnosi na nešto neugodno ili sramotno. 6 Merriam Webster: blaga ili ugodna riječ koja se koristi umjesto neugodne ili uvredljive riječi. 7 Longman dictionary of contemporary English: blaga ili ugodna riječ ili fraza koja se koristi umjesto one koja je neugodna ili uvredljiva. 8 Macmillan dictionary: riječ ili izraz kojim se ljudi koriste kada žele govoriti o nečemu neugodnom ili sramotnom bez spominjanja same stvari. 9 Collins English dictionary: neuvredljiva riječ ili fraza koja zamjenjuje riječ ili frazu koju se smatra uvredljivom ili povredljivom, posebice onu vezanu uz religiju, seks, smrt, ili tjelesne izlučevine. 10 Eufemizmi nastaju, mijenjaju se i interpretiraju u određenoj komunikacijskoj situaciji, a kontekst određuje i to je li neki izraz eufemizam ili ne. Stoga ne možemo reći da postoji cjelovit rječnik eufemizama. Različiti su načini eufemizacije iste teme u različitim kontekstima, primjerice u političkom govoru, novinskom članku, vojničkom razgovoru, obiteljskom razgovoru. Netko će u obiteljskom okruženju reći da je dobio otkaz, a u poslovnom okruženju da je tehnološki višak. Odabir eufemizama ovisi o svijetu u kojemu se komunicira i o kojemu se govori (Allan i Burridge 1991.). Kuna (2007.) se također slaže s prethodnom tvrdnjom te dodaje da eufemistično značenje nastaje na temelju mogućnosti kontrasta i da je odraz stavova i raspoloženja govornika prema slušateljima ili temi. Stoga

15 možemo zaključiti da je za prepoznavanje eufemizama potrebno poznavati jezičnu dinamiku teksta te političke, povijesne i društvene čimbenike (Kuna 2007:99). Pasini (2005:62) također eufemizam definira kao pojavu ovisnu o kontekstu te smatra da se eufemizam treba definirati u odnosu prema drugoj jedinici u leksičkome sustavu. Definicije eufemizama koje pronalazimo u oskudnoj dostupnoj literaturi sadržavaju nekoliko ključnih komponenti: obraz (face), uljudnost (politeness), tabu. Obraz (face) je vrlo značajan u bilo kojoj raspravi o uljudnosti, izrazu koji se također povezuje s eufemizmima. Društvena interakcija općenito, ne samo eufemizmi, orijentirana je prema očuvanju obraza, vlastitog ili sugovornikovog. Jednako kao što pazimo na vlastiti obraz (samopoštovanje), i od nas se očekuje da budemo obzirni i pazimo na obraz drugih. U zajednicama engleskog govornog područja, obraz je vlastita javna slika, drugim riječima, način na koji netko doživljava svoju sliku u očima drugih. Obraz ima dvije strane: pozitivnu stranu koja je želja osobe da sačuva svoje osobine, postignuća, ideje, imetak i ciljeve pred drugima, drugim riječima, želja pojedinca da bude prihvaćen u društvenom kontekstu; i negativnu stranu koja je želja osobe da joj se ne nameću vrijednosti drugih, da bude autonomna. Obraz se može izgubiti (biti povrijeđen), dobiti (biti uvećan) ili samo sačuvati. U doslovno svakom iskazu, govornik mora paziti jer ono što izgovori može očuvati, uvećati ili oštetiti njegov obraz. Postoji opća pretpostavka da će govornik biti uljudan, osim ako želi uvrijediti slušatelja. Ovakva teorija obraza potječe od Goffmanna (1967.) te je ključni element njegove analize razgovora, a odnosi se na vlastitu sliku sudionika u komunikacijskom kontekstu (Allan i Burridge 2006., Crespo Fernández 2005.). Eufemizam ovdje ima dvojaku funkciju: udovoljava govornikovoj potrebi za ublažavanjem potencijalnih društvenih sukoba koji mogu promijeniti govornikov društveni status i nalazi način da umanji prijetnju njegovoj ili njezinoj autonomiji (Crespo Fernández 2005.). McGlone i Batchelor proveli su eksperiment koji je ispitivao utjecaj dvaju motiva na uporabu eufemizama: minimizacija prijetnje obrazu slušatelja i minimizacija prijetnje vlastitom obrazu. Rezultati su pokazali da sudionici u komunikaciji radije upotrebljavaju eufemizme u svrhu samoprezentacije nego s ciljem brige za osjećaje onoga komu se obraćaju (McGlone i Batchelor 2003.). Pojam obraza javlja se i mnogo ranije, u Frazerovoj definiciji eufemizma iz godine: eufemizam se koristi kao alternativa nepovoljnom izrazu, kako bi se izbjegao moguć gubitak obraza: vlastitog ili, uvrijedivši nekoga, obraza slušatelja ili neke treće strane (Frazer 1911.). 9

16 Kod definicije eufemizma Crespo Fernándeza (2005.) pojavljuje se još jedan pojam, a to je uljudnost (politeness). Prema ovom autoru neuljudnost je društveni tabu kod kojeg na scenu stupa eufemističko ublažavanje. On i mnogi drugi koji se bave diskursom (Fraser 1990., Held 1992., Watts i dr ) uljudnošću nazivaju odnos između uporabe određenih lingvističkih jedinica u komunikacijskoj razmjeni i normi društvenog ponašanja. Eufemizam nije isključivo leksički proces ublažavanja određenih pojmova neprikladnih za normalnu lingvističku uporabu, već je on sveobuhvatnija pojava s prvenstveno diskursnom dimenzijom. Povezan je s konvencijama uljudnosti i društvenog takta očekivanog u komunikaciji. Prema tome, autor eufemizam shvaća kao snažan diskursni alat koji se upotrebljava za uvećanje uljudnosti, očuvanje vlastite javne slike sudionika u komunikacijskim razmjenama, tj. obraza, te time ima i viši cilj: održavanje uravnoteženih ljudskih odnosa (Crespo Fernández 2005.). Eufemizam i uljudnost su međuovisne pojave jer ljudska potreba da budemo uljudni određuje eufemističnu uporabu. Neizravnost koju pruža eufemizam zauzvrat pridonosi izbjegavanju uvrede i osiguranju uljudnosti na dva načina: pozitivan (orijentirano na vlastitu javnu sliku i društveni prestiž sudionika) i negativan (vezano uz govornikovu ili autorovu slobodu djelovanja i slobodu neuplitanja u komunikacijsku situaciju) (Crespo Fernández 2005.). Prema ovom stajalištu, eufemistična uporaba usko je vezana uz uljudnost sredstvima ranije spomenutog Goffmannovog obraza, a kojeg su dalje razvili Brown i Levinson (1987.). Eufemizam, obraz i uljudnost međusobno su povezani pojmovi koji imaju isti viši cilj: društvenu ravnotežu u komunikaciji (Crespo Fernández 2005.). Tako sa stajališta Crespo Fernándeza (2005.) bilo koju lingvističku jedinicu ili verbalnu strategiju koja pokušava izbjeći sukob u komunikaciji možemo nazvati eufemističnom, što potvrđuje ranije navedene tvrdnje da ne postoji potpun rječnik eufemizama te da se eufemizam definira u odnosu na kontekst, tj. druge leksičke jedinice (Crespo Fernández 2005.). Holder prihvaća Fowlerovu definiciju koja, iznenađujuće, ne sadrži ni jednu od ranije navedenih komponenti: 'Eufemizam je uporaba slabog ili nejasnog ili opisnog izraza kao zamjena za izravnu preciznost ili neprikladnu uporabu' (Modern English Usage, 1957.) (Holder 2002.). Eufemizam, dakle, možemo smatrati dvostrukom pojavom: prvo, procesom koji djeluje na tabu pojmove i drugo, skupom diskursnih taktika koje modificiraju verbalno ponašanje koje nije u skladu s očekivanjima i konvencijama uljudnosti (Crespo Fernández 2005.). 10

17 Eufemizmi su, stoga, alternativa izrazima koje govornik radije ne bi upotrijebio u određenoj komunikacijskoj nakani (Allan i Burridge 1991.). Razlozi nevoljkosti uporabe određenog izraza koji nije eufemizam mogu biti raznoliki. Neke od njih smo naveli ranije kroz definicije eufemizma, poput očuvanja obraza i razine društvene uljudnosti. U mnogim definicijama eufemizma pojavljuje se izraz tabu. Prema Cameron (2006.) eufemizam je izraz koji se namjerno koristi kako bi se izbjegle ili ublažile negativne asocijacije riječi koje se odnose izravno na tabu teme: klasičan primjer mogao bi biti pass away umjesto die. Riječ tabu posuđena je iz tonganskog jezika, a značila je zabranjeno ponašanje ; preciznije, ponašanje za koje se vjerovalo da je opasno za pojedince ili društvo kao cjelinu (Allan i Burridge 1991.). Tabui su različiti u različitim kulturama, ali među najčešćim tabu temama su smrt, spolni odnos, bolesti, tjelesne funkcije ljudi, tjelesne izlučevine. Društveni tabui u većini zajednica engleskog govornog područja imaju raspon od tjelesnih izlučevina, reproduktivnog procesa i povezanih dijelova tijela, koji su univerzalni, do tema poput negovorenja o vlastitim prihodima, koji su rjeđi (Allan i Burridge 1991.). Eufemizmi kao zamjena za tabu teme skrivaju ono čega se ljudi najviše boje - smrt, mrtve, natprirodno. Oni prikrivaju životne činjenice s kojima se svatko susreće - seks, razmnožavanje i izlučivanje - koje neizbježno podsjećaju, čak i najprofinjenije ljude, na svakodnevne činjenice ljudskog postojanja (Rawson 1981.). Tabu mogu biti neprimjerene teme ili iz nekog drugog razloga mogu imati previše negativnih konotacija za ispravno prenošenje govornikove komunikativne nakane u određenoj situaciji (Allan i Burridge 1991.). Prema Kuni (2007:95) eufemizmi su oni jezični oblici, riječi i fraze za kojima se poseže u komunikaciji kada valja zamijeniti nepoželjne i situaciji neprimjerene i neodgovarajuće riječi koje izravno upućuju na referenta te imaju konvencionalno neugodne asocijacije. Eufemizmi se pojavljuju u mnogim područjima te kao takvi pomažu nam upoznati kulturalnu povijest svijeta, jer su kao jezična pojava u vezi s običajima i etičkim normama, narodnom tradicijom i kulturom te konvencijom društvene komunikacije. Tabu teme su neiscrpan izvor nastanka novih eufemističnih izraza koji su visoko inovativni i maštoviti, a pomaže i cenzura jezika koja je posljedica tabua i stari izrazi dobivaju novo značenje (Allan i Burridge 2006.). Izvanredne zbirke eufemizama stvaraju se oko određenih tema godinama kao rezultat neprestanog stvaranja novih izraza i možemo sa sigurnošću reći da su veličine tih zbirki odraz snage pozadinskog tabua (Rawson 1981.). Teme koje su plodno tlo za nastanak eufemizama uglavnom se ne mijenjaju, ali s promjenom društvenih stavova dolazi do stvaranja novih tema eufemizacije. Međutim, eufemizmi povezani sa seksualnim ponašanjem i obavljanjem velike nužde pokazuju 11

18 nevjerojatnu moć opstanka. Današnje generacije otvorenije su, primjerice, od Viktorijanaca što se tiče mentalnih bolesti, javnih kuća i prostitucije, manje stidljivi oko zavođenja i rođenja djeteta, manje uplašeni bankrota. Ali, zato smo neizravniji kada se radi o humanitarnim djelima, obrazovanju, trgovini i rasi. U posljednjih dvadeset i pet godina događa se pomak u našim stavovima kad je riječ o temama poput ženskog zapošljavanja, seksualne raznovrsnosti, braka, nezakonitosti, uzimanja ilegalnih droga, pobačaja, sigurnosti na poslu i seksualne potrage (Holder 2002.). Slijedom ranije navedenoga, eufemizacija je strategija koju odlikuje zamjenjivanje blažim i prihvatljivim izrazima, koji u nekoj jezičnoj jedinici imaju pozitivne ili bar neutralne konotacije. Slijedeći ovu definiciju, možemo zaključiti da eufemizam nije isključivo sadržaj figure riječi kao u retorici i stilistici, jer eufemizacija obuhvaća svjesno, smišljeno i namjerno jezično ponašanje te uključuje raznovrsna sredstva na svim jezičnim razinama, drugim riječima, podrazumijeva sve vrste izbjegavanja mogućih nesporazuma, sukoba i nelagode pomoću jezika (Kuna 2007:98). Eufemizam je, kao i parafrazna manipulacija općenito, motiviran pretpostavkom da promjena imena također može otkriti nove i drugačije kvalitete predmeta ili osobe; tj. pretpostavkom da priroda pojmova, stvari i osoba može biti promijenjena preimenovanjem (Wodak 1989.). Prema Warren (1992.) definicija za nastanak eufemizma postoje tri motiva: (i) Označenik se smatra osjetljivim fenomenom te je stoga moguće raspoznati omiljene teme eufemizacije, poput smrti, zločina, nepopularnih političkih i vojnih činjenica, zlouporabe droge, fizičkih i mentalnih nedostataka, neugodnog tjelesnog otpada i seksa. (ii) Alternativni izraz je manje grub i izravan, što znači da eufemizmi imenuju pojave za koje već postoji ime (što je Warren potvrdila u svom istraživanju. Od 500 primjera, samo dva nisu imala već postojeći naziv). (iii) Percepcija slušatelja je takva da je govornikov izbor izraza taktičan iz nekog razloga te ga to čini eufemizmom. Prema tome, možemo reći da je eufemizam u uhu slušatelja i ne može biti strogo objektivno potvrđen, iako postoji konsenzus među korisnicima jezika o eufemističnim riječima. Budući da je tako, Warren smatra da ne postoji definicija eufemizma koja bi bila potpuno točna, iako je ovom definicijom i opisom ciljeva uporabe eufemizama pokušala ujediniti definicije i stavove prethodno navedenih autora i autora koji su se ranije bavili eufemizmima. Kuna (2007.), nakon općenite definicije eufemizma, daje nešto detaljniji opis njegove uporabe. Eufemizme karakterizira njihovo mjesto u komunikaciji prema kojemu ih možemo razvrstati. Tako postoje eufemizmi koji se koriste: 12

19 a) kao zamjena za nazive predmeta i pojava koji izazivaju strah ili su u nekom društvu zlokobni (praznovjerje, religija, smrt, bolesti), npr. nečastivi, crni vrag; tihi dom, posljednje počivalište grob(nica); gospodin Bog b) kao zamjena za riječi koje su ljudima neugodne (bolesti), npr.: francuska bolest sifilis c) kao zamjena za izraze koji su u određenoj situaciji neuljudni ili neprikladni (stanja, fiziologija i anatomija čovjeka), npr. oni dani u mjesecu menstruacija; zapušten prljav, treća dob starost d) za etiketiranje izbjegavanje izravnog imenovanja kako ne bismo povrijedili sugovornika (osobine čovjeka, seksualnost), npr. ograničen glup; intimni odnos spolni odnos e) s ciljem prikrivanja i ublažavanja istine; ovakvi eufemizmi najčešće se koriste u javnom jeziku, svrha im je obmanjivanje javnosti, dezinformacija, a izražavaju delikatnu temu (politika, rat, gospodarstvo), npr. prestrojavanje snaga povlačenje; složena situacija kriza; etničko čišćenje protjerivanje i ubijanje civila f) umjesto izraza za neprivlačna zanimanja, npr. operativac građevinski radnik (Kuna 2007:100,101). Motivacija za nastanak eufemizama nije samo strah i zabrana, već se u modernom društvu pojavljuje i briga o osjećajima drugog (sudionika u komunikaciji, društvenih skupina, javnog mnijenja). Tako opisujući eufemizaciju možemo primijeniti Griceovo (1975.) načelo suradnje - glavno načelo koje kontrolira svaki razgovor, a podrazumijeva kvalitetu (istinitost), kvantitetu (vremenski odmjeren govor), odnos (prikladna tema) i način (izravan i nedvosmislen) (Kuna 2007.). Drevni Grci nisu nam dali samo riječ eufemizam (eu+pheme, ugodno govoriti ), već su osigurali i primjer njegove uporabe. Grčki mitovi govore o strašnim Erinijama ( onima koje su ljute, također znanim kao Furije u rimskoj mitologiji), trima božicama u obliku šišmiša sa zmijskim glavama koje su se bavile teroriziranjem običnih smrtnika. Bogobojazni Grci ove strašne božice nazivali su Eumenidama, ili onima koje su ugodne, ne iz suosjećanja ili poštovanja, već kako bi izbjegli negativne posljedice zbog nazivanja božica manje laskavim nazivom. Prema legendi, svakog smrtnika koji se usudio nazvati ih Erinijama nazivom koji je očigledno bio rezerviran za međubožansku komunikaciju božice bi posjetile i izludile svojom zastrašujućom pojavom (Rose 1964.). Božanska osveta je, u svakom slučaju, mnogo strašnija posljedica od potencijalnog gubitka obraza zasluženog zbog uvrede ljudskog sugovornika. Ipak, njihovi rezultati pokazuju da sudionici, kada se osjećaju ranjivima, 13

20 općenito smatraju mogućnost gubitka obraza dovoljno odbojnim pa tako većinu izravnih izraza za neukusne teme zamjenjuju eufemizmima (McGlone i Batchelor 2003.) POVIJEST EUFEMIZAMA Literatura na temu povijesti razvitka eufemizama jednako je rijetka, kao i literatura o eufemizmima općenito. Međutim, kako tvrde Allan i Burridge (1991.), eufemizmi postoje od početka prepoznatljivog ljudskog jezika. Bez obzira na populacijsku skupinu, eufemizam, kao i disfemizam, oduvijek su moćne snage unutar jezika određene skupine. Kratki prikaz povijesnog razvoja dali su Neamann i Silver u prvom dijelu rječnika The Wordsworth Book of Euphemism (1990.). Religija je tema najstarijih eufemizama, a primjer ovoga su i ranije spomenute grčke božice Erinije. Običnim ljudima, pa i svećenicima, oduvijek je bilo zabranjeno izgovoriti ime boga. To je izazivalo prizivanje božanske snage i suočavanje s njom. To je bio (i jest) razlog za stvaranje neizravnih izraza za imenovanje boga, primjerice Gromovnik, Stijena, Gospodin. Smrt i religija usko su povezani pa je tako i smrt jedna od najstarijih tema eufemizacije, odnosno tabu tema. Imenovanje smrti značilo je njezino prizivanje. Rođenje je također oduvijek bilo mistično, kao suprotnost smrti i također učestalo eufemizirana tema (Neamann i Silver 1990:1,2). Anglosaksonsko društvo (5-11.st.) dobro je poznavalo eufemizme, ali su teme eufemizacije bile drugačije od današnjih. U toj zlatnoj eri jezične slobode nije se htjelo uvrijediti vjerske vođe i bogove, ali se o seksu govorilo javno i otvoreno. Zabilježeni su eufemizmi toga doba za prostituciju, plodnost, odgoj djece i zavođenje. Chaucerove The Canterburry Tales iz 14. stoljeća donose eufemizme preživjele iz anglosaksonskog doba, što podrazumijeva mnoge religijske eufemizme. Neke današnje tabu teme, primjerice ženski intimni dijelovi u ovom djelu nisu eufemizirani, već se o njima progovara otvoreno i izravno. Shakespeare je bio autor kod kojeg su eufemizmi došli do punog izražaja, posebno eufemizmi za seks. On temu i cjelokupan tekst svojih djela čini zanimljivijim, tajanstvenijim i privlačnijim pribjegavanjem brojnim eufemizmima. John Lyly, engleski pisac, Godine uveo je riječ Eupheus za okolišanje i uporabu nepotrebnih riječi, a već ih se koristi riječ eufemizam, kojega George Blunt definira kao dobru ili pogodnu interpretaciju loše riječi. Engleska aristokracija 17. stoljeća bila je inventivna i radikalna u stvaranju jezika, a srednja klasa je, nasuprot tomu, bila konzervativna u jezičnom ponašanju. Oni su izbjegavali 14

21 izravno spominjanje standardnih tabu tema boga, smrti, tjelesnih izlučevina. Početak vladavine jezičnih stavova srednje klase (1623. god.) bilo je potpisivanje uredbe o novčanoj kazni za svakoga tko psuje kralja Jamesa I. te su time uvedena stroga ograničenja religijskih i političkih uvreda. Unatoč tomu, 17. stoljeće u Engleskoj bilo je plodno tlo seksualnih i političkih eufemizama. Guliverova putovanja, djelo Jonathana Swifta iz godine, prepuno je neprikrivenih prljavih šala te pažljivo skrivenih političkih indikacija, a ono pripada razdoblju nakon Engleskog građanskog rata (Puritanske revolucije), kada su s obnovom aristokracije godine, kazne zbog otvorenog seksualnog jezika bile ublažene, ali je politički jezik i dalje bio ograničen. Neoklasicizam, koji dolazi u 18.st. sa sobom donosi i latinski jezik. Eufemizmi podrijetlo vuku iz latinskog, a za životne i seksualne funkcije koriste se medicinskim znanstvenim izrazima. Tendencija latiniziranja širi se i na druga područja, a perifraza gotovo potpuno nestaje. U 19.st. do izražaja dolaze Cockneyi (stanovnici istočnog Londona) kao izvorište zapletenih i inovativnih jezičnih uzoraka. Oni su stvorili sleng u rimi (rhyming sleng), nastao iz zajedničkih iskustava i pronicljivog promatranja, a zahtijevao je urođenu dovitljivost govornika. Ovaj sleng (primjerice Adam and Eve umjesto believe, dustbin lid umjesto kid 11 ) još uvijek živi u supkulturama koje žele imati tajni jezik za prikrivanje nedopuštenih djela. Prosječni ljudi srednje klase, međutim, imali su druge motive za uporabu ovog slenga - pobjeći neugodnim činjenicama Industrijske revolucije izbjegavanjem izravnog govorenja o radu, novcu, seksu, smrti ili grijehu. Kraljica Viktorija dolazi na tron godine, a u njezino vrijeme eufemizmi su bili učestali među pripadnicima srednje klase. Društveni događaji otkrivali su početke stvarne moralne revolucije, iako su u jeziku postojala ograničenja. D.H. Lawerence je bio taj koji je započeo moralno oslobađanje zagovarajući otvorenu seksualnost u svojim djelima. U stoljećima koja slijede, britanski eufemizmi razvijaju se i izvan zemlje. Širenjem Britanskog carstva, jezični uzorci su se također širili britanskim kolonijama. Starosjedioci su stvarali svoje eufemizme, ali s lokalnim karakteristikama. Najraniji doseljenici na američkom tlu trudili su se biti uljudni i pobožni, a to se odrazilo i na eufemizme. Posebice su se o jeziku brinuli Puritanci, koji su čak imali i zakone protiv

22 vulgarnosti. Njihovi stavovi i Veliko buđenje (Great Awakening) doveli su, između ostalog, do pročišćene Biblije autora Noah Webstera godine. U literaturi o eufemizmima često se spominju tekstovi na nadgrobnim spomenicima američkih groblja 19. stoljeća. Oni su ogromna očuvana zbirka najrazličitijih eufemizama u stihovima. Istodobno Amerika prolazi jezičnu revoluciju, djeluje Walt Whitman, američki D.H. Lawrence, koji smatra da su sve teme, baš sve, materijal za pjesništvo. Međutim, velike, značajne i uočljive promjene došle su tek 1920-ih, s hrabrim sjajem Hollywooda koji je stvorio nove izraze, slike i stavove. Engleski jezik američkog kontinenta najveće promjene doživio je nakon Prvog i Drugog svjetskog rata i tijekom ih te tijekom pokreta protukulture, koji je bio reakcija na rat. Promjene u jeziku u stopu su pratile promjene u kulturi. Osamdesetih godina 20. stoljeća najeufemiziranije teme bile su novac, bolest, politika i rat (Neamann i Silver 1990.) VRSTE EUFEMIZAMA I TVORBA Postoje leksički i kontekstni eufemizmi. Leksički eufemizmi 'proistječu iz značenja iskaza', temelje se na sinonimiji te su dio jezika i možemo ih naći u rječnicima. Kontekstni eufemizmi 'proistječu iz komunikacijskog smisla' i imaju pragmatička obilježja, oni su eufemizmi samo u određenom kontekstu (Kuna 1997:100). Prema Dabrowskoj (u: Kuna 2007:110), eufemizme u odnosu prema čovjeku dijelimo u dvije skupine: 1. Eufemizmi relevantni za život osobe, poput tjelesnih i fizioloških osobina čovjeka, bolesti, smrti, zločina, seksa, mana i poroka. 2. Eufemizmi relevantni za društveni život poput religije, politike, rata, gospodarstva i financija (Kuna 2007.). Warren (1992.) donosi nešto drugačiju klasifikaciju eufemizama: kontekstni, konvencionalni i mrtvi eufemizmi. Čisto kontekstni eufemizmi su jednokratne tvorevine; konvencionalni eufemizmi su izvorno bili kontekstni, ali su se učvrstili i dobili konvencionalna rječnička značenja; mrtvi eufemizmi su riječi koje se još uvijek koriste u eufemističkom smislu, ali su izgubile eufemističnu snagu koju su nekada imale, što se događa uslijed učestale uporabe. To znači, ako eufemizam kao označitelja tabu fenomena upotrebljavamo tako često da se stvaraju čvrste asocijacije između riječi i tabua, njegova eufemistična snaga će nestati. Ovo objašnjenje ukazuje na to da je eufemistična snaga 16

23 jednostavno stvar snage asocijativne veze između oblika riječi i tabua, tj. što je veza jača to je eufemistična snaga slabija i obrnuto (Warren 1992.). Eufemizmi nastaju na mnogobrojne različite načine, što potvrđuju i brojni autori (Pasini (2005.), Allan i Burridge (1991.), Kuna (2007.)). Pasini (2005:64) zaključuje: Vrlo širok dijapazon strategija još je jedan od dokaza teorijske složenosti eufemizama, kompleksnosti njegove praktične obrade u leksikografskome opisu te njegove velike pretežnosti u jeziku, odnosno komunikaciji. Mnogi eufemizmi su figurativni, mnogi uzrokuju semantičke promjene, neki pokazuju izvanrednu inovativnost; a neki su i duhoviti. Oni mogu nastati potpuno suprotnim sredstvima poput perifraze ili skraćenica, akronima ili čak potpunog ispuštanja; također zamjenom jedan za jedan; zamjenom općenito-umjesto-specifičnog i dio-umjesto-cjeline (sinegdoha i metonimija); hiperbolom i litotom; upotrebom učenih izraza ili tehničkog žargona umjesto uobičajenih izraza, upotrebom kolokvijalnih umjesto službenih izraza, ili posuđivanjem izraza iz drugog jezika (Allan i Burridge 1991.). Slijedi kratka klasifikacija i primjeri glavnih izvora tvorbe eufemizama kako donosi Burridge (2006.: ) na temelju različitih, gore navedenih klasifikacija. Mnogi od njih nalaze se u više od jedne kategorije. Skraćivanje Mnogi eufemizmi tvore se skraćivanjem riječi. Postoji velik broj različitih postupaka: - Isječci poput jeeze i gee umjesto 'Jesus', bra umjesto 'brassiere' (oba skraćena na kraju) - Skraćenice poput snafu umjesto 'situation normal, all fucked up' - Kratice kao S.O.B. umjesto 'son-of-a-bitch', ili pee umjesto 'piss'. - Izostavljanje poput Moram ići, gdje se ispušta u toalet Perifraza Opširni izrazi mogu biti učinkovita jezična kamuflaža. Perifraza je poput komponencijalne analize, gdje su značenja tabu izraza detaljno analizirana i svaka od komponenti je nabrojana. Ovakav opis postaje eufemizam, primjerice, postconsumer secondary material umjesto 'smeće', excrementitious human kidney fluid umjesto 'urin' i solid human waste umjesto 'izmet'. Preinaka Zvuk riječi može se promijeniti kako bi se prikrilo nešto uvredljivo. Ovo može uključivati različite postupke: 17

24 - Fonološko izobličavanje, gdje govornici namjerno izobličavaju izgovor riječi; npr. izrazi za 'Christ' poput cripes, crumbs, crikey; također 'heck' umjesto 'hell' i shite umjesto 'shit'. - Stapanje (blending) koje uključuje portmanteau riječi kao strewth umjesto 'God's truth', zounds umjesto 'God's wounds', i drat umjesto 'God rot' - Ponavljanje, gdje se slogovi ili slova u riječi ponavljaju; npr. jeepers creepers umjesto 'Jesus Christ', twiddle diddles 'testisi', tuzzy muzzy 'vagina' i rantum-scantum 'spolno općiti' - Aliteracija i rima (sleng) poput om-tiddly-om-pom i umpti-poo umjesto 'toalet', jimmieriddle 'piddle, piss/mokriti', bristols (Bristol cities) 'titties/grudi', i Brahms (and Liszt) 'pissed/pijan. Semantička promjena Velik broj semantičkih procesa može su upotrijebiti za stvaranje novih eufemizama: - Metafora uključuje povezivanje tabu teme s drugim (obično ugodnijim) pojmom. Ponekad se događaju i promjene figurativnosti; npr. eufemizmi koji se odnose na staru dob uključuju zrele godine, zlatne godine, godine zalaska, godine sumraka, itd. - Općenito-umjesto-specifičnog je uobičajena (metonimijska) strategija gdje se tabu izrazi zamjenjuju vrlo općenitim ili apstraktnim riječima; npr, eufemizmi poput podzemne regije (nether regions), prsa, slabina i prepone premještaju središte značenja označenika na područje gdje su smješteni dijelovi tijela koji se ne spominju. Uzdizanje uključuje zamjenu riječi pogodnijim konotacijama. Primjerice, crafted se odnosi na nešto proizvedeno kvalitetno i vjerojatno ručno, te je pozitivnije od made ili manufactured blend je pozitivnije od mixture, standardno je pozitivnije od prosječno. Vanjsko posuđivanje Uporaba riječi posuđenih iz drugih jezika kako bi funkcionirali kao eufemizmi osobina je mnogih jezika. Francuski i latinski opskrbljuju engleski mnogim eufemizmima za tjelesne izlučevine, seks i povezane činove i organe; npr. perspire umjesto sweat, expectorate umjesto spit, defecate i faeces umjesto shit. Unutarnje posuđivanje Eufemizmi se također mogu posuditi iz različitih podjezika. Tehnički žargon omogućuje eufemizme poput treponemal disease, luetic disease, spirachoetal disease umjesto 'sifilis'. Suprotna strategija je uporaba jedinica iz slenga poput cupid's measels umjesto 'sifilis' (Burridge 2006.). 18

25 Kao ključne postupke tvorbe eufemizama u hrvatskom jeziku, koji se uvelike preklapaju s onima u engleskom jeziku, Kuna (2007: ) navodi: 1. Fonetsko-silabičke promjene Ovaj postupak mijenja ustaljeni redoslijed fonema ili slogova unutar riječi ili izraza koji je predmet eufemizacije, a formalna sličnost s početnim oblikom ostaje: a) Zamjena jednog fonema: bora ti 'boga ti' b) Metateza pripada kolokvijalnom jeziku: zdapi 'ženski spolni organ' c) Udvajanje slogova: ići na pi-pi 'pomokriti se' d) Grafijska redukcija zamjena grafema točkama: Rekao mu je da je g...o. e) Akronimija AB 'abortus' 2. Tvorbeni postupci Tvorbenim postupcima pripadaju promjene i dodavanje tvorbenih jedinica: a) Sufiksalna tvorba biserko, kretonić 'glupan' b) Prefiksacija neistina 'laž', postariji 'star' c) Slaganje Svevišnji, Svemogući 'Bog'; dugoprstić 'kradljivac' 3. Leksička sredstva a) Modificiranje dodavanje pridjeva, priloga i čestica s ciljem umanjivanja, dovođenja u sumnju ili nijekanja sadržaja ugodno, elegantno popunjen 'debeo' b) Pronominalizacija raditi ono, bilo je tu svega 'seksualni čin(ovi)' c) Preuzimanje stranih riječi call girl 'kurtizana' d) Preoznačavanje ili neologizacija imenovanje upitnih moralnih osobina, postupaka ili društvenih skupina naivan, jednostavan 'glup' e) Ispuštanje riječi O, sveti...; A u Semantičke promjene Neugodni, bolni i izravni izrazi značenjski se mijenjaju uz pomoć semantičkih promjena koje uključuju velik broj retoričkih figura (tropa). a) Metafora kod eufemizacije metaforama često se radi o uobičajenim kombinacijama riječi od biblijskih vremena - 'star'; doći do dna - 'propasti' b) Metonimija sijeda kosa 'starost'; imati prazan džep 'biti bez novca' c) Perifraza opisivanje temeljeno na asocijacijama s nepoželjnim izrazom zemlje u razvoju 'siromašne zemlje'; složena situacija 'kriza' d) Antifraza dvosmisleni izrazi koji su izrazi suprotnog značenja zaista mudro, baš pametno 'glupavo' (Kuna 2007.) 19

26 Warren (1992:132,133), za razliku od spomenutih autora navodi samo četiri osnovna načina tvorbe eufemizama: (i) Uobičajenim načinima tvorbe riječi u određenom jeziku, npr. comfort station složenica, sanguinary derivacija, SAPFU kratica (ii) Uvozom stranih riječi: lingerie, colaboose. Posebno su popularne klasične posuđenice, jer upućuju na obrazovanost i točnost, te uzdižu ton riječi: anus, rectum (iii) Modifikacijom oblika uvredljive riječi prema određenim pravilima: divil, divel (za devil) (iv) Stvaranjem novog smisla za postojeću riječ ili skup riječi: growth, go to the toilet Također se mogu pojaviti kombinacije ovih načina tvorbe (Warren 1992.:132,133). Prikaz 1. Klasifikacija osnovnih sredstava tvorbe eufemizama. (Warren 1992: 134). 20

27 Litota i hiperbola učestale su figure s funkcijom eufemizama, a budući da je mnogo primjera litote i hiperbole dvosmisleno, moramo zaključiti da dosadašnja istraživanja ne potvrđuju postojanje litote ili hiperbole kao autonomnog procesa promjene značenja (Warren 1992.). One su dio procesa metaforizacije ili metonimizacije na višoj razini, o čemu govore i Brdar-Szabó i Brdar (2010.). Oni zapažaju kako su hiperbole u međudjelovanju s drugim figurama poput metafora, personifikacije i slično (2010:384). Također pokušavaju povezati hiperbolu kako ju vidi tradicionalna retorika s novijim nalazima kognitivne lingvistike, kao što su Fauconnierova teorija mentalnih prostora te konceptualna metafora i metonimija. Prema ovim autorima, konceptualna metafora i metonimija pridonose stvaranju pragmatičkih učinaka koje hiperbole postižu unutar mreža mentalnih prostora (2010:385). Baveći se hiperbolom, također uviđaju da i tradicionalne klasifikacije hiperbole govore kako se ona može kombinirati s drugim tropama. Također postoje hiperbole temeljene na metonimiji, primjerice hiperbole s brojevima, gdje metonimijom možemo objasniti zašto se baš brojevi, najprecizniji od svih vrsta riječi, pojavljuju kao istaknut primjer hiperbole (2010:391). Brdar i Brdar-Szabó (2010.) također navode primjere hiperbole motivirane metonimijom dioumjesto-cjeline, primjerice GORNJI-DIO-LJESTVICE-UMJESTO-CIJELE-LJESTVICE ili DONJI-DIO- LJESTVICE-UMJESTO-CIJELE-LJESTVICE (411). Römerova istraživanja (1968:95) pokazuju da postoje istovremeni primjeri eufemizma i hiperbole. (Brdar i Brdar-Szabó 2010:399). Hiperbola u funkciji eufemizma može određenu temu jasnije istaknuti i na taj način ju učiniti lakšom za primijetiti. Ona također može vršiti društvenu funkciju uljudnosti, štititi govornika, budući da je u nekim situacijama bolje pretjerivati u laskanju sugovorniku ili slušatelju (2010:401,402). Također zaključuju da hiperbole imaju za funkciju prenijeti određenu poruku, a ne nekoga prevariti. Međutim, koristeći se hiperbolama, govornik također može postići određeni cilj, posebice u političkom diskursu (415). Slijedeći navedeno, možemo zaključiti da hiperbole, čiji nastanak se također može temeljiti na kognitivnim mehanizmima metafore i metonimije, mogu vršiti funkciju eufemizma u političkom diskursu, a budući da su joj istaknute funkcije naglašavanje određene teme i zaštita govornika, u govorima o ratu imaju posebno mjesto, primjerice uveličavanje uloge običnih vojnika, njihove smrti, uzroka rata i svega za govornika neugodnog. Uzimajući u obzir definicije i ciljeve uporabe eufemizama, te njihov nastanak, očigledno je da mnogi eufemizmi također nastaju temeljem asocijacija, posuđivanjem stranih riječi, različitim mehanizmima tvorbe riječi. Međutim, postoje i eufemizmi čije podrijetlo nije potpuno jasno i koji su ograničeni na određeno društvo ili skupinu, primjerice, da bismo razumjeli zašto se mentalno bolesnu osobu naziva East Ham moramo imati znanje o 21

28 londonskoj željezničkoj mreži, gdje je East Ham jedna stanica prije Barkinga (Holder 2002.). Pri tome je ime stanice istovremeno i pridjev barking koji engleskom jeziku funkcionira kao dio izraza barking mad (u slobodnom prijevodu 'lud kao pas koji laje') te implicira dio veće grupe figurativnih izraza koji se odnose na neku karakternu manjkavost, npr. one sandwich short of a picnic, gdje bi, znači, East Ham bila osoba s osobinom one stop short of Barking (mad). 22

29 1.4 Teorije konceptualne metafore i metonimije KONCEPTUALNA METAFORA Etimološko podrijetlo riječi metafora dolazi iz grčkog jezika: meta = s/prema i pherein = nositi. Prema tome, osnovno značenje riječi metafora je prenošenje značenja (Charteris-Black 2005.). Definicije metafore koje nalazimo u suvremenim rječnicima su sljedeće: Hrvatski jezični portal: stilska figura, jezični izraz slikovitog, prenesenog značenja u kojem se značenje jedne riječi zamjenjuje značenjem druge; skraćena poredba, skrivena poredba. 12 Cambridge Dictionaries online: izraz koji često nalazimo u literaturi, a opisuje osobu ili predmet upućujući na nešto za što se smatra da ima slična obilježja kao ta osoba ili predmet. 13 Oxford Dictionaries: jezična figura kod koje se riječ ili fraza odnosi na predmet ili čin na koji se ne odnosi doslovno. 14 Merriam Webster: jezična figura kod koje se riječ ili fraza koja se doslovno odnosi na jednu vrstu predmeta ili ideje koristi umjesto druge kako bi prikazala sličnost ili analogiju među njima. 15 Longman dictionary of contemporary English: način opisivanja nečega ukazujući na to kao da je nešto drugo, te da ima slične kvalitete kao ta stvar 16. Macmillan dictionary: riječ ili fraza koja znači jednu stvar te se koristi za označavanje druge stvari kako bi naglasila njihove slične kvalitete. 17 Collins Dictionaries: jezična figura kod koje se riječju ili frazom označava predmet ili djelo čije značenje doslovno ne nosi kako bi pokazala sličnost. 18 Gore navedene definicije metafore ne uključuju pojam konceptualna kojim se kognitivni znanstvenici bave zadnjih više od trideset godina. Prema kognitivnoj teoriji metafora je više od navedenog u definicijama, ona nije samo jezična figura, već kognitivni mehanizam po kojemu svi živimo, poput naslova Lakoffove i Johnsonove knjige koja je i začela ovu teoriju, Metaphors We Live By iz godine. Charteris-Black (2005:2), suvremeni lingvist koji se bavi političkim diskursom i metaforom, priznaje kognitivna obilježja metafore, no ne smatra ju temeljno kognitivnom te

30 definira metaforu kao lingvistički prikaz koji potječe iz pomaka uporabe riječi ili izraza iz konteksta i domene u kojoj ga očekujemo, pri tome izazivajući semantičku napetost. Potencijalno ima lingvistička, pragmatička i kognitivna obilježja. Cacciari (1998.) se osvrće na Blackov interaktivni pogled na metaforu u kasnim šezdesetim godinama prošlog stoljeća koji je već ukazao na to da metaforu trebamo smatrati instrumentom za pronalaženje implikacija koje se nalaze u percipiranim analogijama strukture između dva subjekta koji pripadaju različitim domenama (Black 1979: 31). Black je inzistirao da su neke, ne sve, metafore kognitivna sredstva koja nam omogućuju da vidimo aspekte stvarnosti koje nam proizvodnja metafore pomaže konstituirati. Sličnim načinom razmišljanja Schon (1979.) je tvrdio da pojam (generativne) metafore postaje interpretativno sredstvo za kritičku analizu društvene politike jer metafore stvaraju nove okvire (U Cacciari 1998:135). U klasičnim teorijama jezika metaforu se smatralo stvari jezika, ne misli. Metaforički izrazi smatrani su međusobno isključivima s uobičajenim izrazima svakodnevnog jezika: u svakodnevnom jeziku nije bilo metafore, a metafora se koristila mehanizmima izvan područja svakodnevnog konvencionalnog jezika (Lakoff 1993.). Klasična teorija stoljećima je uzimana zdravo za gotovo, ljudi nisu shvaćali da je to uistinu samo teorija. Ne samo da je smatrana istinitom, već je smatrana definirajućom. Riječ metafora definirana je kao nov ili pjesnički lingvistički izraz u kojem se jedna ili više riječi za određeni pojam koriste izvan njihovog normalnog konvencionalnog značenja kako bi se izrazio sličan pojam (Lakoff 1993.). Most između klasične i suvremene teorije metafore predstavlja rad Romana Jakobsona On Language (1995.), poglavlje Two Aspects of Language and Types of Aphasic Disturbances (1971.), o kojemu će u ovom radu biti riječi kasnije, u dijelu rada koji govori o sličnostima i razlikama konceptualne metafore i metonimije. Jakobson govori o dva pola, metaforičkom i metonimijskom, koji su osnovni načini ljudskog razmišljanja. Metaforički pol oslanja se na zamjenu i sličnost, a metonimijski na iskaz, kontekst i bliskost. Revoluciju u misao o metafori donijeli su Lakoff i Johnson godine svojim djelom Metaphors We Live By, kojim su obilježili, inspirirali i usmjerili više od tri desetljeća kognitivne lingvistike, i koje je postalo temelj mnogim istraživanjima na kognitivnom području, ne samo metafore već i ostalih jezičnih pojava. Jezične pojave povezuju se s procesima u mozgu te se donose zaključci o ljudskom umu i spoznaji. Jedna od tih pojava, ključno važna, i među prvima proučavana i analizirana, jest metafora. 24

31 Kada proučavamo metaforu, tradicionalno započinjemo s uporabom riječi. Kognitivna lingvistika je s temeljnim istraživanjima započela ih godina, i tada je u pitanje dovela osnovne pretpostavke formalističke škole generativne gramatike, a neki od lingvista koji su propitivali generativnu teoriju bili su baš oni koji su je nekoliko godina ranije prigrlili. Ovi obraćenici postali su neki od utemeljitelja onoga što danas nazivamo kognitivnom lingvistikom (Cienki 2005.). Djelo Lakoffa i Johnsona (1980.) Metaphors We Live By nastalo je iz brige za ljudsko razumijevanje vlastitog jezika i iskustva. Kada su se prvi puta susreli, godine, Lakoff i Johnson su uvidjeli da dijele mišljenje da su dominantni pogledi na značenje u zapadnoj filozofiji i lingvistici neprimjereni - značenje u ovoj tradiciji ima malo veze s onim što ljudi smatraju značajnim u životu. Johnson je utvrdio da najtradicionalnija filozofska stajališta metafori dozvoljavaju malu, ili nikakvu ulogu u razumijevanju svijeta i nas samih. Lakoff je otkrio lingvističke dokaze koji pokazuju da metafora prevladava u svakodnevnom jeziku i misli - dokaze koji se nisu uklapali ni u jednu anglo-američku teoriju značenja unutar filozofije ili lingvistike (Lakoff i Johnson 1980.). Do tada su filozofi metaforu smatrali iracionalnom i opasnom ili su je ignorirali, reducirajući njezin status na manji problem u filozofiji jezika. Doslovni jezik, za koji se smatralo da je međusobno isključiv s metaforom, smatrao se pravim materijalom filozofije, domenom gdje se pojavljuju teme značenja i istine koje se može proučavati. U najboljem slučaju, s metaforom se postupalo kao s rezultatom neke operacije izvedene na doslovnom značenju iskaza. Pojava konvencionalne metafore, gdje se velik dio našeg uobičajenog konceptualnog sustava i većina našeg svakodnevnog jezika strukturira i razumijeva prvenstveno u metaforičkim okvirima, ili je bila neprimijećena, ili se o njoj nije raspravljalo (ibid.). Lakoff i Johnson smatrali su da će razumijevanje konvencionalne metafore i način na koji metafora strukturira naš uobičajeni konceptualni sustav naposljetku pružiti novo iskustveno stajalište što se tiče klasičnih filozofskih problema, poput prirode značenja, istine, racionalnosti, logike i znanja. Također su otkrili da metafora prevladava u našem svakodnevnom životu, ne samo u jeziku, već i u mislima i djelima. Naš uobičajeni konceptualni sustav, u okvirima kojega mislimo i djelujemo, je, prema Lakoffu i Johnsonu, u temelju metaforički po prirodi, i upravo je ovo otkriće pokrenulo lavinu istraživanja u kognitivnoj lingvistici, ne samo konceptualne metafore, već i drugih konceptualnih i kognitivnih pojava koje povezuju um i jezik. 25

32 Već nekoliko desetljeća bave se ovi autori spomenutim pojavama, a njihove zaključke o metafori možemo pratiti kroz različita djela. Nešto kasnije, godine, u svom radu The Contemporary Theory of Metaphor, Lakoff ponavlja da uopćavanja koja vode pjesničke metaforičke izraze nisu u jeziku, već u misli: ona su opća preslikavanja kroz konceptualne domene. Ova opća načela koja imaju oblik konceptualnih preslikavanja ne primjenjuju se samo kod pjesničkih izraza, već uvelike i kod uobičajenog svakodnevnog jezika. Metafora kao pojava uključuje i konceptualna preslikavanja i individualne lingvističke izraze. Kognitivni lingvisti, primjerice Croft i Cruse (2004.), odbacuju tzv. zamjensku teoriju metafore (substitution theory of metaphor) prema kojoj metaforički izraz zamjenjuje neki doslovni izraz istoga značenja. Metafore ('prave' metafore), općenito, ne mogu se parafrazirati: one imaju karakter koji doslovni izrazi nemaju. Metaforičko značenje nije, barem u svojim osnovnim funkcionalnim vidovima, posebna vrsta značenja: metafora je rezultat posebnog procesa za postizanje ili stvaranje određenog značenja. Prema Cienkiju (2005.) i drugim kognitivnim lingvistima kognitivna teorija metafore zasniva se na premisi da mnogi izrazi u svakodnevnom jeziku odražavaju duboko ukorijenjene načine karakteriziranja jedne konceptualne domene, često apstraktnijeg pojma, u okvirima druge domene, one koja je često uže povezana s našim fizičkim, otjelovljenim iskustvom. Ukratko, mnogi autori se slažu, na temelju dokaza iz ljudskog jezika, da mjesto gdje se metafore nalaze nije u jeziku, već u načinu na koji konceptualiziramo jednu mentalnu domenu u okvirima druge (Lakoff 1993.), a, kako tvrdi Mussolf u svojoj knjizi o metafori i političkom diskursu (2004.), analiza kognitivne metafore gleda iza eksplicitnih iskaza kako bi našla konceptualne strukture kojih sami korisnici nisu svjesni. Metafora sada znači preslikavanje među domenama u konceptualnom sustavu. Fraza metaforički izraz odnosi se na lingvistički izraz (riječ, frazu ili rečenicu) koji je površinska realizacija takvog preslikavanja između domena (na što se riječ metafora odnosila u staroj teoriji) (Lakoff 1993.). Klasičan esej Michaela Reddya Provodna metafora (Conduit metaphor) (1993.) također je obilježio je suvremenu teoriju metafore. Ovo djelo o provodnoj metafori jest jedno od najcitiranijih studija o konceptualnoj metafori. On je identificirao skupine konceptualnih metafora koje motiviraju većinu našeg govora o verbalnog komunikaciji: Ideje i misli su predmeti. Riječi i rečenice su spremnici ti predmeta. 26

33 Komunikacija se sastoji od pronalaženja pravog spremnika za ideju-predmet, te slanja napunjenog spremnika kroz kanal ili prostor do slušatelja, koji tada mora ideju-predmet izvaditi iz spremnika (Taylor 2002.). Provodna metafora pojavljuje se u mnogobrojnim svakodnevnim izrazima poput: prazne riječi, put one's ideas into words, your ideas came across very clearly, I didn't get very much out of the lecture (Taylor 2002.). Metafora LJUBAV JE PUTOVANJE (LOVE IS A JOURNEY) i Reddyeva PROVODNA METAFORA (CONDUIT metaphor) bila su dva primjera koja su Lakoffa prvi uvjerila da metafora nije govorna figura, već način razmišljanja, definiran sustavnim preslikavanjima iz izvorišne domene na ciljnu domenu. Ono što ga je uvjerilo bila su tri obilježja metafora: 1. Sustavnost u lingvističkim podudaranjima. 2. Uporaba metafore za upravljanje razumom i ponašanjem temeljenim na razumu. 3. Mogućnost razumijevanja novih slijedova (entailments) u okvirima konvencionalnih podudaranja (Lakoff 1993:210). Samo intelekt nije mjesto gdje se nalaze pojmovi koji vladaju ljudskom misli. Oni su i u svakodnevnom funkcioniranju ljudi, strukturiraju našu percepciju, kretanje u svijetu, odnose prema drugim ljudima. Konceptualni sustav igra središnju ulogu u definiranju svakodnevne stvarnosti, a on je velikim dijelom metaforički pa možemo zaključiti da su i ljudski način razmišljanja, njihovi doživljaju stvarnosti, i svakodnevni činovi također velikim dijelom metaforički (Lakoff i Johnson 1980.). Iako sveprisutan, naš konceptualni sustav nije nešto čega smo svjesni. Našom svakodnevicom većinom vlada više ili manje automatsko razmišljanje oblikovano određenim uzorcima. Ali što su ti uzorci, nije nam očigledno. Jezik je izvrsno sredstvo koje nam može pomoći da doznamo više o spomenutim uzorcima i karakteru jezika, budući da se komunikacija temelji na istom konceptualnom sustavu u okvirima kojega razmišljamo i djelujemo. Lakoff i Johnson (1980.) također tvrde da ni jedan opis značenja ili istine ne može biti dobar ako ne prihvaća i ne bavi se načinom na koji konvencionalne metafore strukturiraju naš konceptualni sustav. Nakon Lakoffa i Johnsona, i drugi istraživači kognitivnog područja intenzivno se bave konceptualnom metaforom. Tako Goatly (2007.) definira metaforu kao razmišljanje o jednoj stvari (A) kao da je druga stvar (B), a to u jeziku rezultira jedinicom vokabulara ili dužim dijelom teksta koji se primjenjuje na neobičan ili nov način. ( Primjenjuje pokriva različite pragmatičke i semantičke odnose poput reference, modifikacije, predikacije i dopune prijedloga). U tradicionalnoj terminologiji A je Tema (Topic) ili Cilj (Target), a B je Pokretač 27

34 (Vehicle) ili Izvor (Source). Metaforičko razmišljanje o cilju u okvirima izvora uključuje određivanje neke sličnosti ili analogije koja povezuje A i B. Ovaj proces možemo nazvati Preslikavanjem, a nađene sličnosti ili analogne odnose Temeljima (Grounds) (Goatly 2007.:11). Lakoff i Johnson (1980.) su stvorili strategiju za imenovanje preslikavanja: CILJNA DOMENA JE IZVORIŠNA DOMENA ili CILJNA DOMENA KAO IZVORIŠNA DOMENA (Lakoff 1993.), drugim riječima, konvencionalan način za zapisivanje prethodnog jest: KONCEPTUALNA DOMENA (A) JE KONCEPTUALNA DOMENA (B). Dakle, konceptualna metafora sastoji se od dvije konceptualne domene, a konceptualna domena je bilo koja koherentna organizacija iskustva (Kövecses 2002.). Iz izvorišne domene uzimamo metaforičke izraze kako bismo razumjeli ciljnu domenu. (Kövecses 2002.). Uobičajene izvorišne domene su: kretanje, mjesto, spremnici (u/izvan), udaljenost, veličina, orijentacija (gore/dolje), percepcija (posebice gledanje i vid), svjetlost, težina, temperatura, itd (Taylor 2002.). Uobičajene ciljne domene su: vrijeme, život, razmišljanje, shvaćanje, komunikacija, um, osjećaji, namjere, uzročnost, moralnost, ljubav, brak, društvo, gospodarstvo, politika, itd. (Taylor 2002.) Središnje obilježje Lakoffove i Johnsonove teorije o (konvencionalnim) metaforama jest da metafora nije svojstvo pojedinačnih lingvističkih izraza i njihovih značenja, već cijelih konceptualnih domena. U načelu, svaki se pojam iz izvorišne domene domene koja podržava doslovno značenje izraza - može koristiti za opisivanje pojma u ciljnoj domeni domeni na koju se rečenica zapravo odnosi (Croft i Cruse 2004.). Ljudska iskustva fizičkog svijeta su prirodni i logični temelji za razumijevanje apstraktnog pa konceptualne metafore tipično upotrebljavaju apstraktniji pojam kao cilj i konkretniji pojam ili fizički pojam kao izvor. Ako želimo bolje razumjeti pojam, lakše nam je ako se koristimo drugim, konkretnijim, opipljivijim ili fizičkim pojmom. Domene svakodnevnih metafora ne mogu se zamijeniti, izvorišna i ciljna domena ne mogu zamijeniti mjesta. To je načelo jednosmjernosti (the principle of unidirecionality); drugim riječima, metaforički proces tipično se odvija od konkretnijeg k apstraktnijem, a ne obrnuto (Kövecses 2002.). Warren (2003.), govoreći o metafori, na primjeru objašnjava različita obilježja istog cilja u različitim kontekstima koja jedan izraz može ponuditi. Interpretacija primjera Ova knjiga je zlatni rudnik, bila bi Ova knjiga sadrži mnogo vrijednih informacija., a do nje 28

35 dolazimo izdvajajući obilježja zlatnih rudnika koja su primjenjiva na knjige. Onaj koji interpretira treba odrediti način ili načine na koje knjigu gledamo kao rudnik zlata, drugim riječima, odabrati među obilježjima izvorišnog označitelja i pripisati ih cilju. Warren ovime objašnjava zašto može postojati više poveznica između izvora i cilja kod konceptualnih metafora, tj. da jedan izvorišni izraz može ponuditi različita obilježja istog cilja u različitim kontekstima. Jednako kao i Lakoff i Johnson, Goatly naglašava kako je metafora svugdje, misleći, naravno, na konceptualnu metaforu, a na nju se posebice oslanjamo kada razgovaramo o apstraktnim ciljevima, ona omogućava apstraktno razmišljanje. Iako neki znanstvenici i matematičari drže da je matematička misao alternativa apstraktnoj misli, Lakoff je pokazao da čak i matematički koncepti ili skupovi teorija ovise o metafori SPREMNIKA (CONTAINER) ili OGRANIČENIH PROSTORA (BOUNDED SPACES), s članovima unutar spremnika i ne-članovima izvan njega (Lakoff 1987.:poglavlje 20.) (Goatly 2007.). Prema Goatlyju (2007.), jedno od najvažnijih otkrića u teoriji konceptualne metafore jest da se konkretni izvori za apstraktne ciljeve ne pojavljuju nasumce već slijede uzorke, koje bismo mogli nazvati Temama konceptualne metafore, ili ukratko Konceptualnim metaforama. Sličan opis donose Croft i Cruse (2004.) koji kažu da metafora uključuje međudjelovanje dviju domena koje dolaze iz dva područja značenja, sadržaj pokretačke domene je dio protumačenog cilja, a sve se odvija unutar procesa podudarnosti i stapanja (blending). Kövecses (2002.) donosi svoj pogled na metaforu i tvrdi da je novost kod kognitivnolingvističkog pogleda na metaforu sveobuhvatna, opća i empirijski testirana teorija, čija općenita priroda proizlazi iz činjenice da ona pokušava povezati ono što znamo o konceptualnoj metafori s onim što znamo o funkcioniranju jezika, ljudskog konceptualnog sustava i kulture. Kognitivno-lingvistički pogled na metaforu može omogućiti nove uvide u funkcioniranje određenih lingvističkih pojava, poput polisemije i razvoja značenja. Također može rasvijetliti nastajanje metaforičkog značenja. Suprotstavlja se tradicionalnom pogledu tvrdnjom da su metaforički jezik i misao proizvoljni i nemotivirani, i tvrdi da oni nastaju iz temeljnih tjelesnih (senzomotoričkih) iskustava ljudskih bića. Upravo ovaj pojam otjelovljenja vrlo jasno suprotstavlja kognitivno-lingvistički i tradicionalni pogled. Teorija je empirijski ispitana, a istraživači se koriste različitim eksperimentima kako bi testirali valjanost njezinih osnovnih tvrdnji. Ovi eksperimenti pokazuju da je kognitivni pogled na metaforu psihološki održiv, tj. posjeduje psihološku stvarnost. Također je dokazano 29

36 da, upravo zbog te psihološke stvarnosti, metaforu možemo gledati kao ključno sredstvo, ne samo u stvaranju novih riječi i izraza, već i u organiziranju ljudske misli te ju također možemo praktično primjenjivati u npr. poučavanju stranih jezika (Kövecses 2002.). Lakoff je prikupio pet vrsta dokaza o postojanju sustava konvencionalnih metafora: - uopćavanja koja upravljaju polisemijom, drugim riječima, korištenje riječi s nekoliko povezanih značenja (primjerice, slijepa ulica, raskrižje, zapeti, ne ići nikamo, itd) - uopćavanja koja upravljaju uzorcima zaključaka (inferences), drugim riječima, slučajevi gdje su uzorci zaključaka iz jedne konceptualne domene korišteni u drugoj (postojanje preslikavanja daje nam općenit odgovor na pitanja: Zašto riječi za putovanje upotrebljavamo i za ljubavne veze? i Zašto se uzorci zaključivanja o putovanju također upotrebljavaju za ljubavne veze? (Lakoff 1993.) - uopćavanja koja upravljaju novim metaforičkim jezikom (Lakoff i Turner 1989.) - uopćavanja koja upravljaju uzorcima semantičke promjene (Sweetser 1990.) - psiholingvistički eksperimenti (Gibbs 1990.) (Lakoff 1993:209,210). Nužno je razlikovati konceptualnu metaforu od metaforičkih lingvističkih izraza. To su riječi ili drugi lingvistički izrazi koji dolaze iz jezika ili terminologije konkretnije konceptualne domene (npr. domene B) (Kövecses 2002:4). Primjerice, rečenica 'Mi smo na kraju puta.' koja se odnosi na partnersku vezu lingvistički je izraz konceptualne metafore LJUBAV JE PUTOVANJE. Jezik je, stoga, mjesto ostvaraja konceptualnih metafora. Odnos između konceptualnih metafora i metaforičkih lingvističkih izraza možemo predstaviti na sljedeći način: lingvistički izrazi (tj. načini govora) su ostvaraji konceptualnih metafora (tj. načina razmišljanja). Metaforički lingvistički izrazi otkrivaju postojanje konceptualnih metafora. Terminologija izvorišne domene koja se koristi u metaforičkom procesu jedan je od dokaza postojanja konceptualne metafore (Kövecses 2002.). Prema Cacciari (1998.:120) postoje najmanje dva načina konceptualizacije i izražavanja relevantnih dijelova našeg unutarnjeg života i svakodnevne kognitivne aktivnosti: (a) stvaranje novih konceptualnih pojmova koji proširuju postojeće kategorije, i (b) uporaba izražajnih obilježja predmeta i događaja na temelju spoznaje. Metafore predstavljaju način suočavanja s relativnom nesposobnošću jezika da opiše ili izravno izrazi složenost naših spoznajnih iskustava. Svi autori koji se bave kognitivnom lingvistikom slažu se da metafore nisu samo lingvistički izrazi, jer da jesu, očekivali bismo da su različite metafore različiti lingvistički izrazi (Lakoff 1993.). 30

37 Lakoffovu teoriju konceptualne metafore možemo sažeti sljedećim: (i) To je teorija konvencionaliziranih izraza koji se ponavljaju u svakodnevnom jeziku, a u kojima su doslovni i metaforički elementi gramatički blisko kombinirani. (ii) Konvencionalni metaforički izrazi nisu čisto lingvistička pojava, već su manifestacija konceptualnog preslikavanja između semantičke domene; stoga je preslikavanje općenito i produktivno (i pretpostavlja se da je obilježje ljudskog uma). (iii) Metaforičko preslikavanje je asimetrično: radi se o izrazu o situaciji u jednoj domeni (cilja) koji se koristi pojmovima iz druge domene (izvora). (iv) Metaforičko preslikavanje može se koristiti za metaforičko shvaćanje pojmova u ciljnoj domeni (Croft i Cruse 2004.). Prema tome, prirodu metafore možemo opisati na sljedeći način (Lakoff 1993:244,245): - Metafora je osnovni mehanizam pomoću kojega razumijevamo apstraktne pojmove i obavljamo apstraktno prosuđivanje i razmišljanje (reasoning). - Velik broj sadržaja, od onih svakodnevnih do kompliciranih znanstvenih teorija, može se razumjeti samo uz pomoć metafore. Metafora je u osnovi konceptualna, ne jezična. - Metaforički jezik je površinska manifestacija konceptualne metafore. - Iako je veliki dio našeg konceptualnog sustava metaforički, također je značajan dio nemetaforički. Metaforičko shvaćanje se temelji na ne-metaforičkom razumijevanju. - Metafora nam omogućava razumijevanje relativno apstraktnih ili nestrukturiranih sadržaja u okvirima konkretnijih, ili u najmanju ruku jasnije strukturiranih sadržaja. Struktura metafore je sljedeća (Lakoff 1993:245): - Metafore su preslikavanja kroz konceptualne domene. - Takva preslikavanja su asimetrična i djelomična. - Svako preslikavanje je ustaljen skup ontoloških podudaranja među jedinicama u izvorišnoj domeni i jedinicama u ciljnoj domeni. - Kada se ove ustaljene podudarnosti aktiviraju, preslikavanja mogu projicirati uzorke zaključivanja iz izvorišne domene na uzorke zaključivanja ciljne domene. - Metaforička preslikavanja slijede Načelo nepromjenjivosti (the Invariance principle): struktura slikovne sheme izvorišne domene projicira se na ciljnu domenu na način koji je dosljedan s unutarnjom strukturom ciljne domene. - Preslikavanja nisu slučajna, već su utemeljena u tjelesnom i svakodnevnom iskustvu i znanju. 31

38 - Konceptualni sustav sadrži tisuće konvencionalnih metaforičkih preslikavanja koja čine visoko strukturiran podsustav konceptualnog sustava. - Postoje dvije vrste preslikavanja: konceptualna preslikavanja i slikovna preslikavanja; obje vrste slijede Načelo nepromjenjivosti. Još neki aspekti metafore (Lakoff 1993:245): - Sustav konvencionalne konceptualne metafore je većinom nesvjestan, automatski, te se koristi bez vidljivog napora, baš kao i naš lingvistički sustav i ostatak konceptualnog sustava. - Naš sustav konvencionalnih metafora je živ jednako kao naš sustav gramatičkih i fonoloških pravila; naime, neprestano je u uporabi, automatski, i ispod razine svijesti. - Sustav metafora je središnji dio našeg razumijevanja iskustva i načina na koji djelujemo prema tom razumijevanju. - Konvencionalna preslikavanja su statična podudaranja i sama po sebi nisu algoritamska po prirodi. Međutim, to ni u kojem slučaju ne isključuje mogućnost da se takva statična podudaranja mogu koristiti u procesuiranju jezika koje uključuje dosljedne korake. - Metafora se većinom temelji na podudaranjima u našim iskustvima, a ne na sličnosti. - Sustav metafora igra glavnu ulogu u gramatici i leksiku jezika. - Metaforička podudaranja razlikuju se u univerzalnosti; neka su univerzalna, druga su široko zastupljena, a neka su specifična za određenu kulturu. - Pjesnička metafora je, većinom, produžetak našeg svakodnevnog, konvencionalnog sustava metaforičke misli. Nakon predstavljanja kognitivno-lingvističkog pogleda na metaforu u djelu Metaphors We Live By (1980.) Lakoffa i Johnsona, metafora nije više samo sredstvo kreativne književne mašte, već kognitivni alat bez kojega ni pjesnici ni obični ljudi ne bi mogli živjeti. Ona ima ulogu u ljudskoj misli, razumijevanju i prosuđivanju, i iznad toga, u stvaranju društvene, kulturne i psihološke stvarnosti. (Kövecses 2002.) Otjelovljenje Metaforički pojmovi pružaju nam načine razumijevanja jedne vrste iskustva u okvirima druge vrste iskustva (Lakoff i Johnson 1980.), a ključni pojam ovdje je otjelovljenje (embodiment). 32

39 Postavlja se pitanje, ako metafora jest svuda i nužna je za našu konceptualizaciju apstraktnih ideja, odakle potječu izvori tih metafora? Prema Lakoffovoj teoriji, njihov izvor je u našim početnim tjelesnim iskustvima (Goatly 2007.). Pojmovi koje izravno razumijevamo, bez metafore, jednostavni su prostorni pojmovi, poput GORE (UP). Naš prostorni pojam GORE proizlazi iz našeg prostornog iskustva. Mi stojimo uspravno. Gotovo svaki naš pokret našu orijentaciju gore-dolje ili mijenja, ili ju zadržava, ili ju pretpostavlja, ili ju na neki drugi način uzima u obzir. Naša stalna fizička aktivnost čini orijentaciju gore-dolje središnje relevantnom. Ljudski prostorni pojmovi uključuju i druge orijentacije primjerice, NAPRIJED-NAZAD (FRONT-BACK), UNUTRA-VAN (IN- OUT), BLIZU-DALEKO (NEAR-FAR), itd. Pojmovi koji proizlaze iz središnje orijentacije GORE- DOLJE i ostalih navedenih prostornih orijentacija pojmovi su po kojima živimo na najtemeljniji način. Prostorni pojmovi i iskustva po kojima živimo isprepleću se s kulturalnim i emocionalnim iskustvima. Između osjećaja (poput sreće) i naših fizičkih iskustava (poput uspravnog stava) postoje sustavne poveznice koje tvore temelj orijentacijskih metaforičkih pojmova (poput SRETNO JE GORE (HAPPY IS UP)). Metafore ove vrste omogućuju nam konceptualizaciju naših osjećaja u jasnije definiranim okvirima te povezivanje osjećaja s drugim pojmovima koji su u odnosu s općim dobrim stanjem (npr. ZDRAVLJE (HEALTH), ŽIVOT (LIFE), KONTROLA (CONTROL), itd.) U tom smislu govorimo o novonastalim (emergent) metaforama i novonastalim pojmovima (Lakoff i Johnson 1980.). Jednako kao i spomenute orijentacijske metafore, osnovne ontološke metafore utemeljene su na sustavnim poveznicama unutar našeg iskustva. Primjerice, metafora VRIJEME JE PREDMET KOJI SE KREĆE (TIME IS A MOVING OBJECT) temelji se na vezama između predmeta koji se kreće prema nama i vremena koje mu treba da dođe do nas. Jednaka korelacija je temelj metafore VRIJEME JE SPREMNIK (TIME IS A CONTAINER), (npr. Napravio je to u deset minuta. ) (Lakoff i Johnson 1980a.). Ipak, Lakoff i Johnson žele naglasiti razliku između iskustva i načina na koji ga konceptualiziramo. Oni ne tvrde da je fizičko iskustvo važnije od drugih vrsta iskustava, bilo emocionalnih, mentalnih, kulturalnih. Oni, pak, tvrde da je tipično za ljude ne-fizičko konceptualizirati u okvirima fizičkoga, drugim riječima, manje jasno konceptualiziramo u okvirima jasnijega (Lakoff i Johnson 1980.). Spomenute metafore temeljene na jednostavnim fizičkim pojmovima same po sebi nisu osobito bogate, dok se, primjerice, prostorne metafore, mogu razraditi u specifičnijim okvirima. Pojmove možemo elaborirati vrlo detaljno te pronaći odgovarajuća sredstva za naglašavanje određenih aspekata i za skrivanje drugih. Strukturne metafore (primjerice 33

40 RACIONALNA SVAĐA JE RAT (RATIONAL ARGUMENT IS WAR)) najbogatiji su izvori takvih elaboracija. One nam dopuštaju da se koristimo jednim visoko strukturiranim jasnim pojmom kako bismo strukturirali drugi. One su, poput orijentacijskih i ontoloških metafora, utemeljene na sustavnim vezama unutar našeg iskustva (Lakoff i Johnson 1980.), a ne na tjelesnom iskustvu. Prema suvremenoj teoriji konceptualne metafore, ona nastaje na temelju naših svakodnevnih fizičkih, kulturalnih i emocionalnih iskustava. U tradicionalnom pogledu na metaforu, sličnost između dva pojma smatrala se temeljem nastanka metaforičkih izraza. Kognitivna teorija konceptualne metafore i to mijenja te donosi pojam iskustva kao temelj nastanka metafora i metaforičkih izraza Preslikavanja Prema Chilton (2004.) metaforička preslikavanja sudjeluju u složenim svežnjevima značenja čiji dio su različiti kognitivni čimbenici. Obično nesvjesna, metaforička preslikavanja, koriste se za shvaćanje slabo razumljivih, nejasnih ili kontroverznih ciljnih domena. Izvorišne domene, nasuprot tomu, možemo intuitivno razumjeti, imaju holističku strukturu te ako jedan dio prihvatimo, ostali slijede. Ti slijedovi (entailments) svojim preslikavanjem na nestrukturiranu ciljnu domenu pomažu nam doći do zaključaka koji nam na drugi način ne bi bili konceptualno dostupni ili bi nam bili nejasni. Preslikavanja su tako sustavna podudaranja između izvora i cilja u smislu da se sastavni konceptualni elementi B podudaraju sa sastavnim konceptualnim elementima A (Kövecses 2002.). Govoreći o elementima koji čine ciljnu domenu, često je teško imenovati elemente bez utočišta u jeziku izvora. Primjeri pokazuju da mnogi elementi pojmova cilja dolaze iz izvorišnih domena i nisu postojali prije (Kövecses 2002.). Poznavanje određene metafore vezano je uz sustavna preslikavanja između izvora i cilja. To se odvija nesvjesno, a preslikavanja osvještavamo samo u svrhu analize. Međutim, kada znamo konceptualnu metaforu, koristimo se jezičnim izrazima koji ju odražavaju na takav način da ne kršimo preslikavanja koju su konvencionalna u jezičnoj zajednici. Drugim riječima, ne može se svaki element domene B preslikati na svaki element domene A. Jezični izrazi koji se koriste metaforički moraju se uklopiti u postojeća preslikavanja ili podudaranja, između izvora i cilja (Kövecses 2002.). 34

41 Preslikavanja između izvorišne i ciljne domene uključuju dvije vrste podudarnosti, epistemičke podudarnosti i ontološku podudarnost. Ontološka podudarnost je podudarnost između elemenata jedne domene i elemenata druge domene; epistemičke podudarnosti su podudarnosti među odnosima elemenata jedne domene i odnosima elemenata druge domene (što uključuje npr. enciklopedijsko znanje o domeni) (Croft i Cruse 2004:196). Slikovne sheme koje karakteriziraju izvorišne domene (spremnici, putovi) preslikavaju se na ciljne domene (kategorije, linearne ljestvice). Ovo vodi k Načelu nepromjenjivosti: Načelo nepromjenjivosti može se objasniti ograničenjima ustaljenih podudaranja: ako pogledamo postojeća podudaranja vidjet ćemo da unutrašnjost izvorišne domene odgovara unutrašnjosti ciljne domene; eksterijer izvorišne domene odgovara eksterijeru ciljne domene, itd. Posljedica toga je da se slikovno-shematska struktura ciljne domene ne može prekršiti (Lakoff 1993.). Načelo nepromjenjivosti objašnjava i Kövecses: ono blokira preslikavanje znanja koje nije koherentno sa shematskom ili skeletnom strukturom ciljnog pojma (Kövecses 2002.). Ovo načelo se zove Načelo nepromjenjivosti (invariance principle) jer konceptualni materijal koji se preslikava iz izvora čuva svoju temeljnu strukturu u preslikavanju; to je nepromjenjivo. Kada je temeljna struktura izvora u sukobu s onom iz cilja, imamo slučajeve nedosljednosti između dvije domene. Dakle, načelo nepromjenjivosti sastoji se od dva dijela: (1) dijela koji kaže što se može preslikati iz izvora, i (2) dijela koji kaže što se ne može preslikati i zašto (Kövecses 2002.). Kao i neki drugi autori, i Kövecses (2002.) se slaže da ne postoji logična kontradikcija između zgrade koja ima prozor i teorije koja ima prozor; teorije bi mogle imati prozor, baš kao što imaju okvir. Međutim, okvir je metaforički prihvatljiv, a prozor nije. Hipoteza nepromjenjivosti ne daje rješenje za ovaj i mnoge slične slučajeve. Croft i Cruse (2004.) također su se pozabavili Hipotezom nepromjenjivosti i prijelazom preko ciljne domene te postavljaju temeljno pitanje o konceptualnim metaforama: zašto one uopće postoje? Ako ciljna domena već ima slikovno-shematsku strukturu, koja može prevladati metafore, zašto ih imamo? Moguće je da se u ciljnu domenu iz izvorišne domene prenosi mnogo bogatija struktura od kompatibilne slikovne sheme. Ovo također upućuje na to da Lakoffov i Johnsonov prvi kontraargument ciljnoj domeni nedostaje (slikovno-shematske) strukture koja se dodaje metaforičkim preslikavanjem iz izvorišne domene čini preoštru razliku između strukture ciljne domene i preslikane strukture izvorišne domene (Croft i Cruse 2004.). 35

42 Svaka konvencionalna metafora, drugim riječima, svako preslikavanje, je ustaljen uzorak konceptualnih podudaranja između konceptualnih domena. Kao takvo, svako preslikavanje definira otvorenu skupinu potencijalnih podudaranja kroz uzorke zaključivanja. Kada je aktivirano, preslikavanje se može primijeniti na strukturu znanja nove izvorišne domene i karakterizirati strukturu znanja odgovarajuće ciljne domene (Lakoff 1993.). Lakoff (1993.) preslikavanja ne smatra procesima ili algoritmima koji mehanički uzimaju unose izvorišne domene i proizvode ishode u ciljnoj domeni. Svako preslikavanje može se primijeniti na strukturu znanja ili leksičku jedinicu izvorišne domene, ono je ustaljen uzorak ontoloških podudaranja kroz domene. Konvencionalne leksičke jedinice izvorišne domene nisu uvijek takve u ciljnoj domeni, već svaka leksička jedinica izvorišne domene može upotrijebiti ustaljen uzorak preslikavanja te tada ima proširen leksički smisao u ciljnoj domeni, a on je karakteriziran preslikavanjem. Ukoliko se to ne dogodi, leksička jedinice izvorišne domene nema konvencionalni smisao u ciljnoj domeni. Međutim, u slučaju nove metafore može se aktivno preslikati (Lakoff 1993.). Dirven (2003.) zaključuje da preslikavanje obično odabire jedno ili više obilježja, ne nužno ona najosnovnija, čak možda i učestalije ona pomoćna. Domene se, dakle, ne preslikavaju u cijelosti. Kao što je i ranije spomenuto, uobičajene izvorišne domene su ljudsko tijelo ( otjelovljenje je vjerojatno središnja ideja kognitivno-lingvističkog pogleda na metaforu i značenje), zdravlje i bolest, životinje, biljke, zgrade i gradnja, strojevi i alati, igre i sportovi, novac i gospodarske transakcije (posao), kuhanje i hrana, toplina i hladnoća, svjetlo i tama, sile, kretanje i smjer. Ostali izvori uključuju spremnike, materije, fizičke predmete, također obilježja stvari i materijala, poput njihovog oblika, boje, veličine, čvrstoće, prozirnosti, oštrine, težine i mnogih drugih (Kövecses 2002). Uobičajene ciljne domene su osjećaji (izvorišne domene za osjećaje tipično uključuju sile), želja, moral, misao, društvo/nacija, politika (politička moć se konceptualizira kao fizička sila), gospodarstvo, ljudski odnosi, komunikacija, vrijeme, život i smrt, religija, događaji i činovi (Kövecses 2002.), dakle apstraktni i neopipljivi pojmovi. Proučavajući metaforička preslikavanja i dijelove izvorišne domene koji se preslikavaju na ciljnu domenu, Kövecses (2002.) je došao do zaključaka da postoji: Metaforičko isticanje: Preslikavanja između domena su samo djelomična, što znači da se samo dio pojma B preslikava na cilj A i samo dio cilja A je uključen u preslikavanja iz B, samo nekim (ne svim) aspektima cilja je dodana važnost. Zaključujemo da metafora ističe taj ili te aspekte. 36

43 Isticanje nužno dolazi zajedno sa skrivanjem aspekata na koje se metafora ne fokusira. Različite metafore ističu različite aspekte istog ciljnog pojma te u isto vrijeme skrivaju druge aspekte (Kövecses 2002.). Metaforičko iskorištavanje: Jednako kako je metaforičko isticanje cilja djelomično, tako je i metaforičko iskorištavanje izvora također djelomično. Samo određeni aspekti izvorišne domene su konceptualno iskorišteni i aktivirani u razumijevanju ciljne domene (Kövecses 2002.). Kada se bogato dodatno znanje preslikava na cilj, to nazivamo metaforičkim slijedom (entailment) za razliku od preslikavanja (mapping) (Kövecses 2002.). Lakoff i Johnson (1980.) također se osvrću na metaforičke sljedove, te navode: Nove metafore mogu imati dovoljno snage za definiranje stvarnosti. To čine kroz koherentnu mrežu slijedova (entailments) koja naglašavaju neka obilježja stvarnosti a skrivaju druga. Prihvaćanje metafore, koja nas prisiljava da se usredotočimo samo na one aspekte stvarnosti koje ona naglašava, navodi nas da slijedove metafore gledamo kao istinite. Takve istine su istinite, naravno, same u odnosu na stvarnost koju definira metafora. Pretpostavimo da je predsjednik SAD-a Carter objavio da je njegova administracija dobila važnu bitku za energiju. Je li ova tvrdnja istinita ili neistinita? Čak i da sami sebi postavimo to pitanje, to zahtijeva prihvaćanje barem središnjeg dijela metafore. Ako ne prihvatimo postojanje vanjskog neprijatelja, ako mislimo da nema prijetnje, ako ne prepoznamo bojno polje, mete, jasno definirane borbene snage, tada se stvar objektivne istine i ili neistine ne može pojaviti. Ali ako na stvarnost gledamo kao da je definira metafora, drugim riječima, ako energetsku krizu vidimo kao rat, tada na pitanje možemo odgovoriti u odnosu na to odgovaraju li metaforički slijedovi stvarnosti. Da je Carter, sredstvima strateški primijenjenih političkih i gospodarskih sankcija, prisilio nacije OPEC-a da upola smanje cijenu nafte, tada bismo svakako mogli govoriti o dobivanju važne bitke. Da su, s druge strane, njegove strategije proizvele samo privremeno smrzavanje cijena, ne bismo bili sigurni i mogli bismo biti skeptični (Lakoff i Johnson 1980:156.). Jedan pojam izvora može karakterizirati mnogo različitih ciljnih domena. Djelokrugom metafore Kövecses (2002.) podrazumijeva niz ciljnih domena na koje se može odnositi određeni izvor (primjerice, TEORIJE SU ZGRADE (THEORIES ARE BUILDINGS), VEZE SU ZGRADE (RELATIONSHIPS ARE BUILDINGS), KARIJERE SU ZGRADE (CAREERS ARE BUILDINGS), 37

44 PODUZEĆE JE ZGRADA (A COMPANY IS A BUILDING), GOSPODARSKI SUSTAVI SU ZGRADE (ECONOMIC SYSTEMS ARE BUILDINGS), DRUŠTVENE SKUPINE SU ZGRADE (SOCIAL GROUPS ARE BUILDINGS), ŽIVOT JE ZGRADA (A LIFE IS A BUILDING)) (Kövecses 2002.). Izrazi cilj i izvor omogućavaju nam razmišljanje o vrstama međuodnosa metafora. Postoje slučajevi diversifikacije kada se nekoliko izvora odnosi na isti cilj, izvora koji pripadaju potpuno drugačijim semantičkim poljima ili konceptualnim shemama (Goatly 2007.). Croft i Cruse zaključuju : Metafora nije samo stvar jezika, već i misli i razuma. Jezik je sekundaran. Preslikavanje je primarno, u tome da odobrava uporabu jezika iz izvorišne domene i uzoraka inferencije za pojmove iz ciljne domene. Ovo preslikavanje je konvencionalno; drugim riječima, ono je ustaljen dio našeg konceptualnog sustava, jedan od konvencionalnih načina konceptualiziranja ljubavnog odnosa (Lakoff 1993:208) (Croft i Cruse 2004.)". Svakodnevnu metaforu karakterizira ogroman sustav tisuća preslikavanja među domenama i ovaj sustav koristi se pri stvaranju novih metafora (Lakoff 1993.) Vrste metafora Kövecses (2002.) donosi iscrpnu klasifikaciju metafora. Proučavajući konceptualne metafore zaključuje da metafore možemo podijeliti na više načina, i to prema konvencionalnosti, prirodi i razini općenitosti metafore. Konvencionalnost metafore odnosi se na ukorijenjenost i učestalost uporabe određene metafore u svakodnevnoj uporabi za svakodnevne svrhe. Konvencionalan ovdje znači uhodan i ukorijenjen, a pojam se tiče i konceptualnih metafora i njihovih lingvističkih ostvaraja (Kövecses 2002.). Konvencionalne konceptualne metafore su duboko ukorijenjeni načini razmišljanja o apstraktnim odnosima ili njihova razumijevanja, dok su konvencionalni metaforički lingvistički izrazi klišeizirani načini govorenja o apstraktnim domenama. Na vrhu ljestvice konvencionaliziranosti su visoko konvencionalne konceptualne metafore, dok su na dnu ljestvice nekonvencionalne ili nove metafore, koje je teško pronaći za određenu ciljnu domenu (Kövecses 2002.). Prema kognitivnoj funkciji metafore dijelimo na strukturne, ontološke i orijentacijske. 38

45 Izvorišna domena strukturnih metafora daje relativno bogatu strukturu znanja za ciljni pojam, a njihova kognitivna funkcija je omogućiti govorniku da razumije cilj A pomoću strukture izvora B. Razumijevanje se odvija pomoću preslikavanja među elementima A i elementima B. Kövecses (2002.) daje primjer pojma vremena, kao vrstu strukturiranja i razumijevanja ciljnih pojmova koju nam većina strukturnih metafora daje (Kövecses 2002.). Jednostavnim riječima, strukturne metafore daju nam detaljnu strukturu apstraktnih pojmova, jer naša iskustva shvaćamo u okviru predmeta, materije i spremnika, bez točnog određivanja na koju vrstu stvari, materije ili spremnika mislimo. Strukturne metafore pomažu nam razumjeti iskustva koja nisu točno ocrtana, koja su apstraktna ili nejasna (Kövecses 2002.). Kövecseseva podjela konceptualnih metafora na strukturne, ontološke i orijentacijske počiva na podjeli Lakoffa i Johnsona (1980a.), koji su konceptualne metafore podijelili prema tri osnovne domene konceptualne strukture i prema sustavnim poveznicama među njima na strukturne, fizičke i orijentacijske. Oni također strukturnim metaforama nazivaju metafore pomoću kojih jedan pojam strukturiramo u okvirima drugog, primjerice, SVAĐU strukturiramo u okvirima RATA (Lakoff i Johnson 1980.). Ontološke metafore, prema Kövecsesu (2002.), pružaju puno manje kognitivne strukture za ciljne pojmove od strukturnih metafora. One daju ontološki status općim kategorijama apstraktnih ciljnih pojmova. Primjer ontološke metafore je personifikacija kojoj je izvorna domena najbolje poznata ljudima oni sami. One se također upotrebljavaju za opisivanje, numeriranje ili identificiranje aspekata iskustva koje je postalo jasnije, primjerice, ako strah razumijevamo kao predmet, on postaje naša imovina te se kroz jezik na njega možemo referirati kao moj strah ili tvoj strah, što je učestala pojava pa je metaforu teže zamijetiti. Još jedna uporaba ontoloških metafora je kada ništa dobiva status predmeta uz pomoć ontološke metafore pa ga dalje strukturiramo strukturnim metaforama. Primjerice, um konceptualiziramo kao predmet te do više strukture jednostavno dolazimo metaforom stroja umjesto uma (Um mi je zahrđao jutros.) Mnogo prije Kövecsesa (2002.), Lakoff i Johnson (1980.) uvode pojam fizičke metafore, a one prema svojim karakteristikama odgovaraju Kövecsesovim ontološkim metaforama, te tvrde da nam takve konvencionalne metafore omogućavaju da događaje, aktivnosti, osjećaje, ideje i druge apstraktne pojmove gledamo kao jedinice za različite svrhe. To činimo kako bismo o njima govorili, kategorizirali ih, stavili u skupine ili im odredili količinu. Navode primjere: Moj strah od kukaca izluđuje moju ženu. (stavljanje u odnos) 39

46 Imaš previše mržnje u sebi. (određivanje količine) Brutalnost rata nas sve dehumanizira. (identificiranje aspekata) Pritisak njegovih odgovornosti uzrokovao je njegov slom. (identificiranje uzroka) Evo što treba učiniti kako bi se osigurale slava i bogatstvo. (postavljanje ciljeva i motiviranje djela) Isto kao i Kövecses (2002.), Lakoff i Johnson (1980.) primjećuju da su fizičke metafore teško primjetljive, jer su temelj naše svakodnevne konceptualizacije i funkcioniranja, te da imaju temelje u sustavnim korelacijama unutar našeg iskustva. Treća vrsta metafora prema kognitivnoj funkciji su orijentacijske metafore, koje nam daju još manje konceptualne strukture za ciljne pojmove od ontoloških metafora. Njihova funkcija je napraviti skup ciljnih pojmova koherentnih u našem konceptualnom iskustvu. Nazivamo ih orijentacijskim jer se većina njih oslanja na ljudsku prostornu orijentaciju, primjerice, gore-dolje, središte-periferija, i sl. (Kövecses 2002.) Sljedeći pojmovi okarakterizirani su orijentacijom gore, dok su njihove suprotnosti okarakterizirane orijentacijom dolje : VIŠE JE GORE (MORE IS UP), MANJE JE DOLJE (LESS IS DOWN); ZDRAVO JE GORE (HEALTHY IS UP), BOLESNO JE DOLJE (SICK IS DOWN); SVJESNO JE GORE (CONSCIOUS IS UP), NESVJESNO JE DOLJE (UNCOSNCIOUS IS DOWN); KONTROLA JE GORE (CONTROL IS UP), NEDOSTATAK KONTROLE JE DOLJE (LACK OF CONTROL IS DOWN; SRETNO JE GORE (HAPPY IS UP), TUŽNO JE DOLJE (SAD IS DOWN); VRLINA JE GORE (VIRTUE IS UP), NEDOSTATAK VRLINE JE DOLJE (LACK OF VIRTUE IS DOWN); RAZUMNO JE GORE (RATIONAL IS UP), NERAZUMNO JE DOLJE (IRRATIONAL IS DOWN) (Kövecses 2002.). Lakoff i Johnson (1980.) također govore o orijentacijskim metaforama, koje ne strukturiraju jedan pojam u okviru drugoga, već organiziraju cijeli sustav pojmova u odnosu jednog s drugim, a kako je ranije spomenuto, povezane su s prostornom orijentacijom, koja proizlazi iz činjenice da imamo tijela kakva imamo te da ona funkcioniraju na svoj način u našoj okolini. Stoga one mogu biti različite u različitim kulturama (Lakoff i Johnson 1980.). Prema razini uopćenosti konceptualne metafore mogu biti općenite ili specifične. Metafore ŽIVOT JE PUTOVANJE, SVAĐA JE RAT, IDEJE SU HRANA pripadaju specifičnim metaforama, jer su njihove pozadinske shematske strukture detaljno popunjene. Primjeri općenitih metafora su DOGAĐAJI SU DJELA (EVENTS ARE ACTIONS), OPĆENITO JE SPECIFIČNO (GENERIC IS SPECIFIC), te metafora VELIKOG LANCA (GREAT CHAIN). One imaju skeletnu strukturu, drugim riječima, malen broj obilježja, nisu ispunjene detaljima kao specifične metafore (Kövecses 2002.). 40

47 Osim podjele metafora prema kognitivnoj funkciji, Lakoff i Johnson (1980:471) govore i o imaginativnim metaforama, a objašnjavaju ih na sljedeći način: metaforičko strukturiranje pojmova uvijek je djelomično te se odražava u leksiku određenog jezika, koji sadrži izraze ustaljenog oblike poput 'biti bez temelja'. Budući da pojmove metaforički strukturiramo na sustavan način, primjerice TEORIJE SU ZGRADE, moguće je koristiti se izrazima iz jedne domene poput ZGRADE (izgraditi, temelj) kako bismo govorili o odgovarajućim pojmovima u metaforički definiranoj domeni TEORIJA. Metaforički pojam TEORIJE SU ZGRADE ima iskorišten i neiskorišten dio (sobe, stepenice, itd.). Izrazi poput izgraditi i temelj primjeri su i iskorištenog dijela metaforičkog pojma i dio su uobičajenog doslovnog jezika o teorijama. Rečenice koje sadrže neiskorištene dijelove metafore TEORIJE SU ZGRADE (Njegova teorija ima tisuće malih soba i dugačke hodnike., Njegove teorije su barokne.) ne pripadaju normalnom doslovnom jeziku i dio su tzv. figurativnog ili imaginativnog jezika, te doslovni izrazi (On je izgradio teoriju.) i imaginativni izrazi (Njegova teorija je prekrivena ukrasima.) mogu biti slučajevi iste općenite metafore (Lakoff i Johnson 1980:471). Ovi autori navode tri podvrste imaginativnih (ili nedoslovnih) metafora: (1) sljedove uporabljenog dijela metafore, primjerice Ove činjenice su cigle i malter moje teorije; (2) slučajeve neupotrjebljenog dijela doslovne metafore, primjerice, Njegova teorija ima tisuće malih soba i duge, krivudave hodnike; i (3) slučajeve nove metafore, drugim riječima, metafore koja se ne koristi za strukturiranje dijela našeg normalnog konceptualnog sustava, već je ona nov način razmišljanja o nečemu, primjerice, Klasične teorije su patrijarsi koji su očevi mnogoj djeci, koja se neprestano svađaju. Osim imaginativnih metafora, isti autori razrađuju i pojam idiosinkratički metaforički izrazi koji postoje sami za sebe i nisu u sustavnoj uporabi u jeziku ili umu. Primjeri koje spominju su općeprihvaćeni, poput foot of the mountain, glavica kupusa, noga stola. Ovi izrazi su izolirani slučajevi metaforičkih pojmova, gdje postoji samo jedan slučaj iskorištenog dijela (ili možda dva ili tri dijela), primjerice, foot of the mountain je jedan iskorišteni dio metaforičkog pojma PLANINA JE OSOBA (MOUNTAIN IS A PERSON). Izrazi poput 'head, shoulders' ili 'trunk of a mountain' se ne upotrebljavaju, iako su mogući posebni konteksti u kojima se mogu stvoriti nove metafore o planinama temeljene na neiskorištenim dijelovima. Drugi naziv za idiosinkratičke metaforičke izraze su mrtve metafore, iako se svakodnevno upotrebljavaju (Lakoff i Johnson 1980.). U svojoj knjizi Metaphor: A Practical Introduction (2002.) u odlomku o prirodi metafore, Kövecses govori o različitim temeljima metafora. One se mogu temeljiti na znanju 41

48 ili na predodžbi (image). Međutim, postoji još jedna vrsta konceptualne metafore koja se naziva predodžbeno-shematska (image-schema) metafora, kod koje se ne preslikavaju konceptualni elementi znanja, već konceptualni elementi predodžbenih shema. Ove metafore relativno malo preslikavaju s izvora na cilj. Kako i njihovo ime govori, predodžbenoshematske metafore, one imaju domene koje posjeduju skeletnu predodžbu/shemu, poput one vezane uz out. Ove temeljne predodžbe/sheme proizlaze iz naših interakcija sa svijetom; proučavamo stvari kroz kontakt s njima; sebe i druge predmete doživljavamo kao spremnike s predmetima u njima ili izvan njih; krećemo se svijetom; doživljavamo fizičke sile; pokušavamo im se oduprijeti, itd. Ovakve interakcije neprestano se događaju u ljudskom iskustvu, a takva iskustva potiču nastanak predodžbeno-shematskih metafora (I'm out of money; I'm feeling low). Ova vrsta metafore služi kao temelj drugim pojmovima, primjerice, shema kretanja je u pozadini pojma putovanja. I drugi autori daju različite klasifikacije metafora. Tako Clausner i Croft (2004.) tvrde da metafore variraju u produktivnosti. Postoje visoko produktivne i djelomično produktivne metafore. Neki ostvaraji djelomično produktivnih metafora su prihvatljivi, a neki nisu. Lakoff i Turner u djelu More than Cool Reason (1989.) razlikuju nove metafore od konvencionaliziranih metafora, a prve nazivaju predodžbenim (Lakoff i Turner 1989:99; Lakoff 1993:229). Mnoge metafore ne postanu konvencionalizirane, a one koje postanu, često su konvencionalizirane u različitim jezicima. Razlog tomu je najvjerojatnije utemeljenost metafora u ljudskom iskustvu (Crof i Cruse 2004.). Trajne, konvencionalizirane, metafore imaju poseban proces nastanka. Dok su još nove, za njihovu interpretaciju se služimo unutarnjom strategijom za razumijevanje metafora, koja je često individualna te kontekstualno i komunikacijski ograničena. Nakon ustaljivanja u jezičnoj zajednici, osobine metafore se mijenjaju: značenje joj postaje ograničeno u odnosu na vrijeme kada je bila nova metafora, te postaje dio mentalnog leksikona, tako da ju nakon nekog vremena možemo upotrebljavati i kao doslovan izraz, te dolazi do semantičkog pomaka koji slabi ili ometa njezino metaforičko podrijetlo (Croft i Cruse 2004:204). Novostvoreni primjeri nam pomažu doći do srži metafore kao interpretativnog mehanizma. Njihova svojstva su trenutno dostupna za proučavanje, jer su konvencionalizirane metafore izgubile nepovratno barem dio svojih izvornih svojstava. Svježe metafore su lako razumljive i dostupne u popularnoj literaturi, dnevnom tisku, i sl (Croft i Cruse 2004.). Lakoff i Johnson (1980.) tvrde da su neke nove metafore produžetci postojećih konvencionalnih metafora. Također dopuštaju nastajanje potpuno novih metafora, primjerice 42

49 LJUBAV JE ZAJEDNIČKO UMJETNIČKO DJELO (LOVE IS A COLLABORATIVE WORK OF ART) (Croft i Cruse 2004.). Zaključak. je da nove metafore uključuju domene koje se stvaraju u kontekstu, a kao takve podložne su konvencionalnim ograničenjima. Ipak, kontekst svakako igra važnu ulogu (Croft i Cruse 2004.). Konvencionalne metafore pojavljuju se u većini izgovorenih rečenica, što nas dovodi do zaključka da je u usporedbi s njima pojavnost novih metafora rijetka. Svakodnevni ljudski sustav metafora, kojim se koristimo kako bismo razumjeli uobičajene pojmove kao što su VRIJEME (TIME), STANJE (STATE), PROMJENA (CHANGE), UZROČNOST (CAUSALITY), SVRHA (PURPOSE), i druge, je neprestano aktivan, te je do kraja iskorišten u interpretaciji novih metaforičkih uporaba jezika (Lakoff 1993.). Jezični ostvaraji metafore jedne generacije mogu postati dijelom iskustvenog temelja za istu metaforu sljedeće generacije (Lakoff 1993.) VELIKI LANAC i STRUKTURA DOGAĐAJA Prema Kövecsesu (2002.) postoje dva sustava metafora koji mogu objasniti sve metaforičke izraze i konceptualne metafore: metafora VELIKOG LANCA POSTOJANJA (GREAT CHAIN OF BEING) i metafora STRUKTURE DOGAĐAJA (EVENT STRUCTURE). Sustav metafora VELIKOG LANCA objašnjava kako se stvari u svijetu konceptualiziraju metaforički, dok metafora STRUKTURE DOGAĐAJA opisuje kako se događaji (i događaji kao promjene stanja) metaforički mogu razumjeti. Metafora VELIKOG LANCA sadržava metaforičke konceptualizacije stvari, a metafora STRUKTURE DOGAĐAJA sadrži metaforičke konceptualizacije odnosa, uključujući događaje i promjene stanja. Metaforička konceptualizacija velikog dijela onoga što mi vidimo kao stvari i događaje može se uspješno opisati uz pomoć ovih sustava. (Kövecses 2002.) Ljude shvaćamo kao životinje i (nežive) stvari. Ovo nam daje tzv. metaforu VELIKOG LANCA, koju detaljnije opisuju Lakoff i Turner. U središtu metafore VELIKOG LANCA nalazi se određena narodna teorija o odnosima stvari u svijetu. Ova hijerarhija pojmova zove se VELIKI LANAC POSTOJANJA. Ono što Lakoff i Turner nazivaju osnovnim VELIKIM LANCEM (a on je dio proširenog VELIKOG LANCA ), izgleda ovako: VELIKI LANAC POSTOJANJA LJUDI: obilježja i ponašanje višeg reda (npr. misao, karakter) 43

50 ŽIVOTINJE: instinktivna obilježja i ponašanje BILJKE: biološka obilježja i ponašanje SLOŽENI PREDMETI: strukturalna obilježja i funkcionalno ponašanje PRIRODNE FIZIČKE STVARI: prirodna fizička obilježja i prirodno fizičko ponašanje (Kövecses 2002.) Narodna teorija odnosa stvari u svijetu, u židovsko-kršćanskoj tradiciji, temelji se na Bibliji, ali može se naći u mnogim kulturama i može se reći da je univerzalna. Veliki Lanac Postojanja nije još metafora; to je jednostavno hijerarhija stvari i odgovarajućih pojmova koja je strukturirana od vrha prema dnu. Lanac je definiran tipičnim atributima i ponašanjem. Na primjer, ljude definira racionalna misao, životinje instinkt, biljke određena biološka obilježja, itd. (Kövecses 2002.) Sustav postaje metaforički kada se određena razina lanca (ljudi, životinje, itd.) koristi kako bismo razumjeli drugu razinu. Ovaj proces može se kretati u dva smjera, od nižeg izvora do višeg cilja ili od višeg izvora prema nižem cilju. Npr., ljude možemo metaforički shvaćati kao životinje i nežive stvari. U tom slučaju konceptualizacija se odvija od nižeg izvora prema višem cilju u osnovnom Velikom Lancu. Općenitije, živa bića se uobičajeno shvaćaju u okvirima neživih bića. Drugi smjer konceptualizacije odvija se od višeg izvora prema nižem cilju. Primjer ovoga bio bi slučaj gdje uz pomoć ljudi konceptualiziramo složene fizičke objekte, poput personifikacije automobila (Kövecses 2002.). Metafora VELIKOG LANCA objašnjava zašto i kako broj naizgled nepovezanih konceptualnih metafora pripada zajedno na dosljedan način. Uzimajući u obzir velik broj metaforičkih izraza i konceptualnih metafora koje ovaj sustav metafora može objasniti na prirodan način, možemo ga smatrati velikim i važnim kompleksom, kako u umovima govornika engleskog jezika, tako i u opisu engleskih metafora (Kövecses 2002.). Metafora STRUKTURE DOGAĐAJA (STANJA SU LOKACIJE (STATES ARE LOCATIONS), PROMJENE SU POKRETI (CHANGES ARE MOVEMENTS), UZROCI SU SILE (CAUSES ARE FORCES), ČIN JE SAMOIZAZVANI POKRET (ACTION IS SELF-PROPELLED MOTION), SVRHE SU DESTINACIJE (PURPOSES ARE DESTINATIONS), SREDSTVA SU STAZE (MEANS ARE PATHS)) uključuje različite aspekte događaja kao svoju ciljnu domenu. Aspekti događaja uključuju stanja koja se mijenjaju, uzroke koji stvaraju promjene, samu promjenu, svrhu čina, itd. Ove različite aspekte događaja razumijemo metaforički u okvirima fizičkih pojmova poput lokacije, sile i pokreta (Kövecses 2002.). Opće preslikavanje je sljedeće: 44

51 - Stanja su lokacije (ograđene regije u prostoru) - Promjene su kretanja (u ili iz ograđenih regija) - Uzroci su sile - Činovi su samoizazvana kretanja - Svrhe su destinacije - Poteškoće su prepreke kretanju - Očekivani napredak je plan puta; plan je virtualni putnik koji dolazi do prethodno ugovorenih destinacija u prethodno dogovoreno vrijeme - Vanjski događaji su veliki predmeti koji se kreću - Dugotrajna, svrhovita djelovanja su putovanja (Lakoff 1993.). Navodeći gornje primjere Kövecses (2002.) tvrdi da se sve konceptualne metafore i njihovi lingvistički ostvaraji mogu objasniti ovim dvjema konceptualnim metaforama. Pomoću metafore VELIKOG LANCA objašnjavamo pojmove fizičkih pojava (osobe, stvari), a pomoću metafore STRUKTURE DOGAĐAJA konceptualiziramo odnose među stvarima i osobama Kritike teorije konceptualne metafore Iako je gorljivi pobornik teorije konceptualne metafore te Lakoffovih i Johnsonovih nalaza i zaključaka, koje je i sam značajno obogatio i proširio, Kövecses (2008.) daje iscrpan pregled kritike teorije konceptualne metafore. Proučavajući konceptualnu metaforu, zaključio je da postoji pet značajnih točaka kritike: problem metodologije, problem smjera analize, problem shematičnosti, problem otjelovljenja i problem odnosa metafore i kulture. Što se metodologije tiče, problem je u tome što mnogi istraživači stvaraju metafore na temelju intuicije i nesustavno nađenih lingvističkih metaforičkih izraza (Pragglejaz Group 2007.). Istraživači zdravo za gotovo određene izraze uzimaju kao metaforičke te ne pridaju dovoljno pažnje stvarnim govornicima u prirodnom diskursu i stvarnim izrazima kojima se oni koriste za ciljnu domenu. Kövceses (2008:169) predlaže stvaranje pouzdane metodologije za identifikaciju metaforičkih izraza te uporabu realnih korpusa. Također smatra da se sustavna identifikacija metafora u prirodnom diskursu ne odvija na istoj razini analize metafore na kojoj radi velik broj kognitivnih lingvista. Prema njemu, taj proces bi se trebao odvijati na individualnoj (ne na supra- ili subindividualnoj), na kojoj određeni govornici upotrebljavaju određene jezične izraze u određenim komunikacijskim situacijama, o 45

52 određenim ciljnim pojmovima te se na toj razini mogu identificirati lingvističke metafore, što je i cilj. Cienki (2008.) se osvrće na isti problem razine analize te navodi primjer: ako netko tvrdi da se govornici engleskog jezika koriste konceptualnom metaforom MORALNOST JE SNAGA jer izgovaraju izraze poput 'imati moralnu žilu za suprotstaviti se zlu', uključuje li to tvrdnju da svaki govornik engleskog posjeduje spomenutu konceptualnu metaforu u svom kognitivnom sustavu? Steen (1994:26) primjećuje da mnoge analize konceptualne metafore stvaraju tvrdnje na razini hipotetskog 'supra-pojedinca', a ne na razini stvarnih pojedinaca (Cienki 2008:243). Lingvistika Sjeverne Amerike i Europe dugo je vremena bila pod utjecajem tradicionalne generativne gramatike Chomskoga, što je utjecalo i na metodologiju, na nedostatak adekvatne metodologije u kognitivnoj lingvistici, koja je bila reakcija na Chomskoga. Cilj generativne gramatike bio je opisati nečije znanje određene jezične strukture koja je ispod razine svjesnosti, a istraživanja su se temeljila na intuiciji. To je značilo da nečiji iskaz nije valjan dokaz kompetencije, jer je pod utjecajem ne-lingvističkih čimbenika, a ova praksa prenijela se i na kognitivnu lingvistiku i tu se godinama zadržala. Tek relativno nedavno kognitivni lingvisti okreću se istraživanju podataka iz baza tekstova, lingvističkih korpusa, a manje rade na uopćavanjima temeljenim na skupu metaforičkih izraza (Cienki 2005.). U današnje vrijeme, kada se sve više povezuju lingvistika i antropologija, također se primjenjuje sve više metoda iz prirodnih znanosti. Znanstvenici (primjerice Cameron i Low (1999.)) nerijetko raspravljaju o kriteriju za identifikaciju metaforičkog jezika, drugim riječima, o nedostatku opisa toga kako je istraživač identificirao neki izraz kao metaforički. To dovodi do neusporedivosti različitih istraživanja (Cienki 2005.). Gibbs (1998.) se također osvrće na metode u istraživanju konceptualne metafore te se poziva na kognitivne psiholingviste koji tvrde da sami lingvistički podatci ne dokazuju da se preslikavanja odvijaju automatski i bez napora tijekom razumijevanja metafore (Glucksberg, Brown, McGlone, Honeck, Temple). Kognitivna lingvistika ne pruža dokaz igra li metaforičko mišljenje ulogu u načinu na koji ljudi uče verbalne metafore ili kako ih proizvode i razumijevaju u svakodnevnom diskursu. Gibbs (1998.) tvrdi da ovo ne iznenađuje jer kognitivni lingvisti ne provode eksperimente s odgovarajućim metodama koje bi mogle zaviriti u brzi, većinom nesvjesni, mentalni proces koji se odvija pri razumijevanju verbalnih metafora (Gibbs 1998.). 46

53 Kada govorimo o smjeru analize, pitanje je treba li on biti gore-dolje ili dolje-gore, drugim riječima, treba li analizu započinjati od konceptualnih metafore više razine te ju nastavljati prema dolje, prema metaforičkim lingvističkim izrazima, ili obrnutim redoslijedom. Glavna zamjerka redoslijedu gore-dolje koji naglašava pravilnosti jest da ne može biti odgovoran za jedinstveno i nepravilno semantičko ponašanje mnogih metaforičkih izraza (Kövecses 2008:170). Veliki problem smjera dolje-gore jest taj da konceptualne metafore ne daju značenje te nepravilno lingvističko-semantičko ponašanje mnogih metaforičkih izraza. Kritičari smatraju da je lingvističko ponašanje metafore više nepravilno nego pravilno, a to je skriveno pristupom koji naglašava globalne kognitivne strukture, poput konceptualnih metafora (Kövecses 2008:171). Kövecses (2008:182) smatra da su ove kritike samo djelomično valjane s obzirom da se uz pomoć metaforičkih preslikavanja mogu objasniti mnoge suptilne razlike u značenju na jezičnoj razini. Kritike teorije konceptualne metafore, prema Kövecsesu (2008.) odnose se i na shematičnost metafore, drugim riječima, na kojoj razini shematičnosti trebamo stvarati konceptualne metafore. Poznati primjer, ranije spomenut, dolazi od Clausnera i Crofta (2007.), koji govori da konceptualna metafora TEORIJE/ARGUMENTI SU ZGRADE ne uopćava jezične činjenice na prikladnoj razini. Teorija ima čvrste temelje je izraz na koji nailazimo u jeziku, ali ne možemo reći Teorija ima dugačke hodnike i visoke prozore. Bez uspostavljanja prikladne razine shematičnosti, ne možemo znati koji elementi se preslikavaju, a koji ne. Kövecses (2008.) ovu pojavu objašnjava različitim središtima pažnje kod različitih fizičkih izvorišnih domena (primjerice, domena SPREMNIKA) se usredotočuje na pritisak i količinu pa tako pojmovi koji pripadaju ovim izvorišnim domenama mogu sudjelovati u različitim preslikavanjima te na taj način nastaju različita značenja. Što se tiče problema otjelovljenja, neki istraživači tvrde da može voditi do suprotnosti unutar teorije (primjerice, Alverson 1994., Rakova 2002.) te smatraju da je problematično to što teorija otjelovljenja pokušava objasniti i univerzalnost i kulturalnu posebnost u isto vrijeme. Kövecses (2008.) se slaže da je ovo pitanje problematično, ali samo ako se na njega gleda mehanički i kao na nešto monolitičko u svim kulturama. Prema njemu, ovaj problem se može izbjeći ako mehaničko poimanje otjelovljenja zamijenimo nečim što on naziva razlikovnim iskustvenim fokusom (differential experiential focus) (182). Problem odnosa metafore i kulture, prema Kövecsesu (2008.) govori da čak ni slab i manje mehanički pojam otjelovljenja ne može donijeti općenito objašnjenje toga kako kultura oblikuje metaforičku konceptualizaciju (179). Ovaj problem povezan je s metaforičkom kreativnošću u različitim kulturama. Kövecses (2008.) predlaže rješenje 47

54 problema gdje na metaforičku konceptualizaciju gledamo kao na proces u kojem su govornici pod dva pritiska: pod pritiskom univerzalnog otjelovljenja i lokalnog konteksta (182). I drugi kognitivni lingvisti, iako se većinom načelno slažu s Lakoffovom i Johnsonovom teorijom konceptualne metafore, nalaze joj zamjerke te daju kritike. Tako je, prema Gibbsu (1998.), najkontroverznija tvrdnja o metafori da metafora nije samo govorna figura, već posebno mentalno preslikavanje koje značajno utječe na ljudski način razmišljanja, shvaćanja i zamišljanja svakodnevnog života, o čemu govore uvaženi autori poput Johnsona, Kövecsesa, Lakoffa, Turnera, Sweetsera, i samog Gibbsa. Među dokaze koji govore u korist konceptualnih metafora, prema Gibbsu (1998.) ubrajamo sustavnost konvencionalnih izraza, novih proširenja konvencionalnog jezika, višeznačje te psiholingvističke analize (Gibbs, Johnson, Kövecses, Lakoff, Turner, Sweetser), a mogu se pronaći na mnogim mjestima. Značajan broj psiholingvističkih istraživanja dokazuje utjecaj verbalnih metafora na kategorizacije, rješavanje problema, donošenje odluka, učenje i pamćenje. Unatoč pronađenim dokazima, mnogi kognitivni psiholozi odnose se kritički prema tvrdnji da sustavni obrasci konvencionalnog jezika, novi slijedovi ili višeznačje uistinu otkrivaju činjenicu da ljudi uobičajeno razmišljaju o mnogim pojmovima metaforički. Među ostalim, oni propituju odražava li metaforički govor uvijek metaforičko razmišljanje te navode različite razloge zašto bi ljudi mogli govoriti metaforički bez metaforičkog razmišljanja, u smislu da velika zastupljenost metafore u jeziku ne odražava prevladavanje metafore u strukturiranju ljudskih pojmova (Gibbs 1998.). Taylor (2002.) se također kritički osvrće na teoriju konceptualne metafore Lakoffa i Johnsona. On kaže da osoba koja se bavi kognitivnom lingvistikom i čita samo Lakoffa i njegov krug autora može pomisliti da se kognitivna lingvistika bavi isključivo metaforom, dok drugi znanstvenici koji se bave kognitivnom lingvistikom mnogo manje pažnje daju konceptualnoj metafori. Taylor (2002.) je skeptičan glede tvrdnje da metafora nije samo način govora, već da je sastavni dio apstraktne misli. Smatra da je zaključak da se apstraktne domene ne mogu konceptualizirati u svojim okvirima, već da im se uvijek mora pristupati putem metafore dalekosežan, te navodi argumente: - Za preslikavanje ciljne domene iz izvorišne domene mora postojati prekonceptualizacija ciljne domene, ili, u najmanju ruku moramo znati koji se elementi izvorišne domene mogu preslikati na određene elemente ciljne domene, a pretpostavka 48

55 tomu je da ciljna domena već ima inicijalnu 'predmetaforičku' strukturu. Taylor ne poriče svojstvo metafore koja može obogatiti ciljnu domenu i našu konceptualizaciju iste, pa čak i utjecati na način našeg ponašanja, ali smatra da je nevjerojatno da metafora stvara naša poimanja i shvaćanja. - Činjenica da se isti izraz koristi u više domena ne znači da je jedna uporaba metaforički slijed druge, već to može biti da su oba primjeri značenja koje je više shematsko, neutralno među domenama. Kako bi odnos preslikavanja između izvorišne i ciljne domene bio uopće moguć, mora postojati očigledna sličnost dvije domene. - Metaforička priroda izraza može izblijedjeti vremenom i stalnom uporabom. Izraz koji je u prošlosti bio metaforički kasnije postaje normalan, konvencionaliziran. Visoko konvencionaliziranim izrazima teško je zadržati konceptualizaciju cjeline opisane izrazom u okvirima metaforičkog preslikavanja (Taylor 2002.). Musolff (2004.) se osvrće na Lakoffovu knjigu Moral Politics iz godine, te kaže da se lingvistički dokazi za metaforu OBITELJI prvenstveno svode na kratak popis idiomatskih fraza, poput founding fathers, father of his country, Uncle Sam, Big Brother, fatherland, sons. Lakoff pojavi vidljive komunikacije pristupa kao 'površinskim' manifestacijama konceptualnih struktura u pozadini, a mala baza empirijskih podataka navedenih u ovoj njegovoj knjizi podudara se s tim pristupom. Time njegova glavna hipoteza da je metafora OBITELJI ta koja strukturira ideološku podjelu društva SAD-a ostaje nepotvrđena. Ugovori ili sporazumi o odgoju djece i istraživačka literatura o socijalizaciji, političkoj teoriji i javnoj administraciji glavni su izvori koje Lakoff citira kako bi potkrijepio svoje tvrdnje o obiteljskoj moralnosti u politici SAD-a; oni mogu potvrditi njegovu analizu, ali teško mogu biti dokaz ideološke podjele oko moralnih tema ili dokaz postojanja nesvjesnog konceptualnog okvira. Oni su javni i dostupni, detaljno razrađeni, a ne nesvjesni i skriveni. Lakoff također tvrdi, na temelju tih podataka, da je metafora STROGOG OCA razrađenija sustavnija i snažnija od metafore BRIŽNOG RODITELJA, a ne donosi usporedne empirijske podatke koji pokazuju da su metafore modela STROGOG OCA zastupljenije (Musolff 2004.). Musolffova (2004.) kritika na neki je način nastavak Sternovog (1999.) stava o Lakoffu. On smatra da je osnovni nedostatak njegove teorije neosjetljivost na kontekst. Obilježja izvorišne domene koja su relevantna za ciljnu domenu ne ovise samo o domenama, već i o cijelom kontekstu iskaza, čak i o diskursu te da bilo koji model koji je ovisan isključivo o ustaljenim mentalnim strukturama mora propasti. Svaki kontekst stvara svoje domene koje se aktiviraju na svoje načine, u okvirima onoga što je u prvom planu i u pozadini, obrazaca zaključivanja i čimbenika izražaja i stavova (Croft i Cruse 2004.). 49

56 Unatoč svim kritikama, Taylor (2002.) ipak priznaje da ostaje činjenica da se velik broj metafora nalazi u pozadini uobičajenih svakodnevnih izraza (iako ih uvijek ne doživljavamo kao metaforičke) te da oni pokazuju nevjerojatnu usklađenost i sustavnost KONCEPTUALNA METONIMIJA Riječ metonimija dolazi iz grčkog jezika od riječi meta = promjena i numia = sufiks za figure izveden od onoma = ime, dakle metônumia je značila 'promjena imena'. 19 Na metonimiju se u literaturi više od metafore gleda kao na pojavu konceptualnog sustava, ne samo jezika. Analizirajući metonimijske odnose, tradicionalna retorika spominje opće konceptualne pojmove poput UZROK UMJESTO UČINKA (CAUSE FOR EFFECT), SPREMNIK UMJESTO SADRŽAJA (CONTAINER FOR CONTENTS), itd. Ipak, tradicionalno se na metonimiju većinom gledalo kao na govornu figuru, drugim riječima, o njoj se razmišljalo kao o predmetu jezika, posebice književnog ili figurativnog (Radden i Kövecses 1999.). Čak niti jedan od najdetaljnijih mislilaca antike, Aristotel, nije prepoznao obilježja metonimije i sveo ju je na podtip metafore (Panther i Radden, 1999:1). Ovaj pogled na metonimiju odražava se u standardnim definicijama metonimije u suvremenim rječnicima: Hrvatski jezični portal: stilska figura koja omogućuje da se jedan pojam zamijeni drugim bliskim pojmom [četiri milijuna vojnika četiri milijuna bajuneta; popiti čašicu; okrenuti leđa] 20 Cambridge Dictionaries online: čin upućivanja na nešto korištenjem riječi koja opisuje jednu od njegovih ili njezinih kvaliteta ili obilježja 21 Oxford Dictionaries: zamjena imena obilježja ili dopune za ime stvari na koju mislimo, npr. suit umjesto business executive, ili the turf umjesto horse racing 22 Merriam Webster: govorna figura koja se sastoji od uporabe imena jedne stvari umjesto imena druge stvari kojoj je prva obilježje ili s kojom je povezana (kao kruna u zemlje koje pripadaju kruni ) 23 Longman dictionary of contemporary English online ne daje definiciju metonimije. Macmillan dictionary: izrazi kojima upućujemo na nešto koristeći se imenom nečeg drugog koje je usko vezano uz to, kao, primjerice, kada se novinari koriste izrazom Downing Street kako bi govorili o britanskom premijeru

57 Collins Dictionaries: zamjena riječi koja upućuje na obilježje stvari na koju mislimo, kao primjerice uporaba riječi kruna kako bi se govorilo o monarhu 25 Ova vrsta definicije govori da metonimija djeluje na razini imena riječi, uključuje zamjenu imena jedne stvari za ime druge stvari i pretpostavlja da su te dvije stvari na neki način povezane. Kognitivni pogled na metonimiju postavlja drugačije pretpostavke, kojih ima različitih, ovisno o autoru. Međutim, svi se slažu da je metonimija konceptualna pojava i kognitivan proces, dakle, ne možemo ju gledati isključivo kao jezičnu pojavu. U krugovima kognitivnih znanstvenika konceptualnoj metonimiji daju se različita obilježja, primjerice: metonimija djeluje unutar idealiziranog kognitivnog modela (IKM-a), konceptualne domene ili okvira, uključuje odnos 'umjesto', te općenito odnose pokretača i ciljeva; kod metonimije postoji referentna točka (reference point); funkcija metonimije je mentalni pristup određenom pojmu; konceptualna metonimija temelji se na asocijacijama; metonimijski proces ističe, razrađuje ili proširuje pokretački pojam. Spomenutim obilježjima zajednički je pojam bliskosti (contiguity), koji uključuje sve spomenute metonimijske odnose. Radden i Kövecses (1999:21) metonimiju definiraju na sljedeći način: Metonimija je kognitivni proces u kojem jedna konceptualna cjelina, pokretač (vehicle), osigurava mentalni pristup drugoj konceptualnoj cjelini, cilju (target), unutar istog IKM-a. Spomenuti autori daju detaljan pregled konceptualne metonimije u radu Towards a Theory of Metonymy iz godine, te razrađuju svoju definiciju. Još su Lakoff i Johnson u svome djelu Metaphors We Live By (1980a.), koje se prvenstveno bavi konceptualnom metaforom, pažnju posvetili i konceptualnoj metonimiji, za koju su utvrdili da nije samo stvar imena, već je po prirodi također konceptualna pojava. Ona je, kao i metafora, dio našeg svakodnevnog načina razmišljanja, također se temelji na iskustvu, te je podložna općim i sustavnim načelima i strukturama naših misli i djela (također Gibbs 1994.). Primjer metonimije Lakoffa i Johnsona Ona je samo lijepo lice prikazuje konceptualnu prirodu metonimije, konceptualna metonimija LICE UMJESTO OSOBE (THE FACE FOR THE PERSON) je dio našeg svakodnevnog načina razmišljanja o ljudima (Radden i Kövecses 1999.)

58 Metonimije LICE UMJESTO OSOBE i UNIFORMA UMJESTO VOJNIKA, koje su dio korpusa obrađenog u ovom radu, podtipovi su metonimije DIO UMJESTO CJELINE. Oba predsjednika čiji je ratni politički diskurs tema ovog rada, koriste se konceptualnom metonimijom UNIFORMA UMJESTO VOJNIKA kako bi eufemizirali sam pojam vojnika. Predsjednici ne spominju leksem vojnik (soldier), već parafraze spomenute konceptualne metonimije, u kojima je uniforma uniform), nešto dostojanstveno, domoljubno, i samo ju najbolji pojedinci zaslužuju nositi: (1) Our nation can be proud of what our courageous men and women in uniform have accomplished in the past three years (G.W. Bush). (2) America s men and women in uniform have fought block by block, province by province, year after year, to give the Iraqis this chance to choose a better future (B. Obama). Kod Crofta i Crusea (2004.) temeljno obilježje metonimije jest odnos, primjerice, odnos oblika i značenja, lingvističkog znaka i označenika, skraćenice i punog oblika, prototipa i kategorije. Metonimiju se, možda i najčešće, karakterizira kao odnos 'umjesto' (Lakoff i Johnson 1980a.), odraz čega je metonimijska shema X UMJESTO Y (X FOR Y), gdje X predstavlja značenje izvora (koji se još naziva i pokretač (vehicle)), a Y simbolizira značenje cilja metonimijskog odnosa (Panther 2005.). To znači da su metonimi izrazi koji se koriste umjesto nekih drugih izraza na način da metonimi na njih na određen način asociraju: He was testifying on the Hill earlier in the week (Brdar, Zlomislić, Šoštarić, Vančura 2009.). I u ostalim novijim radovima tvrdi se da se metonimiju ne treba promatrati kao običan odnos zamjene. Istraživanja Barcelone (2000.), Dirvena i Pöringsa (2002.), Lakoffa (1987.), Langackera (2000.), Panthera i Raddena (1999.), Panthera i Thornburga (2003) i Raddena i Kövecsesa (1999.) ukazuju na to da se metonimiju bolje može razumjeti kao proces u kojemu referentna točka (reference point) (pokretač ili izvor) izaziva značenje cilja. Francisco Ruiz de Mendoza i njegovi suradnici metonimiju smatraju procesom koji uključuje ili širenje ili smanjivanje kognitivne domene (matrice) (vidi npr. Ruiz de Mendoza and Perez 2003.; Ruiz de Mendoza and Diez 2004.). Ova istraživanja naglašavaju konceptualnu prirodu metonimije i 52

59 također su važan korak naprijed od pojednostavljenog pogleda na metonimiju kao na čisto retoričku figuru prema stavu da je metonimija sveprisutna mentalna operacija (Panther 2005.). Za eufemizme u ratnom političkom govoru možemo također tvrditi da je u njima metonimija sveprisutna, jer, uspoređujući ju s konceptualnom metaforom, ona jest prevladavajući kognitivni mehanizam u kreiranju eufemizama političkog ratnog diskursa američkih predsjednika. Od najučestalije eufemiziranih tema u ratnim govorima oba predsjednika, smrt je jedina tema koja je eufemizirana pomoću konceptualne metafore, i to metafore ŽIVOT JE DRAGOCJEN IMETAK (UMRIJETI JE DATI ŽIVOT, UMRIJETI JE IZGUBITI ŽIVOT): (3) Thousands and thousands of young men and women lost their lives during that war (G.W. Bush). (4) By achieving victory in Iraq, we will honor the sacrifice of the brave men and women, who have risked their lives and given their lives for a just and noble cause (G.W. Bush). (5) It lives on in memories of your fellow soldiers, sailors, airmen and Marines who gave their lives (B. Obama). (6) When the thousands of pounds of explosives detonated, they had saved fifty Marines and Iraqi police who would have been in the truck s path, but Corporal Yale and Lance Corporal Haerter lost their own lives (B. Obama). Panther i Thornburg (2003). metonimiju smatraju referentnom pojavom gdje ime jednog označenika stoji umjesto imena drugog označenika. Međutim, i oni ističu da moramo imati na umu da je pogled na metonimiju kao na zamjenu neprikladan, jer se izvor metonimije ne zamjenjuje jednostavno metonimijskim ciljem, osim u slučajevima koji uključuju povijesnu semantičku promjenu. Novija istraživanja metonimije pokazuju da metonimiju trebamo promatrati kao kognitivni okidač koji omogućuje pristup ciljnom pojmu. Radden i Kövecses (1999.) pozivaju se na Langackera za kojega se metonimijski proces sastoji od mentalnog pristupa jednoj konceptualnoj cjelini putem druge cjeline. Kod metonimije jedna konceptualna cjelina, referentna točka (reference point) ili pokretač (vehicle), omogućuje mentalni pristup drugoj konceptualnoj cjelini, željenom cilju (target). U primjeru Ona je lijepo lice, lijepo lice služi kao pokretač za pristupanje 'osobi' kao cilju., gdje su i pokretač i cilj konceptualno prisutni, a jedan je istaknutiji, te je stoga odabran za pokretača. 53

60 Kasnije i Kövecses (2002.) objašnjava metonimiju na sličan način. Drugi pojam ne spominjemo izravno, već nam prvi pojam osigurava mentalni pristup do njega (Kövecses 2002.). Panther (2005.) zaključuje da osnovni kriterij za metonimiju nije zamjena već stupanj konceptualne istaknutosti značenja cilja. On također tvrdi da je metonimija kognitivna operacija razrade značenja, drugim riječima, proširenje značenja izvora na složeniju konceptualnu strukturu, a dio je strukture značenja izvora. Možemo ju nazvati i sredstvom semantičkog obogaćivanja ili razrade. Ovo obilježje metonimije vidljivo je u primjerima korpusa koji predstavljaju konceptualne metonimije UČINAK UMJESTO UZROKA, UZROK UMJESTO UČINKA i DIO UMJESTO CJELINE: (7) The rest are forming and not yet ready to participate fully in security operations (G.W. Bush). (UČINAK UMJESTO UZROKA SIGURNOST UMJESTO RATA) (8) I bear the responsibility for keeping this country safe (B. Obama). (UČINAK UMJESTO UZROKA SIGURNOST UMJESTO RATA) (9) Our government has taken unprecedented measures to defend the homeland (G.W. Bush). (UZROK UMJESTO UČINKA OBRANA UMJESTO RATA) (10) America, our allies and the world were acting as one to destroy al Qaeda s terrorist network and to protect our common security (B. Obama). (UZROK UMJESTO UČINKA ZAŠTITA UMJESTO RATA) (11) Setting an artificial timetable would send the wrong message to the Iraqis, who need to know that America will not leave before the job is done (G.W. Bush). (DIO UMJESTO CJELINE RAT UMJESTO POSLA) (12) I want to begin by paying tribute to our men and women in uniform who, once again, have acted with courage, professionalism and patriotism (B. Obama). (DIO UMJESTO CJELINE RAT UMJESTO POSLA). Pokretački pojmovi u ovim primjerima (sigurnosne operacije, održavanje zemlje sigurnom, obrana domovine, zaštita zajedničke sigurnosti, posao, profesionalnost) razrađena su značenja ciljnog pojma (rat) kao što objašnjava Panther (2005.). Značenje ciljnog pojma prošireno je spomenutim značenjima pokretačkih pojmova u svrhu zamagljivanja doslovnog značenja pojma rat, tj. njegovog eufemiziranja. 54

61 Croft za razliku od npr. Ruiza de Mendoze ne predlaže karakterizaciju metonimije u okvirima proširenja i smanjenja domena, već u okvirima isticanja izvorno sekundarnih poddomena: ( ) metonimija sekundarnu domenu čini primarnom u doslovnom smislu (Croft 2002: 179). Truszczyńska (2002.) smatra da su pojmovi blizine i bliskosti temeljni za razumijevanje metonimije. Odnos dva entiteta koji su blizu ili bliski jedan drugom prvi puta je pod imenom bliskosti (contiguity) prepoznao Leonce Roudet, a postao je uvriježen zahvaljujući Jakobsonu koji je povezao metonimiju i bliskost u svome radu na lingvističkom aspektu afazije (Blank 1999:19). Bliskost kod metonimije postala je čvrsta pretpostavka kognitivnog istraživanja, te stoga i temelj kognitivnih definicija metonimije. Kognitivni pristupi bliskosti su na konceptualnoj razini. Lakoff i Johnson (1980a.) o bliskosti razmišljaju u okvirima cijelog niza konceptualnih asocijacija koje se obično vežu za neki pojam, Lakoff (1987.) opisuje metonimijsku bliskost unutar okvira IKM-ova, Croft se bavi odnosima bliskosti u okvirima prikaza enciklopedijskog znanja unutar domene ili matrice domena, Blank (1999.) i Panther i Thornburg (1999.) opisuju mrežu konceptualne bliskosti koristeći se pojmovima okvira i scenarija (Radden i Kövecses 1999.). Međutim, budući da se radi o konceptualnim cjelinama bliskost se ne može temeljiti na nekom obliku objektivne ili 'prirodne' bliskosti. Nju se mora shvatiti kao 'konceptualnu bliskost' (Dirven citiran u Feyaerts 1999:316). Tradicionalno, odnosi bliskosti bili su u realnom svijetu, dok ih kognitivni pristup smješta na konceptualnu razinu (Radden i Kövecses 1999:19). Konceptualna bliskost počiva na pretpostavci da značenje ne postoji, već ga ljudska bića stvaraju. Dakle, ljudsko razumijevanje, znanje i vjerovanje utječu na bliskost i odgovorni su za to gdje vidimo odnos koji tvori temelj metonimije (Truszczyńska 2002:223). Pojam bliskosti uzima se u svom najširem smislu, pokriva sve asocijativne odnose osim sličnosti (koji je obilježje konceptualne metafore), omogućavajući metonimiji da bude tvorbeni mehanizam širokom spektru odnosa i jezičnih izraza. Panther i Thronburg (2002:282) pokušavaju ograničiti djelokrug metonimije govoreći da je odnos između metonimijskog izvora i cilja slučajan (contingent), tj. ne postoji konceptualna nužnost njegova postojanja. Primjerice, kada medicinska sestra govori o pacijentu kao čir u sobi 506, nije konceptualno nužno da čir pripada pacijentu u sobi 506. Metonimijski odnos je stoga u načelu podložan poništenju ili isključenju, jer se izvorišni pojam još uvijek može spomenuti (iako je u pozadini), iako je ciljni pojam konvencionaliziran u leksikonu (Brdar, Zlomislić, Šoštarić, Vančura 2009.). Sam pojam 'bliskosti' ne uključuje odnos uzročnosti (Al Sharafi 2004.). 55

62 Prema tome, jedno od osnovnih obilježja pokretačkog i ciljnog pojma jest da su bliski jedan drugom u konceptualnom smislu. Primjeri konceptualne bliskosti koje navodi Kövecses (2002.) su proizvođač i proizvod, mjesto i institucija, rukavice i igrač bejzbola. Kod tradicionalnog pogleda na metonimiju, ovo obilježje metonimije izraženo je u tvrdnji da su dva pojma koja su u odnosu dodira, tj. da se dva pojma nalaze u blizini. Bliskost, sama po sebi složen pojam, možemo jednostavnije objasniti i pripadnošću pokretača i cilja jednoj konceptualnoj domeni, ili, koristeći se Lakoffovom terminologijom, jednom IKM-u (Kövecses 2002.). Dakle, konceptualna bliskost ne znači uvijek prostornu ili fizičku bliskost. Veliku važnost u stvaranju metonimijskih uzoraka igra i iskustvo. Lakoff i Johnson (1980a.), kao i za metaforičke pojmove, tvrde da su metonimijski pojmovi utemeljeni u našem iskustvu (Lakoff i Johnson 1980:39). U odnos stavljamo CJELINE (WHOLES) i DIJELOVE (PARTS); PROIZVOĐAČE (PRODUCERS) i PROIZVODE (PRODUCTS), MJESTA i DOGAĐAJE jer su to fizički entiteti koje nalazimo u iskustvu (Lakoff i Johnson 1980:39-40). Događaj, primjerice, nije fizički entitet, ali odnos događaja i mjesta razumijevamo u okvirima prostorne bliskosti, te tako nastaje istoimena metonimija. Strukture koje su konceptualnoj bliskosti potrebne da bi se ostvarila nalaze se unutar IKM-ova ili okvira (Truszczyńska 2002.). Postoje primjeri G.W. Busha i B. Obame u korpusu ovog rada koji vrlo dobro ilustriraju konceptualnu (ne fizičku) ili iskustvenu bliskost dva pojma u okvirima konceptualne metonimije: (13) America will help the Iraqis so they can protect their families and secure their free nation (G.W. Bush). (UZROK UMJESTO UČINKA ZAŠTITA UMJESTO RATA) (14) It's an extraordinary honor for me to do so here at West Point -- where so many men and women have prepared to stand up for our security, and to represent what is finest about our country (B. Obama). (UČINAK UMJESTO UZROKA SIGURNOST UMJESTO RATA) Za pokretačke pojmove ovih metonimija protect i security, ne možemo tvrditi da su fizički bliski ciljnom pojmu rata, jer su na neki način sva tri pojma apstraktna, ali svakako možemo tvrditi da su u odnosima konceptualne bliskosti, jer rat uvijek na neki način uključuje zaštitu i sigurnost (ili njihov izostanak). Sljedeći primjeri pokazuju fizičku bliskost dva entiteta uključena u konceptualnu metonimiju: 56

63 (15) I'm often asked why we're in Iraq when Saddam Hussein was not responsible for the 9/11 attacks (G.W. Bush). (odnos DOGAĐAJ-MJESTO) (16) You're the first bunch I've been talking to here on my trip -- first bunch of those wearing the uniform (G.W. Bush). (odnos ODJEVNI PREDMET-OSOBA) (17) We cannot leave it to those in uniform to defend this country -- we have to make sure that America is building on its strengths (B. Obama). (odnos ODJEVNI PREDMET-OSOBA) Nekoliko godina nakon prvih navoda o konceptualnoj metonimiji (Lakoff i Johnson 1980a.) kao o odnosu gdje jedna cjelina stoji umjesto druge, Lakoff (1987.) uvodi pojam idealizirani kognitivni model za strukture konceptualnog i semantičkog znanja. Lakoff navodi četiri tipa IKM-ova: slikovno-shematski, propozicijski, metaforički i metonimijski modeli, a posljednji su temeljeni na učinku prototipa. Lakoff na temelju broja domena uspoređuje metaforu i metonimiju metaforičko preslikavanje odvija se između dvije konceptualne domene, a metonimijsko unutar jedne. Ovo poimanje metonimije unutar IKM-a udaljava se od tradicionalnog pogleda na metonimiju kao odnosa fizičke bliskosti, a kognitivnim lingvistima daje na razmišljanje pojam konceptualne bliskosti (Panther i Thornburg 2003.). Asocijacije, o kojima govore Croft i Cruse (2004.), a koje se kao pojam također pojavljuju u definicijama konceptualne metonimije, a metonimija ih podržava, ugrubo možemo podijeliti na 'unutarnje asocijacije' (instrinsic), koje su relativno trajne, i 'vanjske' (extrinsic) asocijacije, gdje su one povezane dodirom i nerazdvojive. Unutarnje asocijacije su: dio-cjelina, pojedinac-skupina, objekt-svojstvo, različite vrijednosti iste ljestvice, suprotnosti. Vanjske asocijacije: Soba 23 ne odgovara., Parkiran sam ispred., The french fries in the corner is getting impatient. Radden i Kövecses (1999.), koji su saželi dotadašnja saznanja o metonimiji, vjeruju da Lakoffov (1987.) pojam 'idealiziranih kognitivnih modela' (IKM) najbolje obuhvaća metonimijske procese, jer podrazumijeva i ljudsko enciklopedijsko znanje o određenoj domeni i kulturalne modele kojih je domena dio. IKM-ovi nisu dio samo stvarnosti, ili samo konceptualizacije ili samo jezika, oni prožimaju ontološka područja (ontological realms). Radden i Kövecses (1999.) razlikuju tri ontološka područja: 'pojmovi', 'oblici', posebice jezični, i 'stvari' i 'događaji', koji uopćeno odgovaraju trima cjelinama semiotičkog trokuta Ogdena i Richardsa (1923.): misao, simbol i označeno. Različiti IKM-ovi i metonimije rezultat su veza unutar istog ili različitih ontoloških područja. 57

64 Još jedno od osnovnih obilježja metonimije jest da izvor preslikava i aktivira cilj koristeći se iskustvenom (dakle, pragmatičkom) vezom među ulogama koje svaki od njih ima u istoj funkcionalnoj domeni (npr. okvir prema Fillmoreu ili IKM prema Lakoffu) (Barcelona 2002:246). Metonimija je kognitivni mehanizam gdje jednu iskustvenu domenu djelomično razumijevamo u okvirima druge iskustvene domene, a obje su uključene u zajedničku iskustvenu domenu (Barcelona 2003:215). Za stvari koje 'pripadaju zajedno' kaže se da su u istoj kognitivnoj domeni, a ljudsko znanje o svijetu organizirano je domenama (Hilpert 2006.). Konceptualna priroda metonimije još je jasnije izražena u strukturi kategorija. Govoreći o metonimijskim modelima, Lakoff (1987.) pokazuje da član kategorije može stajati umjesto cijele kategorije, te je stoga odgovoran za učinke prototipa. Budući da većina kategorija ima prototipnu strukturu, možemo zaključiti da sve kategorije imaju metonimijsku strukturu (Radden i Kövecses 1999.), gdje potkategorija metonimijski stoji umjesto kategorije. U lingvistički ostvarenom metonimijskom odnosu, značenje izvora je povezano sa značenjem cilja sredstvima jezičnog oblika (primjerice, morfemom, riječju, frazom, rečenicom) koje Panther (2005.) naziva jezičnim pokretačem (linguistic vehicle). U Prikazu 2 veća elipsa prikazuje metonimijsko preslikavanje unutar jedne kognitivne domene ili IKM-a. U Prikazu 2 također se vidi da je značenje izvora konstantno konceptualno prisutno, značenje cilja ga ne briše, a značenje cilja je i razrada značenja izvora koje je jedna od komponenti značenja cilja. Značenje cilja može imati trenutni smisao ili konvencionalni, ukoliko se učestalo upotrebljava. Ne samo kod konceptualne metafore, već i kod opisa konceptualne metonimije često se spominju 'preslikavanja'. Metonimije su 'preslikavanja' u smislu da je izvorišna domena povezana s ciljnom domenom dajući joj stajalište. Prema Barceloni (2003.), reći da je metonimija vrsta preslikavanja je prikladnije nego reći da je ona odnos umjesto, budući da izvor ne zamjenjuje nužno i nedvosmisleno cilj: on ga samo aktivira s određenog stajališta. 58

65 Oblik: <jezični pokretač> Sadržaj: ZNAČENJE IZVORA ZNAČENJE CILJA IKM OSTALE KOMPONENTE ZNAČENJA Odnos označitelj-označenik Moguć asocijativan/blizak odnos Neaktivirane metonimijske veze Prikaz 2. Osnovni metonimijski odnos (Panther 2005:358) Panther i Thornburg (2003:7-8) sažimaju obilježja konceptualne metonimije, a nazivaju ju kognitivnom operacijom kod koje sadržaj izvora omogućuje pristup sadržaju cilja unutar iste kognitivne domene, gdje je odnos između ta dva sadržaja blizak, konceptualno nije nužan, te je kao takav podložan poništenju. Kod metonimije je značenje cilja istaknuto u odnosu na sadržaj izvora, a u govoru ima različite funkcije na razinama odnosa, predikacije, propozicije i ilokucije. Snaga te veze između izvora i cilja može biti različita, a to ovisi o njihovoj konceptualnoj udaljenosti. Zaključuju da je metonimija konceptualna pojava koja nadilazi tradicionalnu razliku između semantike i pragmatike. Uporaba metonimijskih izraza u jeziku prvenstveno je odraz općenitih konceptualnih metonimija i motivirana je općim kognitivnim načelima. Radden i Kövecses (1999.) tvrde da su sve metonimije konceptualne po prirodi i da se mnogo njih, ako ne i većina, ne pojavljuju u jeziku (Radden i Kövecses 1999.), a one koje se pojavljuju vidljive su u metonimijskim jezičnim izrazima (Kövecses 2002.). Sudeći prema navedenim izvorima, a i proučavajući autentičan kontekst govora o ratu, možemo zaključiti da je konceptualna metonimija kao kognitivni tvorbeni mehanizam, u ovom slučaju u jeziku politike, zastupljenija od konceptualne metafore. Budući da ju nalazimo u svim kontekstima i jezičnim situacijama, njezina analiza treba počivati na značajkama konteksta i porukama koji on šalje. To je posebice bitno kod analize političkog 59

66 diskursa gdje se konceptualna metonimija upotrebljava u političke svrhe s ciljem utjecaja na slušatelje i promjene ili potvrđivanja njihovih stavova Vrste konceptualne metonimije Kratka tipologija metonimije koju nalazimo u Metaphors We Live By Lakoffa i Johnsona (1980a.) donosi sljedeće metonimijske odnose: DIO UMJESTO CJELINE, PROIZVOĐAČ UMJESTO PROIZVODA, UPOTRJEBLJEN PREDMET UMJESTO KORISNIKA (OBJECT USED FOR USER), KONTROLOR UMJESTO KONTROLIRANOG (CONTROLLER FOR THE CONTROLLED), INSTITUCIJA UMJESTO ODGOVORNIH LJUDI (INSTITUTION FOR PEOPLE RESPONSIBLE), MJESTO UMJESTO INSTITUCIJE (PLACE FOR INSTITUTION), MJESTO UMJESTO DOGAĐAJA (Lakoff i Johnson 1980:38-39). Ova tipologija temelji se na definiciji metonimije kao ishoda procesa u kojem se koristimo jednim entitetom kako bi govorili o drugom entitetu koji je s prvim u odnosu (Lakoff i Johnson 1980:35) (Truszczyńska 2002.). Prema Truszczyńskoj (2002.), Lakoffova definicija je otvorena jer omogućava daljnje metonimijske odnose. Ako Lakoffov i Johnsonov (1980a.) popis metonimijskih uzoraka gledamo kao skup prototipnih slučajeva, metonimiju bismo mogli analizirati kao opseg proučavajući tipove metonimije koji mu se dodaju, i što oni mogu doprinijeti procesu. Radden i Kövecses (1999.) metonimije dijele na znakovne, referencijalne i pojmovne. Postoji razlika između IKM-ova koji povezuju cjeline različitih ontoloških područja unutar iste semiotičke jedinice i IKM-ova koji povezuju cjeline unutar istog ontološkog područja. Prva situacija prožetih ontoloških područja može proizvesti dvije vrste IKM-ova: sparivanje pojma i oblika stvara znak i može se opisati kao 'IKM znaka' (Sign ICM); sparivanje stvari ili događaja i znaka, oblika ili pojma stvara referencijalnu situaciju i može se opisati kao 'Referencijalni IKM' (Reference ICM). Metonimije do kojih ovi IKM-ovi vode su 'znakovna metonimija' i 'referencijalna metonimija'. Druga situacija prožetih semiotičkih jedinica uključuje pojmove, tipično povezane s oblicima, to su 'Pojmovni IKM-ovi' (Concept ICM), i 'pojmovna metonimija' (Radden i Kövecses 1999.) (Prikaz 3.). 60

67 Pojam Pojam A Pojam Stvar/Događa j Oblik Oblik Oblik B Prikaz 3. Znakovna, referencijalna i pojmovna metonimija (Radden i Kövecses 1999:23) Znakovni IKM objedinjuje oblik i jedan ili više pojmova, kao leksem dolar ili znak dolara $ i valutni apoen dolara, valutu ili novac. Oblik metonimijski stoji umjesto pojma: OBLIK UMJESTO POJMA (FORM FOR CONCEPT) (dolar umjesto novca). Struktura jezika počiva na ovom metonimijskom načelu, koje kod Lakoffa i Turnera (1989.) glasi RIJEČI UMJESTO POJMA KOJI IZRAŽAVAJU (WORDS STAND FOR THE CONCEPTS THEY EXPRESS) (Radden i Kövecses 1999.). Tri tipa referencijalnih IKM-ova i metonimija u skladu su s entitetima stvarnog svijeta i njihovim odnosom sa znakovima, pojmovima ili oblicima, a metonimijski cilj je uvijek stvar ili događaj (Radden i Kövecses 1999.). Znakovi, tj. jedinice oblik-pojam, su dio referencijalne metonimije koja uključuje znakove, a zamjenjuju stvar ili događaj: OBLIK-POJAM UMJESTO STVARI/DOGAĐAJA (riječ krava umjesto prave krave) (Radden i Kövecses 1999.). Kod pojmovnih metonimija postoji pomak od Pojma A do Pojma B koji ne uključuje uvijek pomak oblika. Pojmovi pripadaju istom IKM-u. Razlikujemo četiri tipa pojmovnih metonimija: 1. OBLIK A -POJAM A UMJESTO OBLIKA B -POJMA B : avion umjesto pilot - primjer: KONTROLOR UMJESTO KONTROLIRANOG 2. OBLIK-POJAM A UMJESTO POJAM B : aspirin umjesto tableta protiv boli i povišene tjelesne temperature ; selotejp umjesto ljepljiva traka - primjer: KATEGORIJA UMJESTO ČLANA KATEGORIJE (CATEGORY FOR THE MEMBER OF THE CATEGORY) 3. OBLIK A -POJAM A UMJESTO OBLIK A -POJAM B : Pantovčak umjesto Ured Predsjednika Republike Hrvatske' - primjer: MJESTO UMJESTO INSTITUCIJE 61

68 4. OBLIK A -POJAM A UMJESTO OBLIK B -POJAM A : AIDS umjesto Acquired Immunodeficiency Syndrome (Radden i Kövecses 1999:26-27). Prema Dirvenu (2003.) postoje tri tipa sintagme, i u skladu s tim i tri tipa metonimije. Tradicionalna lingvistička sintagma je linearna (u frazi ili rečenici), pa tako fraza različiti dijelovi zemlje postaje metonimijom tek u rečenici: Različiti dijelovi zemlje ne misle nužno na istu stvar kada se koriste istom riječi. Dirven (2003.) ovaj tip metonimije naziva 'linearna metonimija. Ona je vrlo uobičajena, te postoji velik broj linearnih metonimijskih odnosa, primjerice: MJESTO UMJESTO INSTITUCIJE, INSTITUCIJA UMJESTO LJUDI, SPREMNIK UMJESTO SADRŽAJA, PROIZVOĐAČ UMJESTO PROIZVODA, NARUČENO UMJESTO MUŠTERIJE (ORDERED FOOD FOR CUSTOMER), BOLESNI DIO TIJELA UMJESTO BOLESNIKA (IMPAIRED BODY PART FOR PATIENT), i mnogih drugih. Linearna metonimija je u načelu kognitivni proces u jezičnoj uporabi, a njezino značenje proizlazi tek iz značenja svih čimbenika konteksta. Drugi tip metonimije Dirven (2003.) opisuje primjerom promjene značenja leksema tea u engleskom jeziku, od napitka do obroka : Tea was a large meal for the Wicksteeds. Metonimije ovog tipa postupno i sustavno su promijenile značenje i uporabu. Ovo je primjer vezivne (conjunctive) metonimije, gdje značenje ne proizlazi iz elemenata u linearnom slijedu, već iz kombinacija različitih čimbenika u funkcionalno uređenom skupu. Sve promjene značenja (tea lišće biljke spravljanje napitka ritual vrijeme ispijanja obrok) zajedno čine vezivnu sintagmu, a time i vezivnu metonimiju (Dirven 2003.). Prema Dirvenu (2003.) postoji i treći tip metonimije, koji se uvijek interpretira figurativno: He's got a good head on him. Značenje have a good head on him je figurativno: biti inteligentan (Dirven 2003.). U ovoj frazi fizički pojam pojavljuje se umjesto apstraktnog pojma. Ovo je inkluzivna sintagma koja uključuje mozak i glavu u dvjema poddomenama ljudskog bića, mentalnoj i fizičkoj, a čini se sličnim odnosu cjeline i dijela (Dirven 2003.). 62

69 S obzirom na prethodnu podjelu metonimije, najniži stupanj metonimičnosti je linearna metonimija, uvijek ne-figurativna i jednoznačna, zatim vezivna, ne-figurativna, ali višeznačna, te inkluzivna metonimija, koja je figurativna i višeznačna (Dirven 2003.). Panther (2005.) razlikuje tri vrste metonimije: referencijalnu, predikacijsku i ilokucijsku. Za metonimiju kaže da je tipično pojava referencijalnog pomaka, drugim riječima, u okvirima govornog čina, ona je usko vezana uz referencijalni čin. Tipičan primjer referencijalne metonimije bio bi: General Motors je u štrajku. General Motors koristi se kao referenca na radnike automobilske industrije koji su u štrajku (Panther 2005:366). Primjer predikacijske metonimije: General Motors je morao zaustaviti proizvodnju. Nužnost zaustavljanja proizvodnje stoji umjesto stvarne pojave događaja zaustavljanja proizvodnje (OBVEZA DJELOVANJA UMJESTO DJELOVANJA). Potencijalni događaj je metonimijom povezan sa stvarnim događajem. Ova rečenica je također primjer propozicijske metonimije, jer su i General Motors i predikacijski izraz morao je zaustaviti proizvodnju podvrgnuti metonimijskom pomaku (Panther 2005:366). Panther i Thornburg (2003.) također navode propozicijsku metonimiju nastavno na referencijalne, predikacijske i ilokucijske metonimije: kada referencijalnu metonimiju kombiniramo s predikacijskom metonimijom, rezultat možemo nazvati propozicijskom metonimijom. Primjer je The saxophone had to leave early, čije značenje cilja 'Svirač saksofona je rano otišao' nastaje kroz konceptualne metonimije GLAZBENI INSTRUMENT UMJESTO GLAZBENIKA (MUSICAL INSTRUMENT FOR MUSICIAN) (referencijalna) i OBVEZNA RADNJA UMJESTO STVARNE RADNJE (OBLIGATION TO ACT FOR ACTION) (predikacijska). Također spominju i višefunkcionalne metonimije: Konceptualne metonimije mogu često djelovati kroz različite pragmatičke tipove, određena konceptualna metonimija može funkcionirati referencijalno, predikacijski i ilokucijski. Na primjer, referencijalna uporaba metonimije MOGUĆNOST UMJESTO STVARNOSTI (POTENTIALITY FOR ACTUALITY) ilustrirana je u Njezina 63

70 sposobnost da uvjeri odbor na sve je ostavila dojam, ali ista metonimija također može djelovati i na predikacijskoj razini, kao Bila je sposobna uvjeriti odbor. U oba slučaja postoji metonimijski izazvano značenje cilja da se djelo uvjeravanja odbora uistinu dogodilo. Postoji verzija gore navedene metonimije i na ilokucijskoj razini. Na primjer, govoreći I can assure you that your application will be taken into consideration, u mnogim kontekstima govornik uistinu uvjerava slušatelja o sadržaju dopunske rečenice unatoč uporabi modalnog glagola can (Panther i Thornburg 2003.) Panther također potvrđuje postojanje ilokucijske metonimije. Činovi neupravnog govora počivaju na metonimiji, u primjeru metonimiji ŽELJA UMJESTO NAREDBE: I would like you to close the window (Panther 2005:366). Nekoliko topologija metonimije (Stern 1931., Lakoff and Johnson 1980., Fass 1997., Kövecses and Radden 1998.) predstavljaju popis odnosa bliskosti (contiguity relations). Hilpert (2006.) se slaže sa Setom (1999.) u postavljanju razlike između osnovnih tipova metonimije. Prvi tip naziva E-metonimije, a sadržava odnose bliskosti između cjeline i dijelova. C-metonimije uključuju odnose bliskosti kategorija i podkategorija. E-METONIMIJE: DIO UMJESTO CJELINE (npr. LICE UMJESTO OSOBE), CJELINA UMJESTO DIJELA (npr. MJESTO UMJESTO INSTITUCIJE), DIO UMJESTO DIJELA (npr. PREDMET KOJIM SE KORISTI UMJESTO KORISNIKA) C-METONIMIJE: NAD UMJESTO POD (SUPER FOR SUB) (npr. OSOBA OPĆENITO UMJESTO SPECIFIČNE OSOBE (GENERIC PERSON FOR SPECIFIC PERSON), POD UMJESTO NAD (SUB FOR SUPER) (npr. SPECIFIČAN BRAND UMJESTO OPĆENITOG PROIZVODA (SPECIFIC BRAND FOR GENERIC PRODUCT)), POD UMJESTO POD (SUB FOR SUB) (npr. SPECIFIČAN VREMENSKI PERIOD UMJESTO DRUGOG SPECIFIČNOG VREMENSKOG PERIODA (SPECIFIC TIMESPAN FOR OTHER SPECIFIC TIMESPAN) (Hilpert 2006:127). Hilpert (2006.) svrstava E-metonimije u tri općenita tipa. Najizravniji tip, Ovdje trebamo neka nova lica, zamjenjuje cjelinu s istaknutim poddijelom te cjeline. Pariz uvodi dugačke suknje ove sezone je primjer gdje složena cjelina stoji umjesto nekog njezinog aspekta, a Autobusi su u štrajku, je primjer gdje dio domene javni prijevoz zamjenjuje drugi dio iste domene. C-metonimije također razvrstava u tri općenita tipa: odnosi među kategorijama dobivaju ili nadkategoriju ili podkategoriju, kao u primjerima Sad kad je promaknut misli da je stvarno 64

71 netko i Could you give me some scotch tape, ili među podkategorijama kao u Daj mi sekundu (Hilpert 2006.). Osim podjele metonimija Hilpert (2007.) opisuje i vezivanje (chaining) metonimija. Povezane metonimije uključuju višestruke konceptualne pomake Pokretač (vehicle) i cilj (target) Prema Raddenu (2008:14), metonimijski izvor (source) se opisuje kao referentna točka (reference point) koja pruža mentalni pristup metonimijskom cilju (target). Sam cilj ostaje neimenovan, a slušatelj ga mora zaključiti među mnogim mogućim ciljevima. Izvor i cilj, kao i ostali potencijalni ciljevi, pripadaju istom okviru, ili kako se u literature navodi istoj konceptualnoj domeni, ili istom IKM-u. Prikaz 4. Pristup metonimijskom cilju (Radden 2008:15) Metonimijski izvor i cilj dio su istog okvira, pa nije teško prepoznati metonimijski cilj. Izvor je u odnosu na cilj umanjen, ali još uvijek aktivan, budući da mu se uvijek možemo vratiti (Radden 2008.). Radden i Kövecses (1999.) opisuju odnose unutar IKM-a kao stereotipne i idealizirane, a odnosi koji proizvode metonimiju (metonymy-producing relationships) su konceptualni odnosi unutar IKM-a. Ne mogu svi odnosi proizvesti metonimiju, primjerice svi dijelovi ljudskog lica, koji su fizički bliski. Ne postoji metonimija USTA UMJESTO NOSA ili NOS UMJESTO USTA. Cjeline i njihovi dijelovi igraju ogromnu ulogu u metonimijskim procesima. S obzirom na IKM-ove, kao strukture ljudskog znanja, Radden i Kövecses (1999.) predlažu dvije 65

72 osnovne konceptualne konfiguracije odnosa koji proizvode metonimiju, s tim da je cijeli IKM uvijek prisutan u pozadini: 1. Cijeli IKM i njegovi dijelovi 2. Dijelovi IKM-a (Radden i Kövecses 1999.). 1. Cijeli IKM i njegovi dijelovi Ova konfiguracija odnosi se na konceptualne metonimije: CJELINA UMJESTO DIJELA (WHOLE THING FOR A PART OF THE THING) i DIO UMJESTO CJELINE (PART OF A THING FOR THE WHOLE THING). Primjer prve bio bi: Amerika umjesto 'Sjedinjenih Država', a druge Engleska umjesto 'Velika Britanija' (Radden i Kövecses 1999.). Radden i Kövecses uočavaju kako je metonimija DIO UMJESTO CJELINE tradicionalno klasificirana kao tip sam za sebe pod imenom 'sinegdoha'. Sinegdohe su manje prisutne od metonimija CJELINA UMJESTO DIJELA, te ih je stoga lakše primijetiti. U takvim situacijama, entitet za koji se misli da je uključen na najtemeljniji način u IKM-u je istaknut (ibid.). Za njih su konfiguracije 'cjelina-dio' u pozadini sljedećih IKM-ova: IKM-ova ljestvica (Scale ICM), Konstitucijskih IKM-ova (Constitution ICM), IKM-ova događaja (Event ICM), IKM-ova kategorije i člana (Category-and-Member ICM), IKM-ova kategorije i obilježja (Category-and-Property ICM) i Redukcijskih IKM-ova (Reduction ICM). Primjeri: IKM ljestvice CIJELA LJESTVICA UMJESTO GORNJEG DIJELA LJESTVICE (WHOLE SCALE FOR UPPER END OF THE SCALE) GORNJI DIO LJESTVICE UMJESTO CIJELE Henry is speeding again umjesto Henry is going too fast Koliko si star? Umjesto Koliko imaš godina? LJESTVICE (UPPER END OF A SCALE FOR WHOLE SCALE) Konstitucijski IKM PREDMET UMJESTO MATERIJALA OD KOJEG JE I smell skunk. SAČINJEN (OBJECT FOR MATERIAL CONSTITUTING THE OBJECT) MATERIJAL KOJI SAČINJAVA PREDMET UMJESTO PREDMETA (MATERIAL Stavi kolače u plastiku umjesto Stavi kolače u plastičnu posudu 66

73 CONSTITUTING THE OBJECT FOR THE OBJECT) IKM događaja CIJELI DOGAĐAJ UMJESTO PODDOGAĐAJA (WHOLE EVENT FOR SUBEVENT) PODDOGAĐAJ UMJESTO CIJELOG DOGAĐAJA (SUBEVENT FOR WHOLE EVENT) IKM kategorije i člana KATEGORIJA UMJESTO ČLANA KATEGORIJE ČLAN KATEGORIJE UMJESTO KATEGORIJE GENERIČKO UMJESTO SPECIFIČNOG SPECIFIČNO UMJESTO GENERIČKOG IKM kategorije i obilježja KATEGORIJA UMJESTO DEFINIRAJUĆEG Cijeli dan je učila. Such a scenario would result in our troops being forced to stay in Iraq even longer, and confront an enemy that is even more lethal. Pogledaj pticu! Selotejp umjesto ljepljiva traka Tko rano rani dvije sreće grabi. Medvjed spava zimski san. On je mozak cijele operacije. OBILJEŽJA (CATEGORY FOR DEFINING PROPERTY) DEFINIRAJUĆE OBILJEŽJE UMJESTO KATEGORIJE (DEFINING PROPERTY FOR CATEGORY) Redukcijski IKM DIO OBLIKA UMJESTO CIJELOG OBLIKA And that means we will continue to take strikes against high value al Qaeda targets, but also against forces that are massing to support attacks on coalition forces. Dodaj mi kemijsku. 2. Dijelovi IKM-a Ovaj odnos između dijelova tipično se odnosi na pojmove unutar događaja, ili kada odnos shvaćamo kao stvar i obrnuto (Radden i Kövecses 1999.). Konfiguracija Dio-Dio uključuje Akcijski IKM (Action ICM), Percepcijski IKM (Perception ICM), Uzročni IKM (Causation ICM), Produkcijski IKM (Production ICM), IKM kontrole (Control ICM), Posvojni IKM (Possession ICM), Sadržajni IKM (Containment ICM), Lokacijski IKM (Location ICM), IKM znaka i oznake (Sign and Reference ICM) i Modifikacijski IKM (Modification ICM). Primjeri: 67

74 Akcijski IKM IZVRŠITELJ UMJESTO RADNJE (AGENT FOR ACTION) RADNJA UMJESTO IZVRŠITELJA (ACTION FOR AGENT) INSTRUMENT UMJESTO RADNJE (INSTRUMENT FOR ACTION) RADNJA UMJESTO INSTRUMENTA (ACTION FOR INTSTRUMENT) PREDMET UMJESTO RADNJE (OBJECT FOR ACTION) RADNJA UMJESTO PREDMETA (ACTION FOR OBJECT) REZULTAT UMJESTO RADNJE (RESULT FOR ACTION) RADNJA UMJESTO REZULTATA (ACTION FOR RESULT) NAČIN UMJESTO RADNJE (MANNER FOR ACTION) SREDSTVO UMJESTO RADNJE (MEANS FOR ACTION) VRIJEME UMJESTO RADNJE (TIME FOR ACTION) ODREDIŠTE UMJESTO KRETANJA (DESTINATION FOR MOTION) INSTRUMENT UMJESTO IZVRŠITELJA (INSTRUMENT FOR AGENT) Percepcijski IKM PERCIPIRANA STVAR UMJESTO PERCEPCIJE (THING PERCEIVED FOR PERCEPTION) PERCEPCIJA UMJESTO PERCIPIRANE STVARI (PERCEPTION FOR THING PERCEIVED) Uzročni IKM UZROK UMJESTO UČINKA to author a new book zidar skijati šiljilo, izvijač to blanket the bed, to dust the room let čeka polazak to free the country, to secure the peace proizvodnja, proizvod to tiptoe into the room He sneezed the tissue off the table to summer in Paris To porch the newspaper pero umjesto pisac Opet glava umjesto boli me glava pogled umjesto viđena stvar zdrava koža umjesto dobro stanje zdravlja 68

75 UČINAK UMJESTO UZROKA Produkcijski IKM PROIZVOĐAČ UMJESTO PROIZVODA IKM kontrole KONTROLOR UMJESTO KONTROLIRANOG KONTROLIRANO UMJESTO KONTROLORA Posvojni IKM VLASNIK UMJESTO IMOVINE (POSSESSOR FOR POSSESSED) IMOVINA UMJESTO VLASNIKA (POSSESSED FOR POSSESSION) Sadržajni IKM SPREMNIK UMJESTO SADRŽAJA SADRŽAJ UMJESTO SPREMNIKA Lokacijski IKM MJESTO UMJESTO STANOVNIKA (PLACE FOR INHABITANTS) STANOVNICI UMJESTO MJESTA (INHABITANTS FOR PLACE) koje ima učinak zdrave kože brza cesta umjesto brza vozila na određenoj cesti Imam Audi umjesto automobil Napoleon je pokorio Austriju Audi je stigao To sam ja umjesto To je moj mobitel Oženio je novac umjesto osobu s novcem Ova kanta je za dnevnu sobu umjesto Ova boja u kanti je za dnevnu sobu Voda se prevrnula umjesto posuda s vodom se prevrnula Cijeli Osijek je bio na otvaranju Sajma umjesto stanovnici Osijeka Francuzi su bili domaćini Svjetskom nogometnom prvenstvu umjesto Francuska MJESTO UMJESTO INSTITUCIJE Cambridge neće izdati knjigu umjesto Cambridge University Press INSTITUCIJA UMJESTO MJESTA MJESTO UMJESTO DOGAĐAJA DOGAĐAJ UMJESTO MJESTA IKM oznake i znaka RIJEČI UMJESTO POJMOVA KOJE IZRAŽAVAJU Modifikacijski IKM MODIFICIRANI OBLIK UMJESTO IZVORNOG Živim blizu Sveučilišta Vukovar umjesto bitka za Vukovar Battle, ime sela u East Sussexu gdje se vodila bitka kod Hastingsa a self-contradictory utterance effing umjesto fucking 69

76 OBLIKA (MODIFIED FORM FOR ORIGINAL FORM) ZAMJENSKI OBLIK UMJESTO IZVORNOG OBLIKA (SUBSTITUTE FORM FOR ORIGINAL FORM) Jesi li se umio. Jesam. (Radden i Kövecses 1999:29-43.) Načela izbora određenog pokretača Izbor pokretača i cilja u zadanim slučajevima metonimije motiviran je ili ograničen kognitivnim načelima. Na prirodu tih načela uputio je Langacker (1993:199) govoreći o funkcijama metonimije: Metonimija dopušta učinkovitu pomirbu dvaju sukobljenih čimbenika: potrebe za točnošću, drugim riječima, za sigurnošću da je slušateljeva pažnja usmjerena k namjeravanom cilju, i naše prirodne sklonosti da razmišljamo i govorimo otvoreno o entitetima koji za nas imaju najveću kognitivnu istaknutost. Ovdje se radi o dva čimbenika, komunikacijskom i kognitivnom, koji su opisani komunikacijskim i kognitivnim načelima izbora pokretača (Radden i Kövecses 1999.). Kognitivna načela Langacker (1993.) je prvi naveo kognitivna načela izbora metonimijskog pokretača: ljudsko ispred neljudskog; cjelina ispred dijela; konkretno ispred apstraktnog; vidljivo ispred nevidljivog, itd. Kognitivna načela funkcioniraju u odnosu na tri opće odrednice konceptualne organizacije: ljudsko iskustvo, percepcijsku selektivnost i kulturalne sklonosti, a one se prožimaju i preklapaju (Radden i Kövecses 1999.). Iz osnovnog ljudskog iskustva proizlaze kognitivna načela: LJUDSKO ISPRED NELJUDSKOG (HUMAN OVER NON-HUMAN) (PROIZVOĐAČ UMJESTO PROIZVODA, KONTROLOR UMJESTO KONTROLIRANOG i VLASNIK UMJESTO IMOVINE); SUBJEKTIVNO ISPRED OBJEKTIVNOG (SUBJECTIVE OVER OBJECTIVE) (PERCEPCIJA UMJESTO PERCIPIRANE STVARI); KONKRETNO ISPRED APSTRAKTNOG (CONCRETE OVER ABSTRACT) (OBLIK UMJESTO POJMA, RIJEČI UMJESTO POJMA KOJEG IZRAŽAVAJU); INTERAKCIJSKO ISPRED NE-INTERAKCIJSKOG (INTERACTIONAL OVER NON- INTERACTIONAL) (DIO UMJESTO CJELINE) i FUNKCIONALNO ISPRED NEFUNKCIONALNOG (FUNCTIONAL OVER NON-FUNCTIONAL) (ibid.). Percepcijska selektivnost odnosi se na stvari koje su nam bliske i prisutne, koje su velike, te koje imaju jasne granice i specifične primjerke, a načela su sljedeća: BLISKO ISPRED DALEKOG (IMMEDIATE OVER NON-IMMEDIATE) (SADAŠNJE UMJESTO UOBIČAJENOG, SADAŠNJOST 70

77 UMJESTO BUDUĆNOSTI, OSJEĆAJ UMJESTO UZROKA OSJEĆAJA); POJAVNO ISPRED NE-POJAVNOG (OCCURENT OVER NON-OCCURENT) (STVARNO UMJESTO POTENCIJALNOG); VIŠE ISPRED MANJE (MORE OVER LESS); DOMINANTNO ISPRED MANJE DOMINANTNOG (DOMINANT OVER LESS DOMINANT), DOBAR GEŠTALT ISPRED LOŠEG GEŠTALTA (GOOD GESTALT OVER POOR GESTALT) (CIJELA STVAR UMJESTO DIJELA STVARI); OGRANIČENO ISPRED NEOGRANIČENOG (BOUNDED OVER UNBOUNDED) (MATERIJAL KOJI SAČINJAVA PREDMET UMJESTO PREDMETA) i SPECIFIČNO ISPRED GENERIČNOG (ibid.). Pojam kulturalne sklonosti odnosi se na naklonost određenom članu kategorije. Ovdje pripadaju načela: STEREOTIPNO ISPRED NE-STEREOTIPNOG (STEREOTYPICAL OVER NON- STEREOTYPICAL); IDEALNO ISPRED NEIDEALNOG (IDEAL OVER NON-IDEAL); TIPIČNO ISPRED ATIPIČNOG (TYPICAL OVER NON-TYPICAL); SREDIŠNJE ISPRED PERIFERNOG (CENTRAL OVER PERIPHERAL); POČETNO ISPRED ZAVRŠNOG ILI SREDNJEG (INITIAL OVER FINAL OR MIDDLE); OSNOVNO ISPRED NEOSNOVNOG (BASIC OVER NON-BASIC); VAŽNO ISPRED MANJE VAŽNOG (IMPORTANT OVER LESS IMPORTANT); UOBIČAJENO ISPRED MANJE UOBIČAJENOG (COMMON OVER LESS COMMON); RIJETKO ISPRED MANJE RIJETKOG (RARE OVER LESS RARE) (ibid.). Komunikacijska načela Radden i Kövecses (ibid.) tvrde kako postoje najmanje dva komunikacijska načela koja upravljaju izborom metonimijskog pokretača: načelo jasnoće i načelo relevantnosti. Načelo jasnoće vodi se najjasnijim mogućim pristupom metonimijskom cilju pri izboru pokretača, a najčešće se objašnjava kao JASNO ISPRED NEJASNOG (CLEAR OVER OBSCURE). Kao i Griceova (1975.) maksima načina, načelo jasnoće pretpostavlja izbjegavanje nejasnoća, a to se postiže uporabom doslovnog jezika. Ipak, ostvaraji metonimije visoke kognitivne motivacije ne zahtijevaju više napora u usmjeravanju pažnje prema cilju od doslovnog jezičnog izraza. Načelo relevantnosti uveli su Sperber i Wilson (1995.), prema kojem svaki čin smislene komunikacije prenosi pretpostavku svoje optimalne relevantnosti, a može se primijeniti i kod izbora metonimijskog pokretača. Kao komunikacijsko načelo relevantnosti Radden i Kövecses ga izražavaju kao RELEVANTNO ISPRED NERELEVANTNOG (RELEVANT OVER IRRELEVANT). Ova dva autora tvrde kako je kognitivna motivacija jača ako je primijenjeno više kognitivnih načela, iako se u pravilu na jedan primjer metonimije ne primjenjuje više od jednog kognitivnog načela. Postoje, međutim, primjeri gdje je izbor pokretača motiviran od strane više načela: UMJETNIK UMJESTO SVOG DJELA (ARTIST FOR HIS WORK), kao u Čitamo Shakespearea (umjesto 'Shakespearove drame') motivirana je skupom kognitivnih načela: 71

78 LJUDSKO ISPRED NE-LJUDSKOG, KONKRETNO ISPRED APSTRAKTNOG te DOBAR GEŠTALT ISPRED LOŠEG GEŠTALTA. U primjeru Lakoffa i Johnsona (1980a) Autobusi štrajkaju, izbor pokretača motiviran je kognitivnim načelom INTERAKCIJSKO ISPRED NE-INTERAKCIJSKOG i komunikacijskim načelom LJUDSKO ISPRED NE-LJUDSKOG, ali je nedosljedan načelu RELEVANTNO ISPRED NERELEVANTNOG. Uporaba metonimije može također biti motivirana govornikovim izražajnim potrebama ili određenom društvenom situacijom. U prvoj situaciji, određeni govornik može željeti postići retorički učinak namjerno kršeći jedno ili više kognitivnih načela u svojoj uporabi metonimije. Drugom situacijom upravljaju društvene norme i obično uključuje kršenje komunikacijskog načela JASNO ISPRED NEJASNOG. Budući da se kognitivna i komunikacijska načela namjerno krše, metonimija kao rezultat toga također zvuči figurativno, ili ne-zadano. Kako zaključuju Radden i Kövecses (1999.), metonimije nisu uvijek motivirane ili nemotivirane jednim od načela, postoji spektar stupnjeva motiviranosti izbora metonimijskih pokretača. Postojanje navedenih kognitivnih i komunikacijskih načela vodi nas k zaključku da se odabirom određenog metonimijskog pokretača može manipulirati, drugim riječima, pokretač i metonimiju iskoristiti u različite retoričke svrhe. Kršeći ova logična načela govornici, posebice političari, pokušavaju postići željene učinke retorike, a upravo metonimija i kršenje kognitivnih i komunikacijskih načela temelj su nastanka velikog broja eufemizama u ratnim govorima G.W. Busha i B. Obame. Ako se osvrnemo na korpus ovoga rada, koji za jedan od ciljeva ima utvrditi željene učinke političkog govora o ratu na slušatelje, gotovo kod svakog primjera metonimije kao kognitivnog tvorbenog mehanizma eufemizama dolazi do kršenja spomenutih načela. Predsjednici Bush i Obama, kršeći kognitivna i komunikacijska načela skreću pozornost sa stvarnih i važnih činjenica, koje njima ne idu u prilog, a ističu neka za njih povoljnija obilježja istih. Primjerice, obojica govore o osiguravanju slobode, sigurnosti ili o obrani umjesto izravno o ratu: (18) One year ago, military forces of a strong coalition entered Iraq to enforce United Nations demands, to defend our security, and to liberate that country from the rule of a tyrant (G. W. Bush). (19) Tonight, I'd like to talk to you about the end of our combat mission in Iraq, the ongoing security challenges we face, and the need to rebuild our nation here at home (B. Obama). 72

79 1.4.3 KONCEPTUALNA METAFORA I/ILI KONCEPTUALNA METONIMIJA Obje pojave, konceptualna metafora i konceptualna metonimija, su kognitivni mehanizmi konceptualizacije svijeta, po kojima ljudi žive i djeluju. U većini novije literature kognitivne lingvistike kao osnovnu razliku između konceptualne metafore i metonimije navodi se broj domena: konceptualna metafora je kognitivni mehanizam čiji se procesi preslikavanja odvijaju između dvije konceptualne domene, a metonimijski procesi konceptualnog preslikavanja događaju se unutar jedne domene. Kada se govori o razlikama između metafore i metonimije, također se govori o metaforičkim odnosima kao odnosima sličnosti, a o metonimijskim odnosima kao o odnosima bliskosti. Međutim, sve se više govori i piše o metonimijskoj utemeljenosti konceptualne metafore te o njihovoj međupovezanosti na različitim razinama. Mnogi se autori slažu da konceptualnu metaforu i metonimiju nije jednostavno razlikovati te, posebice u jezičnim primjerima, ne postoji uvijek slaganje je li nešto metafora ili metonimija. Baveći se spomenutom literaturom, potvrđuje se zaključak koji su donijele Brozović Rončević i Žic Fuchs (1996: 96): Metonimija je postala središnjom temom u kognitivnoj lingvistici nešto kasnije od metafore, točnije krajem devedesetih godina prošloga stoljeća te se i na nju gleda kao na konceptualnu projekciju neobično važnu u konceptualizaciji svijeta koji okružuje čovjeka. Štoviše, neki kognitivni lingvisti ističu upravo metonimiju kao još temeljniju od metafore i u mišljenju i u jeziku. Slijedi kratak pregled zaključaka te pokušaja pojašnjenja razlika, sličnosti i međusobne povezanosti konceptualne metafore i metonimije. Kratak rad Romana Jakobsona The Metaphoric and Metonymic Poles slabo je spominjan u literaturi o konceptualnoj metafori i metonimiji (1971(1956)). Jakobson na metaforičke i metonimijske polove gleda kao na dva temeljna načina misli koja se odražavaju u općem ljudskom ponašanju i u jeziku. Metaforičko mišljenje temelji se na zamjeni i sličnosti, a metonimijsko na predikaciji, sastavu i bliskosti (Jakobson 1971.). Dirven (2002.) u svome radu Metonymy and Metaphor: Different Mental Strategies of Conceptualisation uzima u obzir i spomenuto djelo Jakobsona. Prema Jakobsonu, metafora i metonimija, kao općenita načela, drugim riječima, metaforički i metonimijski polovi, su dva 73

80 osnovna načina strukturiranja ljudskog ponašanja. Danas, pola stoljeća kasnije, ovo se u znanstvenoj literaturi naziva konceptualizacijom. Ovaj 'dvostruki' karakter jezika može se primijeniti na bilo koji jezični znak, koji stoga može uključivati dva 'načina postavljanja' (Jakobson 1971:74), tj. a) selekciju, tj. mogućnost zamjene jednog za drugo, koje odgovara prvom u jednom pogledu, a razlikuje se u drugom; b) kombinaciju, tj. svaki znak se sastoji od manjih i jednostavnijih jedinica i može pronaći svoj kontekst u složenijoj jezičnoj jedinici, tako da su kombinacija i kontekst dva lica iste operacije (Dirven 2003:76). Dirven (2003.) ova dva načela operacije uspoređuje s dva osnovna strukturna načela de Sausserovog strukturalizma: metaforički pol može se usporediti s paradigmatskim strukturnim načelom, a metonimijski sa sintagmatskim. metafora sintagmatska operacija temeljena na kombinaciji, kontekstu; koristi se bliskošću metonimija paradigmatska operacija temeljena na odabiru, zamjeni; koristi se sličnošću, suprotnošću Prikaz 6. Metafora i metonimija na paradigmatskim i sintagmatskim osima (Dirven 2003:77) Jakobson je još prije vremena kognitivne lingvistike upozorio na fokusiranost samo na jedan od dva pola: tako da se ništa usporedivo s bogatom literaturom o metafori ne može naći u teoriji metonimije (1971:95), međutim, Dirven (2003.) primjećuje da ni sam Jakobson nije najjasniji što se tiče veze između dva skupa suprotnosti te da ne spominje mogućnost poveznice između dihotomije sintagmatsko-paradigmatsko i dihotomije bliskost-sličnost (ili suprotnost). Ipak, uočavanje ove snažne suprotnosti na višoj razini između različitih svjetova i snažno naglašavanje te suprotnosti bilo je uistinu originalno u odnosu na tradicionalne rasprave (Dirven 2003.). Kövecses (2002.), kao i Lakoff i Johnson (1980a.) metonimiju karakterizira kao umjesto odnos između dva elementa unutar jedne konceptualne domene, a metaforu kao odnos 74

81 razumije se kao između dvije konceptualno udaljene domene. S ovim modelom jedne (za metonimiju) i dvije domene (za metaforu), omogućeno nam je objasniti nekoliko aspekata ljudskog konceptualnog sustava i mnoge slučajeve lingvističkog i nelingvističkog ponašanja. OBLIK 1 POJAM 1 STVAR/DOGAĐAJ 1 Prikaz 7. Mogućnosti metonimije (Kövecses 2002:149) Prikaz 7. i Prikaz 8. pokazuju kako u svim slučajevima metonimije imamo jednu domenu ili IKM koji uključuje nekoliko elementa koji mogu metonimijski stajati jedan umjesto drugog. Elementi u metonimijskom odnosu oblikuju jednu domenu. Nasuprot tomu, metafora se koristi dvjema različitim domenama ili IKM-ovima (Kövecses 2002.). KONCEPTUALNA DOMENA 1 KONCEPTUALNA DOMENA 2 Prikaz 8. Mogućnosti metafore (Kövecses 2002:148) Jedna konceptualna domena koja je strukturirana kao IKM u slučaju metonimije može imati vrlo složenu unutarnju strukturu (Lakoff 1987:288). Metonimijsko preslikavanje se stoga može, kako naglašava Croft (1993:348), odvijati unutar složene matrice jedne domene s više poddomena, uključujući konceptualni učinak isticanja domena (Brdar, Zlomislić, Šoštarić, Vančura 2009.), što prikazuje Prikaz 9. Prikaz 9. Razlika između metafore i metonimije na temelju broja uključenih konceptualnih domena (Brdar, Zlomislić, Šoštarić, Vančura 2009:156). 75

82 Croftov (1993.) rad The Role of Domains in the Interpretation of Metaphors and Metonymies (1993.) dao je čvrst oslonac pristupu metafori kao kognitivnom mehanizmu s dvije domene, i metonimiji s jednom domenom. Prema Croftu, poddomene čine jednu matricu domena, jer se sve nalaze pod jednom matricom domena (Dirven 2003.). Iako vide razliku između metafore i metonimije, Lakoff i pristaše ipak uočavaju da metonimija ponekad igra ulogu u nastanku metaforičkih izraza, primjerice, srž metafore BIJES JE TOPLINA (ANGER IS HEAT), je metonimija. Osoba koja je bijesna ima osjećaj topline, tako da kada nam netko spomene toplinu, možemo automatski pomisliti na bijes. Drugi primjer je VIŠE JE GORE. Ako na hrpu (pijeska, knjiga) dodajemo još, hrpa raste, to je uzročnoposljedična veza između više i veća visina utemeljena na iskustvu, a kada čujemo hrpa je sada viša, pomislimo na više knjiga ili pijeska. Česti su metaforički slijedovi ove metafore na bilo koji slučaj s 'više', poput viših cijena, više temperature itd. (Croft i Cruse 2004:218). Na istom primjeru Kövecses (2002.) objašnjava motivaciju metafore od strane metonimije. Domena topline je rezultat domene bijesa, dakle izvorišna domena je rezultat ciljne domene. Ovo se odnosi na sve slučajeve u kojima možemo otkriti ovakvu povezanost. Kövecses također govori o korelaciji domena kod metafore kao metonimijskom odnosu, gdje jedna domena stoji umjesto druge. Ako tvrdimo da se metafore temelje na korelaciji, onda su one utemeljene na metonimiji. Metonimija je, dakle, most između iskustva dvije domene istovremeno s jedne strane, i pogleda na njih kao da su metaforički povezane s druge strane (Kövecses ibid.:244). Kada govorimo o metaforama najčešće nailazimo na elemente iz fizičkog svijeta koji se preslikavaju na apstraktni svijet, kojeg na taj način strukturiraju. Izvor i cilj se ne mogu zamijeniti, dakle, metaforička preslikavanja su jednosmjerna (Kövecses 2002:6), što se često naziva hipotezom jednosmjernosti. S druge strane, metonimijska preslikavanja mogu se odvijati u oba smjera, od konkretnijeg dijela domene (poddomene) ka apstraktnijoj i obrnuto (Brdar, Zlomislić, Šoštarić, Vančura 2009.). Dirven (2008.) zaključuje da unatoč temeljnim razlikama između metafore i metonimije, ne postoji objašnjenje za činjenicu da oba tipa preslikavanja, metaforičko, gdje se neki elementi izvorišne domene pripisuju ciljnoj domeni koja prestaje postojati, i metonimijsko, koje se odvija unutar jedne domene, dovode do novih figurativnih značenja. Još jedna ključna točka različitosti između metafore i metonimije ima veze s brojem preslikavanja koja se odvijaju. Metonimijska preslikavanja temelje se na jednoj podudarnosti, 76

83 dok metaforički izrazi u pozadini imaju ponekad cijeli skup podudaranja između izvorišne i ciljne domene (Ruiz de Mendoza i Pena Cervel 2002) (Prikaz 10). metaphorical metaforičko mappings preslikavanje metonymic mapping metonimijsko preslikavanje Prikaz 10. Razlika između metafore i metonimije na temelju broja uključenih konceptualnih preslikavanja (podudaranja) (Brdar, Zlomislić, Šoštarić, Vančura 2009:157) Metonimija je pojava koju opisujemo i u sintaktičkim i semantičkim okvirima, dok je metafora semantička operacija kojom se stvara novi smisao prenošenjem jednog ili više obilježja iz izvora na cilj. Ova obilježja čine poveznicu između izvora i cilja kao i važne dijelove novostvorenog smisla, a ta poveznica je često nepredvidljiva u smislu da je moguća sličnost između bilo kojeg označitelja izvora i obilježja cilja. Vezu između izvora i cilja kod metonimije, s druge strane, u određenoj mjeri možemo predvidjeti (Warren 2003.). Kövecses (2002.), kao i mnogi drugi kognitivni lingvisti, zaključuje da su dva pojma koja sudjeluju u metaforičkom procesu tipično u odnosu sličnosti, te da je metonimija u kontrastu s metaforom jer se temelji na odnosu dodira. Dva pojma kod metafore su slični, ali su u našem konceptualnom sustavu udaljeni što je rezultat činjenice da je jedan konkretan, a drugi tipično apstraktan. Kod metonimije su dva pojma konceptualno bliska, što uključuje sve asocijativne odnose osim sličnosti (Kövecses 2002., Brdar, Zlomislić, Šoštarić, Vančura 2009:154). Kövecses (2002.) u Prikazima 11. i 12. ilustrira metaforičke i metonimijske odnose i preslikavanja. Funkcija metafore je razumjeti jedan pojam u okvirima drugog, a to se postiže sustavnim preslikavanjem jedne domene na drugu. Metonimija se ne upotrebljava u tolikoj mjeri za razumijevanje, već za osiguravanje mentalnog pristupa ciljnom, teže dostupnom pojmu. Ovdje se radi samo o jednom preslikavanju, koje može aktivirati druge dijelove domene ili cijelu domenu, što je manje sustavan proces nego kod metafore. 77

84 IKM 1 IKM 2 DOMENA IZVORA DOMENA CILJA sličnost Prikaz 10. Metaforički odnos (Kövecses 2002:147) IKM DIO 1 bliskost DIO 2 Prikaz 11. Metonimijski odnos (Kövecses 2002:148) Croft i Cruse (2004.) pojednostavljuju opis funkcije metonimije, te kažu da je to identifikacija ciljnog pojma. Razlika u funkcijama između metafore i metonimije (razumijevanje i referencijalna funkcija) vidljiva je u njihovim jezičnim ostvarajima. Metafore su često u funkciji predikacijskih izraza, a metonimije u funkciji nominalnih izraza, subjekta ili objekta. Međutim, metonimija nema isključivo referencijalnu funkciju (detaljnije u dijelu o metonimiji ) već nam može omogućiti razumijevanje na druge načine, poput metafore (Brdar, Zlomislić, Šoštarić, Vančura 2009:158), a to je evidentno u korpusu ovoga rada, gdje se Predsjednici SAD-a, G.W. Bush i B. Obama, metonimijom učestalo služe pri stvaranju eufemizama, kojima slušateljima nameću drugačije razumijevanje eufemiziranih pojmova, primjerice SLOBODA UMJESTO RATA, SNAGA UMJESTO VOJSKE, ŽRTVA UMJESTO SMRTI. Bartsch (2003.) pak tvrdi da metafora i metonimija, osim preslikavanja konceptualne mreže iz izvorišne domene na ciljnu domenu, uključuju i pomak u perspektivi koja omogućava preslikavanje iz jedne domene na drugu, odabirući odgovarajuće aspekte izvorišne mreže. 78

85 Dirven (2003.), za razliku od ranije navedenih autora, tvrdi da se konceptualna funkcija metafore temeljno razlikuje od konceptualne funkcije metonimije, u najmanju ruku u prototipnim slučajevima, budući da se kod metonimije dva elementa spajaju, preslikavaju jedan na drugoga, ali istovremeno zadržavaju svoje postojanje i tvore se oblikovanjem bliskog sustava. Metonimija, vjerojatno zbog svoga sintagmatskog temelja, može povezati različite vrste elemenata koji imaju 'prirodnu' vezu jedni s drugima bez odvijanja figurativnih procesa. Po njegovu mišljenju, za razliku od metonimije, u slučaju metafore uvijek se susrećemo s pomakom k figurativnom značenju. Tri osnovne činjenice o metonimiji i metafori prema Dirvenu (2003:92,93) su: (i) Jedna od razlika odnosi se na udaljenu prirodu sintagmatskih i paradigmatskih odnosa, dok na sintagmatskoj osi postoji stupnjevanje: linearne, vezivne i uključujuće metonimije. (ii) Druga razlika koja zajedno drži različite oblike sintagmatskih odnosa za razliku od metafore je razlika između bliskih i ne-bliskih domena; kod metonimije, dvije povezane domene ili poddomene čine jednu matricu domena. Kod metafore se jedna domena briše u operaciji preslikavanja. (iii) Unatoč ovim jasnim razlikama, razlika između ne-figurativnog i figurativnog značenja nadilazi dvije ranije navedene razlike. Dirven različite metonimije i metafore vidi kao točke na kontinuumu koji se proteže između nefigurativnosti i složene figurativnosti, a na kojemu je figurativnost stvar stupnjevitog rasta. Prikaz 13. pokazuje spomenuti kontinuum, te uključuje i ranije navedenu Dirvenovu podjelu metonimija na linearnu, vezivnu i uključujuću, te metaforu, i njihovo mjesto s obzirom na stupanj figurativnosti u jeziku. linearna metonimija vezivna metonimija uključujuća metonimija metafora ne-figurativna figurativna sintagmatska paradigmatska Prikaz 12. Kontinuum metonimija-metafora (Dirven 2002:93) 79

86 Konceptualnom udaljenošću možemo opisati važna obilježja razlika između metonimije i metafore, te njihove različite stupnjeve figurativnosti (Dirven 2003.) (Prikaz14.). Misao Doslovno st Nedoslovnos t pred-metonimija metonimij a postmetonimija metafora modulacija varijacija okvira lin. met. vez. met. uklj. met. nefigurativno figurativno višeznačnost t Prikaz 14. Doslovno-figurativni kontinuum (Dirven 2008:107) Možemo reći da se razlika između konceptualne bliskosti (closeness) i konceptualne udaljenosti čini dovoljno snažna da opiše i različite razine figurativnosti unutar metonimije, i one između metonimije i metafore (Dirven 2003:107). Pristup koji bi prema Warren (2003.) bolje objasnio razlike između metafore i metonimije je sljedeći: Metafora je u osnovi semantička operacija koja prenosi svojstva, dok je metonimija sintagmatska konstrukcija, preciznije kombinacija modifikatora i glave u kojoj je glava implicitna (118). Međutim, Warren (2003.) priznaje da između metafore i metonimije postoji i sličnost: obje krše uvjete istine, obje obično uključuju semantičku promjenu i njihovi jezični ostvaraji mogu biti retoričke figure. 80

87 Svaka od kognitivnih pojava, konceptualna metafora i metonimija, ima svoja karakteristična obilježja, ali, prema najnovijim saznanjima, one koreliraju i povezane su na mnogim razinama, a isprepliću se i u političkom diskursu kao učinkovite strategije eufemizacije. 81

88 2 POLITIKA, JEZIK, EUFEMIZAM, KOGNITIVNA LINGVISTIKA 2.1 Jezik i politika U dijelu o političkom diskursu pokazali smo da se o vezi jezika i politike promišlja od antičkog doba sve do današnjih dana, što dokazuje dugotrajno postojanje političkog diskursa. Jezik i politika su nerazdvojni suputnici. Mnogi autori potvrđuju da politička aktivnost ne postoji bez uporabe jezika. Drugi oblici ponašanja su također prisutni i analizirani, ali u mnogo manjoj mjeri od jezičnih opcija, koje su središnje točke političkog diskursa (Chilton 2004., Wilson 2001.). Mihas (2005.) također vjeruje da politički diskurs ne možemo razumjeti bez jezika. Postoje i drugi načini komunikacije (odjeća, pokreti, kvaliteta glasa), kao i različiti utjecaji na političke govornike (mediji, protivnici, glasači), koji su bitni, što pokazuje politička uspješnost glumaca poput Ronalda Reagana i Arnolda Schwarzeneggera, ali jezična izvedba ipak prožima sva sredstva komunikacije koja uključuje uvjeravanje i stvaranje dojma vođe (Charteris-Black 2005.). Kako je i ranije spomenuto, politički jezik je moćno sredstvo u dobivanju podrške od javnosti, posebno u trenutcima krize oko koje je nacija jasno podijeljena, poput rata u Iraku koji je jedna od tema govora koji su ovdje analizirani. Retorika političara pomno je promišljena i bogata strategijama koje im donose željene rezultate, a uključuje i manipulaciju. Stvaranje pristanka, kao kod, primjerice, predsjednika G.W. Busha i proglašenja rata, put je do ostvarenja planova političara, a to čine diskursom i jezičnom prezentacijom. Prema El- Hussari (2010:99), diskurs je kulturalna tradicija koja sažima lingvističku samosvijest kao i vještine i metode koje oblikuju uvjerenja određene publike i održavaju pozitivnu predodžbu javnog govornika. Ova definicija diskursa ponovno nerazdvojivo povezuje politiku i jezik. Kritička analiza diskursa kao znanstvena disciplina (Wodak i Chilton 2005.), s druge strane, ide drugim putem i šalje drugačiju poruku. Ona pokušava odgovoriti na pitanja kako diskurs može donijeti potpuno novo gledište i drugačije razumijevanje pojmova i osoba. Bavi se načinima na koje govornici ili autori stvaraju viđenja stvarnosti krojena po svojim, obično skrivenim, interesima. U kritičkoj analizi diskursa riječi nisu apstraktne jedinice, već značenjske jedinice u određenom kontekstu (El-Hussari 2010.). Sadržaj poruke nije jedini čimbenik koji utječe na učinke političke komunikacije, tu su stalno prisutni i povijesni kontekst, trenutna politička atmosfera i volja slušatelja za primanjem poruke. Ukoliko slušatelji nisu otvoreni za primanje poruke, kako je napisao 82

89 savjetnik za medije predsjednika Clintona u kampanji 1996., Dick Morris, u svojim memoarima, nema veze koliko novca potrošite ili kako dobru reklamu imate, to neće uspjeti. Uspješno prenošenje političkih poruka je posao koji zahtijeva veliku vještinu na mnogim područjima (McNair 2011.). Jedan od najistaknutijih autora na području političkog diskursa, Van Dijk (2002.), također naglašava da sama struktura teksta ne definira političku prirodu teksta, već su tu, primjerice, i vrijeme, situacija, okruženje, publika itd. Budući da je politički diskurs rezultat rada i promišljanja, tu su uključeni i teme, povezanost teksta, argumenti, leksički stil, retorička obilježja (metafore, eufemizmi, hiperbole, itd.), a koji nam pomažu stvoriti zaključke o kognitivnim, društvenim i političkim funkcijama teksta ili govora. Politički jezik i diskurs općenito, dakle, u današnje vrijeme ne služe samo svrsi uvjeravanja glasača i slušatelja, već su moćno sredstvo zavirivanja u ljudski um i misli te u strategije kojima se političari koriste kako bi postigli svoje ciljeve. Gradečak-Erdeljić i Varga (2009:2) o političkom diskursu kažu: politički diskurs jedan je od najproduktivnijih izvora novostvorenih izraza različitih razina leksičke složenosti, od pojedinih leksema, do složenih idiomatskih struktura i tom tvrdnjom objedinjuju mnoga proučavana područja političkog diskursa. Politički diskurs je posebice plodno tlo za uporabu retoričkih figura s funkcijom stvaranja političke stvarnosti, pojednostavljenja složenih pojmova ili situacija (metafora), personificiranja i ilustriranja apstraktnih političkih pojmova, isticanja posebnih osobina nas te skrivanja nekih aspekata (metonimija) (Reisigl 2006:599). One, dakle, ukazuju na načine razmišljanja (Lakoff i Johnson 1980.) te ukazuju na dubinske okvire. Retoričke figure u političkom diskursu nisu samo pojedinačni figurativni izrazi, već često i dubinski okviri (Mihas 2005.), primjerice NACIJA KAO OBITELJ, METAFORA STROGOG OCA i METAFORA BRIŽNOG RODITELJA. Korpus ovog rada potvrđuje mnoge tvrdnje o političkom diskursu, on vrvi retoričkim figurama, ne samo na razini jezičnih izraza, već i onima iz kojih se mogu iščitati pozadinski okviri, stavovi i politička opredijeljenost govornika. Primjerice, uporabom konceptualne metonimije POSAO UMJESTO RATA i njezinih podtipova s leksemima koji pripadaju domeni rata, oba predsjednika, G.W. Bush i B. Obama pojednostavljuju pojam rata, predstavljajući ga kao posao koji se mora obaviti. Ovime prikrivaju stradanja i uništavanja oba sudionika, te stvaraju sliku rata koji bi slušatelji trebali prihvatiti. Ovi aspekti rata skrivaju se i drugim metonimijama, posebno onima koji ističu pozitivne ishode rata, SLOBODA UMJESTO RATA, SIGURNOST UMJESTO RATA, itd. 83

90 U jeziku postoje izvori kojima se stvaraju određene tvrdnje, a kritička analiza teksta i govora identificira strategije koje se realiziraju jezičnim putem u stvaranju i osporavanju tih tvrdnji. Chilton i Schäffner (1997:211-15) navode tri strategijske funkcije: 1 Prisila. Političari se prisilom služe kod odabira tema razgovora, postavljanju sebe i drugih u određene odnose, donose zaključke koji se tiču i slušatelja, itd. Prisila ovisi o govornikovoj moći, a nije lako zamjetljiva. Ona se ne provodi samo izravnim govorom ili pisanjem, već i cenzurom. Chilton i Schäffner napominju da određene vrste tekstova mogu stimulirati određene ljudsko hormone, te izazvati automatski učinak, što uključuje pojam nedovoljno istražene strategijske stimulacije efekta. 2 Vjerodostojnost i nevjerodostojnost. Vjerodostojnost je pravo da se nekog sluša, a usko je vezana uz prisilu. Razlozi vjerodostojnosti prenose se jezikom, a tehnike uključuju argumente o glasovanju, ideološka načela, karizmatske prikaze vođa, hvalisanje i pozitivno samopredstavljanje. Suprotno tomu, nevjerodostojnost se odnosi na druge (strance, neprijatelje, oporbu), koje se mora predstaviti u negativnom svjetlu, a to se čini uporabom ideja različitosti, okrivljavanjem, optuživanjem, uvredama i sl.. 3 Predstavljanje i krivo predstavljanje. Eufemizam igra veliku ulogu kod ove strategije, jer se ona odnosi na kontrolu protoka informacija, tajnost, prenošenje djelomične količine informacija, itd. Eufemizam ovdje često zamagljuje ili defokusira neželjene informacije, poput primjerice, eufemizama iz korpusa ovog rada: (20) One year ago, military forces of a strong coalition entered Iraq to enforce United Nations demands, to defend our security, and to liberate that country from the rule of a tyrant (G.W. Bush). Ovaj primjer pokazuje defokusiranje s osnovne činjenice da se ovdje zapravo radi o ratu. Predsjednik Bush svojom jezičnom strategijom u ovoj rečenici navodi nekoliko eufemizama za rat, a sam rat ne spominje kao da se on ne događa, već se dogodio ulazak u Irak, ojačavanje zahtjeva Ujedinjenih naroda, obrana nacionalne sigurnosti i oslobođenje Iraka. Borba, oružje, vojne i civilne žrtve i ostale konotacije koje riječ rat sa sobom nosi ovdje su za slušatelja u drugom planu i na njih nužno ni ne pomišlja. U sljedećem primjeru leksem rat zamijenjen je leksemom sukob. Time G.W. Bush umanjuje značenje rata, što je u njegovom interesu, jer je on bio taj koji je dao zeleno svjetlo za početak rata, unatoč mnogim kritičarima i protivnicima: 84

91 (21) America and our friends are in a conflict that demands much of us. Jednako tako, smrt je tema koja predsjedniku Bushu ne ide na ruku te ju on vrlo rijetko izravno imenuje. Jedan od eufemizama kojima zamagljuje pravo značenje riječi smrt je žrtva, kao nešto pozitivno i učinjeno za naciju: (22) The sacrifices of Americans have not always been recognized or appreciated, yet they have been worthwhile (G.W. Bush). Zaključak koji slijedi iz navedenih strategija je da su govorništvo i uvjeravanje nužni čimbenici politike. Osim jezičnih strategija, u današnje vrijeme veliku ulogu i političkom uvjeravanju imaju i suvremeni mediji, koji pomažu utjecati na promjene u stavovima slušatelja, te prenijeti argumente političara. Dedaić (2006:704) navodi lingvističke opcije koje se koriste za uvjeravanje, a koje su proučavane do sada: izbor vokabulara, uključujući politički i tehnički žargon (Fowler i Marshall, 1985.; Geis 1987.; Wodak 1989., van Dijk 1993.), nejasne i netočne riječi i fraze (Moss 1985.; Wodak 1989., Maynard 1994.M Ilie 1998.; Dedaić 2003a.); eufemizmi i disfemizmi i velike riječi (Edelman 1964.; Graber 1976.; Bolinger 1982.; Fawcett 1985.; Fowler i Marshall 1985.); govorni činovi, poput deklaracija, obećanja i upozorenja (Pateman 1975.; Fowler i Kress 1989.; Hill 1999.); tekstualna pragmatika, uključujući implikacije (Richardson 1985.; Holly 1989.; Wilson 1990.; van Dijk 1993.); sintaktičke strukture, poput složenosti, uopćavanja, pasivizacije, nominalizacije, negacije ili izbjegavanja spominjanja agenta; retorička pitanja; izbori zamjenica koje se odnose na identitet skupine; konvencije imenovanja; složenost teksta; ritualni diskurs; metafore; tvrdnje valjanosti; neizgovorene (implicirane) premise; mitovi definirani kao prilično jednostavne, empirički nedokazane (i većinom nedokazive) objasnidbene teze ; neverbalni elementi. Učinak uvjeravanja također ovisi o jezičnom okružju. Uvjeravanje je najučinkovitije među govornicima istog jezika, jer je razumijevanje na najvišoj razini, a komunikacija se odvija pomoću minimalne verbalne aktivnosti (Sornig 1989.). Manipulacija je čest pojam u opisu političkog diskursa, a izaziva negative asocijacije. Ona je povezana s uvjeravanjem, a cilj manipulacije je često problematičan jer se njome političari koriste kako bi skrili istinu ili loše stvari koje ona donosi (Wilson 2001.). 85

92 Ideologija je također jedan od izraza koji se vrlo učestalo pojavljuje u istom kontekstu s političkim diskursom. Van Dijk (2002.) tvrdi da je politički diskurs vjerojatno najviše obilježen ideologijom od bilo koje druge vrste diskursa (Van Dijk 2002.). Ideologija, kao i manipulacija, pojam je s negativnim predznakom u široj javnosti. Odnosi se na obmanjujuće i ekstremne ideje o drugima: mi imamo istinu, a oni imaju ideologije. Ovo negativno mišljenje seže od Marxa i Engelsa, za koje su ideologije bile oblik 'netočne svijesti'. U velikom dijelu dvadesetog stoljeća, u politici i društvenim znanostima, pojam ideologije nastavlja nositi negativne konotacije te se često koristio kao suprotnost 'objektivnom' znanju (Van Dijk 2006:728). Izvorno je značenje riječi ideologija bilo: disciplina koja se bavi idejama, a uveo ga je francuski filozof Destutt de Tracy. U današnjoj političkoj znanosti taj pojam također nije isključivo negativnih konotacija, a ideologija se odnosi na politički sustav vjerovanja (Freeden, 1996.) (Van Dijk 2006.). Van Dijk uvodi pojam društvenih prikaza (social representation) kojima su ideologije temelj, a društveni prikazi su zapravo društveno zajednički mentalni prikazi (Van Dijk 1998., 2002.). U političkoj komunikaciji javljaju se dvije vrste ideologije: profesionalne (u pozadini političkog funkcioniranja političara) i društveno-političke (pripadaju određenim strankama ili društvenim skupinama-konzervativni i progresivni političari, socijalisti, neoliberali, demokršćani, zeleni ), koje se prožimaju u političkom diskursu. Drugim riječima, ideologija, diskurs i politika tvore trokut koji postavlja zanimljiva teorijska i analitička pitanja (Van Dijk 2002:1). Još je jedan čimbenik koji utječe na političku komunikaciju današnjice. Charteris- Black (2005.) osvrće se na suvremeni medijski kontekst kroz koji progovaraju političari. Oni postaju dijelom našeg svakodnevnog života, jer ih gledamo i slušamo u našim domovima te svoj način komunikacije prilagođavaju upravo tome. Njihov ton i stil govorenja su osobni, obraćaju se upravo nama, moraju biti ugodne i kompletne osobe kako bismo ih zadržali u svom domu. Sornig (1989:96) daje možda najbolji zaključak o političkom diskursu: Stvarnost se ne mijenja njezinim opisivanjem, već govornikovim pogledom na nju i njezina interpretacija se može kontrolirati sredstvima uvjerljive komunikacije. 86

93 2.2 Politički govor 'Žanr' je više ili manje stabiliziran i uobičajen lingvistički način djelovanja i međudjelovanja, kojega obilježavaju posebni lingvistički oblici i strukture, povezani s posebnim komunikacijskim ciljevima te određenim društvenim i institucionalnim kontekstima (Swales 1990.; Bhatia 1993.) (U: Fairclough 2006:32). Politički diskurs uključuje mnoge žanrove: parlamentarne debate, političke manifeste i programe, parlamentarne ili stranačke govore, službene dokumente, politička izvješća u vijestima, političke intervjue, političke razgovore, stranačke političke emisije, političke reklame, javne skupove, literature o društvenim pokretima, političke forume (Fairclough 2006.). Politički govori kakvima se ovaj rad bavi jedan su od žanrova političkoga diskursa. U klasičnoj retorici postoje tri konteksta u kojima se odvijaju govori. Prvi je genus deliberativum govor koji treba biti uvjerljiv jer se bavi važnom kontroverznom temom u javnosti; drugi je genus iudicium kojim se odnosi na sudske odluke; treći je genus demonstrativum ceremonijalno obraćanje koje se obavlja primjerice na pokopima (Charteris-Black 2005.). U antici, govori su se odvijali licem u lice sa slušateljima, a na taj način su se rješavale kontroverzne teme u debati za i protiv i rješenje se donosilo u tom trenutku na tom mjestu. Govornici su imali namjeru uvjeriti slušatelje u ispravnost i vjerodostojnost svojih mišljenja i odluka te ih navesti na slaganje sa svojim prijedlozima. Fizička udaljenost bila je granica do koje se mogao čuti govornikov glas, publika je bila pred njim. Danas se to čini nevjerojatnim jer su javna komunikacija i demokracija na višoj razini, drugim riječima, odvijaju se putem više različitih komunikacijskih kanala, a političari se govorima pretežno bore za glasove birača. Kroz govornika progovara njegova politička stranka, on više nije pojedinac s vlastitim stavovima. I slušatelji su drugačiji, struktura ljudi je raznolika, a njima se može obraćati izravno ili konsekutivno, samo mali dio publike je s govornikom lice-u-lice. Ipak, ono što povezuje antičko i današnje govorništvo je stvaranje govora s ciljanom publikom na pameti, uvažavajući i njihove različite stavove od govornikova (Atkinson 1984., Dedaić 2006.). Govornički jezik politike kroz povijest se mijenjao, a neke zaboravljene tehnike uvjeravanja, poput orijentacije prema slušateljima, ponovno su otkrivene u 20. stoljeću. Jačanjem Laburističke stranke u Engleskoj i daljnjim prilagođavanjem vlade ljudima, govori su postali spontaniji i izravniji, a retoričke figure do tada prisutne, poput aliteracije, antiteze, paralelizma, su se gubile. S navikama govorništva mijenjao se i govornički jezik, koji je 87

94 postao primjereniji govoru običnog čovjeka, a kasnije i radija i televizije. Jedna dosjetljiva fraza prevladavala je stilom govorništva u prvoj polovici 20. stoljeća. Zapaženi govornici prve polovice 20.-og stoljeća bili su Bryan, Susan B. Anthony, Eugene Debs i Woodrow Wilson u SAD-u; Vladimir Ilič Lenjin i Lav Trotsky u Rusiji; i Winston Churchill i David Lloyd George u Engleskoj. Prvi Svjetski Rat donio je zao glas retorici zbog imperijalističke manipulacije, propaganda, kletvi, psihološke indoktrinacije. Najzloglasnije razdoblje govorništva bilo je u vrijeme Adolfa Hitlera i Benita Mussolinija i njihovih zlih ideologija. Pojava radija donijela je novu dimenziju, govori su postali razgovorniji i osobniji, a pojava televizije u prvi plan je stavila vizualnu prezentaciju govornika. Najutjecajnijim govorom u povijesti smatra se govor vođe za ljudska prava Martina Luthera Kinga Imam san (I have a dream) iz godine, koji je bio učinkovit i emotivan, a slušalo ga je ljudi u Washingtonu te milijuni ljudi putem radija i televizije (Dedaić 2006.). Dedaić (2006:701) kategorizira političke govore prema prilici na komemoracijske, inauguracijske, oproštajne, predlagajuće i osporavajuće; prema govorniku na govore nacionalnih vođa, parlamentarne, govore političkih kandidata, govore vođa nacionalne ili međunarodne političke organizacije te prema publici na govore lokalnoj, nacionalnoj, međunarodnoj, prisutnoj, televizijskoj ili kombiniranoj publici. Predsjednički govori (i govori drugih vođa država) i parlamentarne debate privlače najviše pažnje od strane jezikoslovaca. Predsjednički govori u SAD-u usklađeni su s cjelokupnom retorikom vladajućih, a prate ih, osim Amerikanaca, i državljani ostalih zemalja, posebice u ratno vrijeme. Ovaj žanr uključuje predsjednička inauguracijska obraćanja, obraćanja o stanju nacije, veto poruke, ratne govore, govore smjene, govore pomilovanja i oproštajna obraćanja (Hart, 1987.; Campbell i Jamieson, 1990.), a ove vrste predsjedničkih govora postale su ritualne i dijelom svakog predsjednikovanja, što publici pruža sigurnost, organizaciju i prepoznatljivost te ojačava nacionalni identitet (Dedaić 2006.). Pri lingvističkoj analizi političkih govora pokušava se povezati jezično ponašanje s političkim ponašanjem, tj. proučiti jezične strukture koje prenose političke poruke i ciljeve. Postoje dvije metode: počinjući od jezične mikro-razine i pitajući se koje strategijske funkcije (npr. izbor riječi, sintaktička struktura) pomažu u ispunjenju cilja; ili, počinjući od makrorazine, tj. komunikacijske situacije i funkcije teksta, te se pitajući koje su lingvističke strukture odabrane za ispunjenje cilja (Dedaić 2006.). Moderno doba politike otvorilo je priliku i piscima govora kao profesionalcima, koji imaju višestrano obrazovanje te su u pravilu vrlo vješti i osobe od povjerenja. Njihov posao je stvoriti retoriku koja podupire i osnažuje ideje, stavove i predodžbe o određenom političaru ili 88

95 političarima (Charteris-Black 2005.) Međutim, govornik je ipak osoba koja ima zadnju riječ, jer, iako ima prethodno pripremljen govor, on tijekom samog govornog čina može improvizirati, dodati ili oduzeti, ili upotrijebiti neku drugu govornu figuru ili izraz. Budući da se govori gotovo uvijek snimaju i transkribiraju, teško ih je kasnije osporiti, pa i govornici, koji se smatraju autorima svojih govora, moraju biti izuzetno vješti i oprezni. 89

96 2.3 SAD, politika i jezik PREDSJEDNIK SAD-A 26 Predsjednik SAD-a, kao vođa države i predsjednik vlade Sjedinjenih Američkih Država ima ovlasti upravljanja zakonodavstvom i vojnim snagama SAD-a. Njega se često opisuje kao najmoćniju osobu svijeta, budući da upravlja zemljom s najvećim gospodarstvom, vojskom i nuklearnim arsenalom na svijetu. Prema Članku II Ustava Sjedinjenih Američkih Država Predsjednik ima izvršnu vlast i odgovornost provedbe zakona te imenovanja saveznih, izvrših, diplomatski, nadzornih i sudbenih dužnosnika, te, uz savjet i pristanak Senata, sklapanja međunarodnih ugovora. U okviru njegovog djelovanja su i savezni oprost i pomilovanja te sazivanja i zasjedanja jednog od dva doma Kongresa u izvanrednim okolnostima. Svaki predsjednik SAD-a, iako nema ovlasti osporavanja uredbi koje donosi Kongres, uvelike je odgovoran za diktiranje zakonodavnog programa svoje stranke i vanjskih i unutarnjih poslova SAD-a. Predsjednika se glasovanjem bira na mandat od četiri godine. Zapovijedanje oružanim snagama Sjedinjenih Američkih Država jedna je od najvažnijih predsjedničkih moći. Kongres posjeduje moć proglasiti rat, ali Predsjednik ima odgovornost usmjeravanja i raspoređivanja vojnih snaga. Današnje zapovijedanje Oružanim snagama odvija se preko Ministra obrane POLITIČKI DISKURS SAD-A J.A. Edwards je u svojoj knjizi Navigating the Post-Cold War World, President Clinton s Foreign Policy Rhetoric (2008.) dao detaljan pregled politike Sjedinjenih Američkih Država kroz prizmu političkog diskursa. Slijedi sažetak njegova opisa američkog političkog diskursa koji je jedinstven, razrađen, i kao takav često i uzor političkim diskursima političara drugih država. Predsjednik je primarni i najglasniji glas SAD-a, iako se mnogi trude da se baš njihov glas čuje, te svoje ideje stavove, vrijednosti i vjerovanja, kojima politički diskurs SAD-a kao velike demokratske države obiluje, artikuliraju na mnoge načine i prenose mnogim sredstvima. Predsjednički govori, koje slušaju milijuni ljudi diljem svijeta, predstavljaju temelj američke politike i oblikuju političku atmosferu, američki identitet, te tradicionalno,

97 sadašnje i buduće mjesto SAD-a u svijetu. Ne samo predsjednički govori, već i sva njegova djela i stil ponašanja pomno su razrađeni i svrhoviti, te prenose određenu poruku i smisao (Edwards 2008.). Predsjednik je vrhovni zapovjednik oružanih snaga, a time posjeduje i vodeće mjesto u međunarodnim poslovima, te mu je na raspolaganju velik broj izvora,veći nego bilo kojem drugom političaru. To uključuje i sveobuhvatniji pristup informacijama i znanju o svakoj državi, organizaciji i skupini. On u svojim obraćanjima progovara o različitim temama, mjestima, problemima i situacijama, a većina stanovnika SAD-a nije upoznata s problemima s kojima se zemlja suočava u međunarodnim odnosima, a posebice im nisu poznate činjenice o drugim državama, različitim organizacijama ili skupinama. Predsjednik oblikuje njihovu predodžbu svijeta nudeći im privid reda te je na taj način retorika osnovno sredstvo prenošenja tema iz vanjske politike (Edwards 2008.). Američka izuzetnost (American exceptionalism) je jedan od prevladavajućih pojmova u političkom diskursu SAD-a, a odnosi se na vjerovanje da su Amerikanci jedinstvena i nadređena nacija s posebnom ulogom u ljudskoj povijesti i ta je misao temelj političkog diskursa i same politike SAD-a, a istovremeno određuje mjesto države u međunarodnom poretku. Ovaj pojam prisutan je u retorici Američkih predsjednika još od Gerogea Washingtona, a sažima tri ideje o SAD-u kao izuzetnoj naciji: SAD je posebna nacija s posebnom sudbinom; SAD je kvalitativno drugačija od Europe; i SAD može pobjeći zamkama povijesti (ibid.). Svaki inauguracijski govor američkih predsjednika osvrće se i na američku izuzetnost. Govori se o načinim ispunjavanja te svoje posebne uloge, a ideja je da SAD mora sudjelovati u međunarodnim odnosima, njihova posebnost primorava ih intervenirati i preuzeti odgovornost u obrani od onih koji se ne vode sličnim idejama. Također, zbog svog posebnog nasljeđa, SAD ima i ulogu ideala drugim državama, a sve na dobrobit cijelog svijeta. Uloga intervencionista dominira predsjedničkom retorikom nakon Drugog svjetskog rata, uključivanje i očuvanje vodeće pozicije SAD-a u međunarodnoj zajednici je glavni motiv ovog stava. Američka pobjeda u Drugom svjetskom ratu bila je poticaj SAD-u za daljnju obranu slobode i mira u slučaju prijetnji. Nakon Drugog svjetskog rata, predsjednik Truman pokušavao je očuvati slobodu od prijetnji, uključujući i onih od strane Sovjetskog Saveza, jer je strahovao od gubitka slobode u SAD-u i svijetu. Ovaj stav doveo je do preuzimanja glavne uloge u Hladnom ratu, jer, prema Trumanu, sigurnost kod kuće stvarala se u inozemstvu. Kako je Hladni rat napredovao, nastavljala se retorika obrane slobode van granica zemlje s ciljem osiguranja unutarnje sigurnosti. U svom prvom inauguracijskom govoru, 91

98 predsjednik Kennedy ustvrdio je da bi svaka nacija trebala znati želi li dobro ili loše, mi ćemo platiti bilo koju cijenu, nositi bilo koji teret, susresti se sa svakom preprekom, podržati svakog prijatelja, suprotstaviti se svakom neprijatelju kako bismo osigurali preživljavanje i uspjeh slobode (ibid.:10). Svi predsjednici nakon Kennedya također zagovaraju međunarodne intervencije, a G. H.W. Bush nakon Hladnog rata objavljuje novi svjetski poredak, jer je Hladni rat usporio razvoj demokracije te je trebalo nastaviti ono što je postignuto prije Drugog Svjetskog Rata (Edwards 2008.). U okvirima teme američke izuzetnosti često se pojavljuje tema uporabe sile. U situacijama aktivacije vojske, predsjednici moraju SAD prikazati kao snažnu zemlju. Opravdavanje vojne intervencije i objašnjavanje nužnosti takve akcije aktivira rječnik motiva (vocabulary of motives) kod Predsjednika, kako bi javnost razumjela zašto SAD moraju upotrijebiti silu. U novijoj američkoj povijesti ključnu ulogu u politici intervencionizma i opravdavanja vojnih akcija odigrao je predsjednik George W. Bush. Ulazeći u rat protiv Iraka i Afganistana, on potvrđuje stav američke izuzetnosti i nužnosti intervencije u međunarodnim odnosima, kao odgovor na prijetnje i napade na SAD. Pripadajući konzervativnom svjetonazoru i štujući sve što ima veze s američkom tradicijom, našao se u nezahvalnoj ulozi vrhovnog zapovjednika vojnih snaga zemlje u ratu Te iz njegovih govora iščitavamo sve što Edwards (2008.) navodi kao karakteristike retorike američkog predsjednika: donosi predodžbe svjetskih odnosa slušateljima, s njima dijeli informacije i znanja (način koji on smatra prikladnim), zauzima se za promicanje demokracije i ideja koje zastupa SAD te SAD prikazuje kao snažnu i odlučnu zemlju u opravdavanju vojnih intervencija. Neprijatelje protiv kojih se SAD bori predsjednici uvijek predstavljaju u negativnom svjetlu: protivnik je divljak koji napada SAD i njihove saveznike, nanosi im bol. Predsjednička retorika zadnjih dvije stotine godina donosi dvije predodžbe neprijatelja: moderni i primitivni divljak. Moderni divljak je tipično vođa ili vlada koja izvršava zločin ili agresiju prema civiliziranom redu, a svoje ciljeve postiže bez obzira na to što njegov narod misli, njegova kulturna tradicija je drugačija te se shvaća kao prijetnja, moderno divljaštvo je naizgled civilizacija, a on je nerazuman u korištenju oružja, što vodi do logične odluke da ga se mora svladati (ibid ). Pojam primitivnog divljaka ne odnosi se na države ili organizacije, već na pojedince. Ovaj pojam temelji se na prikazima američkih Indijanaca kao kaotičnih, bez vlade, obitelji, crkve i zajednice, incestuoznih, kanibala i pogana. Prema tome, primitivni divljaci su 92

99 necivilizirani, ne mogu se nositi s navikama i odgovornostima modernog načina života, oni su ljudi nižeg reda. Od vremena rane retorike SAD-a, pojmovi modernog i primitivnog divljaka prilagođavaju se i nadograđuju ovisno o povijesnom kontekstu i situaciji, te o predsjednikovim namjerama i onome kako on želi opisati prijetnje i opasnosti koje prijete SAD-u. Govoreći o divljaštvu, SAD automatski postaje pozitivna snaga u sukobu. Predsjednik se služi dvama argumentima. Prvo, o protivniku govori pogrdnim izrazima poput terorist, ubojica, barbar, razbojnik, diktator, Hitler ili cijelim popisom drugih imena. Predsjednici G.W. Bush i B. Obama rat u vrijeme njihovih mandata nazivaju rat protiv terora, a protivnike teroristima. Predsjednik također optužuje neprijatelja za određene činove agresije, kao što je Bush optužio Saddama Husseina za posjedovanje oružja za masovno uništenje te tim činom produbio negativnost protivnika (ibid..) Iz gore navedenih strategija sijedi da su predsjednici osobe koje imaju posebnu obvezu zaštite američkih života, te obrane i širenja slobode u svijetu, a opravdanja za vojnu intervenciju sve kritičare i oni koji propitkuju predsjednikove odluke čine nepatriotima, (Edwards 2008.), ili, u slučaju G.W. Busha, neprijateljima: (23) Either you are with us, or you are with terrorists (G.W. Bush) Ovakav diskurs stvara dva učinka: mobilizaciju stanovništva u podršci ratu i učvršćivanje američkog identiteta kao civilizacije. U govorima se pojavljuju mi i oni, (Edwards 2008.). Osim američke izuzetnosti, civiliziranih Nas i divljih Njih kroz predsjedničke govore provlači se i pojam velike strategije (grand strategy), koji potječe iz rada vojnog analitičara Basila Liddela Harta. Velika strategija je vizija o međunarodnim odnosima SAD-a, a osnovno sredstvo kojim se vizija postiže je vojska, a to je očito i kroz povijest američkih vojnih sukoba. Bivši senator Gary Hart veliku strategiju definira kao primjenu nacionalnih snaga za više svrhe (ibid.:16). Predsjednici, u dobrim i lošim situacijama, zastupaju zakonske misije u ime SAD-a. Izraz misija je srodan velikoj strategiji, a oba pojma vrlo se često pojavljuju u govorima o ratu oba predsjednika zastupljena u istraživanju u ovom radu, ali posebice često u govorima Georgea W. Busha: 93

100 (24) Therefore, the United States has adopted a new policy, a forward strategy of freedom in the Middle East (G.W. Bush). (25) Yet all can know, friend and foe alike, that our nation has a mission: We will answer threats to our security, and we will defend the peace (G.W. Bush). Prema Mihas, politički diskurs u SAD-u, posebice diskurs o ratovima koji su se vodili posljednjih desetljeća pod zastavom SAD-a, obiluje metaforama i eufemizmima, a, kako pokazuje istraživanje ovog rada, i metonimijama. Istraživanje Mihas (2005.) pokazuje da većina metafora i eufemizama koje kruže nakon 11. rujna u političkom diskursu pripadaju ili imaju izravne veze s domenom rata, od koji su neki novostvoreni, a neki postojeći. Allan i Burridge (1991.) spominju pojam militarese koji se odnosi na vojni jezik, a koji se koristi eufemizmima koji odišu prijevarom, primjerice neutralizirati znači ubiti određene mete ili nešto ili nekoga osvojiti. Sažimaju misli o vojnim eufemizmima na sljedeći način: ubojice, bilo vojnici ili civili, eufemizmima prikrivaju ubojstvo i oružje. Unatoč tome što u društvenim skupinama vlada ozračje moralne pravednosti pri izvršavanju takvih djela, jezik kojim se koriste odaje sram i strah od razotkrivanja, osvete ili sudbine. Do drastične promjene u političkom diskursu u SAD-u došlo je nakon 11.rujna 2001., događaja koji je preokrenuo i razdijelio povijest SAD-a na dva dijela (Mihas 2005.). Događaji od 11. rujna proizveli su mnoštvo reakcija te potakli potpuno novu vrstu retorike političkog diskursa u zemljama kojih su se spomenuti događaji ticali. 94

101 2.4 Politički diskurs i kognitivna lingvistika Kao i sve kognitivne znanosti, kognitivna lingvistika ima za cilj objasniti kako radi ljudski um. Pojmovi motivacija i funkcionalno objašnjenje postali su ključni pojmovi kognitivne lingvistike. Ljudski svijet pojmova beskrajno je bogat, ali jezik nam ne pruža dovoljan broj sredstava za izražavanje tih pojmova (Radden 2008.). Ova činjenica može biti razlog nastajanja potpuno samostalne i velike kategorije političkog diskursa. U nedostatku odgovarajućih riječi, političari i oni koji govore o političkim temama, pribjegavaju različitim mehanizmima i tehnikama kako bi izrazili ono što žele, a to daje plodno tlo istraživanjima kognitivne lingvistike. Mnogi suvremeni autori bave se analizom političkog diskursa u svjetlu kognitivne lingvistike. George Lakoff je jedan od njih, i on tvrdi, kao i mnogi drugi autori iz različitih područja, da jezik ima političku snagu, koja nije samo u govoru, već u cjelokupnom ljudskom umu: okvirima, metaforama, prototipima, metonimijama i sveukupnom sustavu pojmova. Ipak, bez riječi ne bi bilo politike, one oblikuju ljudske živote (Lakoff 2008.). Orwell je bio pionir u skretanju pažnje na dvoličnost i dvosmislenost političkog jezika, i proslavio se tvrdnjom da značenju trebamo dopustiti da odabere riječ. Frazeologija koja se tada koristila u političkom diskursu, prema Orwellu (1946.), bila je potrebna političarima koji nisu htjeli prizvati mentalne slike onoga o čemu govore (pacification, transfer of population, elimination of unreliable elements). Od politike se nije moglo pobjeći, sve teme su bile političke teme, a Orwell je politiku smatrao mješavinom laži, mržnje, bedastoće i shizofrenije. Pokušavao je aktivno, praktičnim primjerima, promijeniti način javnog političkog govorenja. Ako se jezikom želimo koristiti kao sredstvom za izražavanje misli, trebamo slijediti sljedeća pravila: nikada se ne koristiti metaforom, usporedbom, ili drugim figurativnim oblicima koji su učestali, nikada se ne koristiti dugačkom riječi, ako postoji odgovarajuća kratka riječ; ako je moguće riječ izostaviti, to treba i učiniti; nikada se ne koristiti pasivom, ako je moguć aktiv; nikada se ne koristiti stranim izrazom, znanstvenim izrazom ili žargonom ako možemo smisliti svakodnevni engleski ekvivalent. Uz Orwella se također veže i pojam doublespeak, pojam koji korijene vuče iz romana (1949.), iako se u njemu izravno ne spominje, a podrobnije je opisan u uvodnom dijelu ovog rada. Doublespeak je način govora u kojemu se ne poklapaju značenja riječi i činjenice, dakle, osnovna funkcija doublespeaka je nepodudarnost između riječi i označenika. Lutz, autor koji se bavi doublespeakom, i koji je pobornik Orwellovih stavova, u svojoj knjizi Doublespeak Defined (1999.), kaže da je doublespeak postao sastavni dio svakoga jezika, te 95

102 da ga ne primjećujemo ili mu ne pridajemo pažnju, postao je normalan način komunikacije. To je jezik koji samo prividno komunicira, koji je atraktivan, ali ne nosi odgovornost, te koji ima funkciju mijenjanja naše percepcije stvarnosti. Prema Lutzu, on uništava osnovnu funkciju jezika, drugim riječima komunikaciju između ljudi i društvenih skupina, a to nosi ozbiljne i dalekosežne posljedice. Koristeći se doublespeakom, današnji političari prizivaju svijet iz na sve nas. Međutim, Lakoff se oštro protivi Orwellu. Ako bismo dopustili da značenje odabere riječ, tvrdi Orwell, svi bismo bili spašeni. Prema Lakoffu (2007.), koji se poziva na sveukupnost ljudskog uma koji se za aktivaciju svojih različitih dijelova koristi riječima, ova tvrdnja je ne samo netočna, već i naivna,. Politički izrazi, primjerice: rat protiv terora, porezna olakšica, ilegalna imigracija, pobačaj, sloboda, privatni računi, individualna odgovornost, energetska neovisnost, mogu aktivirati mnoge dijelove mozga. Ukoliko svakodnevno ponavljamo određene izraze, aktiviramo velika područja mozga, tada dolazi do neizbrisivih promjena. Ako kažemo Rat protiv terora nestani!, to se neće dogoditi u mozgu, jer je taj izraz naučen, postao je dio živčane strukture mozga i ne može nestati. Svaki put kad izraz čujemo ili vidimo, on se sve više utvrđuje u našem mozgu i aktivira različite mentalne strukture. Čak i ako ga negiramo, nećemo postići željeni učinak, može se čak dogoditi da metaforu ojačamo. Lakoff (2007.) savjetuje političarima da se ne služe jezikom svojih protivnika jer time postižu suprotan učinak od željenog, već da stvore svoje izraze koji počivaju na okvirima, metaforama i osjećajima, kako bi aktivirali željena područja mozga i postali općeprihvaćen način komunikacije. Trauma, kakva se 11. rujna godine dogodila Amerikancima, plodno je tlo za promjenu moždanih sinapsi. To je iskoristio predsjednik Bush i njegova administracija kako bi uveli metaforu rata protiv terora, koja je do danas konstantno prisutna u političkom diskursu i medijima. Njome predsjednik u umovima slušatelja aktivira strah, koji oblikuje određena stajališta, a on postaje moćni vođa koji pruža zaštitu i sigurnost (Lakoff 2008.). Ova metafora nije slučajno odabrana. Rat postaje jedini način obrane te je nelogično da mu se netko protivi. Metafora je stvorila stvarnost i poslužila predsjedniku za opravdavanje rata, a glavno opravdanje bio je sam događaj 11. rujna (ibid.). Lakoff navodi i druge primjere. Metafora DRŽAVA JE OSOBA jedna je od osnovnih metafora koja je u pozadini pojmova o vanjskoj politici, a njeni slijedovi su prijateljske države, neprijateljske države, itd. Država može biti gospodarski zdrava, te imati vojnu snagu, zdravlju države nešto može prijetiti, a za Irak se govorilo da drži za vrat gospodarsku žilu kucavicu Sjedinjenih Američkih Država, jake države konceptualiziramo kao muškarce, a 96

103 slabe kao žene, kao kad se govorilo da je Kuvajt silovao Irak. Postoji i metafora kroz koju rat konceptualiziramo kao bajku s tipičnim likovima: zlikovcem, žrtvom i junakom pa su tako SAD i saveznici u Zaljevskom ratu spasitelji Kuvajta, a u ratu u Iraku osloboditelji. Ovakve sveobuhvatne metafore strukturirane su okvirima, strukturama u mozgu koje su zadužene za mentalnu simulaciju i zaključivanje (Lakoff 1993., 2007.). Upravo okviri (frames) jedan su od temeljnih pojmova koje Lakoff uvodi u politički diskurs, razumijevanje kojeg se ne odvija samo na razini riječi, već i na razini okvira. Charles Fillmore je prvi utvrdio da svaku riječ definiramo u odnosu na jedan ili više konceptualnih okvira, koji se međusobno aktiviraju, a u svemu nam, kako tvrdi Lakoff, pomaže i metaforičko mišljenje. U umovima Amerikanaca postoje dva općenita načina razmišljanja, progresivni i konzervativni, a detaljno proučavajući politički um, Lakoff u svojoj istoimenoj knjizi The Political Mind (2008.) razrađuje ideju o upravo ta dva sustava okvira i konceptualnih metafora u umovima i političkom diskursu Amerikanaca. Svaka osoba ne razmišlja strogo konzervativno ili strogo progresivno, već na različitim područjima života primjenjuje različita načela, tako da jasno odvojena granica ne postoji. Proučavajući suvremeni jezik medija, Lakoff (ibid.) je zamijetio da su konzervativni načini razmišljanja i jezika dominantni u političkom diskursu. Ovaj zaključak oslanja se na izraze iz svakodnevne uporabe konzervativnog jezika, poput: ilegalni imigranti, ne ilegalni poslodavci ili ilegalni potrošači; rat u Iraku, ne okupacija Iraka; potpora trupama, ne trošenje poreznog novca, itd. Teun A. van Dijk bavi se analizom teksta, analizom diskursa i kritičkom analizom diskursa, i vrlo detaljno se osvrće na politički diskurs i političku spoznaju u radu Political discourse and political cognition (2002.). Uvodi ranije spomenut pojam mentalnih reprezentacija koje ljudi dijele kao sudionici u politici. Naša znanja i mišljenja o političarima, strankama ili predsjednicima većinom usvajamo, mijenjamo ili potvrđujemo putem različitih oblika teksta i govora tijekom naše socijalizacije, formalnog obrazovanja, uporabe medija i razgovora, a strukture političkog diskursa (kao što su političke teme, zamjenice i metafore) također zahtijevaju opis i objašnjenje u okvirima 'pozadinskih' mentalnih reprezentacija, koje se mogu odnositi na političke strukture i procese. Van Dijkove mentalne reprezentacije mogu se usporediti s Lakoffovim (2006.) dubinskim okvirima (deep frames). Postoje površinski okviri (surface frames) i dubinski okviri. Površinski okviri vezani su uz izraze poput war on terror, koji aktiviraju dubinske 97

104 okvire, koji, s druge strane, definiraju zdrav razum osobe. Površinski okviri ovise o dubinskim okvirima. Prema Van Dijku (2002: ) politička spoznaja je teoretska poveznica između osobnih i kolektivnih dimenzija politike i političkog diskursa, a oni mogu biti u odnosu jedno s drugim na dva načina: (a) na društveno-političkoj razini opisa, politički procesi i strukture sastoje se od smještenih (postavljenih) događaja, interakcija i diskursa političkih sudionika u političkim kontekstima, i (b) na društveno-kognitivnoj razini opisa, zajedničke političke reprezentacije su u odnosu s individualnim reprezentacijama tih diskursa, interakcija i konteksta. Van Dijk navodi više autora (Hermann 1986., Iyengar i McGuire 1993., Lau i Sears 1986., Lodge i McGraw 1995.) koji tvrde kako se, između ostalog, proučavanje političke spoznaje bavi usvajanjem, uporabom i strukturom mentalnih reprezentacija o političkim situacijama, događajima, sudionicima i skupinama, primjerice, organizacijom političkih vjerovanja, percepcijom političkih kandidata, političkim prosuđivanjem i donošenjem odluka, stereotipima, predrasudama i drugim društveno-političkim stavovima, identitetom političkih skupina, javnim mnijenjem, stvaranjem dojmova, itd. Ključni element Van Dijkove teorije iznesene u gore navedenom radu, koji nedostaje u drugim istraživanjima o političkoj spoznaji, su upravo mentalne reprezentacije, koje povezuju zajedničke društveno-političke spoznaje i osobna vjerovanja. Oni su također kognitivni temelj političkog diskursa i političkog djelovanja. Proučavanje političkog diskursa valjano je kada se diskursne strukture stavljaju u odnos s političkim strukturama i procesima. Prema Van Dijku (2002.) postoji potreba za detaljnom teorijom političke spoznaje, koja bi povezala individualnost i varijaciju političkog diskursa sa zajedničkim društvenim predodžbama političkih skupina i institucija. Chilton (2004.) se također osvrće na politički diskurs i spoznaju, a njegovi pogledi u skladu su s Van Dijkovim. Kognitivni pristup političkom diskursu pokušava pokazati kako se politika, politički diskurs i ideologija pohranjuju u dugoročnom pamćenju, drugim riječima, dugoročno pamćenje je proizvod individualnih i kolektivnih mentalnih procesa. Kratkoročno pamćenje razumijeva i stvara mentalne reprezentacije kroz online procese diskursne proizvodnje, koji se pohranjuju te postaju dijelom dugoročnog znanja. Kognitivni pristup političkom diskursu pokazuje da se značenje ne izražava uvijek izravno, već se na temelju jezika stvara u ljudskom umu u kombinaciji s pozadinskim (underlying) znanjem. Postoje stupnjevi izravnosti značenja, jer govornici imaju izbor kako 98

105 uobličiti ono što žele reći, a analitičari političkog diskursa osvjetljavaju procese koji se odvijaju na razini između jezika i uma (Chilton 2004.). Cienki (2008.) na politički diskurs gleda kroz teoriju konceptualne metafore, za koju smatra da je učinkovito sredstvo za upoznavanje srži političke misli. Lakoff je također povezao je kognitivnu znanost, tj. teoriju metafore s političkim diskursom. U svojoj knjizi iz godine, Moral Politics, Lakoff tvrdi da je američka politika strukturirana na temelju dva suprotna pogleda na svijet, ranije spomenuta: konzervativizam i liberalizam. Dva pogleda na svijet strukturirana su prema dva rodnostereotipna modela funkcioniranja obitelji, koji su istovremeno ranije spomenuti dubinski okviri, a ustaljeni su u umovima ljudi. Jedan je opisan kao model Strogog Oca (Strict Father) i povezan je s desničarskim, konzervativnim pogledom na svijet. U središtu mu je obitelj s ocem autoritetom, a djecu se disciplinira s ciljem usvajanja jasnih razlika između dobra i zla, kako bi postali samostalne i snažne osobe. Suprotno tomu, model karakterističan za ljevičarske, liberalne vrijednosti je model Brižnog Roditelja (Nurturant Parent). Kako uočava Cienki (2008.), ovaj model uključuje zajedničku strukturu moći, gdje članovi obitelji rade zajedno, osnovne vrijednosti su briga i empatija, a rast se potiče odgojem. Nadalje, on uočava kako su navedene metafore za moralnost povezane s politikom kroz općenite metafore NACIJA KAO OBITELJ (VLADA KAO RODITELJ, GRAĐANI KAO DJECA). Dakle, prema Lakoffu u njegovu reizdanju knjige Moral Politics iz 2002., na naciju možemo gledati ili kao na obitelj Strogog Oca ili Brižnog Roditelja te ćemo naići na različite stavove o vladi i predsjedniku (Cienki 2008.). Slične poglede Lakoffovim dijeli i Mussolf (2004.) i osvrće se na metodologiju, koja je najveći problem kognitivne analize političkog diskursa. Problem je povezati tvrdnje o metaforičkim pojmovima koji su u podlozi (underlying) diskursa s empirijskim podatcima iz diskursa prije donošenja zaključaka. Graham Low (1999.) ističe da zaključke iz podataka o metafori o društvenom ponašanju i konceptualnoj organizaciji ne treba smatrati točnima dok ih se ne dokaže, a to se može učiniti uz pomoć dovoljnog broja autentičnih lingvističkih podataka koji pokazuju tipična konceptualna preslikavanja. Opis kognitivne lingvistike koji su dale Brozović Rončević i Žic-Fuchs (2003/2004:94) sažima gotovo sve ranije navedeno o političkom diskursu i kognitivnoj lingvistici: 99

106 Kognitivna je lingvistika iznikla kao, barem u jednom svom dijelu svojevrsna reakcija na krutost nekih strukturalističkih pristupa i zasićenost formulativnošću transformacijsko-generativne gramatike. Za razliku od starijih lingvističkih teorija, kognitivna lingvistika polazi s gledišta da je upravo način na koji ljudi konceptualiziraju i kategoriziraju pojave koje ih okružuju ključan za razumijevanje i tumačenje jezičnih pojava, odnosno kognitivna je lingvistika dijelom širega nastojanja za općim razumijevanjem prirode ljudske spoznaje i razumijevanjem prave prirode ljudskoga znanja te kako je ono ustrojeno. Tek razumijevanje navedenoga omogućuje razumijevanje i objašnjenje lingvističkih pojavnosti KONCEPTUALNA METAFORA I POLITIKA Metafori se već duže vremena daje važnost u proučavanju političke retorike, o kojoj se, kako navodi Chilton (2004.), od relativno nedavno govori u kognitivnim okvirima (Lakoff 1987., 1993.; Lakoff i Johnson 1980., 1999.; Lakoff i Turner 1989.; Johnson 1987.; Turner 1991.; Chilton i Lakoff 1995.). On navodi kako u političkom diskursu često nailazimo na izraze poput doći na raskrižje, kretati se prema boljoj budućnosti, prelaziti prepreke na putu, ne skretati s puta i sl.., koji su jezični ostvaraji metafora pokreta ili putovanja, a koriste se za konceptualizaciju vodstva i političkih činova, itd. Metafore mogu nove i ljudima nepoznate događaje učiniti poznatim, prirodnim i prihvatljivim, poput onih u sve uobičajenijim opisima rata poput 'posla'. U vrijeme prvog Zaljevskog rata Lakoff (1991.) je upravo na temelju tih opažanja napisao članak o metafori i ratu Metaphor and War: The Metaphor System Used To Justify War In The Gulf, koji je objavio na Internetu kako bi izbjegao odgađanje objavljivanja te ga učinio dostupnijim, jer je smatrao da je iznimno važno da ljudi budu upoznati s retoričkim tehnikama i načinima uvjeravanja kako im ne bi podlegli. Postoji još jedna uobičajena sveobuhvatna metafora koja olakšava analizu političkog diskursa, a to je POLITIKA/RAT JE IGRA. Ona pretpostavlja suparništvo igrača na političkoj sceni, uključujući timove, arenu, gledatelje, te uključuje i želju za pobjedom. Međutim, koristeći se ovom metaforom, političari zanemaruju moralnu dimenziju gledanja na rat kao igru (Mihas 2005.). Lakoff u gore spomenutom članku tvrdi da je metafora pruskog generala Clausewitza RAT JE POLITIKA KOJA SE VODI DRUGIM SREDSTVIMA sveobuhvatna metafora koja je neizbježan dio geopolitičke strategije administracije predsjednika Busha. Ova metafora nam govori da ovaj 100

107 pruski general rat konceptualizira u okvirima analize troškova i dobiti, gdje bi se dobit trebala ostvariti uz prihvatljive troškove. Metafore financija za rat imaju korijen u pozadinskom konceptu MORALNI ČINOVI SU FINANCIJSKE TRANSAKCIJE, a temelje se na pretpostavki da je novac najvrjednija stvar. Budući da se financijske transakcije također gledaju u okvirima pozitivnih i negativnih vrijednosti možemo reći da one dobro odgovaraju ovoj svrsi (Charteris-Black 2005.). Lakoff (1991.) također izdvaja metaforu PRAVEDAN RAT KAO BAJKA koja oblikuje naše razumijevanje ishoda rata. Primjerice, gomilanje oružja za masovno uništenje čini zlikovac (G.W. Bush je Saddama Husseina nazivao čudovištem), a junak pokušava vratiti pravdu, žrtvuje se, nailazi na poteškoće (za Busha je posao u Iraku težak) te na kraju pobjeđuje. Za Busha je to obavljena misija. Bajka je metafora koja ratu daje strukturu, početak i kraj (Mihas 2005.). Metafora MORALNOG KNJIGOVODSTVA (MORAL ACCOUNTING METAPHOR) potječe od Johnsona (1993.), a razvio ju je Lakoff (2002.). Metaforički izrazi temeljeni na njoj učestalo se pojavljuju u govoru G.W. Busha tako da se npr. rast blagostanja konceptualizira kao dobitak, a pad blagostanja kao gubitak ili cijenu. Metaforom BLAGOSTANJE KAO BOGATSTVO (WELL-BEING AS WEALTH) pozitivno je moralno djelo opisano kao dobitak, a negativno kao gubitak, primjerice, 11. rujna je bilo nemoralno djelo pa su se napadači moralno zadužili, a predsjednik Bush je ostatak svog mandata proveo u naplati tog duga. Godine George Lakoff objavio je još jednu knjigu o metafori: Moral Politics: How Liberals and Conservatives Think. U ovom djelu iscrpno govori o mentalnim modelima u američkoj politici: o modelima Strogog Oca (Strict Father) i Brižnog Roditelja (Nurturant Parent). Analizirajući diskurs u predizbornoj kampanji došao je do zaključaka o pozadinskim metaforama ovih dvaju različitih kognitivnih modela. Kako bi se mogle pratiti Lakoffove misli u ovoj knjizi, potrebno je djelomično poznavati politički sustav SAD-a. U ovoj velikoj državi postoje dvije osnovne i velike političke struje, a to su konzervativizam i liberalizam. Autori Charles W. Dunn i J. David Woodard u svojoj knjizi The Conservative Tradition in America (2003.), sažimaju ideje i vjerovanja američkog konzervativizma. Konzervativci vjeruju u političku strukturu države, koja, da bi bila stabilna, mora poštivati tradiciju i običaje društva, koje nije stroj kojeg treba popravljati, već živo biće koje treba njegovati kroz kulturu i tradiciju. Opiru se mislima novog doba te smatraju da su one primitivne maštarije. Autori navode sljedeće karakteristike konzervativizma: 101

108 - vjera u važnost reda u društvu jedna je od osnovnih postavki konzervativizma, opire se brzim promjenama dajući prednost sporom mijenjanju društva u okvirima postojećih institucija, u skladu s usvojenim načelima društva - primarna uloga države je zaštita od vanjskih prijetnji i održavanje unutarnjeg reda, a temelj vojne snage je vjerovanje da je američki društveni poredak jedinstven te da ga vrijedi štititi i štovati; vojna snaga je najsigurnije sredstvo sprječavanja sukoba i to obuzdavanjem zlih vladara koji bi u suprotnom ostvarili svoje nakane da ugroze međunarodne zakone - što se tiče vlade, ona ne treba koncentrirati vlast, već ju raspršiti i dati dio institucijama - poštivanje boga također je značajan element konzervativne tradicije - u skladu s ovim, konzervativci stavljaju dužnosti ispred prava ljudi te smatraju da se ljudska priroda treba kontrolirati te, budući da bog ima autoritet nad čovjekom, ljudi bi više pažnje trebali davati svojim dužnostima prema bogu nego svojim osobnim pravima - konzervativci štuju mudrost utemeljitelja države te se zalažu za doslovnu interpretaciju Ustava - boje se bilo kakvog gospodarskog izjednačavanja i dijeljenja vlasništva u svrhu ravnopravnije raspodjele u društvu, a to je vezano uz želju za zaštitom privatnog vlasništva - vlada bi se u najmanjoj mogućoj mjeri trebala baviti gospodarstvom i na taj način dopustiti zakonu ponude i potražnje da odigra svoju ulogu u donošenju isplativih odluka - vjerovanje u važnost aristokratskog sloja društva jedna je od najstarijih ideja konzervativizma; elitni sloj osigurava red - antikomunizam je prepoznatljiv dio konzervativne filozofije, jer tvrdi da je komunizam pokazatelj konzervativnog straha od jake središnje vlade koja guši slobodu kako bi nametnula svoje planove U svom djelu Freedom s Power: The History and Promise of Liberalism (2007.), Paul Starr progovara o suvremenom američkom liberalizmu te navodi njegova osnovna obilježja: - osim teorije slobode, jednakosti i javnog dobra, liberalizam zagovara i disciplinu moći, drugim riječima, zalaže se za ograničenje moći bilo koje javne ili vladine institucije, kao i države u cjelini, s ciljem zaštite građana od tiranije te ostvarivanja potencijala u stvaranju bogatstva, znanja i drugih državi potrebnih izvora. 102

109 - liberalna načela imaju za cilj zabraniti privatne oblike despotske vlasti zabranom ropstva i reguliranjem pljačkaških i nasilnih aspekata trgovačkih, ali i privatnih odnosa. - liberalizam prihvaća povijesno izolirane skupine i ima široke poglede na jednakost. Prava ljudi bez imovine, rasnih manjina i žena nisu samo na papiru, potpuno uključivanje jamči kreativnije i produktivnije društvo. - zalažu se za snažniju društvenu zaštitu, ali i za veća zajamčena ljudska prava. - što se tiče vanjskih poslova, liberali teže stvoriti međunarodni poredak koji čuva nacionalnu suverenost, ali minimizira potrebu za uporabom sile. Svjesni su da je sila ponekad nužna u samoobrani, ali i da sila koja se ne upotrebljava mudro može ugroziti sigurnost, umjesto da ju očuva. - liberali su za prava građana kada su pod prijetnjom privatnika, lokalnih gospodara, religijskih sekta ili klanova koji vrše prisilu jedni prema drugima ili prema svojim članovima. - zalažu se za religijsku toleranciju, što vodi do smanjenja sukoba, bolje gospodarske razmjene, stvaranja talenata koji mogu biti na korist društvu i državi. Religiju odvajaju od zakona što omogućuje ljudima različitih vjera opstati pod jednim političkim sustavom. - zakoni su temelj društva, oni istovremeno ograničavaju i povećavaju moć. Zakoni trebaju biti općeniti, javni i jednako primjenjivani. Lakoff (2002.) govori kako suvremena američka politika u svojoj biti ima različite poglede na svijet. Konzervativci svijet jednostavno vide na drugačiji način od liberala, a obje strane imaju poteškoća s ispravnim razumijevanjem drugog pogleda na svijet. Za vrijeme izborne kampanje Lakoffu je postalo jasno da liberali i konzervativci imaju temeljno različite moralne sustave i da velik dio političkog diskursa konzervativaca i liberala proizlazi iz njihovih moralnih sustava. Otkrio je da, koristeći se analitičkim tehnikama kognitivne lingvistike, prilično detaljno može opisati moralne sustave i konzervativaca i liberala te popisati metafore za moralnost kojima se koriste obje političke opcije. Zanimljiva činjenica bila je da se koriste gotovo istim metaforama za moralnost ali s drugačijim gotovo suprotnim - prioritetima. Različiti modeli obitelji duboko su ukorijenjeni u konzervativnu i liberalnu politiku. Konzervativizam se temelji na modelu Strogog Oca, dok se liberalizam usredotočuje na model Brižnog Roditelja. Ova dva modela obitelji proizvode različite oblike diskursa, drugim riječima, različite izbore riječi i različite dubinske okvire (Lakoff 2002.). 103

110 Sljedeće riječi i fraze učestalo se koriste u konzervativnom diskursu: karakter, vrlina, disciplina, izdržati, ojačati, gruba ljubav, jak, samopouzdanje, pojedinačna odgovornost, oslonac, standardi, autoritet, nasljedstvo, natjecanje, zaraditi, težak posao, poduzetništvo, prava na imovinu, nagrada, sloboda, nametanje, miješanje, spletkarenje, kazna, ljudska priroda, tradicijski, zdrav razum, ovisnost, sklonost uživanju, elita, kvote, slom, korupcija, propast, trulež, izrod, izopačenost, životni stil (ibid.). On također uočava kako liberali u svojim govorima i pisanim djelima biraju drugačije teme, drugačije riječi i drugačije načine zaključivanja od konzervativaca. Liberali govore o: društvenim snagama, društvenoj odgovornosti, slobodnom izražavanju, ljudskim pravima, jednakim pravima, brizi, zanimanju, pomoći, zdravlju, sigurnosti, prehrani, osnovnom ljudskom dostojanstvu, progonu, različitosti, siromaštvu, otuđivanju, velikim korporacijama, korporativnom blagostanju, ekologiji, ekosustavu, biološkoj različitosti, zagađenju itd. Konzervativci se ne koriste ovim riječima u svom političkom diskursu. Lakoff također daje opise konzervativnog i liberalnog načina života i politike. Konzervativni model temelji se na pojmu tradicionalne obitelji, gdje je otac autoritet, on uzdržava i štiti obitelj, te postavlja i provodi pravila. Majka brine o kući, odgoju djece i podržava očevu ulogu. Djeca poštuju roditelje i poslušna su te na taj način izgrađuju osobnost, samodisciplinu i samopouzdanje, što su osnovne stvari koje dijete mora naučiti. Ljubav i brižnost su prisutni, ali roditeljski autoritet, kao izraz ljubavi i grube brižnosti važniji je. Nakon odrastanja, djeca se sama moraju snaći kako bi preživjeli, a stečeno samopouzdanje daje im kontrolu nad svojim životom u koji se roditelji ne bi trebali uplitati. Nasuprot tomu, on uočava kako su ljubav, suosjećanje i brižnost u središtu liberalnog pogleda na svijet i potpuno drugačijeg ideala obitelji modela Brižnog Roditelja. Kroz brigu i poštivanje u obitelji i zajednici djeca postaju odgovorna, samodisciplinirana i samopouzdana, a podrška i zaštita dio su brige. Strah i kazna ne igraju ulogu, poslušnost djece proizlazi iz ljubavi i poštivanja roditelja i zajednice. Roditelji postižu autoritet dobrom komunikacijom, objašnjavanjem svojih odluka te poštivanjem zamisli djece, koje su često dobre. Cilj brižnosti i ljubavi je da djeca postanu ispunjena i sretna u životu, drugim riječima, da sami stvore obiteljski život posvećen zajedničkoj odgovornosti. Suosjećanje, sposobnost brige za druge, održavanje društvenih veza i razvoj svojih potencijala je ono čemu djecu treba naučiti kroz dopuštanje istraživanja opcija koje im nudi život. Moralna načela ovih dvaju sustava su jednaka, ali s različitim prioritetima, što rezultira radikalno suprotstavljenim moralnim sustavima sastavljenim od istih elemenata u različitom poretku. Lakoff uočava da i konzervativci i liberali naciju razumijevaju kao obitelj s vladom 104

111 u roditeljskoj ulozi. Međutim, funkcija vlade za liberale je pomagati ljudima na svim područjima, dok je funkcija vlade za konzervativce zahtijevati od građana da budu samodisciplinirani i samopouzdani kako bi si sami mogli pomoći. Ova dva stereotipna modela obitelji lako je prepoznati po konceptualnim metaforama kojima se koriste. Sljedeće metafore imaju prioritet u moralnosti Strogoga Oca: MORALNA SNAGA (MORAL STRENGTH) složena metafora s velikim brojem slijedova: BITI DOBAR JE BITI USPRAVAN (BEING GOOD IS UPRIGHT), BITI LOŠ JE BITI DOLJE (BEING BAD IS BEING LOW), ČINITI ZLO JE PADATI (DOING EVIL IS FALLING), ZLO JE SNAGA (EVIL IS A FORCE), MORALNOST JE SNAGA (MORALITY IS STRENGTH) (Lakoff 2002: ). Metafora MORALNE SNAGE uključuje borbu dobrih i zlih snaga, koja se mora voditi pod svaku cijenu, drugim riječima, svako ponašanje u ime dobra je opravdano, a zlo ne zaslužuje uviđavnost, već napad. Također, pomoću ove metafore, riječi poput uspravan, pad, potpora, oduprijeti se itd., iz fizičkog svijeta preslikavaju se na moralnost. MORALNI RED: ova metafora temelji se na teoriji prirodnog reda koji diktira dominaciju u svijetu. Bog je najmoćniji, a slijede ljudi, životinje, biljke i predmeti; odrasli su moćniji od djece, muškarci od žena itd. Odatle metafora: MORALNI RED JE PRIRODNI RED (MORAL ORDER IS THE NATURAL ORDER). Posljedice ove metafore u stvarnom svijetu su ogromne, primjerice, određene društvene pokrete, poput feminizma karakteriziraju neprirodnim. Metafora MORALNIH OGRANIČENJA (MORAL BOUNDARIES) ima snažno međudjelovanje s metaforom ŽIVOT JE PUTOVANJE. Budući da slobodu razumijevamo metaforički kao slobodu kretanja, moralna ograničenja možemo gledati kao ograničenja slobode. Iz ovog razloga ljude koji žele nametnuti svoje poglede drugima smatramo ograničavajućim za slobodu drugih (Lakoff 2002.). METAFOROM SRŽI (METAPHOR OF ESSENCE), kojom se koriste konzervativci, ljude razumijevamo kao predmete načinjene od materije koja upravlja njihovim ponašanjem. Slijedovi ove metafore su: OSOBA JE PREDMET (A PERSON IS AN OBJECT), NJEGOVA ILI NJEZINA SRŽ JE MATERIJA OD KOJE JE NAČINJEN (HIS ESSENCE IS THE SUBSTANCE THE OBJECT IS MADE OF). Ova metafora definira vrline i poroke svih vrsta. Zagovornici moralnosti Strogog Oca govore o izrodima, moralnoj truleži, eroziji moralnih standarda, puknuću moralne tkanine... Sve su ovo primjeri gdje moralnost vidimo kao cjelinu, a nemoralnost kao odvajanje od cjeline. Cjelina je ovdje apstraktna i može se primijeniti na bilo što: zgrada se može urušiti, brdo erodirati, organizam istrunuti, tkanina pokidati, itd. Metafora MORALNE CJELINE (MORAL WHOLENESS) je 105

112 jednostavna: MORALNOST JE CJELINA (MORALITY IS WHOLENESS), a NEMORALNOST JE IZROÐENOST (IMMORALITY IS DEGENRATION). Za konzervativce je moralnost i čistoća, a time nemoralnost nečistoća. Metafora je sljedeća: MORALNOST JE ČISTOĆA (MORALITY IS PURITY), a NEMORALNOST JE NEČISTOĆA (IMMORALITY IS IMPURITY). Na primjer, društvo se mora očistiti od korupcije. Na nečistoću također gledaju kao na bolest, a to se iščitava iz metafore: MORALNOST JE ZDRAVLJE (MORALITY IS HEALTH), a NEMORALNOST JE BOLEST (IMMORALITY IS DISEASE). Nemoralni ljudi su bolesni, a bolesti se prenose dodirom, tako se i nemoralnost može proširiti, a moralni i nemoralni ljudi ne bi trebali kontaktirati, što vodi do posljedica u stvarnom svijetu, poput segregacije. Navedene metafore utemeljene su u svakodnevnom iskustvu o moralnosti, a za konzervativce one pripadaju zdravom razumu, prirodne su i univerzalne. Primarne metafore u modelu Brižnog Roditelja su MORALNOST KAO SUOSJEĆANJE (MORALITY AS EMPATHY) i MORALNOST KAO BRIŽNOST (MORALITY AS NURTURANCE). Liberali moralnost shvaćaju na temelju suosjećanja, a to se može objasniti sljedećim metaforama: ZAJEDNICA JE OBITELJ (THE COMMUNITY IS A FAMILY), MORALNI AGENTI SU BRIŽNI RODITELJI (MORAL AGENTS ARE NURTURING PARENTS), LJUDI KOJI TREBAJU POMOĆ SU DJECA KOJA TREBAJU BRIGU (PEOPLE NEEDING HELP ARE CHILDREN NEEDING NURTURANCE), MORALNA DJELA SU BRIŽNOST (MORAL ACTION IS NURTURANCE). Dakle, kako bi se netko brinuo za djecu ili pomogao ljudima, mora s njima potpuno suosjećati, a to može zahtijevati i žrtvu, što ima pozitivan odjek u stvarnom svijetu, primjerice u vremenima katastrofa. Iz metafore MORALNOST JE BRIŽNOST proizlaze i slijedovi: MORALNOST KAO SUOSJEĆANJE, MORALNA SAMO-BRIGA (MORAL SELF-NURTURANCE), MORALNOST KAO BRIGA ZA DRUŠTVO (MORALITY AS SOCIAL NURTURANCE), MORALNOST KAO SREĆA, MORALNOST KAO SAMORAZVOJ (MORALITY AS SELF-DEVELOPMENT), MORALNI AGENTI SU BRIŽNI RODITELJI, DRUŠTVENE VEZE SU DJECA KOJA TREBAJU BRIGU. Prema modelu Brižnog Roditelja za svu se djecu mora jednako brinuti, što se iščitava iz konceptualne metafore MORALNOST JE PRAVEDNA PODJELA (MORALITY IS FAIR DISTRIBUTION). Metafora MORALNOG RASTA (MORAL GROWTH) izgleda ovako: STUPANJ MORALNOSTI JE FIZIČKA VISINA (DEGREE OF MORALITY IS PHYSICAL HEIGHT), MORALNI RAST JE FIZIČKI RAST (MORAL GROWTH IS PHYSICAL GROWTH), MORALNE NORME ZA LJUDE SU NORME FIZIKE VISINE (MORAL NORMS FOR PEOPLE ARE PHYSICAL HEIGHT NORMS). 106

113 Navedene metafore koje pripadaju modelu Brižnog roditelja obrnuto su postavljeni prioriteti modela Strogog oca. Lakoff tako zaključuje da, budući da je jezik neraskidivo povezan s konceptualnim sustavom, uporaba jezika jednog ili drugog modela znači utvrđivanje tog konceptualnog sustava, a izbor jezičnih sredstava dovodi do predrasuda. Ova Lakoffova hipoteza temelji se na slušanju političkih govora koji su potvrdili pretpostavke o dva modela, što za kognitivnog lingvista vrijedi kao empirijska potvrda. Ipak, hipoteza nije potvrđena psiholingvističkim testovima ili podatcima iz upitnika, za što se očekuje da će biti moguće u budućnosti, kada će se razviti jasne metode prepoznavanja metafora u diskursu i konceptualnom sustavu. I drugi autori, poput Cacciari (1998.), slažu se da, osim indirektnosti, korištenje metafore u političkom diskursu čini se da odražava i dva druga čimbenika: prvi je stvaranje osjećaja pripadnosti skupini, tj. metafora može stvoriti osjećaj pripadnosti, a drugi je da ona prenosi složen skup obilježja, često na dvosmislen način. Cacciari (1998:141) se poziva na Cohena (1979.), koji je utvrdio da se intimnost unutar skupine može postići korištenjem određenog komunikativnog stila. Metafora stoga može služiti svrsi postizanja bliskosti. Svo doslovno korištenje jezika je dostupno svima čiji je to jezik. Ali figurativna uporaba može biti dostupna svima koji dijele informacije o znanju, vjerovanjima, namjerama i stavovima drugih. Metafore stvaraju zajedničke utiske prije nego zajedničko znanje. Lakoff i Johnson su u svojoj knjizi Metaphors We Live by (1980.) mnogo prije Moral Politics (2002.) utvrdili da su političke i gospodarske ideologije uokvirene unutar metafore koja otkriva dubinske okvire, ali skriva određene aspekte stvarnosti. Uporaba metafora u području politike i gospodarstva može obilježiti ljudske živote, ovisno o onome što ona skriva. Iz gore navedenih stajališta i dokaza kako se određene ideologije i političke opcije služe različitim sustavima metafora, možemo zaključiti da konceptualna metafora, barem u politici, ima i svoju negativnu stranu. Ona može biti dvosmislena i nejasna. Međutim, Cacciari (1998.) tvrdi da je neizbježna u komunikaciji, jer može proširiti ljudske komunikacijske i konceptualne spremnike, dajući identitet događajima, osobama i pojmovima na temelju već postojećih znanja. Metafore za nas mogu stvoriti stvarnost, posebno društvenu stvarnost. Metafora stoga može biti vodič za buduće djelovanje. Takvo djelovanje će, naravno, odgovarati metafori. To 107

114 će, zauzvrat, ojačati snagu metafore da učini iskustvo koherentnim. U tom smislu metafore mogu biti proročanstva koja ispunjavaju sama sebe (Lakoff i Johnson 1980:156) KONCEPTUALNI OKVIRI I UOKVIRIVANJE Fillmoreova semantička teorija okvira Za Fillmorea uokvirivanje (framing) je pojam koji se odnosi na strukturirane načine interpretacije iskustava pri percepciji, razmišljanju i komunikaciji. Ono je alternativa stajalištu da se pojmovi ili kategorije stvaraju procesom spajanja skupova perceptivnih obilježja s riječima. Fillmore pokušava na intuitivan i neformalan način pokazati kako pojam okvira može pridonijeti objašnjenju procesa komunikacije i razumijevanja te na koncu ponuditi zaključke o tome kako proučavanje okvira može pomoći u proučavanju evolucije jezika (Fillmore 1975., 1976., 1982.). Fillmore (1976.) smatra da njegov pristup, koji podrazumijeva svijest o važnosti društvene funkcije jezika, bavljenje prirodom, proces proizvodnje i razumijevanja govora i zanimanje za odnos izgovorenog i konteksta, pridonosi dotadašnjim pristupima komunikaciji i razumijevanju. Procesi komunikacije polazna su točka za ono što je on pokušao pronaći o djelovanju jezika. Tvrdnja koju on zastupa jest da pri karakteriziranju jezičnog sustava opisu gramatike i leksika moramo dodati opis kognitivnih i interakcijskih okvira pomoću kojih korisnik jezika interpretira svoj okoliš, oblikuje svoje vlastite poruke, razumijeva poruke drugih, i akumulira ili stvara unutarnji model svoga svijeta (Fillmore 1976:23). Postoji nekoliko pojmova koji čine pozadinu onoga o čemu Fillmore govori, a to su: pojam konteksta, pojam prototipnog ili paradigmatskog slučaja, pojam okvira ili sheme koji se koristio u dotadašnjoj psihološkoj literaturi i literaturi umjetne inteligencije, te pojam koji se ponekad spominje pod imenom semantičko sjećanje. Prema Fillmoreu, jezik posjeduje kognitivne ili konceptualne okvire. Dio poznavanja jezika je poznavanje ili prepoznavanje velikog broja takvih okvira, i znanje o tome koji su jezični izbori relevantni za svaki od okvira. Još jedan važan pojam koji se pojavljuje u radovima o razumijevanju jezika je govornikov/slušateljev trenutni model svijeta, koje se shvaća kao neka vrsta mreže međusobnih odnosa koji predstavljaju dijelove znanja i načine na koje su ti dijelovi znanja integrirani u više ili manje koherentan model ili sliku svijeta. S ovim pojmom je povezano 108

115 stajalište da, u komunikacijskom činu, osoba utječe na sadržaj modela svijeta druge osobe. Izraz semantičko sjećanje (semantic memory) koristi Quillian za ono o čemu govori Fillmore u ovom radu. Ovakav model uključuje snimku pojedinčevih vjerovanja o svijetu, filtriranu i djelomice interpretiranu snimku njegovih/njezinih prošlih iskustava, postojeće informacije o njegovom/njezinom mjestu u prostoru, vremenu i društvu te verziju modela svijeta drugih relevantnih ljudi u njegovoj/njezinoj okolini. Fillmore se nije bavio samo stvaranjem i razumijevanjem jezika, već je uveo i novu razinu proučavanja konceptualizaciju komunikacijskog procesa koja se odvija pomoću kognitivnih okvira. Na ovoj razini govorimo o interakcijskim okvirima, koji su sredstvo za govorenje o pozadinskom znanju i očekivanjima koja osoba ima u svezi s određenim žanrom diskursa. Interakcijski okviri služe pojedincu da dospije do potpune interpretacije značenja određenog ustaljenog i poznatog žanra (primjerice politički govor), koristeći se posebnim strukturama koje mu ukazuju na strukturu govornog ili pisanog čina te na moguće primjerene odgovore na njega (Fillmore 1982.) (Cienki 2007.). Dakle, prema Fillmoreu, okvir je shematizacija iskustva (strukture znanja), a nalazi se na konceptualnoj razini i zadržava u dugotrajnom sjećanju. Elementi i cjeline unutar okvira su u odnosu i povezani su s određenim ustaljenim prizorima iz iskustva. Okviri su nužni kako bismo značenje povezano s određenom riječi ili gramatičkom strukturom u potpunosti razumjeli. To objašnjava izrazima figura (figure) za određeni leksem i specifično znanje određeno leksičkom jedinicom, i temelj (ground) za pozadinski okvir koji nam omogućava razumijevanje tog pojma. Okviri, kao složene strukture znanja, omogućavaju nam tako i razumijevanje skupina povezanih leksema (Evans i Green 2006:222). L. Barsalou (1992.), koji je razvio noviju verziju teorije okvira, smatra da su oni temeljni način predstavljanja znanja, složene konceptualne strukture za predstavljanje svih tipova kategorija te da se neprestano mijenjaju i prilagođavaju ljudskom iskustvu, a koriste se za stvaranje novih zaključaka (Evans i Green, 2006.). Često citiran primjer okvira je okvir gospodarske transakcije. Prototipna gospodarska transakcija uključuje četiri središnja elementa: kupca, prodavača, robu i novac. Različiti glagoli fokus stavljaju na neki od parova elemenata: kupiti na kupca i robu, prodati na prodavatelja i robu, platiti i potrošiti na kupca i novac, koštati na robu i novac, a naplatiti u središte okvira smješta prodavatelja i novac. Četiri središnja elementa gospodarske transakcije uokviruju glagole koji izražavaju odnose među njima, a okvir je prikazan Prikazom 18. (Radden 2008.). 109

116 roba kupiti prodati kupac kupiti koštati prodavatelj platiti potrošiti naplatiti novac Prikaz 18. Elementi i odnosi unutar okvira 'trgovanje' (Radden 2008:9) Sljedeći primjeri pokazuju utjecaj semantičkih okvira na uporabu i razumijevanje jezika. Riječi coast i shore odnose se na dijelove kopna u blizini mora, ali unutar različitih okvira: BORAVAK NA KOPNU (LAND DWELLING) nasuprot MORSKOJ PLOVIDBI (SEAFARING). Coast opisuje kopno u blizini mora s motrišta osobe na kopnu, shore opisuje isti dio kopna s motrišta osobe na moru, dakle, 'a trip from coast to coast' je putovanje kopnom, dok je 'a trip from shore to shore' putovanje morem ili nekom drugom vodom. Na ovaj način, leksički izbor podrazumijeva određeni pozadinski okvir koji nam daje svoje motrište, koje Fillmore naziva određenim pogledom na svijet (envisionment of the world) (Evans i Green 2006.). Postoji još primjera koji pokazuju da se ista situacija može gledati kroz dva okvira. Engleske riječi stingy i thrifty obje opisuju osobu koja nerado daje svoj novac ili imovinu. Međutim, osoba je stingy ako svoje ne želi podijeliti s drugima, dok je thrifty osoba koja svoju imovinu zadržava i štedi na razuman način. Iz navedenih primjera vidimo da je jezik rijetko neutralan, te da i sam jezik ima stajalište, iako korisnici jezika toga često nisu svjesni (Evans i Green 2006.). Evans i Green (2006.), osvrću se na Fillmoreove semantičke okvire, poput ranije prikazanog okvira TRGOVANJA, koji opisuju znanje neovisno o govornom činu te uvode i pojam okvir govornog čina (speech event frame), koji nam daje sredstva uokvirivanja diskursnog ili komunikacijskog konteksta. Ovi okviri shemtiziraju znanje o tipovima interakcijskog konteksta, a pridonose interpretaciji i valjanosti određenih leksičkih jedinica i gramatičkih konstrukcija. Sadrže shematsko znanje o stilovima ili registrima uporabe jezika. Svaki od njih daje nam sredstvo za uokvirivanje određenog tipa lingvističke interakcije, uzimajući u obzir koji se izvori jezika i stila (uključujući izbor vokabulara i gramatičkih konstrukcija) mogu upotrijebiti i razumjeti. Mnoge jezične jedinice izravno označavaju određeni okvir govornog čina, poput engleskog izraza once upon a time, koji označava okvir 110

117 BAJKE, noseći sa sobom određena očekivanja. Kako ističu ovi autori, okviri govornog čina organizirane su strukture znanja koje su kulturalno ukorijenjene, a riječi su prisutne u jeziku dok god postoji okvir unutar kojega ih razumijemo, drugim riječima, riječi možemo razumjeti jedino u odnosu na semantičke okvire. I drugi, suvremeniji autori bavili su se konceptualnim okvirima i pripadajućom teorijom. Radden i Dirven (2007.) u svome djelu Cognitive English Grammar navode da su konceptualni okviri povezani skupovi znanja koji okružuju kategoriju i aktiviraju se kada se koristimo riječju ili ju čujemo. Okviri povezuju pojmove i svaki smještaju na svoje mjesto, te mu daju funkciju unutar složenije strukture, a znanje okvira vlada komunikacijom Okviri, IKM-ovi, sheme, scenariji, domene, mentalni prostori Okvir, ali i shema i scenarij važni su pojmovi, posebno u novijim lingvističkim djelima, kognitivnoj psihologiji i umjetnoj inteligenciji. Ovi pojmovi opisuju ljudsko sjećanje s inventarom shema za strukturiranje, klasifikaciju i interpretaciju iskustava te različite načine pristupa tim shemama i različitim procesima za izvođenje operacija na njima (Fillmore, 1976:23). Kod mnogih autora kognitivne lingvistike, i kognitivne znanosti općenito, pojavljuje se nekoliko pojmova za koje možemo reći da su svojim značenjem slični, ali također možemo tvrditi da među njima postoje razlike. Također, svi su oni na određenoj razini konceptualizacije međusobno povezani. To su pojmovi: okvir, shema, scenarij, domena, mentalni prostor, IKM. Radden (2008.) daje svoju interpretaciju ovih pojmova. Kategorija ili okvir pripadaju kognitivnoj domeni, a ona može biti specifična, poput domene 'finger' pri definiranju riječi knuckle, ili općenita poput domena 'prostor' ili 'vrijeme'. Konceptualni okvir je dosljedan skup znanja o dijelovima iskustva, poput okvira 'braka', koji uključuje elemente muža, žene, obitelji, bračnih zavjeta, itd. Scenarij (script) je serija epizoda ili poddogađaja koji su dijelovi uopćenog događaja, poput scenarija 'jedenja u restoranu'. Mentalni prostor je skup znanja koji se priziva kada razmišljamo i govorimo, a koristi se za lokalno razumijevanje i djelovanje, može biti povezan sa strukturama trajnog znanja, poput okvira, ili samo s određenom situacijom. I Cienki (2007.) se osvrće na neke od ovih razlika. Domene, kako ih koristimo u teoriji konceptualne metafore, su nešto šire od mentalnih prostora, i obuhvaćaju mnoge aspekte 111

118 iskustva, a u mentalnim prostorima nalaze se konceptualizacije u određenom kontekstu s određenom svrhom. Važno je spomenuti i odnos između IKM-ova i mentalnih prostora (Fauconnier 1985.). Mentalni prostori opisuju se kao mali pojmovni skupovi koji nastaju dok govorimo ili mislimo, u svrhu lokalnog razumijevanja i djelovanja. (Fauconnier i Turner 2002:40) Stoga je bilo koje ustaljeno ili trenutno stanje stvari koje konceptualiziramo zastupljeno mentalnim prostorom (Lakoff 1987:281). IKM-ovi nam pružaju gotove načine strukturiranja mentalnih okvira (Cienki 2007.). Prema Langackeru, 'Domene su obvezno kognitivni entiteti: mentalna iskustva, reprezentacijski prostori, pojmovi ili konceptualne cjeline' (Langacker 1987:147). Drugim riječima, domene su konceptualni entiteti različitih razina složenosti i organizacije, moraju nam davati pozadinske informacije o leksičkim pojmovima iz jezika (toplo, hladno i mlačno su leksički pojmovi u domeni TEMPERATURE, bez poznavanja sustava temperature, ne bismo se mogli koristiti ovim pojmovima). Teorija domena slična je Fillmoreovoj teoriji okvira, ali ju i nadopunjava. Za razliku od Fillmorea, koji smatra da se pojmovi mogu strukturirati višestrukim okvirima (domenama), Langacker tvrdi da je to uvijek tako, a skup domena koje strukturiraju jedan leksički pojam naziva matrica domena (Evans i Green 2006.). Osim matrice domena, Langacker uvodi još jednu razinu konceptualizacije koja nije bila prisutna u teoriji semantičkih okvira - razliku između osnovnih domena i apstraktnih domena. Kako napominju Evans i Green (ibid.), neke osnovne domene poput PROSTORA i VREMENA nastaju izravno iz prirode našeg otjelovljenog iskustva, a druge poput BRAKA, LJUBAVI ili SREDNJOVJEKOVNE MUZIKOLOGIJE (MEDIEVAL MUSICOLOGY) su apstraktne, te složenije iako nastaju također iz iskustva. Oni ističu kako su u Langackerovom modelu domene organizirane hijerarhijski, određeni leksički pojam može istovremeno pretpostaviti nižu domenu i predstavljati poddomenu leksičkog pojma više u hijerarhiji. Na ovaj način, odnos među domenama odražava metonimijske (cjelina-dio) odnose (Evans i Green 2006.). I Radden i Dirven (2007.) bave se razlikama između spomenutih pojmova. Konceptualnom domenom nazivaju opće polje kojemu u određenoj situaciji pripada okvir ili kategorija (nož pripada domeni jela ili borbe, ovisno koristimo li ga za rezanje ili kao oružje). Okviri kao specifične strukture znanja okružuju kategorije, dok su domene općenita područja konceptualizacije (prostor, vrijeme, osjećaj, sport, putovanje, itd.) Konceptualne domene i okviri se preklapaju te na taj način povezujemo okvire (automobil možemo povezati s kućom 112

119 sredstvima zajedničke domene izgorijevanje, u smislu trošenja fosilne energije) (Radden i Dirven 2007:11). I okvir i IKM i domena može se odnositi na strukturu znanja koja može služiti kao pozadina za interpretiranje značenja jezičnih oblika, i jasno je da postoji preklapanje u načinu na koji ih koriste razni istraživači. Svaki od pojmova ima funkciju u nekoj od teorija: teorija okvira prethodnica je nekim teorijama gramatike, Lakoffovi IKM-ovi su koristan način promatranja uloge pozadinskog znanja određenih vrsta semantičkih analiza, npr. kategorizacije, domene su ključni pojmovi teorije konceptualne metafore i kognitivne gramatike (Cienki 2007.). Svi navedeni pojmovi pripadaju ključnim pojmovima kognitivne znanosti, i gotovo svi autori imaju svoje viđenje o barem jednom od njih Lakoffovi IKM-ovi Glavna teza Lakoffovog djela Women, Fire and Dangerous Things (1987:68) je da znanje organiziramo pomoću struktura koje se nazivaju idealizirani kognitivni modeli ili IKM-ovi, te da su kategorijske strukture i učinci prototipa njihovi nusproizvodi. Ideja kognitivnih modela unutar kognitivne lingvistike dolazi iz četiri izvora: Fillmorove semantike okvira (1982.), teorije metafore i metonimije Lakoffa i Johnsona (1980.), Langackerove kognitivne gramatike (1986.) i Fauconnierove teorije mentalnih prostora (1985.). Svaki IKM je složena strukturna cjelina, geštalt, koji se koristi četirima vrstama načela strukturiranja: - propozicijskom strukturom, kao kod Fillmoreovih okvira - slikovno-shematskom strukturom, kao u Langackerovoj kognitivnoj gramatici - metaforičkim preslikavanjima, kao kod Lakoffa i Johnsona - metonimijskim preslikavanjima, kao kod Lakoffa i Johnsona. Svaki IKM kada se koristi stvara mentalni prostor, kao kod Fauconniera. Lakoff (1987.) navodi i primjere: Utorak definiramo u odnosu s idealiziranim kognitivnim modelom unutar kojega je prirodni proces kretanja sunca, drugim riječima označavanja početka i kraja jednog dana, unutar kojega je i veći ciklus tjedan. Na sličan način definiramo i vikend (Lakoff 1987.). Da se ne uklapaju svi koncepti u pojam idealiziran kao dio šireg koncepta IKM-a, vidljivo je npr. kada u kontekstu ljudskog društva s određenim očekivanjima o braku, imenicu bachelor definiramo kao 'neoženjen odrastao čovjek. Ova definicija isključuje, primjerice, muškarce u dugotrajnoj ljubavnoj vezi, dječaka koji je odrastao bez kontakta s ljudskim 113

120 društvom, Svetog Oca. Prema tome, Lakoff uočava da se bachelor definira u odnosu prema IKM-u u kojemu postoji ljudsko društvo s brakom i s tipičnom dobi spremnosti za brak, a spomenuti IKM ne spominje iznimke. Ovaj primjer pokazuje da je bachelor stupnjevita (graded) kategorija te da se u nečije razumijevanje svijeta može uklapati od savršenog uklapanja do potpunog neuklapanja. Truszczyńska (2002.) objašnjava da su IKM-ovi idealizirani u smislu da ih stvaraju ljudska bića i mogu se razlikovati među kulturama (Lakoff 1987:67-68), sastoje se od dijelova poput ranije spomenutoga IKM-a tjedna (Lakoff 1987:68). Ovo posljednje obilježje IKM-ova dovodi nas do metonimije, točnije do dvije vrste metonimije: prva uključuje odnos dva elementa unutar IKM-a, a druga obuhvaća pars pro toto, odnos koji ne postoji između IKM-a kao cjeline i njegovih elemenata. I ostali suvremeni autori koriste se Lakoffovim pojmom idealiziranih kognitivnih modela, jer se oni uklapaju u njihove teorije te ih stoga i opisuju na sličan način. Prema Cienkiju (2007.), IKM-ovi su načini organiziranja znanja. Naglašava da nisu izravan odraz objektivnog stanja događanja u svijetu, već nastaju prema određenim načelima kognitivnog strukturiranja. Uključuju apstrakciju unutar percepcijskih i konceptualnih procesa i složenosti fizičkog svijeta te ih nazivamo idealiziranim, a ovi procesi nam istovremeno omogućuju organiziranje struktura, na primjer, konceptualnih kategorija. Lakoff (1987:284) navodi pet osnovnih tipova IKM-ova: propozicijski, slikovnoshematski, metaforički, metonimijski i simbolički. Fillmoreovi okviri i Lakoffovi IKM-ovi preklapaju se na nekoliko razina, što navodi i sam Lakoff (1987.) U tome smislu možemo reći da su slični, te da ovise jedni o drugima, jer je Fillmoreova teorija okvira jedan od izvora na kojima se temelji Lakoffova teorija IKM-ova. Iz toga, kao i iz tvrdnji drugih autora, slijedi da su IKM-ovi nešto složenije strukture od konceptualnih okvira. Paul Chilton (2014.) kratko se osvrće na Fillmoreove okvire i Lakoffove IKM-ove te ih u kognitivnoj lingvistici naziva idealiziranim javnim referentnim okvirima (idealized public reference frame) i također kaže kako ne postoje u fizičkom svijetu ili prirodi, već su konceptualizacije nastale dugim procesima kulturalne koordinacije. Fillmoreovi okviri i Lakoffovi modeli mogu se uklopiti u javne referentne okvire Chiltona, koji su u odnosima s osobnim referentnim okvirima. Primjerice, pojam sada ovisi o individualnom kognitivnom iskustvu, ne o društveno ustaljenom vremenu u javnom referentnom okviru, stoga osobni i javni referentni okviri moraju biti u suglasju. 114

121 Okviri, kontekst, um Govoreći o konceptualnim okvirima, Fillmore u svojim djelima veliku pozornost posvećuje kontekstu te razrađuje sam pojam konteksta. U raspravama o značenju, pojam konteksta pojavljuje se u različitim varijacijama: kontekst izričaja (utterance) (ili dijela izričaja) odnosi se na stvarnu situaciju u kojoj se izričaj događa; kontekst iskustva ili percepcije čini temelj našeg razumijevanja riječi. Pri svakom opisivanju jezika dobro je uzeti u obzir i kontekst, iako to istraživanje čini složenijim (Fillmore 1976.). On naglašava kako kontekst također povećava složenost proizvodnje izričaja i za korisnika jezika: on je sposoban proizvesti izričaj, ali posjeduje svijest o funkciji određenog izričaja, kao i znanje o primjerenim kontekstima koji ispunjavaju tu funkciju. Kontekst određuje značenje riječi možda i u većoj mjeri nego što smo svjesni, jer konteksti unutar kojih se pojavljuju leksemi, izrazi ili gramatičke kategorije mogu biti nerazdvojivi dijelovi našeg doživljaja predmeta, obilježja, osjećaja ili drugih pojmova. Percepcija konteksta uvjetuje našu interpretaciju izričaja, kao i sjećanja ranijih susreta s izričajem ili nekim njegovim dijelovima. Pojam okvira ne ovisi o jeziku, već se primjenjuje na jezik pri procesuiranju pojmova na sljedeći način: određene riječi ili jezične formule, ili određeni gramatički izbori, povezuju se u sjećanju s određenim okvirima, na način da izloženost jezičnim oblicima u primjerenom kontekstu aktivira određeni okvir u umu onoga koji percipira aktivacija okvira, proširuje pristup drugom lingvističkom materijalu koji je povezan s istim okvirom (ibid.:25). Na ove Fillmoreove Chiltonove tvrdnje, nadovezuje se i Radden (2008.) On kaže da spominjanje bilo kojeg od elemenata okvira u našem umu aktivira cijeli okvir, te na taj način čini situaciju smislenom i pomaže nam donijeti zaključke. Okviri su konceptualni po prirodi, ali također se odražavaju u strukturi jezika. Budući da su oni dio našeg zajedničkog znanja, elementi koji se prizivaju okvirom su zajednički (Radden 2008.) Lakoff, okviri i politika SAD-a Lakoff je knjigu Don't Think of an Elephant (2004.) napisao i izdao u vrijeme izbora godine. Ali, kasnije je postala još važnija nego tada. Izlazne ankete otkrile su ono što je knjiga predvidjela, da su moralne vrijednosti bile važnije od bilo koje druge stvari važnije od terorizma, rata, gospodarstva, zdravstvene skrbi ili obrazovanja. 115

122 U ovom poznatom djelu, Lakoff kritizira ljude progresivnog, liberalnog političkog uvjerenja, kojemu i sam pripada. Prema njemu, oni posjeduju ispravne stavove i poglede na svijet, ali ih ne znaju uokviriti (frame) i prezentirati na prikladan način. Ne znaju kako pridobiti ljude. Konzervativna poruka dominira medijima SAD-a, svi važni događaji uokviruju se pod njihovim uvjetima. Većina našeg konceptualnog uokvirivanja je nesvjesna, što je bio poticaj za stvaranje ovog djela kojemu je glavna teza da razumijevanje kognitivne dimenzije politike ima ključnu važnost. Lakoffa nazivaju kognitivnim aktivistom, a on smatra da ga to dobro opisuje (Lakoff 2004.). Želi osvijestiti javnost o kognitivnom aspektu politike, o konceptualnim okvirima progresivaca i konzervativaca te na taj način spriječiti ili umanjiti političku manipulaciju. Konceptualni okviri u politici oblikuju društveno ponašanje i institucije s funkcijom ostvarenja političkih ciljeva, jer oni oblikuju način gledanja na svijet, oblikuju ciljeve kojima ljudi teže, planove, načine djelovanja te ishode djela. Okviri nisu fizičke cjeline, njih prepoznajemo po njihovim posljedicama, po načinima na koje ljudi zaključuju i po onome što se smatra zdravim razumom. Okvire također prepoznajemo uz pomoć jezika, jer, kako je ranije spomenuto, sve riječi definiramo u odnosu na konceptualne okvire, na način da izgovorena ili napisana riječ aktivira okvir ili skup okvira u mozgu. Također, ako negiramo riječ, prizivamo okvir. O tome govori i naslov knjige, jer, kako je pravilno primijetio Lakoff, ako nekome kažemo Nemoj razmišljati o slonu ( Don't think of an elephant ) osoba automatski počinje razmišljati baš o slonu, aktivira se okvir slona. Pojam koji se neizbježno veže uz konceptualne okvire je uokvirivanje (framing). Uokvirivanje i preuokvirivanje (reframing) posljednjih godina imaju važnu ulogu u osvješćivanju učinaka uvjeravanja. Preuokvirivanje je upotreba alternativnih okvira za određenu temu (Cienki 2007.), a način na koji, primjerice, političari uokviravaju određenu temu može biti presudan za društveni život, što je evidentno u korpusu ovog rada kada se govori i uvjerava o ratu. Prema Lakoffu (2004.), preuokvirivanje (reframing) je društvena promjena. Njime se mijenjaju načini gledanja na svijet, a mijenja se i ono što se smatra zdravim razumom. Ukoliko političari žele stvoriti nove okvire, a to najčešće rade svjesno i s namjerom, potrebno je uvesti i novi jezik, novi način izražavanja. Jezik kojim se koriste pri uokvirivanju i preuokvirivanju mora biti u skladu s idejama koje žele prenijeti. Lakoff kao kognitivni aktivist smatra da je njegov posao kao običnog građanina preuokviriti debatu, sve što govorimo i o čemu pišemo, u okvirima naših moralnih načela. On je otvoreno progresivnih pogleda na politiku i na svijet te je te godine smatrao da se 116

123 hitno nešto treba učiniti po pitanju konceptualnih okvira koji su nametnuti američkom pučanstvu, jer je uokvirivanje važno. Ovo je mukotrpan proces, jer je jednom usvojene okvire teško iskorijeniti. Preuokvirivanje nije samo u riječima ili u jeziku, već, budući da su ideje primarne u ovom procesu, i na razini ideja, koje u umu postoje prije nego riječi dobiju smisao. Činjenice moramo prikladno uokviriti ako želimo da budu učinkovit dio javnog diskursa (Lakoff 2004.). Prikladno se može interpretirati na razne načine, pa se tako uokvirivanje i preuokvirivanje može koristiti i u manipulativne svrhe, posebice u politici. Predsjednik Clinton je shvatio kako se uhvatiti u koštac s problemom preuokvirivanja. Preuzeo je jezik druge strane, pa je, primjerice, govorio o reformi blagostanja, ili doba velike vlade je gotovo. Učinio je ono što je htio, postigao je cilj koristeći se jezikom protivnika, što je prema Lakoffu (2004.), pametna i ispravna tehnika u postizanju političkih ciljeva. Propaganda, ranije spomenuta kao jedno od negativnih obilježja političkog diskursa, još je jedna manipulativna uporaba okvira. Njome se pokušava pridobiti slušatelje da prihvate neistinit okvir, s ciljem dobivanja ili zadržavanja političke kontrole (Lakoff 2004.). Uokvirivanje rata kod predsjednika Busha i njegove administracije, također ranije spomenuto, posebno je vrijedno pažnje, jer su se koristili konceptualnim metaforama NACIJA JE OSOBA, kako bi opravdali rat i prikazali ga pravednim. Okvir koji su željeli nametnuti sadržavao je dvije naracije sa strukturom klasičnih bajki: priču o samoobrani i priču o spašavanju. U svakoj bajci postoji junak, zločin, žrtva i zlikovac. U priči o samoobrani junak i žrtva su ista osoba. U obje priče zlikovac je po prirodi zao i nerazuman: junak ne može shvatiti zlikovca; mora se s njim boriti i poraziti ga ili ubiti. U obje priče, žrtva mora biti nevina i besprijekorna, postoji početni zločin koji čini zlikovac, a junak uravnotežuje moralne knjige pobjeđujući ga. Ako su sve strane nacije-osobe, tada priče o samoobrani i spašavanju postaju oblici pravednog rata za junaka-naciju (Lakoff 2004.). U vrijeme Zaljevskog rata, George W. Bush pokušao s pričom o samoobrani: Saddam je prijetio našoj naftnoj žili kucavici, međutim ta priča nije prošla kod Amerikanaca. Morao je promijeniti priču i uspio je: priča o spašavanju silovanog Kuvajta, dobro je prodana i još uvijek je najpopularniji opis rata. Ukoliko slušatelji prihvate metafore na koje ih se navodi, tada se rat uistinu čini pravednim. Većina Amerikanaca, posebice vojnici i njihove obitelji, prihvatila je sljedeće elemente u svoj okvir rata u Iraku: išli smo obraniti našu zemlju od terorista, osloboditi ju, a sve to uz veliku žrtvu za interes domovine (Lakoff 2004.). 117

124 Sve ono što je izgovoreno postaje zdrav razum kada je određeni okvir prihvaćen u diskursu kako je u Don t Think of an Elephant istaknuo Lakoff, a to je cilj koji političari žele postići preuokviriti okvire u umovima slušatelja kako bi njihova logika postala zdrav razum. 118

125 2.5 Eufemizam i politika Jezik bez eufemizama bio bi manjkavo sredstvo komunikacije (i privatne i javne) (Pasini 2005:59). Eufemizme možemo proučavati sa stajališta kognitivne lingvistike, leksikologije, semantike, pragmatike, sociolingvistike, analize diskursa. Oni su jezična tvorevina koja nam može mnogo toga otkriti o procesima koji se odvijaju u ljudskom mozgu (kategorijama, prototipima, mentalnim modelima, okvirima), a isto tako mogu nas detaljnije uputiti u tajne politike i političke retorike pa čak i političke manipulacije, propagande i ideologije. Otkrivajući teme eufemizacije, možemo otkriti koje su to tabu teme za određene političare, i koji su stavovi i mišljenja koje bismo, prema njima, mi kao slušatelji i glasači trebali prihvatiti i usvojiti kao dio svojih mentalnih okvira. Eufemizme se u jezičnim i komunikacijskim istraživanjima nepravedno zanemarivalo jer su oni bogat i dinamičan aspekt diskursa općenito. Razlozi zanemarivanja su razni, primjerice, vjerovanje da eufemizmi nisu potrebni i da su zavodljive naravi, a najglasniji zagovornik ovog stava bio je George Orwell, koji je u svom poznatom eseju iz godine Politics and English Language eufemizme proglasio simptomom patološki sputanog društva, pogubnim utjecajem na jezičnu čistoću te alatom kontrole misli. Iako još postoje istraživači koji se slažu s njim (primjerice Lutz, koji se bavi doublespeak-om), jačina Orwellovih tvrdnji slabi pod utjecajem odnosa jezika i misli i psiholingvističkih istraživanja. Autori današnjice skloniji su tvrdnji esejista Cullena Murphyja (1996.) da su eufemizmi poput bijelih krvnih zrnaca, jer njihova pojava u diskursu može biti znak blage ili ozbiljne patologije - ali je također znak da je proradio prirodni obrambeni mehanizam. Eufemizmi su odraz tjeskobe i neugode, ali činjenica da su tu govori nam da ljudi o neugodnim temama govore i na svoj način se s njima suočavaju te ih na taj način ponekad i nadilaze (McGlone i Batchelor 2003.). Svako vrijeme proizvodi eufemizme kako bi skrilo ili skrenulo pažnju s određenih sramotnih stvari i neriješenih problema (Burchfield 1985.), što je posebice vidljivo u političkom diskursu, za koji možemo tvrditi da je visoko eufemiziran. U politici svakog vremenskog razdoblja i svakog političkog mandata postoje teme koje bi sudionici najradije izbjegli, ali ne mogu skriti od naroda sve što bi htjeli. Strategija kojoj tada pribjegavaju je eufemizacija tema o kojima radije ne bi govorili, ali moraju. Eufemizmi su po samoj svojoj prirodi kombinacija pragmatičkog načela učtivosti i vješta retoričkog sustava zamagljivanja činjenica te su stoga sastavni dio većine političkih 119

126 govora, dakle usmene komunikacije, a posredstvom javnih medija i one pisane (Gradečak-Erdeljić i Varga 2009.). Ova funkcija eufemizama u političkom govoru sa sobom nosi i određene opasnosti. Orwell (1946.) je tvrdio da je stvaranje posebnih izraza za javnu raspravu učinkovito sredstvo političke kontrole. Na primjer, vlada SAD-a koristila se frazama poput policijska akcija i stupiti u sukob kako bi govorila o korejskom i vijetnamskom ratu. CIA ne ubija ljude, ona ih okončava s predrasudama (terminate with prejudice) (Pfaff, Gibbs i Johnson 1997.), što je izraz preuzet iz poslovnog žargona, terminate se u poslovnom žargonu odnosi na otpustiti, dati otkaz, a with prejudice ukazuje na činjenicu da djelatnik nema mogućnost ponovnog zapošljavanja. Izraze koje je Orwell tada naveo u svom eseju još uvijek nalazimo u suvremenom političkom diskursu, što je glavni razlog posvemašnje kritike Orwella u suvremeno doba. Eufemizmi su omiljena retorička sredstva pojedinaca i institucija (posebice vlada) koje žarko žele predstaviti samo najugodnije i najprimjerenije prikaze samih sebe svijetu, a u jeziku su prisutni u tolikoj mjeri da gotovo nitko ne provede dan ne koristeći ih (Rawson 1981.). U literaturi o eufemizmima i samom jeziku i političkom diskursu, teme koje su eufemizirane većinom se ponavljaju, što pokazuje i ranije navedeni povijesni pregled eufemizama. Kao što nakupljanje eufemizama oko nekog izraza ili teme odražava snagu toga tabua, tako i neobično nakupljanje eufemizama oko institucije jasno odražava njezinu unutrašnju korumpiranost i pokvarenost, npr. ni jedna vlada nema Ministarstvo rata, već sve vlade imaju Ministarstvo obrane (Rawson 1981.). U vremenima kada se događaju oprečne stvari poput ratova, gladi i novca koji se troši na poboljšanje ljudskog života ili medicinski potpomognutu oplodnju, jezik se prilagodio događajima, posebice eufemizmima koje Rawson (1981.) naziva 'neiskrenim eufemizmima' to su eufemizmi koji prikrivaju, ne kako bi izbjegli uvredu, već kako bi prevarili. U svijetu neiskrenih eufemizama vladaju svjesni elementi okolišanja i dvostrukog govora, u njemu ne postoji ubojstvo, već izvršna akcija (executive action) (Allan i Burridge 1991.). Možemo reći kako ovdje pripada i većina eufemizama političkog diskursa. Možda je 'prevariti' prejaka riječ, ali je činjenica koju potkrepljuju brojni primjeri iz živog političkog diskursa, da eufemizmi u političkom diskursu imaju za cilj u najmanju ruku istinu prikazati drugačijom pred licem naroda, posebno u vremenima krize. Allan i Burridge (1991.) govore o uporabi eufemizama kao o 'zamagljivanju stvarnosti, što je vjerojatno najbolji izraz za opis cilja uporabe eufemizama u političkom diskursu. 120

127 Kod Crespo Fernándeza (2005.) razvija se ranije započeta teorija McGlonea i Batchelora (2003.), koja kaže da eufemistična uporaba izraza zapravo služi svrsi samopredstavljanja, štiteći govornikov pozitivan obraz bez mnogo brige za sugovornikovu nelagodu. Navedeni autori su čak skeptični što se tiče kapaciteta eufemizma za stvaranje koristi za sugovornika, osim u komunikacijskim situacijama teške nesreće. Ova potreba za očuvanjem vlastitog obraza je posebno vrijedna pažnje u slučaju političkog diskursa, gdje sudionici u komunikaciji izbjegavaju spominjanje bilo kojeg pojma ili bilo koje izjave koja bi mogla negativno utjecati na njihovu društvenu sliku (tj. njihov pozitivan obraz) i prema tome, na njihovu popularnost među potencijalnim glasačima (Crespo Fernández 2005.). Prema tome možemo zaključiti da eufemizam, izbjegavajući prijetnju određenih konfliktnih govornih činova, osim što 'zamagljuje stvarnost' u političkom diskursu, također za motivaciju može imati: jačanje pristojnosti u društvenom diskursu ili očuvanje obraza onoga komu se govornik obraća, a time i obraz samoga govornika (Crespo Fernández 2005., Kuna 2007.). Ljudi, posebice političari, koji dobro promišljaju svaku svoju rečenicu i izraz, upotrebljavaju eufemizme i disfemizme kako bi prenijeli stav slušatelju i ono o čemu se govori. U tipičnoj uporabi jezika, nakon odabira teme, govornik mora odabrati rječnik, sintaksu, i prozodiju kojima će artikulirati temu: izbor će odražavati fenomen uljudnosti i osobine eufemizama i disfemizama (Allan i Burridge 1991.). Zadnjih desetljeća u medijima se pojavljuje sinonim za eufemizam spin a prema kolumnistu New York Timesa Williamu Safireu, spin je namjerno zasjenjivanje percepcije vijesti. Spin doktori imali su posebno puno posla za vrijeme mandata predsjednika G.W. Busha, nakon 11. rujna., kada su stvorili mnoge eufemizme na temu nacionalne sigurnosti, 11. rujna (9/11) jedan je od njih. Ranije spominjan rat protiv terora drugi je popularan eufemizam. Invazija na Irak nazivala se oslobođenje (liberation), široka i organizirana kampanja, izvršena uz pomoć Koalicije voljnih. Rat se također definirao kao rušenje aparata terora, suočavanje s diktatorima i promjena režima u pokušaju opravdavanja invazije u humanitarne svrhe. Ishod rata u Iraku oslikan je eufemistički u političkim naracijama republikanaca (Cheneyev eufemizam izvanredan uspjeh, Bushov oksimoron katastrofalan uspjeh i metafora kolijevka demokracije ). Rat protiv terora donio je mnoge eufemizme s namjerom zamagljivanja činjenica i opravdavanja nezakonitog postupanja prema američkim građanima ili zatvorenicima drugih nacija. Među njima su nezakoniti borci ili neprijateljski borci, a ne vojni zatvorenici ili kriminalci (Mihas 2005:130). 121

128 Wodak (1989.) ide toliko daleko da eufemizam naziva najviše upotrebljavanom vrstom parafrazne manipulacije. Riječi se zamjenjuju drugima čije su evaluacijske komponente prikladnije. Dvoličan govor pun eufemizama dvostruko je opasan: osim varanja onih koji ga slušaju, on pomaže prevariti i same govornike ili autore (Rawson 1981.), što potvrđuje Lakoffovu (2007.) tezu da se neprestanim ponavljanjem istih izraza mijenjaju sinapse u mozgu, a time i dubinski okviri slušatelja, pa i samih govornika. Allan i Burridge (1991:221,222) sažimaju obilježja eufemističnog govora: govoriti eufemistično znači koristiti se jezikom kao štitom protiv onoga čega se bojimo, onoga što nam se ne sviđa, neugodnoga; eufemizmi su motivirani željom da se ne bude uvredljiv, i u tom slučaju mogu imati pozitivne konotacije; u najmanju ruku možemo reći da pokušavaju izbjeći previše negativnih konotacija. Oni se koriste kako bi uzdigli označenika (kao štit od prijekora); koriste se u svrhu obmane kako bi prikrili neugodne strane označenika (kao štit od bijesa); a koriste se kako bi pokazali identitet skupine (kao štit od ulaska stranaca). Eufemizmi su vanjski i vidljivi znakovi unutarnjih tjeskoba, sukoba, strahova i stida. Proučavajući ih, moguće je vidjeti što se događa u jeziku, našim umovima i kulturi, (Rawson 1981.) a tako i u politici i aktualnim društvenim zbivanjima. Eufemizmi (i disfemizmi) ključni su čimbenici u stvaranju i očuvanju društvenog sklada (Allan i Burridge 1991.). 122

129 2.6 Eufemizam i kognitivna lingvistika Eufemizme se kroz povijest proučavalo kao retoričke figure, kao ukrasni jezik. Slabo ih se povezivalo s ljudskom spoznajom i nije im se davalo prostora u kognitivnoj lingvistici. Ako misao kvari jezik, i jezik može pokvariti misao (Orwell 1946:7). Ova Orwellova misao na tragu je lingvističkog determinizma, tj. njegove prethodnice, Sapir- Whorfove hipoteze, prema kojoj jezične strukture, osim što su komunikacijsko sredstvo, također mogu oblikovati misli. Prije svega je potrebno dopustiti značenju da bira riječ, a ne obrnuto (Orwell 1946:8). Orwell je davne godine dao svoje viđenje tadašnjeg političkog jezika u svom poznatom eseju Politics and English Language i iznio neke pragmatične stavove. Naime, on je smatrao da se političari trebaju koristiti samo doslovnim značenjem svih riječi, kako bi jasno prenijeli svoje poruke te kako ne bi varali ljude. Na tom tragu je i Warren (1992.), tvrdeći da slušatelji imaju otvoren um prema onom što riječi u kontekstu prenose. Sve što oni očekuju jest da će postojati neka očigledna veza između pojma koji bi riječ trebala prenijeti i njezinog rječničkog značenja. Međutim, Lakoff (2007.) je dao kritiku ovog Orwellovog stava u svjetlu novijih spoznaja kognitivnih znanosti i lingvistike. Smatra da Orwellovi stavovi ne pripadaju današnjem vremenu, iako se neki znanstvenici, poput Lutza, i danas oslanjaju na Orwellove stavove. Spoznaje o ljudskom umu pomogle su kognitivnim znanstvenicima da uvide da, iako zanimljiv i izravan, Orwellov esej počiva na nekim krivim pretpostavkama. Lakoff smatra da dopustiti značenju da bira riječ nije samo pogrešno, već i naivno i opasno. Gotovo 98% našeg shvaćanja je nesvjesno, razum sam po sebi počiva na emocijama. Primjerice, imamo li cilj ili plan koji namjeravamo ispuniti, vođeni smo osjećajem da će nas to zadovoljiti. Ukoliko se u tijekom toga procesa suočimo sa strahom ili tjeskobom, to će utjecati na naš plan ili djela te ćemo ih zbog osjećaja promijeniti. Međutim, misao počiva na fizičkoj razini jer se koristi senzomotornim sustavom mozga. Ako zamišljamo pokret, koristimo se istim dijelovima mozga kao i kada se uistinu krećemo. Značenje je mentalna simulacija koja aktivira određene dijelove mozga, a ona je, kao i većina razmišljanja, nesvjesna (Lakoff 2007:68-69). Naposljetku, nameće se pitanje o ulozi riječi u kognitivnoj znanosti. Prema Lakoffu (2007.) riječi su živčane poveznice između govorenih i pisanih izraza i okvira, metafora i kulturalnih naracija. Kada čujemo riječ, bliski okviri i metafore se aktiviraju, ali i pogledi na svijet i povezane naracije, skupa s osjećajima. Dakle, riječi nisu samo riječi, one aktiviraju 123

130 širok opseg moždanih mehanizama. Međutim, riječi ne aktiviraju samo neutralna značenja; često ih definiramo prema određenim političkim okvirima, a najučestalije političke riječi našeg vremena sloboda, jednakost, pravda, prilika, sigurnost, odgovornost imenuju osporavane pojmove pa prema tome, npr. sloboda može imati potpuno drugačije značenje kod različitih političkih opcija. Mnogo izraza poput: rat protiv terora, porezna olakšica, ilegalna imigracija, pravo na imovinu, pobačaj, sloboda, privatni računi, individualna odgovornost, energetska neovisnost, može aktivirati velike dijelove mozga, a kada određene riječi ponavljamo svaki dan, široka područja mozga učestalo se aktiviraju, a to dovodi do promjene mozga. Jednom naučena, neuro-struktura ne može se jednostavno obrisati. I svaki puta kada se riječ ponovi, svi okviri i metafore i pogledi na svijet jačaju jer ponovljena aktivacija jača neuronske veze. Negacija također ne pomaže, dakle, ako kažemo 'Ja nisam za rat protiv terora', to samo jača metaforu. (Lakoff 2007.) Dakle, ponavljanjem određenih eufemizama u određenom kontekstu, govornik stvara mentalnu sliku koja ostaje u umu slušatelja i koju je kasnije teško izbrisati. Četrdesete godine prošlog stoljeća još nisu bile zrele za saznanja o zajedničkom funkcioniranju jezika i uma koje danas posjedujemo. Unatoč tome, Orwellovo nasljeđe još je djelomice prisutno u medijima, jer nema javnih rasprava o vezi jezika i uma. Lakoff smatra da to više ne treba biti tako, da svi moraju razumjeti kako funkcioniraju mozak, um i jezik te primijeniti to znanje kako bi smo istini dali snagu da promijeni mozgove. Današnja demokracija ovisi o jasnom i otvorenom razumijevanju političkog uma. Tradicionalne definicije eufemizma govore o njemu kao o zamjeni izraza zbog nelagodne teme ili s ciljem očuvanja vlastitog obraza. Prema tom stajalištu, govornik pokušava smanjiti nelagodu osobe kojoj se obraća u raspravi o neugodnoj temi ne spominjući najznačajnija obilježja teme. Ne samo Lakoffova, već i mnoga druga istraživanja u području društvene spoznaje nudi empirijske dokaze za leksičko izbjegavanje u takvim situacijama. Mnoge studije pokazuju da je samo razumijevanje riječi koja označava pojam prema kojem ljudi imaju negativan stav dovoljno za aktiviranje stava i prizivanje njegovog negativnog učinka (Bargh, Chaike, Raymond, Hymes 1996.) u McGlone i Batchelor (2003.)). U kognitivnim okvirima, eufemizme koristimo kada stvari želimo imenovati bez prizivanja njihove mentalne slike, jer oni ne oblikuju potpune slike u umu, niti u potpunosti definiraju događaj ili predmet, a bez toga je ograničeno razumijevanje izraza ili izričaja (Mihas 2005.). Jedan od rijetkih radova koji je povezao eufemizme s kognitivnom znanošću, točnije s konceptualnom metaforom je istraživanje koje su proveli Pfaff, Gibbs, i Johnson

131 godine. Naslov rada je Metaphor in using and understanding euphemism and dysphemism, a njihova studija je pokazala je da ljudi imaju neku vrstu prešutnog razumijevanja metaforičke motivacije baš određenog značenja eufemizma ili disfemizma razumijevanje koje im pomaže odlučiti koju frazu upotrijebiti u kojem kontekstu. Također su pokazali da će metaforičko razumijevanje određene diskursne situacije dovesti do odabira najprikladnijeg eufemizma ili disfemizma koji ima istu metaforičku motivaciju. Rezultati njihovih eksperimenata pokazuju da ljudska metaforička konceptualizacija određene teme može utjecati na vrijeme procesuiranja i odgovarajuću uporabu eufemističnih i disfemističnih izraza. Svojim eksperimentom pokušali su utvrditi stoji li da određeni govornik smatra jedan eufemizam ili disfemizam prikladnijim od drugog u određenom kontekstu jer on ili ona konceptualizira taj kontekst metaforički. Kako su utvrdili ovi autori eufemizmi i disfemizmi imaju složene figurativne interpretacije koje su motivirane konceptualnim metaforama kao temeljem velikog dijela našeg svakodnevnog shvaćanja i misli. Međutim, prikupljajući podatke iz korpusa ratnih govora predsjednika SAD-a G.W.Busha i Baracka Obame, možemo zaključiti da metafora nije jedini pozadinski tvorbeni mehanizam eufemizama. U većem broju slučajeva nailazimo na metonimiju kao temelj za nastanak eufemizama. Osim što su otkrili da metaforički pojmovi utječu na odabir figurativnih fraza u diskursnim kontekstima, Pfaff, Gibbs i Johnson pokazali su da metaforička konceptualizacija određenih tema utječe na vrijeme procesuiranja konvencionalnih eufemističnih i disfemističnih fraza koje su povezane s temom. Također su uočili da metaforička konceptualizacija različitih osjetljivih pa i tabu tema utječe na uporabu i razumijevanje novih eufemizama i disfemizama. Čini se, dakle, da ljudi imaju neku vrstu sposobnosti prepoznati moguće metaforičke motivacije novih eufemističnih i disfemističnih fraza i spremno prosuditi prikladnost tih izraza u određenoj diskursnoj situaciji. Korpus ovoga rada će se orijentirati na ulogu metonimije u kodiranju i dekodiranju eufemističnog značenja, jer se pokazalo da su se ta značenja grupirala oko određenih pojmova i na taj način organizirala cijelu strukturu političkih govora Busha i Obame čiji su govori poslužili kao izvor za naše primjere. 125

132 3 NAJČEŠĆE EUFEMIZIRANE TEME U GOVORIMA O RATU PREDSJEDNIKA SAD-a GEORGEA W. BUSHA 3.1 George W. Bush George Walker Bush rođen je u New Havenu, Connecticut, godine, kao najstariji sin bivšeg predsjednika SAD-a Georgea H.W. Busha. Odrastao je u Texasu. 27 Godine kandidirao se za zastupnika Zastupničkog doma, ali na tim izborima je izgubio. Godine izabran je za guvernera Texasa. U prvom mandatu ostvario je većinu predizbornih ciljeva, jedan od kojih je bila reforma socijalne skrbi. Ponovno je izabran godine. Predsjedničku kampanju obilježio je program u koji je bilo uključeno poboljšanje školskog sustava, reforma socijalne skrbi i poreznog sustava na saveznoj razini, te uvođenje sustava ograničene vlade. Među Republikancima kojima pripada, dobio je veliku podršku ispred Johna McCaina. George W. Bush i njegov potpredsjednički kandidat službeno su nominirani godine za predsjedničku utrku, u kojoj je pobijedio suparnika Ala Gorea. Mnogi događaji zbili su se tijekom predsjednikovanja Georgea W. Busha, a najtragičniji je bio za vrijeme prve godine Bushove administracije, kada su teroristi oteli zrakoplove i njima srušili oba tornja Svjetskog Trgovačkog Centra u New Yorku, te napali Pentagon. Tada je poginulo gotovo 3000 ljudi. Predsjednikov odgovor na napade bile su kontroverzne mjere koje su uključivale nezakonito prisluškivanje i vanjskih neprijatelja i Amerikanaca, otvaranje dislociranog zatvora u Guantanamo Bayu u Kubi za neprijateljske borce, odbijanje zakonskog procesa za zatvorenike te intenzivirane tehnike ispitivanja kako bi se dobile informacije, koje su često nazivane torturom. Nakon terorističkih napada 11. rujna godine, Bushova politika postaje borba protiv terorizma, a on započinje rat protiv Talibana u Afganistanu koji su bili utočište al-qaedi i Osami bin Ladenu. Broj mrtvih u tome ratu procijenjen je na Jedan od ključnih događaja u karijeri G. W. Busha kao predsjednika, jest optužba Iraka i Saddama Husseina za posjedovanje oružja za masovno uništenje. Nakon učestalog pritiska na njih od strane G. W. Busha, započinje treći Zaljevski rat i invazija američkih i britanskih trupa na Irak u ožujku godine. Taj napad podijelio je svjetske i europske zemlje u političkom smislu. Saveznici SAD-a postali su Velika Britanija, Poljska, Italija i Španjolska, a Njemačka,

133 Francuska i Rusija bile su protiv rata. Prosvjedi protiv rata i predsjednika Busha diljem svijeta poručivali su da se protiv Iraka vodi privatni rat zbog nafte, da to nije rat protiv terorizma. Amerikanci i Britanci ubrzo su ipak uspjeli preuzeti vlast u Iraku i uhititi Saddama Husseina te na tom području iza sebe ostaviti brojne sukobe. Unatoč mnogim kritikama uredbi Busha i njegove administracije, on je ponovo izabran za Predsjednika SAD-a, tako da je na toj funkciji bio od do godine. 127

134 3.2 Korpus Osnovni jezični izvor za ovaj dio rada su govori predsjednika SAD-a Georgea W. Busha koji su temom izravno ili neizravno vezani uz rat. Eufemizmi su izdvojeni govora koje je spomenuti predsjednik održao tijekom svoja dva mandata, u razdoblju od do godine. Ukupan broj analiziranih eufemizama u govorima o ratu Georgea W. Busha je Od toga su 2722 eufemizma za rat, 685 eufemizama za vojsku, te 165 eufemizama za smrt. Ovi eufemizmi odabrani su temeljem učestalosti njihove pojavnosti, drugim riječima, ove tri teme su najučestalije eufemizirane u govorima o ratu. Transkripti spomenutih govora preuzeti su s web stranice Na ovoj web stranici nalazi se ukupno 331 transkript govora predsjednika Georgea W. Busha održanih tijekom oba njegova mandata, a od toga je 221 govor izravno ili neizravno vezan uz rat (primjerice u Iraku ili Afganistanu). 128

135 3.3 Rat kao tema eufemizacije u govorima o ratu Georgea W. Busha Tema koju predsjednik SAD-a George W. Bush u razdoblju od do godine najčešće zamjenjuje eufemizmima u svojim govorima u ratu, nedvojbeno je sam rat. Predsjednik sustavno pokušava izbjeći izgovaranje riječi war, koristeći se brojnim eufemizmima. Stav Predsjednika G. W. Busha o ratu proizlazi iz njegovog konzervativnog pogleda na svijet. Analizirajući njegove govore o ratu možemo uvidjeti da tradicija američke izuzetnosti igra veliku ulogu u njegovoj ratnoj retorici, koja se aktivira neposredno nakon napada 11. rujna Jasno daje do znanja da se neće tolerirati nikakvi napadi ni prijetnje na SAD, da će on i njegova administracija to riješiti, da će pronaći krivca koji će platiti za svoja nedjela. Također, neprijateljima smatra i one koji štite i pomažu napadačima. Napade gleda kao kukavičke napade na slobodu i američki način života. Naslanjajući se na metaforu NACIJA KAO OBITELJ, predsjednik Bush daje do znanja da je on glavni akter u ratu i da on daje naredbe, smatra se očinskom figurom koju se mora slušati. Rat protiv Iraka je monumentalna borba dobra i zla 28, u kojoj će dobro pobijediti. Država se probudila, tuga za žrtvama se pretvorila u bijes koji će dovesti do pravde. Najavio je nemilosrdnu borbu, dug rat, kao ni jedan do tada. Neće se libiti upotrijebiti sva sredstva da bi postigao cilj. Rat je nešto nužno u postojećem trenutku, sveto i veliko. Unutar ove teme eufemizacije, primjeri su izdvojeni u rečenicama prema leksemu koji se u eufemizmima koristi umjesto leksema rat, te su podijeljeni u skupine prema kognitivnom mehanizmu koji je sudjelovao u njihovoj tvorbi, primjerice konceptualna metonimija ili konceptualna metafora. Dominirajući kognitivni mehanizam tvorbe eufemizama u ovoj temi jest konceptualna metonimija. U svojih 221 govora temom vezanih uz rat, George W. Bush pojam rat (war) eufemizira čak 3026 puta. Tako domena rata u njegovim govorima sadrži sljedeće poddomene i lekseme: posao (work), sigurnost (security), strategija (strategy), obrana (defense), putovanje (journey), zaštita (protection), nazočnost u Iraku (be in Iraq), sloboda (liberty), sloboda (freedom), situacija (situation), sukob (conflict), zlo (harm's way), put u Irak (go to Iraq)

136 3.3.1 KONCEPTUALNA METONIMIJA KAO KOGNITIVNI MEHANIZAM ZA TVORBU EUFEMIZAMA NA TEMU RAT (WAR) Konceptualna metonimija pokazala se kao temeljni kognitivni mehanizam za tvorbu eufemizama na temu rat u govorima predsjednika G.W. Busha o ratu. U daljnjem tekstu bit će prikazani i analizirani primjeri takvih eufemizama UČINAK UMJESTO UZROKA G.W. Bush se često umjesto samim pojmom rat koristi očekivanim učincima rata poput: sigurnosti i slobode (freedom i liberty). Kognitivni mehanizam koji sudjeluje u tvorbi ovih eufemizama jest konceptualna metonimija UČINAK UMJESTO UZROKA (EFFECT FOR CAUSE). Broj eufemizama kojima je ova konceptualna metonimija tvorbeni mehanizam je 688. Panther i Thornburg (2007.) donose taksonomiju metonimije UČINAK UMJESTO UZROKA, gdje pokazuju svoje viđenje hijerarhijske strukture metonimije, od prilično apstraktnih metonimija više razine (high-level metonymies) do sve specifičnijih podtipova. Na trećoj, najspecifičnoj razini strukture, nalaze se i podtipovi REZULTIRAJUĆE STANJE UMJESTO RADNJE (RESULTANT STATE FOR ACTION) i REZULTIRAJUĆI DOGAĐAJ UMJESTO RADNJE (RESULTANT EVENT FOR ACTION), primjere kojih nalazimo u korpusu ovog rada (Prikaz 15.).. Prikaz 18. Taksonomija metonimije UČINAK UMJESTO UZROKA (Panther i Thornburg 2007:257) 130

137 SIGURNOST UMJESTO RATA Kognitivni mehanizam u pozadini eufemizama koji sadrže neki od oblika leksema security je konceptualna metonimija više razine UČINAK UMJESTO UZROKA, odnosno jedna od njezinih pojava, konceptualna metonimija niže razine REZULTAT (ČINA) UMJESTO ČINA (RESULT (OF ACTION) FOR ACTION), konkretnije REZULTIRAJUĆA SITUACIJA (STANJE) UMJESTO UZROČNE SITUACIJE (ČINA) (RESULTANT SITUATION (STATE) FOR CAUSING SITUATION (ACTION)). Sigurnost (security), kao jedan od ishoda ili rezultata rata, istaknut je metonimijskim preslikavanjem unutar idealiziranog kognitivnog modela RAT. Broj ovih eufemizama je 428. Primjeri eufemizama: provide security As we provided security for whole nations, we also provided inspiration for oppressed peoples. victory for security This will be a decisive blow to terrorism at the heart of its power, and a victory for the security of America. security plan Every element of our homeland security plan is critical, because the terrorists are ruthless and resourceful and we know they re preparing to attack us again. defend security One year ago, military forces of a strong coalition entered Iraq to enforce United Nations demands, to defend our security, and to liberate that country from the rule of a tyrant. (Department of) Homeland Security We re posting Homeland Security personnel at foreign ports and strengthening airport and seaport security. security forces Our military is pursuing the terrorists and helping to train Iraqi security forces so they can defend their people and fight the enemy on their own. advance security We adopted a new strategy to protect the American people: We would hunt down the terrorists wherever they hide; we would make no distinction between the terrorists and those 131

138 who harbour them; and we would advance our security at home by advancing freedom in the Middle East. secure the future Even though the terrorist are targeting Iraqi police and army recruits, there is no shortage of Iraqis who are willing to risk their lives to secure the future of Iraq. ensure the security In the long run, the best way to ensure the security of our own citizens is to spread the hope of freedom across the broader Middle East. secure the country The soldiers and families of Fort Bragg have contributed mightily to our efforts to secure our country and promote peace. security operation The rest are forming and not yet ready to participate fully in security operations. secure (adj.) By helping freedom succeed in Iraq, we will help America, and the Middle East, and the world become more secure. secure the peace And today the civilized world stands together to defend our freedom; we stand together to defeat the terrorists; and we re working to secure the peace for generations to come. security of the United States And we give our thanks to the men and women of America's Armed Forces, who have sacrificed so much for the cause of freedom in Iraq and they ve sacrificed for the security of the United States. Security Council This is what France and Great Britain, China, Russia, and members of the Security Council said, because the world felt like Saddam Hussein had weapons of mass destruction, and after 9/11 it was abundantly clear that a state sponsor of terror, which is what he had been declared by previous administrations, and the idea of weapons of mass destruction and the fact that he was at least, at the very minimum, a stated enemy of the United States of America posed a serious threat for our country. on the security side And on the security side, we're striking terrorist targets, and at the same time, training Iraqis which are becoming increasingly capable of carrying the fight to the enemy. improve security 132

139 All of these military operations are designed to improve security for everyday folks. security conditions General Petraeus has reported that security conditions have improved enough to withdraw all five surge brigades by the end of July. secure (v.) The Iraqi army and police are increasingly capable, and leading the fight to secure their country. Gore navedeni primjeri predstavljaju eufemizme koji uključuju leksem security i njegove tvorbene oblike. Svi oblici imaju svrhu izbjegavanja riječi rat i izraza koji ga sadržavaju. George W. Bush ne želi izravno govoriti o ratu, već učestalo govori o sigurnosti, drugim riječima, govori o jednom od mogućih rezultata rata u tijeku, jer to zvuči prihvatljivije od riječi rat (war) te je slušateljima lakše prihvatiti rat i zamisliti moguće ishode. Također neizravno, G.W. Bush, navodeći ishode ili rezultate rata, pokušava na neki način opravdati rat, uvjeriti ljude da je on u dobru svrhu, da je donio ispravnu odluku o ulasku u rat, pokušava obraniti obraz pred svojim ljudima ne imenujući rat, te na taj način neugodnu i okrutnu situaciju učiniti manje opasnom i ozbiljnom. Čineći to, predsjednik krši kognitivno načelo Raddena i Kövecsesa (1999.) BLISKO ISPRED DALEKOG, govoreći o sigurnosti koja svakako za vrijeme rata još nije bliska slušateljima, dok je rat tu, on je neposredno iskustvo, a njega marginalizira. SLOBODA UMJESTO RATA Kognitivni mehanizam koji je temelj tvorbe ovog eufemizma je konceptualna metonimija UČINAK (POSLJEDICA) UMJESTO UZROKA (EFFECT FOR CAUSE), preciznije jedna od njezinih pojava ISHOD UMJESTO ČINA (RESULT FOR ACTION), ili ISHODIŠNO STANJE UMJESTO UZROČNOG STANJA (RESULTING STATE FOR CAUSING STATE) SLOBODA UMJESTO RATA (FREEDOM FOR WAR). Ovim metonimijskim preslikavanjem sloboda (freedom), kao jedan od ishoda ili rezultata rata je istaknut u odnosu na pojam rat. Broj eufemizama za rat kojemu je tvorbeni mehanizam metonimija SLOBODA UMJESTO RATA je

140 Primjeri eufemizama: defend freedom In this war, we have lost good men and women who left our shores to defend freedom and did not live to make the journey home. claim freedom Across the broader Middle East, people are claiming their freedom. stand watch for freedom In a time when the terrorists have attacked our homeland and hope to strike again, Americans take comfort in knowing that the soldiers of Fort Bragg are on duty and standing watch for our freedom. bring freedom And in the war on terror you ve done just that, overthrowing cruel regimes in Afghanistan and Iraq, and bringing freedom to more than 52 million people. strategy of freedom And so we pursue a forward strategy of freedom in the Middle East. extend freedom And by standing with those who desire liberty, we will help extend freedom to millions who have not known it, and lay the foundations of peace for generations to come. spread the good news of freedom You ve kept America what our founders meant her to be: a light to the nations, spreading the good news of human freedom to the darkest corners of the earth. advance freedom So America has committed its influence in the world to advancing freedom and liberty and democracy as the great alternatives to repression and radicalism. help freedom succeed By helping freedom succeed in Iraq, we will help America, and the Middle East, and the world become more secure. the cause of freedom And we give our thanks to the men and women of America's Armed Forces, who have sacrificed so much for the cause of freedom in Iraq and they ve sacrificed for the security of the United States. help achieve freedom We re helping the Iraqis achieve freedom. act in freedom s cause 134

141 Every step toward freedom in the world makes this country safer so across the world the United States of America is acting in freedom s cause. expansion of freedom At Freedom House you understand that the only path to lasting peace is the expansion of our own freedom. advance of freedom In this new century, the advance of freedom is a vital element of our strategy to protect the American people, and to secure the peace for generations to come. spread freedom By spreading democracy and freedom, we're laying the foundation of peace for generations to come. the march of freedom In the march of freedom, some of the most important progress is taking place in a region that has known has not known the blessings of liberty, and that's the broader Middle East. Operation Iraqi Freedom As we mark the third anniversary of the launch of Operation Iraqi Freedom, the success we're seeing in Tal Afar gives me confidence in the future of Iraq. protect freedom Now, as before, we will secure our nation, protect our freedom, and help others to find freedom of their own. Gore navedeni primjeri predstavljaju eufemizme koji uključuju leksem sloboda (free(dom)) i njegove tvorbene oblike i izraze koji ga sadržavaju. Svi oblici i izrazi imaju svrhu izbjegavanja spominjanja riječi rat. Predsjednik ne želi izravno govoriti o ratu, već govori o slobodi, kao jednom od učinaka ili rezultata rata u tijeku. Sloboda zvuči prihvatljivije od rata te je slušateljima na taj način lakše prihvatiti rat i zamisliti njegove učinke ili rezultate. Ovo je također jedan od načina opravdavanja ulaska u rat, uvjeravanja slušatelja da je svrha rata dobra te da je donio ispravnu odluku proglašavajući rat. Ovdje je prekršeno kognitivno i komunikacijsko načelo Raddena i Kövecsesa (1999.) POČETNO ILI ZAVRŠNO ISPRED SREDIŠNJEG, jer predsjednik Bush koristi ishod sloboda umjesto središnjeg događaja rat. 135

142 SLOBODA UMJESTO RATA Kognitivni mehanizam na kojemu počiva ovaj eufemizam je opća metonimija UČINAK UMJESTO UZROKA (EFFECT FOR CAUSE), preciznije REZULTAT UMJESTO DOGAĐAJA (ČINA) (RESULT FOR ACTION), tj. REZULTIRAJUĆA SITUACIJA (STANJE) UMJESTO UZROČNE SITUACIJE (STANJA) (RESULTANT SITUATION (STATE) FOR CAUSING SITUATION (STATE)) SLOBODA UMJESTO RATA (LIBERTY FOR WAR). Sloboda (liberty) i njezini tvorbeni oblici kao jedan od rezultata/ishoda rata, koristi se umjesto samog leksema rat. U govorima o ratu Georga W. Busha eufemizmi za rat koji uključuju leksem liberty i njegove tvorbene oblike pojavljuju se 138 puta. Oba pojma liberty i freedom na hrvatski jezik prevode se kao sloboda, a u engleskom jeziku postoje razlike u značenju, iako ih mnogi izvori na internetu ne primjećuju ili ih ne elaboriraju dovoljno jasno. Prema online rječniku Oxford Dictionaries 29, liberty je: 1. Stanje u kojem je osoba slobodna od ugnjetavačkih ograničenja od strane autoriteta njezinog načina života, ponašanja ili političkih pogleda: obvezno umirovljenje bilo bi u sukobu s individualnom slobodom 1.1.(liberties) primjer gore navedenoga; pravo ili privilegija, posebice zakonska: Povelja o pravima ima namjeru osigurati osnovne ljudske slobode 1.2.Stanje u kojem osoba nije zatočena ili porobljena: ljudi koji su izgubili imovinu ili slobodu bez pravednog procesa 2. Nečija moć ili prostor da djeluje kako želi: pojedinci bi trebali uživati slobodu da slijede svoje osobne interese i preferencije 2.1.Filozofija Sloboda osobe što se tiče kontrole sudbine ili neizbježnosti. Za izraz freedom Oxford Dictionaries 30 navodi: 1. Moć osobe da djeluje, govori ili misli kako želi, bez prepreka ili ograničenja: imamo određenu slobodu izbora; on priča o opozivu nekih od sloboda 1.1.Odsutnost potčinjenja stranoj dominaciji ili despotskoj vladi: on je bio prvak irske slobode 1.2.Stanje u kojem osoba nije zatočena ili porobljena: morski pas se probio na slobodu 1.3.Stanje u kojem je osoba fizički neograničena i može se slobodno kretati: kratke hlače imaju prorez sa strane za slobodu kretanja

143 1.4.(freedom from) Stanje u kojem osoba nije podložna ili pogođena (posebice nečim neželjenim): vladine mjere kako bi se postigla sloboda od siromaštva 1.5.Moć samoopredjeljenja koje se pripisuje volji; obilježje neovisnosti o sudbini ili neizbježnosti 1.6.Neograničena uporaba nečega: pas je sretan jer ima slobodu u kući kad smo mi vani Primjeri eufemizama: promote liberty And they prayed that America would not forget the mission to promote liberty around the world. liberation Many of you here today were also involved in the liberation of Afghanistan. liberate We have liberated over 50 million people. armies of liberation The world is better off; America is once again proud to lead the armies of liberation. serve the ideal of liberty By serving the ideal of liberty, we are bringing hope to others, and that makes America more secure. advance for human liberty Today, as Iraqis join the free peoples of the world, we mark a turning point for the Middle East, and a crucial advance for human liberty. spread liberty We can spread liberty and freedom to create peace. advance liberty In the long run, the most realistic way to protect the American people is to provide a hopeful alternative to the hateful ideology of the enemy, by advancing liberty across a troubled region. defend human liberty Like other generations of Americans, we will meet the responsibility of defending human liberty against violence and aggression. Svi navedeni oblici imaju svrhu izbjegavanja leksema rat i izraza koji ga sadržavaju. 137

144 umjesto umjesto umjesto G.W. Bush ni ovdje ne želi izravno govoriti o ratu, već učestalo govori o slobodi (liberty) i oslobađanju (liberation), upotrebljavajući umjesto riječi rat riječ sloboda, koja zvuči prihvatljivije, slušateljima je lakše prihvatiti rat i zamisliti njegove (moguće) ishode. Predsjednik tako opravdava rat u kojem su se našli Amerikanci. Uzimajući u obzir kako u američkom društvu pojam slobode ima veliku težinu te se smatra i jednim od načela ustavnih prava ( sloboda govora, npr.), nije za čuditi da se simbolička snaga ovog pojma rabi kako bi se u drugi plan stavile sve potencijalne žrtve koje je za njezino dosezanje potrebno istrpjeti. Sloboda se uzima kao samopodrazumijevajuće opravdanje za sve potencijalne negativne strane koje politički ili oružani sukob mogu pri tome nositi. Uporabom ovih eufemizama, temeljenih na konceptualnoj metonimiji ISHOD UMJESTO UZROKA prekršeno je kognitivno načelo POČETNO ILI ZAVRŠNO ISPRED SREDIŠNJEG te kognitivno načelo BLISKO ISPRED DALEKOG, jer sloboda kao rezultat slijedi nakon rata te je u odnosu na sam rat pojam koji je u trenutku govora udaljen u vremenskom smislu. U prikazu 19. vidimo konceptualnu metonimiju UČINAK UMJESTO UZROKA gdje su u slučaju gore navedenih eufemizama pokretači pojmovi security, freedom i liberty, a ciljni pojam je rat. Svi se nalaze unutar istog IKM-a rata, a pokretači omogućuju pristup ciljnom pojmu. U odnosu na ciljni pojam rat, u govorima predsjednika Georgea W. Busha, pokretači su namjerno istaknuti, kako bi se postigao željeni retorički učinak. RAT (WAR) cilj SIGURNOST (SECURITY) pokretač SLOBODA (FREEDOM) pokretač SLOBODA (LIBERTY) pokretač Prikaz 19. Idealizirani kognitivni model RAT, konceptualna metonimija UČINAK UMJESTO UZROKA 138

145 Leksem liberty kao pokretački pojam u konceptualnoj metonimiji UČINAK UMJESTO UZROKA (SLOBODA UMJESTO RATA) ima najmanje dva različita značenja u eufemizmima korpusa. Jedno značenje je ono rječničko, gdje je liberty osobna sloboda od fizičkih i moralnih ograničenja kao u primjeru: (26) By serving the ideal of liberty, we are bringing hope to others, and that makes America more secure. Međutim, u korpusu se javlja još jedno značenje slobode, a oslikava ga primjer: (27) Many of you here today were also involved in the liberation of Afghanistan. gdje liberty nije sloboda, već oslobađanje i ne odnosi se na privatnu slobodu, nego na oslobađanje (oružano) države. Ova pojava na tragu je zapažanja autora Brdar-Szabó i Brdar (2011.), koji navode primjere gdje se metonimijski izvori GLAVNI GRAD i DRŽAVA mogu preslikavati ili odnositi na isti metonimijski cilj, u ovom slučaju VLADU ili neku od njezinih prominentnih institucija. Ovo je vrsta metonimijskog lanca (metonymic chain), serije metonimijskih izvora ujedinjenih zajedničkim metonimijskim ciljem (232). Ova pojava istovremene aktivacije više od jednog metonimijskog izvora i jednog ili više metonimijskih ciljeva (227) uvelike je prisutna u svakodnevnom jeziku. U Bushevim primjerima javljaju se dva metonimijska pokretača, oba tvorbena oblika istog korijena (liberty i liberation) koji se odnose na isti metonimijski cilj (war) UZROK UMJESTO UČINKA (ISHODA) Predsjednik Bush u svojim govorima o ratu učestalo koristi eufemizme koje sadržavaju lekseme obrana (defense) i zaštita (protection) umjesto samog leksema rat (war). Na taj način on zapravo govori o uzrocima koji su doveli do rata, koristeći se konceptualnom metonimijom UZROK UMJESTO UČINKA (CAUSE FOR EFFECT) kao kognitivnim mehanizmom za tvorbu ovih eufemizama, a ove eufemizme koristi 322 puta u svojim govorima o ratu. 139

146 OBRANA UMJESTO RATA Kognitivni mehanizam koji stoji iza eufemizma obrana (defense) jest konceptualna metonimija UZROK UMJESTO POSLJEDICE (UČINKA) (CAUSE FOR EFFECT) OBRANA UMJESTO RATA (DEFENSE FOR WAR). Oba pojma, obrana i rat pripadaju idealiziranom kognitivnom modelu RATA. Ovaj idealizirani kognitivni model, prema taksonomiji Raddena i Kövecsesa (1999.) pripada skupini idealiziranih kognitivnih modela koji se sastoje od cjeline i njezinih dijelova. Rat je u govorima G.W. Busha predstavljen kao obrana domovine, a on je u idealiziranom kognitivnom modelu ovog tipa nadređeni pojam pojmu obrana. Pojavnost ovih eufemizama je 173 puta. Primjeri eufemizama: defend the homeland Our government has taken unprecedented measures to defend the homeland. defend Iraq Working as allies, we will defend Iraq and defeat these enemies. defenders of security Eventually, they must be the primary defenders of Iraqi security, as American and coalition forces are withdrawn. defend the security of America I will defend the security of America, whatever it takes. defend the peace Our strategy for peace has three commitments: First, we are defending the peace by taking the fight to the enemy. (their) country s defense On year after the armies of liberation arrived, every soldier who has fought, every aid worker who has served, every Iraqi who has joined in their country s defense can look with pride on a brave and historic achievement. defend freedom America is grateful to have the United States Marine Corps defending our freedom. defend people Our military is pursuing the terrorists and helping to train Iraqi security forces so they can defend their people and fight the enemy on their own. defend ourselves 140

147 Our strategy to defend ourselves and spread freedom is working. the ideal of liberty is worth defending And we know that this is great ideal of human freedom entrusted to us in s special way and that the ideal of liberty is worth defending. defend the nation And we must continue to provide these troops with all the resources they need to defend our nation and prevail in the global war on terror. self-defense By pursuing a clear and flexible strategy in Iraq, we helped make it possible for Iraqis to choose their leaders and begin to assume the responsibilities of self-government and selfdefense. Defense Department In other words, there are consequences for Congress' delay in getting our troops that the Defense Department has requested. in defense of the country Many of you have met this enemy on the battlefields of Afghanistan and Iraq -- you have served with valor in the defense of our country. defend human liberty Like other generations of Americans, we will meet the responsibility of defending human liberty against violence and aggression. Ovaj eufemizam tipičan je primjer pokušaja opravdavanja rata, gdje predsjednik G.W. Bush, upotrebljava leksem obrana (defense) umjesto leksema rat. Ovim primjerom narušeno je komunikativno načelo VAŽNOSTI Raddena i Kövecsesa, spominjući obranu koja je u trenutku govora čimbenik ovoga rata manje relevantan slušateljima, pogotovo uzimajući u obzir geografsku udaljenost zemalja u kojima su se sukobi vodili, što, ironijski, ini pojam obrane još iluzornijim. ZAŠTITA UMJESTO RATA Kognitivni mehanizam koji je sudjelovao u tvorbi ovoga eufemizma jest konceptualna metonimija UZROK UMJESTO POSLJEDICE (UČINKA) (CAUSE FOR EFFECT) ZAŠTITA UMJESTO RATA (PROTECTION FOR WAR). Zaštita (protection), kao jedan od uzroka rata, jednako kao i obrana (defense) pripada idealiziranom kognitivnom modelu RATA, koji prema Raddenu i 141

148 Kövecsesu (1998.) pripada skupini modela koji funkcioniraju na razini odnosa dijelova unutar cjeline. G.W. Bush rat predstavlja i kao zaštitu svojih sugrađana i domovine, a zaštita je dio idealiziranog kognitivnog modela rata. Ovi eufemizmi u govorima o ratu pojavljuju se 149 puta. Primjeri eufemizama: protect our homeland Just as we are preparing to ensure victory in Iraq, we are taking further actions to protect our homeland. protect the country But I can assure our fellow Americans, many fine professionals in intelligence and national security and homeland security and law enforcement are working around the clock doing everything they can to protect the country. protect our people The only certain way to protect our people is by early, united, and decisive action. protect our nation I m honored to be with so many courageous men and women who have stepped forward to protect our nation. protect the United States And as we do our part to confront radicalism and to protect the United States, we know that a lot of vital work will be done within the Islamic world itself. protect families America will help the Iraqis so they can protect their families and secure their free nation. protect American interests We're also taking other steps to bolster the security of Iraq and protect American interests in the Middle East. protect the innocent You see it when they defuse bombs to protect the innocent, or help organize a town council meeting. Koristeći se ovim eufemizmom, G.W. Bush pokušava opravdati ulazak u rat u svome mandatu, čin koji je bio osporavan od mnogih. Time krši kognitivni princip Raddena i Kövecsesa (1998.) ONO ŠTO SE DOGAĐA ISPRED ONOG ŠTO SE NE DOGAĐA, u ovom slučaju zaštita Amerike i njezinih građana nije konkretan događaj, budući da Amerikanci u SAD-u nisu bili 142

149 tijekom rata izravno fizički ugroženi, jedino su izravno ratu bili izloženi vojnici na bojištu izvan SAD-a. Predsjednik ovime također narušava komunikativno načelo VAŽNOSTI Raddena i Kövecsesa (1998.). Govoreći o zaštiti, on joj daje veću važnost nego samom događaju rata. Na Prikazu 20. vidljivo je kako su leksemi obrana i zaštita pokretači u konceptualnoj metonimiji UZROK UMJESTO UČINKA, a ciljni pojam kojemu se putem njih pristupa je rat. Pokretači izazivaju značenje cilja, ali su u ovim eufemizmima oni u prvom planu zamagljujući osnovno značenje leksema rat. OBRANA (DEFENSE) pokretač umjesto RAT cilj ZAŠTITA (PROTECTION) pokretač umjesto Prikaz 20. Idealizirani kognitivni model RAT, konceptualna metonimija UZROK UMJESTO UČINKA DIO UMJESTO CJELINE BITI U IRAKU UMJESTO RATA U IRAKU Kognitivni mehanizam odgovoran za tvorbu eufemizama ove vrste jest konceptualna metonimija PODDOGAĐAJ UMJESTO DOGAĐAJA (SUBEVENT FOR EVENT), a također ju možemo analizirati i kao DIO SCENARIJA UMJESTO CIJELOG SCENARIJA (PART OF SCENARIO FOR WHOLE SCENARIO) BITI U IRAKU UMJESTO RATA U IRAKU (BE IN IRAQ FOR WAR IN IRAQ), koje su manifestacije konceptualne metonimije više razine DIO UMJESTO CJELINE, navedene kod 143

150 Peirsman i Geeraerts (2006.). Nazočnost (presence) ili biti u Iraku (be in Iraq) ono je što se ističe u ovim primjerima, a ne cjelina, složeniji događaj, sam rat. Ako promatramo rat kao složen događaj ili scenarij, nazočnost u ratu je neizbježan dio toga i samom svojom ogoljenošću, tj. shematičnošću događajne sheme bivanja onemogućava prizivanje detalja koji bi omogućili potpuno razumijevanje koncepta rata sa svim njegovim složenim scenarijem. U ovom lingvističkom izrazu konceptualne metonimije PODDOGAĐAJ UMJESTO DOGAĐAJA ili DIO SCENARIJA UMJESTO CIJELOG SCENARIJA, rat je pokretač (vehicle) a nazočnost (biti u Iraku) je cilj u preslikavanju unutar domena ili idealiziranog kognitivnog modela RAT, što je ilustrirano prikazom 20. Primjeri eufemizama čiji je tvorbeni mehanizam konceptualna metonimija BITI U IRAKU UMJESTO RATA U IRAKU pojavljuju se u govorima 140 puta. Primjeri eufemizama: be in Iraq I'm often asked why we're in Iraq when Saddam Hussein was not responsible for the 9/11 attacks. stay in Iraq Such a scenario would result in our troops being forced to stay in Iraq even longer, and confront an enemy that is even more lethal. drive somebody out of Their goal is to drive us out of Iraq so they can take the country over. presence I appreciate their calls and I appreciate their desire to work with the White House to be in a position where we can sustain a presence in Iraq. pull out If America pulls out of Iraq before the Iraqis can defend themselves, the terrorists will follow us here, home. leave If we leave Iraq before the job is done, the terrorists will move in and fill the vacuum, and they will use that failed state to bring murder and destruction to freedom-loving nations. get out of They want us to get out of Iraq so Iraq can be a safe haven. withdraw 144

151 A defeat there -- in other words, if we were to withdraw before the job is done, it would embolden extremists. abandon But it's important for the Iraqis to hear this: The United States will not abandon Iraq. run somebody out of And I want the enemy to understand that this is a tough task, but they can't run us out of the Middle East; that they can't intimidate America. back somebody out of If we let our enemies back us out of Iraq, we will more likely face them in America. keep in As a result, sometimes the debate over Iraq is cast as a disagreement between those who want to keep our troops in Iraq and those who want to bring our troops home. go home It can be tempting to look at the challenges in Iraq and conclude our best option is to pack up and go home. Koristeći se navedenim lingvističkim ostvarajima konceptualne metonimije PODDOGAĐAJ UMJESTO DOGAĐAJA ili DIO SCENARIJA UMJESTO CIJELOG SCENARIJA, G.W. Bush ponovo krši jedno od kognitivnih načela Raddena i Kövecsesa (1998.) koje motivira izbor pokretača (vehicle) i cilja (target), a to je kognitivno načelo SREDIŠNJE UMJESTO PERIFERNOG. U navedenim primjerima lako je uočljivo da predsjednik pokušava ne spominjati samu riječ rat, ili neki drugi oblik izravnog izraza koji se odnosi na rat. Također, ovdje je prekršeno jedno od komunikativnih načela Raddena i Kövecsesa (1998.), a to je načelo JASNO ISPRED NEJASNOG, kao i kognitivno načelo VAŽNO ISPRED MANJE VAŽNOG. Slijedom toga, on otežava slušateljima pristup stvarnom značenju onoga što govori. Predstavlja rat kao samu nazočnost u Iraku, i na taj način umanjuje njegovu važnost i ozbiljnost. Lakoff (1991.) bi eufemizme ovoga tipa objasnio metaforom DRŽAVA KAO OSOBA, gdje je rat borba između dvoje ljudi, borba licem u lice. Irak je htio istjerati SAD iz svoje zemlje, ili im zadati težak udarac. SUKOB UMJESTO RATA Ovaj eufemizam je još jedan leksički ostvaraj konceptualne metonimije PODDOGAĐAJ UMJESTO SLOŽENOG DOGAĐAJA (SUBEVENT FOR COMPLEX EVENT) ili DIO (POČETAK) SCENARIJA 145

152 UMJESTO CIJELOG SCENARIJA (PART (BEGINNING) OF SCENARIO FOR WHOLE SCENARIO) SUKOB UMJESTO RATA (CONFLICT FOR WAR), tj., ostvaraj konceptualne metonimije više razine DIO UMJESTO CJELINE. Sukob (conflict) dio je svakog rata, svaki rat započinje sukobom. Rat je, dakle, složeniji događaj, a sukob je njegov poddogađaj ili početak scenarija rata. Pokretač (vehicle) u ovom slučaju je sukob, a ciljna jedinica (target) je rat (Prikaz 21.). Gradečak-Erdeljić (2005.) donosi studiju metonimijskog preslikavanja DIO SCENARIJA UMJESTO CIJELOG SCENARIJA, gdje pokazuje kako eufemizmi funkcioniraju u diskursu. Na primjerima body count i air support pokazuje kako metonimija kao kognitivni mehanizam u pozadini eufemizama preusmjerava pažnju primatelja od poslane poruke k marginalnijim aspektima scenarija koji predstavlja određenu politički situaciju (287). Kod primjera body count leksem body istiskuje doslovniji izraz corpse te se na taj način izbjegava ili umanjuje intenzitet asocijacije na pojmove poput smrti, okrutnosti, koji sa sobom nose negativan učinak. Slično se događa i s leksemom sukob, kao dijelom iste konceptualne metonimije, koji potiskuje i zamagljuje pravo značenje ciljnog pojma rat jer se referira na, potencijalno, samo jednu od faza u ratnom procesu, na njegovu početnu i manje opasnu epizodu. Gradečak-Erdeljić i Milić (2011.) također obrađuju eufemizme u svjetlu konceptualne metonimije, a posebno veoma produktivnu konceptualnu metonimiju u tvorbi eufemizama političkog diskursa DIO SCENARIJA UMJESTO CIJELOG SCENARIJA ili DIO SCENARIJA UMJESTO DIJELA SCENARIJA. Zaključuju da i političari (govornici) i slušatelji (primatelji poruke) u ovakvim slučajevima ovise o individualnom odabiru konceptualnih dijelova scenarija (ibid ), drugim riječima, metonimija služi za isticanje ili skrivanje doslovnog značenja ciljnog pojma. Eufemizama za rat koji sadrže leksem conflict u korpusu ima 41. Primjeri eufemizama: start the conflict In defeating Nazi Germany and Imperial Japan, Allied forces destroyed entire cities, while enemy leaders who started the conflict were safe until the final days. military conflict Their refusal to do so will result in military conflict, commenced at a time of our choosing. costs of conflict Americans understand the costs of conflict because we have paid them in the past. conflict 146

153 In any conflict, your fate will depend on your action. deadly conflict With these capabilities, Saddam Hussein and his terrorist allies could choose the moment of deadly conflict when they are strongest. endless conflict If the broader Middle East is left to grow in bitterness, if countries remain in misery while radicals stir the resentment of millions, then that part of the world will be a source of endless conflict and mounting danger in our generation and for the next. be in a conflict America and our friends are in a conflict that demands much of us. be involved in conflict The retention rate is high, which means we ve got people serving in uniform who not only volunteered and saw the stakes, but have been involved in this conflict and said, I d like to stay in the military. raging conflict And they have to do it in the midst of raging conflict, against extremists from outside and inside the country who are doing everything they can to stop this government from succeeding. sectarian conflict You know, it's interesting, if you -- I'm sure people who watch your TV screens think the entire country is embroiled in sectarian conflict and that there's constant killing everywhere in Iraq. potential conflict And today you don't see the need for the United States shuffling, or Britain shuffling diplomats back and forth, to walk back -- walk the two countries back from a potential conflict which would be incredibly damaging for the world. end the conflict The United States strongly supports France's efforts, as President of the European Union, to broker an agreement that will end this conflict. resolution to the conflict With these concerns in mind, I have directed a series of steps to demonstrate our solidarity with the Georgian people and bring about a peaceful resolution to this conflict. avoid conflict 147

154 By taking these steps, and by only taking these steps, the Iraqi regime has an opportunity to avoid conflict. Ovim eufemizmom, lingvističkim ostvarajem konceptualne metonimije PODDOGAĐAJ UMJESTO DOGAĐAJA ili POČETAK SCENARIJA UMJESTO CIJELOG SCENARIJA, G.W. Bush pokušava umanjiti važnost i ozbiljnost rata, ta ga možemo nazvati nekom vrstom litote. Pretvarajući ovu konceptualnu metonimiju u eufemizam, on krši kognitivno načelo Raddena i Kövecsesa (1998.) VAŽNO ISPRED MANJE VAŽNOG, kao i komunikativno načelo VAŽNOSTI. Naglašava manje važne činjenice kako bi rat učinio nevažnim pred slušateljima. U Prikazu 21. unutar IKM-a rat vidimo pokretače conflict i be in Iraq, koji u konceptualnoj metonimiji DIO SCENARIJA UMJESTO CIJELOG SCENARIJA, kao tvorbenom mehanizmu eufemizama za rat, imaju funkciju zamagljivanja ili stavljanja u pozadinu ciljnog pojma. BITI U IRAKU (BE IN IRAQ) pokretač umjesto SUKOB (CONFLICT) pokretač umjesto Prikaz 21. Idealizirani kognitivni model RAT, konceptualna metonimija PODDOGAĐAJ UMJESTO (SLOŽENOG) DOGAĐAJA/DIO SCENARIJA UMJESTO SCENARIJA STRATEGIJA (U RATU) UMJESTO RATA Predsjednik G.W. Bush učestalo koristi riječi poput strategija (strategy) i taktika (tactics) kako bi zapravo govorio o ratu, a takvih eufemizama ima u korpusu ukupno 280. Iako izvorno francuski leksem strategija 31 ima podrijetlo u vojnoj terminologiji, njegovo

155 umjesto umjesto značenje i značenje leksema taktika 32 se tijekom stoljeća koristilo i koristi i u poslovnoj terminologiji, kao i u neformalnim registrima. Ova dva pojma imaju veliku ulogu u pojmu rata, jer svojim značenjem ukazuju na rat kao dobro organiziran i promišljen događaj. Predsjednik pred slušateljima želi ostaviti dojam dobrog i ozbiljnog vojskovođe, što je uočljivo i kroz druge eufemizme u govorima, a ukoliko su strategija ili taktika rata osmišljene i ukoliko o njima učestalo govori, uspjet će u prenošenju poruke da je rat dobro organiziran i da nije prepušten slučaju. Barcelona (2003.) navodi konceptualnu metonimiju STRATEGIJA (U SUKOBU) UMJESTO SUKOBA (STRATEGY (IN A CONFLICT) FOR CONFLICT), te smatra da je ona podtip metonimije DIO UMJESTO CJELINE. Strategija je dio idealiziranog kognitivnog modela RAT. Putem strategije slušatelji pristupaju cijelom idealiziranom kognitivnom modelu RATA, što je prikazano u Prikazu 22. RAT cilj STRATEGIJA (STRATEGY) pokretač TAKTIKA (TACTIC) pokretač Prikaz 22. Idealizirani kognitivni model RAT, konceptualna metonimija STRATEGIJA (U RATU) UMJESTO RATA Primjeri eufemizama: STRATEGY strategy of freedom Therefore, the United States has adopted a new policy, a forward strategy of freedom in the Middle East. strategy This strategy required the same persistence and energy and idealism we have shown before

156 strategy our nation is pursuing in Iraq I ve come here tonight to report to all Americans, and to the Iraqi people, on the strategy our nation is pursuing in Iraq, and the specific steps we re taking to achieve our goals. follow the strategy We have followed this strategy defending the peace, protecting the peace and extending the peace for nearly three years. strategy for victory Last week at the Naval Academy, I gave the first in a series of speeches outlining our strategy for victory in Iraq. comprehensive strategy We re pursuing a comprehensive strategy in Iraq. military strategy In the war on terror, Iraq is now the central front and over the last few weeks, I ve been discussing our political, economic, and military strategy for victory in that country. strategy for protecting the American people Yet we need to remember that these elections are also a vital part of a broader strategy for protecting the American people against the threat of terrorism. National Strategy for Victory in Iraq Last month, my administration released a document called the National Strategy for Victory in Iraq. strategy to defeat the terrorists I strongly believe a democratic Iraq is a crucial part of our strategy to defeat the terrorists, because only democracy can bring freedom and reconciliation to Iraq, and peace to this troubled part of the world. strategy to defend ourselves Our strategy to defend ourselves and spread freedom is working. develop strategy It means I am listening to a lot of advice to develop a strategy to help you succeed. strategy to succeed I'm not going to be rushed into making a difficult decision, a necessary decision, to say to our troops, we're going to give you the tools necessary to succeed and a strategy to help you succeed. implement a strategy We are implementing a strategy that will lead to victory in Iraq. 150

157 strategic victory No one would argue that this war has not come at a high cost in lives and treasure -- but those costs are necessary when we consider the cost of a strategic victory for our enemies in Iraq. TACTICS adapt tactics We ve adapted our tactics; we have fixed what was not working, and we have listened to those who know best: our military commanders and the Iraqi people. change tactics By the way, we had to change our tactics. shift tactics As the enemy shifts tactics, we are shifting our tactics, as well. prescribe the tactics It means Congress gave me the authority to use necessary force to protect the American people, but it didn't prescribe the tactics. It's an -- you've got the power to protect us, but we're not going to tell you how. adjust tactics We re adjusting our tactics to be able to help these Iraqis secure their country so that democracy can flourish. tactics on the ground That s different from the tactics on the ground. military tactics So, in addition to refining our military tactics to defeat the enemy, we're also working to help the Iraqi government achieve a political solution that brings together Shia and Sunnis and Kurds and other ethnic and religious groups. Prethodno navedeni primjeri predstavljaju eufemizme koji uključuju lekseme strategy i tactics i njihove različite oblike i izraze. Svrha uporabe ovih leksema je izbjegavanje spominjanja riječi rat, kao i ostalih eufemizama ove skupine. Predsjednik takvim načinom referiranja na rat skreće pažnju s važnih činjenica i događanja u ratu te odaje dojam da se radi o dobro promišljenom projektu, koji ima svoju strategiju i taktiku koje funkcioniraju u potpunosti. Uporabom ovih eufemizama, temeljenih na konceptualnoj metonimiji DIO UMJESTO CJELINE, tj. na konceptualnoj metonimiji niže razine STRATEGIJA (U RATU) UMJESTO RATA, predsjednik Bush u svojim govorima krši kognitivno načelo VAŽNO ISPRED MANJE VAŽNOG te 151

158 komunikativno načelo VAŽNOSTI Raddena and Kövecsesa (1998). Za slušatelje njegovih govora, a to su većinom prosječni građani SAD-a ili u manje slučajeva vojnici, strategija je manje važna od samog događaja rata i svega što se tijekom njega zbiva CJELINA UMJESTO DIJELA / POSAO UMJESTO RATA Rat je, kako je ranije spomenuto, najčešće eufemizirana tema u govorima G.W. Busha o ratu. Uvelike najučestaliji eufemizam za rat u korpusu je posao (work) i leksemi koji pripadaju idealiziranom kognitivnom modelu posao. Pojavljuje se u obliku brojnih različitih leksičkih jedinica koje su navedene dolje, a ukupan broj primjera je Tvorbeni mehanizam u pozadini ovog eufemizma je konceptualna metonimija OPĆENITO UMJESTO SPECIFIČNOG, tj., metonimija CJELINA UMJESTO DIJELA. U ovom ostvaraju spomenute konceptualne metonimije posao (work) je općenitiji pojam, ciljni pojam, a rat (war) je specifičniji izraz, metonimijski pokretač, što je ilustriranom prikazom 23., tj. za strane koje su izravno uključene u rat (predsjednik i vojnici), rat je dio posla. POSAO cilj umjesto RAT pokretač Prikaz 23. Idealizirani kognitivni model POSAO, konceptualna metonimija CJELINA UMJESTO DIJELA Prema Langackerovom (1991., 2008.) modelu mreže (network model), posao je u okviru konceptualne metonimije POSAO UMJESTO RATA najshematičniji oblik, a strukture su leksemi koji elaboriraju ili predstavljaju shemu. Izrazi se od općenitije sheme (POSAO) razlikuju u razini specifičnosti. Leksemi koji sudjeluju u procesu elaboracije u eufemizmima za rat kojima je tvorbeni mehanizam metonimija POSAO UMJESTO RATA SU: operation, job, objective, campaign, mission, duty, calling, undertaking, task, action, responsibility, ambition, stake, succeed, assignment, execution i njihovi tvorbeni oblici. 152

159 Primjeri eufemizama: operation Admiral Kelly, captain Card, officers and sailors of the USS Abraham Lincoln, my fellow Americans: Major combat operations in Iraq have ended. job Setting an artificial timetable would send the wrong message to the Iraqis, who need to know that America will not leave before the job is done. objectives With new tactics and precision weapons, we can achieve military objectives without directing violence against civilians. work (imenica) We have difficult work to do in Iraq. campaign Every victory in this campaign, and every sacrifice serves the purpose of defending innocent lives, in America and across the world, from the weapons of terror. work (glagol) We re working to spread the hope of liberty across the broader Middle East because we ve learned the lessons of history: Free nations don t wage wars of aggression; they don t give safe haven to terrorists to attack other democracies. mission Yet all can know, friend and foe alike, that our nation has a mission: We will answer threats to our security, and we will defend the peace. duty Those we lost were last seen on duty. calling All of you all in this generation of our military have taken up the highest calling of history. undertaking This is a massive and difficult undertaking it is worth our effort, it is worth our sacrifice, because we know the stakes. task Our immediate task in those countries is to capture or kill the terrorists and foreign fighters. action 153

160 And each attack must be answered, not only with sorrow, but with greater determination, deeper resolve, and bolder action against the killers. operative They helped us break up a cell of Southeast Asian terrorist operatives that had been groomed for attacks inside the United States. responsibility They re taking increasing responsibility for the security of their free country. operate As the West Coast plot shows, in the war on terror we face a relentless and determined enemy that operates in many nations so protecting our citizens requires unprecedented cooperation from many nations as well. ambition Liberty is advancing not in a time of peace, but in the midst of a war, at a moment when a global movement of great brutality and ambition in fighting freedom s progress with all the hateful violence they can must muster. stake These leaders understand the stakes in the struggle in the ideological struggle of the 21st century. succeed And I repeat, if we lose our nerve, if we're not steadfast in our determination to help the Iraqi government succeed, we will be handing Iraq over to an enemy that would do us harm, the consequences of which of leaving Iraq before the job is done, for example, would be grave for the American citizens. success The question is whether our new strategy will bring us closer to success. assignement But when they did, they would find justice, and then we'd go on to another assignment, and they'd come back in the neighborhood. execution And the speed, precision and brilliant execution of the campaign will be studied by military historians for years to come. Izabirući baš ovaj pokretač (vehicle) posao (work), G.W. Bush krši kognitivno načelo SPECIFIČNO ISPRED OPĆENITOG, jedno od kognitivnih načela Raddena i Kövecsesa (1998.). 154

161 Svrha stavljanja općenitog ispred specifičnog u govorima o ratu je očuvanje govornikova obraza te zamagljivanje učinka koji rat ima na ljude. Koristeći se ovim eufemizmima, predsjednik predstavlja rat kao dio svog posla, kao nešto što je njegova dužnost i dužnost njegovih vojnika, nešto što se mora učiniti i ne može se izbjeći. Čineći to, on pokušava odagnati odgovornost za pristupanje ratu i sudjelovanje u njemu te također predstaviti rat kao nešto što je izvan njegove kontrole. Nastanak dijela eufemizama koji rat predstavljaju kao posao može se objasniti konceptualnom metaforom analize troškova i dobitaka (COST-BENEFIT ANALYSIS metaphor), kojom se koriste i vojni stratezi i stratezi za međunarodne odnose (Lakoff 1991.). Eufemizmi u kojima se spominju leksemi dobitak (gain), ulog (stake) i gubitak (loss), prema Lakoffu svoju tvorbu mogu zahvaliti metafori POVREMENE TRGOVINE (CASUAL COMMERCE) i metafori RIZIK KAO KOCKA (RISKS AS GAMBLES). (Lakoff 1991.) Tvorbu eufemizama koji sadrže leksik operacija (operation) Lakoff objašnjava metaforom NEPRIJATELJSKA VOJNA KONTROLA JE RAK KOJI SE ŠIRI (MILITARY CONTROL OF THE ENEMY IS A CANCER THAT CAN SPREAD), gdje na vojne operacije gledamo kao na nešto higijensko, nešto što odstranjuje neprijateljske utvrde. Bombaški napadi prikazuju se kao kirurški rezovi koji odstranjuju sve što ima vojnu svrhu. Metaforu podupiru slike sjajnih metalnih instrumenata rata, posebno zrakoplova (Lakoff 1991.). 155

162 3.4 VOJSKA I VOJNICI KAO TEMA EUFEMIZACIJE U GOVORIMA O RATU PREDSJEDNIKA GEORGEA W. BUSHA KONCEPTUALNA METONIMIJA KAO TVORBENI MEHANIZAM U POZADINI EUFEMIZAMA ZA VOJSKU DEFINIRAJUĆE OBILJEŽJE UMJESTO KATEGORIJE / SNAGA UMJESTO vojske Druga tema po učestalosti eufemizacije u govorima o ratu predsjednika G.W.Busha je vojska (army, military). Spominjanje izraza vojska pred svojim narodom (slušateljima) možda je za predsjednika preizravno i pregrubo te pribjegava eufemizmu tvorenom na temelju konceptualne metonimije DEFINIRAJUĆA OSOBINA UMJESTO KATEGORIJE (DEFINING PROPERTY FOR CATEGORY), preciznije njezinog podtipa SNAGA UMJESTO VOJSKE (FORCE FOR ARMY). Snaga je jedna od osobina koju posjeduje vojska te u ovom metonimijskom preslikavanju služi kao pokretač (vehicle), a vojska je cilj (target), što je prikazano u prikazu 24. U svojim govorima o ratu, G.W. Bush pojam vojska eufemizira 556 puta. Prema Peirsman i Geeraerts (2006.) ova vrsta odnosa dio-cjelina može se raščlaniti na dva tipa: skupina (assembly) i zbirka (collection). Skupina je cjelina sastavljena od različitih dijelova, poput tijela, a zbirka je cjelina sastavljena od većinom identičnih dijelova. U ovom primjeru vojsku se može promatrati kao zbirku, koju definira snaga. SNAGA (FORCE) pokretač DISCIPLINA umjesto VOJSKA cilj VOJSKA NOŠENJE ORUŽJA nerealizirane metonimijske Prikaz 24. Idealizirani kognitivni model VOJSKA, konceptualna metonimija DEFINIRAJUĆA OSOBINA UMJESTO KATEGORIJE Primjeri eufemizama: 156

163 You have shown the world the skill and the might of the American Armed Forces. American and coalition forces are sacrificing for the peace of Iraq and for the security of free nations. Our forces will give Iraqi military units clear instructions on actions they can take to avoid being attacked and destroyed. MacDill is the Command Center of our Special Operations Forces the silent warriors who were first on the ground were first on the ground there in Iraq. British ground forces have seized strategic towns and ports. America will provide forces and support necessary for achieving these goals. It was an intense battle, our guys performed great, and so did the Iraqi forces. As the Iraqi security forces stand up, their confidence is growing. The Iraqi security forces have not broken up into sectarian groups waging war against each other. Svrha korištenja ovog eufemizma je ublažavanje i uljepšavanje samog izraza vojska (army), jer riječ snaga (force) zvuči pozitivnije od službenog termina vojska, snaga je pozitivno obilježje vojske. Na ovaj način predsjednik zataškava kompletnu funkciju vojske, koja uključuje mnogo više od same snage, ali time i ohrabruje naciju te ju potiče na patriotizam. Realnost vojske je također i oružje, i ranjavanja, i disciplina i smrt. Slijedom navedenog, G.W. Bush krši kognitivno načelo Raddena i Kövecsesa (1998.) SREDIŠNJE ISPRED RUBNOG, navodeći jednu od definirajućih osobina vojske umjesto same vojske. Također krši njihovo komunikacijsko pravilo JASNO ISPRED NEJASNOG DIO UMJESTO CJELINE / UNIFORMA UMJESTO VOJNIKA Najučestaliji eufemizam koji predsjednik Bush koristi umjesto izraza vojnik (soldier) je uniforma (uniform), a u korpusu se pojavljuje 129 puta. Ova manifestacija konceptualne metonimije podtip je konceptualne metonimije DIO UMJESTO CJELINE. Uniforma kao dio cjeline priziva pojam vojnik (Prikaz 23.). Vojnik (soldier) predsjedniku Bushu vjerojatno zvuči pregrubo i prebanalno te pribjegava eufemizmu temeljenom na kognitivnom mehanizmu konceptualne metonimije kako bi pojmu vojnik (soldier) dao neke druge konotacije. Primjeri iz govora nisu izravna metonimija UNIFORMA UMJESTO VOJNIKA, već se u većini slučajeva radi o parafrazi, primjerice, žene i muškarci koji nose uniformu, služiti 157

164 zemlji u uniformi, koje vojnike izdvajaju od civila i prikazuju kao posebne ljude koji zaslužuju nositi uniformu. UNIFORMA pokretač umjesto VOJNIK cilj Prikaz 23. Idealizirani kognitivni model VOJNIK (SOLDIER), konceptualna metonimija DIO UMJESTO CJELINE (UNIFORMA UMJESTO VOJNIKA) Primjeri eufemizama: And tonight, I have a special word for Secretary Rumsfeld, for General Franks, and for all the men and women who wear the uniform of the United States. I want to thank everybody in uniform who is here today thank you for your service. Your sacrifice, and your love of America. Whatever their chosen mission, every graduate of the class of 2005 is bringing honor to the uniform and helping us bring victory on the war on terror. The retention rate is high, which means we ve got people serving in uniform who not only volunteered and saw the stakes, but have been involved in this conflict and said, I d like to stay in the military. Our nation can be proud of what our courageous men and women in uniform have accomplished in the past three years. Speaking about families, I have the greatest of respect for not only those of you who wear the uniform, but your families, as well. You're the first bunch I've been talking to here on my trip -- first bunch of those wearing the uniform. Predsjednik G.W. Bush koristi se ovim eufemizmom kako bi izbjegao izgovaranje riječi vojnik (soldier). Muškarci i žene koji nose uniformu (men and women in uniform) svakako je manje izravno i zvuči puno blaže, dostojanstvenije i bezopasnije od izraza vojnik (soldier). Uniforma je nešto što odlikuje svakog vojnika, a ovdje nosi i konotacije 158

165 nacionalnog američkog. Na ovaj način predsjednik se pokušava dodvoriti vojnicima i njihovim obiteljima koji podnose velike žrtve zbog svog posla, kao i predstaviti ih javnosti u idealiziranom svjetlu. Koristeći se ovim eufemizmom, predsjednik Bush krši kognitivno načelo Raddena i Kövecsesa (1998.) LJUDSKO ISPRED NE-LJUDSKOG, kao i kognitivno načelo VAŽNO ISPRED NEVAŽNOG, te istoimeno komunikativno načelo. 159

166 3.5 Smrt kao tema eufemizacije u govorima o ratu predsjednika Georgea W. Busha KONCEPTUALNA METONIMIJA KAO TVORBENI MEHANIZAM EUFEMIZAMA ZA SMRT UZROK UMJESTO UČINKA / ŽRTVA UMJESTO SMRTI Treća tema po učestalosti eufemizacije u govorima predsjednika Georgea W. Busha je smrt i umiranje (umrijeti). Najviše primjera u spomenutim govorima sadrži metonimiju ŽRTVA UMJESTO SMRTI (SACRIFICE FOR DEATH), koja je jezična manifestacija konceptualne metonimije više razine UZROK UMJESTO UČINKA, a u govorima se pojavljuje 106 puta, od ukupno 165 eufemizama za smrt. Uzrok smrti u ovom slučaju je žrtva za domovinu. Kroz žrtvu, predsjednik smrt predstavlja kao nešto što ima svrhu, cilj, kao nešto gotovo pozitivno. Smrt je jedna od najuefemiziranijih tema, kako kroz povijest, tako i u današnje vrijeme, a posebno je osjetljiva tabu tema kada političari govore o ratu. George W. Bush je izuzetno osjetljiv na tu temu, budući da je on u vrijeme svog mandata bio u nezahvalnoj poziciji s koje je morao opravdati ulazak u rat, a kako svaki rat donosi smrt, tako je morao opravdati i smrt brojnih američkih vojnika pred njihovim obiteljima i nacijom. Primjeri eufemizama: In the trenches of World War I, through a two-front war in the 1940s, the difficult battles of Korea and Vietnam, and in missions of rescue and liberation on nearly every continent, Americans have amply displayed our willingness to sacrifice for liberty. The sacrifices of Americans have not always been recognized or appreciated, yet they have been worthwhile. American and coalition forces are sacrificing for the peace of Iraq and for the security of free nations. Iraqis, themselves police and borders guards and local officials are joining in the work and they are sharing in the sacrifice. This is a massive and difficult undertaking it is worth our effort. It is worth our sacrifice, because we know the stakes. War has no certainty, except the certainty of sacrifice. Every victory in this campaign, and every sacrifice serves the purpose of defending innocent lives, in America and across the world, from the weapons of terror. Generations of men and women in uniform have served and sacrificed in this cause. 160

167 Our coalition has faced changing conditions of war, and that has required perservance, sacrifice, and an ability to adapt. Our nation appreciates their hard work and sacrifice, and women who were scheduled to leave Iraq in April. Koristeći se riječju žrtva umjesto riječi smrt, predsjednik Bush krši kognitivno načelo Raddena i Kövecsesa (1999.) SREDIŠNJE ISPRED PERIFERNOG, navodeći u mnogo primjera navodni uzrok smrti vojnika umjesto same smrti. Također, krši kognitivno pravilo VAŽNO ISPRED MANJE VAŽNOG, jer je u svakom slučaju smrt važnija činjenica od uzroka smrti, posebice za obitelji žrtve KONCEPTUALNA METAFORA KAO TVORBENI MEHANIZAM EUFEMIZAMA ZA SMRT ŽIVOT JE DRAGOCJEN IMETAK / UMRIJETI JE IZGUBITI ŽIVOT U govorima predsjednika Georgea W. Busha također se učestalo pojavljuju eufemizmi u kojima smrt nije smrt, već gubitak života, a mehanizam tvorbe iza njih je konceptualna metafora ŽIVOT JE DRAGOCJEN IMETAK (LIFE IS A PRECIOUS POSSESSION), koju spominju Lakoff i Turner (1989.) i Kövecses (2002., 2005.). Ovo je jedna od mnogih metafora kojima se koristimo kako bismo razumjeli složene pojmove ŽIVOT i SMRT. Smrt je neizbježna i možda i najneugodnija tema s kojom se dva predsjednika suočavaju i o kojoj moraju govoriti pred nacijom i obiteljima mrtvih vojnika. Lingvistički ostvaraji ove metafore u govorima o ratu Georgea W. Busha pojavljuju se 38 puta, a činjenica da se u svim primjerima radi o parafrazi imenice smrt kao imeničko-glagolskog sklopa ( izgubiti život, dati život ) ili odglagoljenih imenica s istim učinkom ( gubitak života ), gdje se samo načelo eufemizacije postiže uporabom pozitivnog pojma život nasuprot negativnom pojmu smrt, što je dovoljno za vrlo efektan mehanizam eufemizacije. Daljnji se efekt postiže učinkom ikoničkog odgađanja negativnog utjecaja pojma smrti time što se umjesto jedne riječi rabi sklop od dvije riječi (glagol + imenica), što i vremenski (u govorenom obliku) i prostorno (u pisanom obliku) odgađa trenutak dekodiranja negativnog značenja ciljnog koncepta. 161

168 Primjeri eufemizama: lost lives I appreciate your words of prayer for our men and women in uniform, especially for your prayers for the loved ones of American and British troops whose lives were lost. For every life lost, there are countless more lives reclaimed. But it counts when you really think about life lost on the continent of Africa and wonder why they're no war today. loss of life An American battalion commander in Iraq put it this way in an I know that most of you are probably asking if your presence here and loss of human life are worth it Each loss of life is heartbreaking, and the best way to honour the sacrifice of our fallen troops is to complete the mission and to lay the foundation of peace for generations to come. We also mourn the American and British military personnel who lost their lives today. And I know people are anxious and their hearts break when they see the loss of innocent life. lose life Thousands and thousands of young men and women lost their lives during that war. I knew there would be -- people would lose their life. On this day, we remember the innocent who lost their lives -- and we pay tribute to those who gave their lives so that others might live ŽIVOT JE DRAGOCJEN IMETAK/UMRIJETI JE DATI ŽIVOT Jedan od također vrlo učestalih eufemističnih ostvaraja teme smrti jest još jedna inačica konceptualne metafore ŽIVOT JE DRAGOCJEN IMETAK. Njezin ostvaraj UMRIJETI JE DATI ŽIVOT (TO DIE IS TO GIVE LIFE) treći je eufemizam po učestalosti za smrt. Kako je ranije spomenuto, ŽIVOT i SMRT pripadaju najčešće metaforiziranim domenama. U slučaju metaforizacije smrti, ona je često personificirana, a to je i ovdje slučaj. Ako smrt gledamo kao osobu, njoj možemo dati život koji je dragocjen imetak. Ovom metaforom predsjednik se koristi u govorima 21 puta. Primjeri eufemizama: More than 2,000 members of Iraqi security forces have given their lives in the line of duty. And the best way to honor the lives that have been given in this struggle is to complete the mission. 162

169 By achieving victory in Iraq, we will honor the sacrifice of the brave men and women, who have risked their lives and given their lives for a just and noble cause. We see that full measure and the strength of this nation in the men and women in uniform who fight this war, and we have and who have given their lives in the cause of liberty and freedom. These brave Americans gave their lives for a cause that is just, and necessary for the security of our country. Some of our finest men and women have given their lives in freedom's cause. Iraqis are fighting bravely -- and many have given their lives in the battle for freedom for their country. On this day, we remember the innocent who lost their lives -- and we pay tribute to those who gave their lives so that others might live. Some have suffered terrible wounds in battle, others have given their lives in the fight against the terrorists. During roughly the same period, more than 300 Iraqi security personnel have given their lives in battle. SMRT je DRAGOCJEN IMETAK izvorišna domena ciljna domena Prikaz 24. Konceptualna metafora ŽIVOT JE DRAGOCJEN IMETAK 163

170 3.6 Zaključak Najučestalije eufemizirane teme kod predsjednika Georgea W. Busha su rat, vojska i vojnici i smrt. Dominantna strategija eufemizacije koja prevladava što se tiče ovih tema je konceptualna metonimija u usporedbi s konceptualnom metaforom. Ipak, značajan broj primjera eufemizama za smrt ima konceptualnu metaforu kao pozadinski tvorbeni mehanizam. Rat je eufemiziran pomoću općenitih konceptualnih metonimija UČINAK UMJESTO UZROKA, preciznije njezinih podtipova SIGURNOST UMJESTO RATA, SLOBODA (FREEDOM) UMJESTO RATA, SLOBODA (LIBERTY) UMJESTO RATA; UZROK UMJESTO UČINKA i specifičnijih podtipova OBRANA UMJESTO RATA, ZAŠTITA UMJESTO RATA; PODDOGAĐAJ UMJESTO SLOŽENOG DOGAĐAJA ili DIO SCENARIJA UMJESTO CIJELOG SCENARIJA i podtipova BITI U IRAKU UMJESTO RATA U IRAKU, SUKOB UMJESTO RATA, STRATEGIJA (U RATU) UMJESTO RATA; CJELINA UMJESTO DIJELA i specifičnije metonimije POSAO UMJESTO RATA. Iz eufemizama možemo zaključiti da George W. Bush intenzivno izbjegava leksem rat te govori o mogućim rezultatima rata (sigurnost, sloboda), njegovim uzrocima (obrana, zaštita), poddogađajima ili dijelovima scenarija rata (biti u Iraku, sukob, strategija, taktika), o ratu kao poslu. Slušatelji će lakše prihvatiti jedan od navedenih eufemističnih izraza, nego sam leksem i pojam rat. Ako se koncentriraju na ishode rata, poput sigurnosti i slobode, rat u njihovim umovima ima opravdanje. Uzroci rata, poput obrane i zaštite domovine, također imaju funkciju opravdavanja ulaska u rat, gdje se Predsjednik želi opravdati pred nacijom, ali, sustavnim izbjegavanjem leksema rat, i sam sebi opravdava svoje vlastite činove. Vojska i vojnici također su leksemi koje predsjednik Bush učestalo izbjegava uporabom konceptualnih metonimija DEFINIRAJUĆE OBILJEŽJE UMJESTO KATEGORIJE, tj. njezinog oblika SNAGA UMJESTO VOJSKE i DIO UMJESTO CJELINE, podtipa UNIFORMA UMJESTO VOJNIKA. Vojsku i vojnike ne označava ovim leksemima, pokušavajući ih istaknuti kao posebne i časne ljude koji su, zahvaljujući svojim vrlinama i domoljublju, zaslužili nositi uniformu američke vojske i štititi, braniti i osloboditi svoju zemlju. Ovime motivira same vojnike za daljnje ratovanje te tješi i ohrabruje njihove obitelji i bližnje, čineći ih herojima u očima nacije. Oni nisu samo snaga u fizičkom smislu, već i u prenesenom, oni su snaga nacije kao obitelji. Smrt je tema koju predsjednik u govorima o ratu ne može izbjeći. Umiranje i smrt su od postanka jezika tabu teme, a predsjednik SAD-a, države u ratu koji je on započeo, posebno je pažljiv kada o tome govori. Smrt je u njegovim govorima apstraktan pojam. Kako bi ju 164

171 uokvirio koristi se metonimijom UZROK UMJESTO UČINKA, tj. njezinim oblikom ŽRTVA UMJESTO SMRTI te metaforom ŽIVOT JE DRAGOCJEN IMETAK, i njezinim podtipovima UMRIJETI JE IZGUBITI ŽIVOT i UMRIJETI JE DATI ŽIVOT. U skladu s Bushovim republikanskim svjetonazorom, rat je svet, a tako i žrtva koju mnogi prinose domovini. Metonimizacijom smrti, Bush ju ističe kao nešto što je ima svrhu i cilj, nešto što nije bilo uzaludno, time tješeći naciju i obitelji poginulih. Život je nešto najdragocjenije što ljudi posjeduju, a oni koji daju život za domovinu (ili ga izgube) najveći su heroji. Eufemizirajući ove vruće i tabu teme predsjednik George W. Bush krši kognitivna i komunikacijska načela Raddena i Kövecsesa (1999.) pri izboru metonimijskog pokretača. Svojim eufemizmima krši kognitivna načela BLISKO ISPRED DALEKOG, POČETNO ISPRED SREDIŠNJEG, ONO ŠTO SE DOGAĐA ISPRED ONOG ŠTO SE NE DOGAĐA, SREDIŠNJE ISPRED PERIFERNOG, VAŽNO ISPRED MANJE VAŽNOG, SPECIFIČNO ISPRED OPĆENITOG, LJUDSKOG ISPRED NELJUDSKOG i komunikacijska načela VAŽNOSTI i JASNOĆE. Prikaz 25. donosi eufemizme u govorima o ratu predsjednika SAD-a G.W. Busha. Kategorizirani su prema učestalosti i kognitivnom mehanizmu tvorbe (konceptualna metonimija ili metafora) i broju primjera (u zagradama). Prikaz 25. Eufemizmi u govorima o ratu G.W. Busha 165

172 166

173 4 NAJČEŠĆE EUFEMIZIRANE TEME U GOVORIMA O RATU PREDSJEDNIKA SAD-a BARACKA OBAME 4.1 Barack Obama 33 Sadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Barack Hussein Obama rođen je u Honolulu, Hawaii. On je 44. predsjednik SAD-a, također prvi Afroamerikanac na mjestu predsjednika SAD-a. Diplomirao je na Columbia University i Harward Law School, a godine preselio je u Chicago, gdje je postao aktivan u obnavljanju zajednica uništenih zatvaranjem lokalnih čeličana. Predsjedničku kampanju započeo je 2007.godine te je nakon kampanje Demokratske stranke protiv Hillary Clinton osvojio dovoljno glasova za predsjedničku nominaciju. Nakon toga je pobijedio republikanskog kandidata Johna McCaina te je postao predsjednik SAD-a. Devet mjeseci nakon izbora, Obami je dodijeljena Nobelova nagrada za mir. Tijekom prvog mandata predsjednikovanja, Obama je potpisao akte o gospodarskom poticanju, poreznim olakšicama, pomoći nezaposlenima, zaštiti pacijenata te socijalnoj skrbi i zaštiti potrošača. Što se tiče vanjskih poslova, Obama je priveo kraju američko vojno sudjelovanje u ratu u Iraku, povećao broj američkih vojnika u Afganistanu, potpisao novi ugovor o kontroli oružja s Rusijom, naredio vojno sudjelovanje u Libiji te naredio vojnu operaciju koja je rezultirala smrću Osame bin Ladena. Obama je ponovno izabran u studenom godine, pobijedivši republikanskog kandidata Mitta Romneya. Tijekom drugog mandata, Obama promovira unutarnju politiku koja se odnosi na kontrolu oružja te poziva na jednakost LGBT Amerikanaca. U vanjskoj politici, Obama nastavlja s procesom završetka američkih borbenih operacija u Afganistanu. Obama je bio jedan od najranijih protivnika Georgea W. Busha, što se tiče invazije na Irak. U listopadu 2003, kada su se predsjednik Bush i Kongres složili oko odobravanja rata u Iraku, Obama se obratio skupu protiv rata. Obama je 27.veljače objavio da će borbene operacije u Iraku završiti u roku od 18 mjeseci. Smanjio je broj vojnika, a u kolovozu godine zadnja vojna postrojba napustila je Irak. Postrojbe koje su ostale nisu se borile, već su djelovale anti-teroristički i obučavale su iračke snage sigurnosti. Obama je 31. kolovoza objavio da je bojna misija Sjedinjenih

174 Država u Iraku gotova. U listopadu Obama je najavio da će do kraja te godine sve postrojbe Sjedinjenih Država napustiti Irak. Na početku predsjedničkog mandata Obama je podupro broj vojnika u Afganistanu, s ciljem stabilizacije sve lošije situacije u Afganistanu, koje, prema njemu, nije dobilo stratešku pažnju, smjer i izvore koje hitno treba 34. U srpnju započelo je povlačenje postrojbi s tog područja. U veljači Obama je rekao da će vojska Sjedinjenih Država prepoloviti broj vojnika u Afganistanu do veljače godine. U ožujku godine, vojska SAD-a pridružila se zračnim napadima na Libiju, kao reakciju na poteze predsjednika Gadaffija u borbi protiv pobunjenika. Cilj napada bio je uništiti zračne snage libijske vlade, zaštititi civile i ojačati važeću zonu zabrane letova. Neki od zastupnika osporavali su Obamino ustavno pravo na naredbu vojne akcije te njezine troškove, strukturu i posljedice. Nakon što je CIA pronašla lokaciju Osame bin Ladena, 1.svibnja provedena je operacija u kojoj je ubijen Osama bin Laden te u kojoj su oduzeti dokumenti, računala i diskovi. Samo nekoliko minuta nakon Predsjednikove objave iz Washingtona istog dana, ljudi su spontano počeli slaviti diljem zemlje, a velike skupine ljudi okupile su se oko Bijele Kuće i u New Yorku, na mjestu gdje je bio Svjetski trgovački centar te na Times Squareu. Reakcije na objavu bile su pozitivne u svim strankama, uključujući prijašnje predsjednike Billa Clintona i Georgea W. Busha, kao i mnoge države cijeloga svijeta. Obamu se često smatra izuzetnim govornikom

175 4.2 Korpus Temeljni korpus za ovaj dio istraživanja čine govori temom vezani uz rat sadašnjeg predsjednika SAD-a Baracka Obame. Transkripti govora preuzeti su s web stranice Predsjednik Obama ima znatno manje održanih govora temom vezanih uz rat u Iraku ili Afganistanu od predsjednika Busha pa su tako eufemizmi izdvojeni iz ukupno 15 govora u razdoblju od do godine. Broj eufemizama izdvojenih iz govora koji su analizirani u ovom radu je 495, uvelike manje nego eufemizama G.W. Busha (3622). Od tog broja 328 eufemizama je za rat, 115 za vojsku i 52 za smrt. Eufemizmi su također analizirani na temelju učestalosti pojave u govorima, a najučestalije eufemizirane teme kod predsjednika Obame odgovaraju onima kod predsjednika Busha. Transkripti govora preuzeti su s web stranice gdje se nalazi ukupno 148 govora Baracka Obame iz prvog i drugog predsjedničkog mandata, a samo njih 15 temom je vezano za rat u Iraku ili Afganistanu. 169

176 4.3 Rat kao tema eufemizacije u govorima o ratu Baracka Obame Tema koju predsjednik SAD-a Barack Obama u razdoblju od do godine najčešće zamjenjuje eufemizmima u svojim govorima o ratu je nedvojbeno sam rat, jednako kao i kod predsjednika prije njega, Georgea W. Busha. Treba, međutim, napomenuti da je prethodni predsjednik taj koji je započeo ratove u Iraku i Afganistanu, a Obama je onaj koji ih je, barem prema njegovima riječima, pokušavao okončati. Za istraživanje je također značajan broj govora o ratu svakog od ovih predsjednika: George W. Bush, na internetskoj stranici ima ukupno 331 transkript svojih govora održanih u to vrijeme, od toga je čak 221 govor vezan uz rat, bilo izravno uz rat u Iraku ili Afganistanu ili se u njima referira na 11. rujna 2001., dan napada na Svjetski trgovački centar (izravan povod rata), ili im je rat tema na bilo koji drugi način. Tijekom oba mandata predsjednika Baracka Obame, on je održao od ukupno 148 samo 15 govora koji su temom vezani uz ratove. Unutar ove teme eufemizacije, primjeri su izdvojeni u rečenicama prema leksemu koji se u eufemizmima koristi umjesto leksema rat (war), te su podijeljeni u skupine prema kognitivnom mehanizmu koji je sudjelovao u njihovoj tvorbi, jednako kao i kod primjera eufemizama Georgea W. Busha, primjerice, konceptualna metonimija ili konceptualna metafora. Dominirajući kognitivni mehanizam tvorbe eufemizama u ovoj temi, jednako kao i kod Georgea W. Busha, jest konceptualna metonimija. U svojih 15 govora temom vezanih uz rat, Barack Obama pojam rat (war) eufemizira čak 560 puta. Tako je rat u njegovim govorima: posao (work), osiguravanje sigurnosti (security), strategija i taktika (strategy and tactics), obrana (defense), putovanje (journey, path, course), zaštita (protection), trgovina (cost of war, stakes), osiguravanje sigurnosti (safety), sukob (conflict), uporaba sile (use of force), problem (issue), teret (burden), zlo (harm's way), testovi i iskušenja (tests and trials), napori potiv terorizma (counterterrorism efforts), angažman (engagement), uzburkane vode (rough waters), pristup (approach), prisutnost u Iraku (presence in Iraq), teška vremena (difficult times), situacija (situation), predstava (show), intervencija (intervention). 170

177 4.3.1 KONCEPTUALNA METONIMIJA KAO KOGNITIVNI MEHANIZAM ZA TVORBU EUFEMIZAMA NA TEMU RAT (WAR) KOD BARACKA OBAME Konceptualna metonimija i kod Baracka Obame pokazala se kao temeljni kognitivni mehanizam za tvorbu eufemizama na temu rat (war) u govorima o ratu. U daljnjem tekstu prikazani su i analizirani primjeri takvih eufemizama, kojih u korpusu ukupno ima CJELINA UMJESTO DIJELA / POSAO UMJESTO RATA Kao i kod predsjednika Georgea W. Busha, uvelike najučestaliji eufemizam za rat jest posao (work) i leksemi koji pripadaju idealiziranom kognitivnom modelu POSAO (WORK). Pojavljuje se u obliku brojnih i različitih leksičkih jedinica koje su navedene u daljnjem tekstu. Od ukupno 328 analiziranih eufemizama za rat, 167 ih kao tvorbeni mehanizam ima konceptualnu metonimiju CJELINA UMJESTO DIJELA, tj. njen podtip POSAO UMJESTO RATA, koja je detaljnije opisana u odlomku o istim eufemizmima kod Georgea W. Busha (str ). Primjeri eufemizama: duty You have endured tour after tour after tour of duty. mission Let me say this as plainly as I can: by August 31, 2010, our combat mission in Iraq will end. job And so I want to be very clear: We sent our troops to Iraq to do away with Saddam Hussein s regime and you got the job done. objective We have learned that in the 21st century, we must use all elements of American power to achieve our objectives, which is why I am committed to building our civilian national security capacity so that the burden is not continually pushed on to our military. work To summarize, then: In just one month, the United States has worked with our international partners to mobilize a broad coalition, secure an international mandate to protect civilians, stop an advancing army, prevent a massacre, and establish a no-fly zone with our allies and partners. accomplish 171

178 And so just as we thank you for what you've already accomplished, I want to say thank you because you will be critical in terms of us being able to make sure that Iraq is stable, that it is not a safe haven for terrorists, that it is a good neighbor and a good ally, and we can start bringing our folks home. focus So now is not the time to lose focus. operate It sets back the willingness of our allies to work with us in fighting an enemy that operates in scores of countries. effort To the United States Corps of Cadets, to the men and women of our Armed Services, and to my fellow Americans: I want to speak to you tonight about our effort in Afghanistan -- the nature of our commitment there, the scope of our interests, and the strategy that my administration will pursue to bring this war to a successful conclusion. action I opposed the war in Iraq precisely because I believe that we must exercise restraint in the use of military force, and always consider the long-term consequences of our actions. success Third, we will act with the full recognition that our success in Afghanistan is inextricably linked to our partnership with Pakistan. responsibility It must be clear that Afghans will have to take responsibility for their security, and that America has no interest in fighting an endless war in Afghanistan. campaign Our campaign to disrupt, dismantle, and to defeat al Qaeda is part of an international effort that is necessary and just. task These are dangerous tasks. professionalism I want to begin by paying tribute to our men and women in uniform who, once again, have acted with courage, professionalism and patriotism. goal Thanks to our extraordinary men and women in uniform, our civilian personnel, and our many coalition partners, we are meeting our goals. 172

179 obligation That is our solemn obligation. Motivi i uzroci Baracka Obame za korištenje baš ovog eufemizma za rat u nekim su aspektima slični onima Georgea W. Busha te odabirom baš ovoga pokretača krši ista kognitivna i komunikativna načela. Ono što se vidi kao razlika u primjerima koji se temelje na konceptualnoj metonimiji POSAO UMJESTO RATA kod dva predsjednika je činjenica da Barack Obama o ratu kao o poslu govori u kontekstu završetka i privođenja kraju tog posla, što je i obilježje njegove vanjske politike toga doba, na primjer: (28) Let me say this as plainly as I can: by August 31, 2010, our combat mission in Iraq will end. (29) And so I want to be very clear: We sent our troops to Iraq to do away with Saddam Hussein s regime and you got the job done. Eufemizirajući rat leksemima koji pripadaju krovnom pojmu posla, on ga karakterizira kao nešto što se mora učiniti, posebice od strane Predsjednika, ali, također se vidi i stav da taj posao nije lagan, da je mučan i da nosi teške posljedice: (30) You have endured tour after tour after tour of duty. (31) I opposed the war in Iraq precisely because I believe that we must exercise restraint in the use of military force, and always consider the long-term consequences of our actions UČINAK (ISHOD) UMJESTO UZROKA Barack Obama se često umjesto samim pojmom rat (war) koristi za njega očekivanim učincima rata poput sigurnosti (safety i security). Kognitivni mehanizam koji sudjeluje u tvorbi ovih eufemizama jest konceptualna metonimija UČINAK (ISHOD) UMJESTO UZROKA. Broj ovih eufemizama u korpusu je 104. SIGURNOST UMJESTO RATA Ovaj kognitivni mehanizam u pozadini eufemizama koji sadrže neki od oblika leksema security jest konceptualna metonimija UČINAK UMJESTO UZROKA, koja se u velikom 173

180 broju u ovoj funkciji pojavljuje i u govorima Georgea W. Busha te je detaljnije opisana na stranici 179. Broj analiziranih eufemizama je 87. Primjeri eufemizama: national security team On my first full day in office, I directed my national security team to undertake a comprehensive review of our strategy in Iraq to determine the best way to strengthen that foundation, while strengthening American national security. security capacity We have learned that in the 21st century, we must use all elements of American power to achieve our objectives, which is why I am committed to building our civilian national security capacity so that the burden is not continually pushed on to our military. security policy We have learned that our political leaders must pursue the broad and bipartisan support that our national security policies depend upon, which is why I will consult with Congress and in carrying out my plans. security interests Our security interests will not permit us to delay. security challenges Tonight, I'd like to talk to you about the end of our combat mission in Iraq, the ongoing security challenges we face, and the need to rebuild our nation here at home. Security Forces After we remove our combat brigades, our mission will change from combat to supporting the Iraqi government and its Security Forces as they take the absolute lead in securing their country. advance security The future of Iraq is inseparable from the future of the broader Middle East, so we must work with our friends and partners to establish a new framework that advances Iraq s security and the region s. Homeland Security/national security We have our Secretary of Defense William Gates; Secretary Napolitano of Department of Homeland Security; Attorney General Eric Holder; my National Security Advisor Jim Jones. keep secure These steps are all critical to keeping America secure. 174

181 defend security But I can say with certainty that my administration -- along with our extraordinary troops and the patriotic men and women who defend our national security -- will do everything in our power to keep the American people safe. stand up for security It's an extraordinary honor for me to do so here at West Point -- where so many men and women have prepared to stand up for our security, and to represent what is finest about our country. Security Council For the first time in its history, the North Atlantic Treaty Organization invoked Article 5 -- the commitment that says an attack on one member nation is an attack on all. And the United Nations Security Council endorsed the use of all necessary steps to respond to the 9/11 attacks. America, our allies and the world were acting as one to destroy al Qaeda s terrorist network and to protect our common security. protect security For the first time in its history, the North Atlantic Treaty Organization invoked Article 5 -- the commitment that says an attack on one member nation is an attack on all. And the United Nations Security Council endorsed the use of all necessary steps to respond to the 9/11 attacks. America, our allies and the world were acting as one to destroy al Qaeda s terrorist network and to protect our common security. secure the population And our forces lack the full support they need to effectively train and partner with Afghan security forces and better secure the population. security situation Our new commander in Afghanistan -- General McChrystal -- has reported that the security situation is more serious than he anticipated. In short: The status quo is not sustainable. security issues Years of debate over Iraq and terrorism have left our unity on national security issues in tatters, and created a highly polarized and partisan backdrop for this effort. take responsibility for security It must be clear that Afghans will have to take responsibility for their security, and that America has no interest in fighting an endless war in Afghanistan. secure the country It will be supportive of our efforts by our military to secure our country. 175

182 security incidents Even as Iraq continues to suffer terrorist attacks, security incidents have been near the lowest on record since the war began. commitment to security Yet no one can doubt President Bush's support for our troops, or his love of country and commitment to our security. secure the future As with the surge in Iraq, these forces will be in place for a limited time to provide space for the Afghans to build their capacity and secure their own future. secure interests We must use all elements of our power -- including our diplomacy, our economic strength, and the power of America's example -- to secure our interests and stand by our allies. ensure security Sometimes, the course of history poses challenges that threaten our common humanity and our common security - responding to natural disasters, for example; or preventing genocide and keeping the peace; ensuring regional security, and maintaining the flow of commerce. secure peace And even as there will be dark days ahead in Afghanistan, the light of a secure peace can be seen in the distance. Motivi i ciljevi korištenja ovog eufemizma također su opisani ranije, na stranici 133. SIGURNOST UMJESTO RATA Eufemizmi u govorima o ratu predsjednika Baracka Obame koji sadrže leksem safety ili neki od njegovih oblika također su tvoreni na temelju konceptualne metonimije UČINAK UMJESTO UZROKA, drugim riječima, na temelju konceptualne metonimije niže razine REZULTAT (ČINA) UMJESTO ČINA (RESULT (OF ACTION) FOR ACTION), konkretnije REZULTIRAJUĆA SITUACIJA (STANJE) UMJESTO UZROČNE SITUACIJE (ČINA) (RESULTANT SITUATION (STATE) FOR CAUSING SITUATION (ACTION). Sigurnost (safety), kao jedan od ishoda ili rezultata rata istaknut je metonimijskim preslikavanjem unutar idealiziranog kognitivnog modela RAT. Broj ovih eufemizama u korpusu je

183 Oba spomenuta leksema security i safety na hrvatski jezik prevode se kao sigurnost. Oxford Dictionaries daje sljedeća značenja: 35 security 1. stanje slobode od opasnosti ili prijetnje: the system is designed to provide maximum security against toxic spills; job security 1.1 sigurnost države ili organizacije od zločinačkog djelovanja poput terorizma, krađe ili špijunaže: a matter of national security 1.2 postupci ili mjere poduzete kao bi se osigurala sigurnost države ili organizacije: amid tight security the presidents met in the Columbian resort safety 1 stanje zaštićenosti od ili nesklonost izazivanju opasnosti, rizika ili ozljede: they should leave for their own safety; the survivors were airlifted to safety 1.1 označava nešto osmišljeno za sprečavanje ozljeda ili štete: a safety barrier; a safety helmet. Iz navedenih rječničkih zapisa vidljivo je da se security odnosi na sigurnost država ili organizacija kada im prijete opasnosti (prijetnje, terorizam, rat), a safety se odnosi na fizičku sigurnost pojedinaca, primjerice od ozljeda (ranjavanja, smrti). Primjeri eufemizama: safety The starting point for our policies must always be the safety of the American people. keep people safe In the midst of all these challenges, however, my single most important responsibility as President is to keep the American people safe. keep the country safe I bear the responsibility for keeping this country safe. commitment to safer America We will go forward with the confidence that right makes might, and with the commitment to forge an America that is safer, a world that is more secure, and a future that represents not the deepest of fears but the highest of hopes. risk life for safety

184 Our thoughts and prayers are with all our troops risking their lives for our safety in Afghanistan. safety of citizens As President, my immediate concern was the safety of our citizens, so we evacuated our embassy and all Americans who sought our assistance. maintain the safety We have intervened to stop a massacre, and we will work with our allies and partners to maintain the safety of civilians. Gore navedeni primjeri predstavljaju eufemizme koji uključuju leksem safety i njegove različite izraze i tvorbene oblike. Svi oblici imaju svrhu izbjegavanja riječi rat (war) i izraza koji ga sadržavaju. Kao ni George W. Bush, ni Barack Obama ne želi izravno govoriti o ratu, već učestalo govori o sigurnosti, drugim riječima, govori o jednom od mogućih rezultata rata u tijeku, jer, po njemu, to zvuči prihvatljivije od same riječi rat (war), a slušateljima je lakše prihvatiti rat na taj način te zamisliti njegove moguće ishode. Također neizravno, i iako ga on nije započeo, Barack Obama navodeći ishode ili rezultate rata, pokušava na neki način opravdati rat, uvjeriti ljude da on ima dobru svrhu i da će donijeti dobro, pokušava obraniti vlastiti obraz pred ljudima i okrutnu i neugodnu situaciju učiniti manje opasnom i ozbiljnom. Čineći to, predsjednik krši kognitivno načelo Raddena i Kövecsesa (1998.) BLISKO ISPRED DALEKOG, govoreći o sigurnosti koja svakako za vrijeme rata još nije bliska slušateljima, dok je rat tu, on je neposredno iskustvo, a njega marginalizira. Prikaz 25. ilustrira IKM rata te eufemizme temeljene na konceptualnoj metonimiji UČINAK UMJESTO UZROKA, gdje su pokretači security i safety, a ciljni pojam je rat. 178

185 RAT (WAR) cilj SIGURNOST (SECURITY) pokretač umjesto umjesto SIGURNOST (SAFETY) pokretač Prikaz 25. Idealizirani kognitivni model RAT,konceptualna metonimija UČINAK UMJESTO UZROKA (EFFECT FOR CAUSE) UZROK UMJESTO UČINKA Predsjednik Obama se u svojim govorima o ratu učestalo koristi eufemizmima koji sadržavaju lekseme obrana (defense) i zaštita (protection) umjesto samog leksema rat (war). Na taj način on zapravo govori o uzrocima koji su doveli do rata, koristeći se konceptualnom metonimijom UZROK UMJESTO UČINKA, kao kognitivnim mehanizmom za tvorbu ovih eufemizama. Broj eufemizama u korpusu je 57. OBRANA UMJESTO RATA Kognitivnim mehanizmom koji stoji iza eufemizama koji sadrže leksem defense ili neki od njegovih oblika također se učestalo koristio i predsjednik George W. Bush te su spomenuta konceptualna metonimija i eufemizmi podrobnije opisani na stranici 188, a u govorima Baracka Obame ima ih 32. Primjeri eufemizama: Secretary of Defense I have listened to my Secretary of Defense, the Joint Chiefs of Staff, and commanders on the ground. defend national security But I can say with certainty that my administration -- along with our extraordinary troops and the patriotic men and women who defend our national security -- will do everything in our power to keep the American people safe. 179

186 defense of nation In defense of our nation we will never waver; in pursuit of al Qaeda and its extremist allies, we will never falter. serve in defense Let us renew our commitment to all those who serve in our defense -- our courageous men and women in uniform and their families and all those who protect us here at home. defend homeland It's easy to forget that when this war began, we were united -- bound together by the fresh memory of a horrific attack, and by the determination to defend our homeland and the values we hold dear. defend freedom We've learned anew the profound cost of war -- a cost that's been paid by the nearly 4,500 Americans who have given their lives in Iraq, and the over 1,500 who have done so in Afghanistan - men and women who will not live to enjoy the freedom that they defended. defense review/defense priorities/defense budget That's why I called for this comprehensive defense review -- to clarify our strategic interests in a fast-changing world, and to guide our defense priorities and spending over the coming decade -- because the size and the structure of our military and defense budgets have to be driven by a strategy, not the other way around. Defense Deprtment The new guidance that the Defense Department is releasing today does just that. defense strategy Finally, although today is about our defense strategy, I want to close with a word about the defense budget that will flow from this strategy. defense leaders So again, I want to thank Secretary Panetta, Chairman Dempsey, all the defense leaders who are on this stage, and some who are absent, for their leadership and their partnership throughout this process. self-defense And yet, as our fight enters a new phase, America's legitimate claim of self-defense cannot be the end of the discussion. Ovi eufemizmi također su pokušaji opravdavanja rata, a ciljevi i motivi su jednaki kao kod Georgea W. Busha, stranica

187 ZAŠTITA UMJESTO RATA Kognitivni mehanizam koji je sudjelovao u tvorbi ovog eufemizma je konceptualna metonimija UZROK UMJESTO POSLJEDICE (UČINKA) ZAŠTITA UMJESTO RATA (PROTECTION FOR WAR), a broj eufemizama u korpusu je 25. Ova konceptualna metonimija u funkciji spomenutog eufemizma opisana je podrobnije kod Georgea W. Busha, stranica 190. Primjeri eufemizama: protect civilian and military efforts I have long said, we will retain a transitional force to carry out three distinct functions: training, equipping, and advising Iraqi Security Forces as long as they remain non-sectarian; conducting targeted counter-terrorism missions; and protecting our ongoing civilian and military efforts within Iraq. protect the American people After 9/11, we knew that we had entered a new era -- that enemies who did not abide by any law of war would present new challenges to our application of the law; that our government would need new tools to protect the American people, and that these tools would have to allow us to prevent attacks instead of simply prosecuting those who try to carry them out. protect country Listening to the recent debate, I've heard words that, frankly, are calculated to scare people rather than educate them; words that have more to do with politics than protecting our country. protect security America, our allies and the world were acting as one to destroy al Qaeda s terrorist network and to protect our common security. protect civilians Going forward, a transitional force of U.S. troops will remain in Iraq with a different mission: advising and assisting Iraq's Security Forces, supporting Iraqi troops in targeted counterterrorism missions, and protecting our civilians. protect freedom We protect our own freedom and prosperity by extending it to others. force protection But by the end of 2014, we will no longer have the same need for force protection, and the progress we've made against core al Qaeda will reduce the need for unmanned strikes. 181

188 Motivi i svrha korištenja ovih eufemizama također su podrobnije opisani kod Georgea W. Busha na stranici Kada govori o zaštiti, predsjednik Bush je agresivniji, te se u njegovu govoru osjeti frustriranost i odlučnost da se poduzmu sve mjere kako bi se zaštitila država i nacija: (32) The only way to protect our people is by early, united, and decisive action. (33) But I can assure our fellow Americans, many fine professionals in intelligence and national security and homeland security and law enforcement are working around the clock doing everything they can to protect the country. Predsjednik Obama svoju ulogu vidi u zaštiti države i nacije u prijelaznom razdoblju, u kojemu se približava kraj rata i mijenja uloga američke vojske: (34) Going forward, a transitional force of U.S. troops will remain in Iraq with a different mission: advising and assisting Iraq's Security Forces, supporting Iraqi troops in targeted counterterrorism missions, and protecting our civilians. (35) I have long said, we will retain a transitional force to carry out three distinct functions: training, equipping, and advising Iraqi Security Forces as long as they remain non-sectarian; conducting targeted counter-terrorism missions; and protecting our ongoing civilian and military efforts within Iraq. 182

189 4.4 Vojska i vojnici kao tema eufemizacije u govorima o ratu predsjednika Baracka Obame KONCEPTUALNA METONIMIJA KAO TVORBENI MEHANIZAM U POZADINI EUFEMIZAMA ZA VOJSKU DEFINIRAJUĆE OBILJEŽJE UMJESTO KATEGORIJE / SNAGA UMJESTO VOJSKE Druga tema po učestalosti eufemizacije u govorima o ratu predsjednika Baracka Obame je vojska (army) i vojnici (soldiers). Kao i za svoga prethodnika Georgea W. Busha, za Baracka Obamu je spominjanje izraza vojska (army) i vojnici (soldiers) možda pregrubo i preizravno te pribjegava eufemizmu tvorenom na temelju konceptualne metonimije DEFINIRAJUĆA OSOBINA UMJESTO KATEGORIJE, preciznije njezinom obliku SNAGA UMJESTO VOJSKE. Broj eufemizama u korpusu je 87. Ova konceptualna metonimija, kao i eufemizmi tvoreni na temelju iste, te svrha i ciljevi korištenja ovih eufemizama podrobnije su opisani na stranici Primjeri eufemizama: expeditionary force/task force I also want to acknowledge all of our soldiers, sailors, airmen and Marines serving in Iraq and Afghanistan. That includes the Camp Lejeune Marines now serving with or soon joining the Second Marine Expeditionary Force in Iraq; those with Special Purpose Marine Air Ground Task Force in Afghanistan; and those among the 8,000 Marines who are preparing to deploy to Afghanistan. armed forces For the men and women of America s armed forces and for your families this war has been one of the most extraordinary chapters of service in the history of our nation. Security Forces Al Qaeda in Iraq has been dealt a serious blow by our troops and Iraq s Security Forces, and through our partnership with Sunni Arabs. force Initially, this force will likely be made up of 35-50,000 U.S. troops. forces of disunion And instead of giving in to the forces of disunion, you stepped back from a descent into civil war, and showed a proud resilience that deserves respect. 183

190 fighting force I know that you the men and women of the finest fighting force in the history of the world can meet any challenge, and defeat any foe. reinforcements Commanders in Afghanistan repeatedly asked for support to deal with the reemergence of the Taliban, but these reinforcements did not arrive. transitional force As agreed to with the Iraqi government, we will maintain a transitional force until we remove all our troops from Iraq by the end of next year. military force Indeed, one of the lessons of our effort in Iraq is that American influence around the world is not a function of military force alone. regime forces Now we saw regime forces on the outskirts of the city. counterterrorism force And we will work with the Afghan government to train security forces, and sustain a counterterrorism force, which ensures that al Qaeda can never again establish a safe haven to launch attacks against us or our allies. coalition forces And that means we will continue to take strikes against high value al Qaeda targets, but also against forces that are massing to support attacks on coalition forces. force protection But by the end of 2014, we will no longer have the same need for force protection, and the progress we've made against core al Qaeda will reduce the need for unmanned strikes DIO UMJESTO CJELINE / UNIFORMA UMJESTO VOJNIKA Najučestaliji eufemizam kojim se predsjednik Obama koristi umjesto izraza vojnik (soldier) je uniforma (uniform). Ovaj eufemizam tvori se na temelju kognitivnog mehanizma konceptualne metonimije više razine DIO UMJESTO CJELINE. Uniforma (uniform) kao dio cjelina priziva pojam vojnik (soldier). Kako bi izbjegao grub i banalan prizvuk izraza vojnik te kako bi im dao veliku važnost, Barack Obama pribjegava ovom izrazu. Ovim eufemizmima u analiziranom korpusu koristi se 28 puta. 184

191 Eufemizmi ovoga tipa također se učestalo pojavljuju u govorima predsjednika Busha te su podrobnije opisani na stranici Primjeri eufemizama: men and women in uniform America s men and women in uniform have fought block by block, province by province, year after year, to give the Iraqis this chance to choose a better future. wear the uniform We also know that service does not end with the person wearing the uniform. those in uniform We cannot leave it to those in uniform to defend this country -- we have to make sure that America is building on its strengths. serve in uniform Here, at Fort McNair, Americans have served in uniform since standing guard in the earliest days of the Republic, and contemplating the future of warfare here in the 21st century. put on uniform Keeping our military strong also means ensuring the safety of everyone who puts on the uniform. take off uniform As this time of war ends, some of you will be taking off the uniform and returning to civilian life. 185

192 4.5 Smrt kao tema eufemizacije u govorima o ratu predsjednika Georgea W. Busha UZROK UMJESTO UČINKA / ŽRTVA UMJESTO SMRTI Treća tema po učestalosti eufemizacije u govorima predsjednika Baracka Obame također je smrt (death) i umiranje (dying). Najviše primjera u spomenutim govorima sadrži metonimiju ŽRTVA UMJESTO SMRTI, koja je lingvistički izraz konceptualne metonimije više razine UZROK UMJESTO UČINKA. Uzrok smrti u ovom slučaju je žrtva za domovinu, a broj eufemizama u korpusu je 29. Smrt eufemiziranu u obliku žrtve često upotrebljava i George W. Bush te je u dijelu o njegovim govorima, na stranici , podrobnije opisan spomenuti eufemizam i konceptualna metonimija koja je temelj njegove tvorbe. Primjeri eufemizama: sacrifice That is the most important lesson of all for the consequences of war are dire, the sacrifices immeasurable. the ultimate sacrifice You've seen buddies of yours injured and you remember those who have made the ultimate sacrifice ŽIVOT JE DRAGOCJEN IMETAK / UMRIJETI JE DATI ILI IZGUBITI ŽIVOT U govorima predsjednika Baracka Obame također se učestalo pojavljuju eufemizmi u kojima smrt nije smrt, već gubitak života, a mehanizam tvorbe iza njih je konceptualna metafora ŽIVOT JE DRAGOCJEN IMETAK, kao i kod predsjednika Busha. Ovaj eufemizam i konceptualna metafora te motivi i svrha njihove uporabe u govorima o ratu podrobnije su opisani na stranici , a broj eufemizama temeljenih na ovoj metafori je 23. Primjeri eufemizama: give life It lives on in memories of your fellow soldiers, sailors, airmen and Marines who gave their lives. lose life 186

193 When the thousands of pounds of explosives detonated, they had saved fifty Marines and Iraqi police who would have been in the truck s path, but Corporal Yale and Lance Corporal Haerter lost their own lives. loss But no turning of the seasons can diminish the pain and the loss of that day. take life They took the lives of innocent men, women, and children without regard to their faith or race or station. Prikaz 26. donosi eufemizme u govorima o ratu predsjednika SAD-a Baracka Obame. Kategorizirani su prema učestalosti i kognitivnom mehanizmu tvorbe (konceptualna metonimija ili metafora) i broju primjera (u zagradama). 187

194 4.6 Zaključak Teme koje su najučestalije eufemizirane u govorima o ratu predsjednika Baracka Obame su također rat, vojska i vojnici, i smrt. Konceptualna metonimija je tvorbeni kognitivni mehanizam koji je najviše zastupljen pri nastanku eufemizama za navedene teme. Eufemizmi za smrt su jedina skupina čiji je kognitivni tvorbeni mehanizam konceptualna metafora. Konceptualna metonimija CJELINA UMJESTO DIJELA, preciznije njezin podtip POSAO UMJESTO RATA kognitivni je mehanizam tvorbe kod najvećeg broja eufemizama za rat. Rat je također eufemiziran kod Baracka Obame uz pomoć metonimije UČINAK (ISHOD) UMJESTO UZROKA i specifičnijih podtipova SIGURNOST (SECURITY ili SAFETY) UMJESTO RATA. Konceptualna metonimija UZROK UMJESTO UČINKA i njezini podtipovi OBRANA UMJESTO RATA i ZAŠTITA UMJESTO RATA također su pozadinski tvorbeni mehanizam za eufemizme na temu rata u govorima o ratu predsjednika SAD-a Baracka Obame. Barack Obama izbjegava izravno izgovaranje leksema rat koristeći se ovim tehnikama eufemizacije. On umjesto samog rata govori o poslu, sigurnosti, obrani ili zaštiti. Ovi leksemi su, za razliku od leksema rat pozitivnog značenja u ljudskim konceptualnim okvirima te su za predsjednika SAD-a, koji pokušava opravdati svoju ulogu u ratu ili umanjiti težinu samog rata, svakako povoljniji izrazi od leksema rat. Predsjednik Obama također učestalo eufemizira temu vojska i vojnici, a kognitivni mehanizmi eufemizacije kojima se služi su konceptualne metonimije DEFINIRAJUĆE OBILJEŽJE UMJESTO KATEGORIJE i podtip SNAGA UMJESTO VOJSKE, DIO UMJESTO CJELINE i podtip UNIFORMA UMJESTO VOJNIKA. I u slučaju predsjednika Obame, uz pomoć ovih eufemizama, vojnike se prikazuje kao posebne i časne ljude koji zbog svojih osobina zaslužuju nositi uniformu vojske SAD-a, braniti i štititi svoju zemlju i osloboditi podčinjene države. Treća tema eufemizacije po učestalosti u govorima o ratu predsjednika Obame je smrt, a ona je neizbježna kada se govori o ratu. Osim metonimije, kao prevladavajućeg kognitivnog mehanizma za tvorbu eufemizama u ovom korpusu, smrt se ovdje eufemizira i pomoću konceptualne metafore ŽIVOT JE DRAGOCJEN IMETAK, te njezinih podtipova UMRIJETI JE DATI ŽIVOT i UMRIJETI JE IZGUBITI ŽIVOT. Metonimija kojom se koristi za eufemizaciju teme smrt je UZROK UMJESTO UČINKA i njezin podtip ŽRTVA UMJESTO SMRTI. Eufemizmima kojima se predsjednik Obama koristi umjesto tema o kojima ne želi govoriti, on krši sljedeća kognitivna i komunikativna načela izbora pokretača kod konceptualne metonimije Raddena i Kövecsesa (1999.): SPECIFIČNO ISPRED OPĆENITOG, 188

195 BLISKO ISPRED DALEKOG, VAŽNO ISPRED NEVAŽNOG, ONO ŠTO SE DOGAĐA ISPRED ONOG ŠTO SE NE DOGAĐA, SREDIŠNJE ISPRED RUBNOG, JASNO ISPRED NEJASNOG, LJUDSKO ISPRED NELJUDSKOG, SREDIŠNJE ISPRED PERIFERNOG. Prikaz 26. donosi eufemizme u govorima o ratu predsjednika SAD-a Baracka Obame. Kategorizirani su prema učestalosti i kognitivnom mehanizmu tvorbe (konceptualna metonimija ili metafora) i broju primjera (u zagradama). 189

196 Prikaz 26: Eufemizmi u govorima o ratu Baracka Obame 190